Utjecaj ponavljanja zadatka na brzinu govorne izvedbe

Cilj je ovoga rada ispitati utjecaj ponavljanja kognitivno manje zahtjevnoga i vrlo strukturiranoga zadatka na brzinu govora i brzinu artikulacije na uzorku ispitanika s položenom višom razinom Engleskoga jezika na državnoj maturi. Brzina govora kao vremenska varijabla govorne izvedbe neizravno upućuje na stupanj govornikove kontrole nad lingvističkim znanjem te na sveukupnu učinkovitost i automatizaciju svih mehanizama uključenih u proizvodnju govora. U istraživanju su sudjelovala 33 ispitanika koja su ostvarila visok postotak na višoj razini državne mature iz Engleskoga jezika. Zadatak je bio osmisliti i oblikovati priču na temelju slikovnih prikaza te je ponoviti sugovorniku. Razmatrane vremenske varijable izmjerene su u programu za analizu govora Praat. Zaključuje se da je brzina govora značajno veća u ponovljenome zadatku u odnosu na brzinu artikulacije kod koje nije ustanovljena značajna razlika. Rezultati se mogu objasniti umanjenim procesnim zahtjevima na razini oblikovanja makroplana te znatnim utjecajem prve izvedbe na ostale razine govorne proizvodnje. Slijedi da je, bez obzira na dobre rezultate državne mature i činjenicu da je zadatak kognitivno manje zahtjevan i vrlo strukturiran, ponavljanje zadatka aktivnost koja pozitivno djeluje na automatizaciju govornih mehanizama te posljedično na brzinu govora

Utjecaj kognitivne složenosti zadatka na samoispravljanja

This paper investigates the influence of the cognitive complexity of a certain task  type on the distribution of different categories of error self-repairs and appropriacy  repairs. A recorded speech sample, in the Croatian language, lasting for approximately  eight hours has been transcribed on a speech sample of 101 students at the  Faculty of Electrical Engineering, Mechanical Engineering and Naval Architecture  in Split. The classification of self-repairs is based on Levelt’s model of speech production,  as the empirically best supported theory of monolingual speech processing.  The students have been individually tested by performing five speech tasks and their  speech has been recorded. The tasks included: a) narration of the chronological order  of events on the example of a cartoon, b) room description, c) repeated room description  with different furniture arrangement, d) semantically unrelated utterance  formulation based on pictures, and e) story telling based on a sequence of pictures.  The retelling of the chronological order of events resulted in a higher frequency of  syntactic and morphological error repairs compared to other tasks, whereas the frequency  of lexical and phonological error repairs was not influenced by the task type.  Furthermore, different information repairs occurred more frequently in the cartoon  retelling task, compared to the description of rooms and the formulation of semantically  unrelated utterances.  This paper investigates the influence of the cognitive complexity of a certain task  type on the distribution of different categories of error self-repairs and appropriacy  repairs. A recorded speech sample, in the Croatian language, lasting for approximately  eight hours has been transcribed on a speech sample of 101 students at the  Faculty of Electrical Engineering, Mechanical Engineering and Naval Architecture  in Split. The classification of self-repairs is based on Levelt’s model of speech production,  as the empirically best supported theory of monolingual speech processing.  The students have been individually tested by performing five speech tasks and their  speech has been recorded. The tasks included: a) narration of the chronological order  of events on the example of a cartoon, b) room description, c) repeated room description  with different furniture arrangement, d) semantically unrelated utterance  formulation based on pictures, and e) story telling based on a sequence of pictures.  The retelling of the chronological order of events resulted in a higher frequency of  syntactic and morphological error repairs compared to other tasks, whereas the frequency  of lexical and phonological error repairs was not influenced by the task type.  Furthermore, different information repairs occurred more frequently in the cartoon  retelling task, compared to the description of rooms and the formulation of semantically  unrelated utterances. 

COMPARISON OF SPEECH RATE IN CROATIAN AS A NATIVE LANGUAGE (L1) AND ENGLISH AS A FOREIGN LANGUAGE (L2)

Cilj je ovog istraživanja uspoređivanje brzine govora između hrvatskoga (J1) i engleskoga (J2) jezika. Odabrani zadatci uključuju opise dinamičnih konstelacija u kojima je potrebno planirati i kronološki organizirati govorne činove u stvarnom vremenu te opise prostorno-statičkih konstelacija i njihovih međusobnih odnosa. Ispitanici su govorne zadatke najprije izvršili na materinskome, a potom na stranome jeziku. Pretpostavilo se da bi zbog neautomatizirane uporabe stranoga jezika govornici trebali znatno sporije govoriti na stranome jeziku u svakom zadatku. Dobiveni rezultati upućuju na to da je brzina govora značajno sporija kod naracije duljeg trajanja u J2 zbog konceptualne složenosti zadatka. S druge strane, nisu zabilježene statistički značajne razlike u brzini govora između uspoređivanih jezika kod vrlo strukturiranih zadataka kraćeg trajanja i ponovljenih zadataka. Budući da su zadatci već napravljeni na materinskome jeziku, umanjuju se zahtjevi za procesiranjem govora na razini konceptualizacije te govorniku više vremena i pažnje preostaje za fazu formulacije i artikulacije u J2. Također, nepostojanje značajnih razlika može se objasniti postojanjem jakih asocijativnih veza između J1 i J2 te pojavljivanjem iznimno učestalih riječi koje se brže prizivaju iz mentalnog leksikona, posebice ako su prethodno prizvane na materinskome jeziku. Uvođenje novih tema veći je kognitivni napor u fazi konceptualizacije, što rezultira osjetno sporijom brzinom govora u materinskome i u stranome jeziku.This paper aims at investigating the differences regarding speech rate between the Croatian (L1) and the English language (L2). The selected tasks include descriptions of dynamic entities which require careful planning and a chronological sequence of speech acts in real time, as well as the description of static spatial arrangements and their relations. The speech tasks were first performed in the native language, followed by the performance of the same tasks in the foreign language. A significantly faster speech rate was hypothesized in the foreign language condition for each investigated speech task due to the unautomated nature of L2 speech production mechanisms. The obtained results point to the conclusion that the speech rate is significantly slower in L2 in narrative tasks due to the conceptual complexity of the task. However, no significant differences in the speech rate were found between the two languages in the case of highly structured tasks with shorter duration, or in the case of repeated tasks. Due to the fact that the tasks have already been performed in the native language, the processing demands on the level of conceptualization decrease, freeing up the attentional resources, which, in turn, assist the formulation and articulation stage by reducing the processing pressure. Also, the fact that no significant differences were found might be explained by the existence of strong associative links between L1 and L2, as well as by the occurrence of highly frequent words which can be easily retrieved from the mental lexicon, especially if they have previously been activated in the native language. Introduction of new topics, on the other hand, implies higher cognitive demands in the conceptualization stage, resulting in a slower speech rate in both languages

SAMOISPRAVLJANJA U HRVATSKOM JEZIKU

U ovom se radu ispituje distribucija različitih kategorija samoispravljanja te omjeri samoispravljanja i pogrešaka. Zvučni zapis u trajanju od gotovo osam sati transkribiran je na uzorku od 101-og ispitanika, studenata Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Zabilježeno je preko tisuću samoispravljanja koja su raspoređena u različite kategorije. Klasifikacija samoispravljanja temelji se na Leveltovu modelu govorne proizvodnje, kao empirijski najbolje potvrđenom modelu za monolingvalno procesiranje govora. Studenti su individualno ispitani tako da su ispunili pet govornih zadataka, a njihovi su odgovori auditivno snimljeni. Zadaci uključuju: a) prepričavanje radnje crtanog filma; b) opis slike prostorije; c) opis slike prostorije s drugačijim rasporedom namještaja u odnosu na prethodni zadatak; d) oblikovanje rečenica na temelju slika predmeta i e) oblikovanje priče na temelju predloženog niza slika. Apsolutnu većinu čine samoispravljanja pogrešaka, pri čemu su dominantne kategorije sintaktička i leksička samoispravljanja. Dominacija samoispravljanja pogrešaka nad samoispravljanjima neprikladnog izričaja može se protumačiti činjenicom da bi neispravljanje pogrešaka moglo ozbiljnije ugroziti razumijevanje poruke, dok se samoispravljanjima neprikladnog izričaja dorađuje obavijesni sadržaj iskaza i povećava se njegova informativnost. Samoispravljanja neprikladnog izričaja i samoispravljanja različitom informacijom pojedinačno ne prelaze jednu petinu od ukupnog broja samoispravljanja. Omjeri samoispravljanja i pogrešaka ukazuju da se natpolovična većina pogrešaka ispravlja, pri čemu se fonološke i leksičke pogreške uvjerljivom većinom samoispravljaju, što upućuje na veću osjetljivost monitora na sadržajne riječi, dok se morfološke i sintaktičke pogreške približno polovično samoispravljaju. Veća učestalost ispravljanja leksičkih pogrešaka može se objasniti njihovom informativnom važnošću, dok je kod fonoloških samoispravljanja prisutan kraći mentalni put i veća automatiziranost pri ispravljanju

WAYS OF RESTARTING

U ovome se radu ispituju načini ponovnog započinjanja izričaja kod samoispravljanja pogrešaka i samoispravljanja neprikladnog izričaja. Ispitivanje je provedeno na uzorku od sto i jednog ispitanika, studenta Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Klasifikacija samoispravljanja se temelji na Leveltovu modelu govorne proizvodnje kao najboljem empirijski potvrđenom modelu za monolingvalno procesiranje govora. Studenti su ispitani pojedinačno, a pred njih se postavilo pet govornih zadataka te su njihovi odgovori snimljeni. Zadaci uključuju: prepričavanje radnje crtanog filma, opis slike prostorije, opis slike prostorije s drugačijim rasporedom namještaja u odnosu na prethodni zadatak, oblikovanje rečenica na temelju slika predmeta i oblikovanje priče na temelju predloženog niza slika. Ako govornik odluči ispraviti pogrešku u svome govoru, u većini slučajeva će izabrati trenutno samoispravljanje, a novi početak, kao način ponovnog započinjanja izričaja, izabrati će iznimno rijetko. S druge je strane, novi početak najučestaliji način samoispravljanja u slučaju samoispravljanja neprikladnog izričaja. Govornici se načelno pridržavaju određenih pravila prilikom samoispravljanja kako bi sugovorniku olakšali interpretaciju poruke nakon ispravka. Može se zaključiti da način samoispravljanja nije kaotičan i neorganiziran proces, nego sustavno organizirani fenomen koji ima svoja pravila.This paper investigates the ways of restarting after self-interruption in the cases of error- and inappropriatness repairs. The research has been conducted on a sample of 101 students at the Faculty of Electrical Engineering, Mechanical Engineering and Naval Architecture in Split. The classification of self-repairs is based on Levelt\u27s model of speech production, as the empirically best supported theory of monolingual speech processing. Students have been individually tested by performing five speech tasks: story narration, room description, room description with different furniture arrangement compared to the previous task, utterance formulation based on pictures and story telling based on a sequence of pictures. If the speaker decides to correct an observed speech error, instant repairing as a way of restarting will be used in the absolute majority of cases. On the other hand, repairs of errors are rarely made by fresh starts. However, fresh starts are the most frequent way of appropriateness repairs in the repair corpus. Furthermore, the speakers adhere to certain rules in order to help listeners understand the communicative intention after correction. It follows that the ways of restarting are not chaotic and disorganized processes, on the contrary, they are systematically organized phenomena based on rules

Ponavljanja kao oblik govorne disfluentnosti

.Repetitions as a form of speech disfluencyThe paper analyses repetitions considered as a form of speech disfluency. A recorded  speech sample, in the Croatian language, lasting for approximately eight  hours has been transcribed. 101 students of technical studies at the Faculty of Electrical  Engineering, Mechanical Engineering and Naval Architecture in Split took  part in the recordings. Various quantities describing the frequency and duration of  repetitions in syllables and words have been measured, and corresponding frequency diagrams have been presented. The absolute majority of all repetitions is of very  short duration, comprising up to one completed syllable. In most cases repetitions  are not followed by any kind of disfluency. While repeating, the speakers usually  respect the integrity of syllables or words, except when repeating one incomplete  (interrupted) syllable or word. The tendency of repeating shorter speech fragments,  which are not preceded by any kind of disfluency, points primarily to problems arising  at lower processing levels. The results of this study confirm the view that repetitions  are systematically organized phenomena and they are not a chaotic aspect of  spoken discourse.

ÄHNLICHKEITEN UND UNTERSCHIEDE IN DER MOTIVATION BEIM ERLERNEN DER DEUTSCHEN UND ITALIENISCHEN SPRACHE

U ovome se radu istražuju sličnosti i razlike u motivaciji za učenje njemačkoga i talijanskoga jezika kod maturanata hotelijersko-turističkoga usmjerenja. Instrument testiranja motivacije ispitanika je upitnik sastavljen prema upitnicima koji se koriste radi istraživanja stavova prema stranome jeziku. Rezultati istraživanja ukazuju da ne postoje važne razlike u motivaciji za učenje njemačkoga i talijanskoga jezika te da učenici imaju slične stavove prema uspoređivanim jezicima. Bez obzira na duboku ukorijenjenost talijanskoga jezika u dalmatinskome govoru te kulturi općenito, ispitanici ne pokazuju izraženiji integrativni motiv za učenje toga jezika u odnosu na njemački jezik. Također, ne postoji velika razlika u instrumentalnome motivu buduće materijalne dobrobiti između učenika njemačkoga i talijanskoga jezika bez obzira na činjenicu da su zemlje njemačkoga govornog područja atraktivnije u gospodarskome smislu. Neovisno o učenju njemačkoga ili talijanskoga jezika, učenici smatraju da će im znanje jezika pomoći u karijeri i da će im olakšati preseljenje i zaposlenje u inozemstvu. Potvrđene su pretpostavke o nepostojanju važnih razlika u motivaciji koja je povezana s društvenim statusom i socijalizacijom između govornika njemačkoga i talijanskoga jezika.In this paper the author explores differences and similarities in motivation for learning German and Italian language of hospitality and tourism school graduates. Instrument for testing motivation of respondents is a questionnaire made in accordance to questionnaires used for exploring attitudes towards a foreign language. The research results show that there are no important differences in motivation for learning German and Italian language and that the students have similar attitudes towards compared languages. Regardless of deep inveteracy of Italian language in Dalmatian speech and culture in general, the respondents do not show more distinct integrative motive for learning that language in comparison to German. There is also no significant difference in instrumental motive of future material benefit between students of German and Italian regardless of the fact that German speaking countries are more attractive in the economic sense. Aside from learning German or Italian language, students think that language knowledge will help them in their careers and facilitate moving and finding a job abroad. It was confirmed that there are no significant differences in motivation which is connected to social status and socialization between speakers of German and Italian language.In der vorliegenden Arbeit werden Ähnlichkeiten und Unterschiede in der Motivation beim Erlernen der deutschen und italienischen Sprache unter Absolventen des Bildungsganges Hotellerie und Tourismus untersucht. Das Messinstrument der Motivationsanalyse der Probanden ist ein Fragebogen, der erstellt wurde im Hinblick auf relevante Fragebögen, die für Untersuchungen von Einstellungen zu Fremdsprachen eingesetzt werden. Die Untersuchungsergebnisse weisen darauf hin, dass es keine beachtlichen Unterschiede in der Motivation beim Erlernen der deutschen und italienischen Sprache gibt, und dass die Schüler ähnliche Einstellungen zu den gegenübergestellten Sprachen haben. Trotz der tiefen Verwurzelung der italienischen Sprache nicht nur in der Sprache Dalmatiens, sondern auch in der Kultur allgemein, ist bei den Probanden, die Italienisch lernen, gegenüber denen, die Deutsch lernen, kein ausgeprägtes integrative Motiv festzustellen. In Anbetracht der Tatsache, dass deutschsprachige Länder in wirtschaftlicher Hinsicht attraktiver sind, ist unter den Schülern der deutschen und italienischen Sprache in Bezug auf das instrumentelle Motiv, das sich auf das zukünftige finanzielle Wohlergehen bezieht, kein bedeutender Unterschied erschließbar. Unabhängig davon, ob es sich um das Erlernen der deutschen oder italienischen Sprache handelt, sind die Schüler der Ansicht, dass ihnen Fremdsprachenkenntnisse in ihrer Karriere weiterverhelfen werden, und ihnen sowohl den Umzug als auch die Arbeitssuche im Ausland erleichtern wird. Die Hypothesen, dass es keine signifikante Unterschiede gibt hinsichtlich des sozialen Status und des Motivs an Sozialisation, unabhängig ob Deutsch oder Italienisch gesprochen wird, haben sich bestätigt

Drama u nastavi Engleskog jezika

Drama je prepoznata kao važno i učinkovito sredstvo u procesu učenja i poučavanja stranog jezika. Dramske tehnike omogućavaju nastavnicima da učenike kognitivno i emocionalno uključe u proces učenja jezika te na taj način potaknu razvoj različitih vještina. Cilj je ovog rada bio ispitati stavove budućih učitelja engleskog jezika o korištenju dramskih tehnika u nastavi, uključujući i samoprocjenu vlastitih znanja i sposobnosti u ovom području. Ispitivanje je provedeno na uzorku od 40 ispitanika, studenata učiteljskog studija Filozofskog fakulteta u Splitu i Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku. Analizom anketnog upitnika vidljivo je da studenti nisu adekvatno pripremljeni za korištenje dramskih tehnika u svom budućem radu. Usprkos poznavanju svih dobrobiti implementacije dramskih postupaka u nastavni proces, može se zaključiti da oni nisu dovoljno zastupljeni u kontekstu formalnog poučavanja Engleskog jezika

Proizvodnja i percepcija govora

Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa.Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa