Utjecaj programa dodatnih sati tjelesnog odgoja na tjelesni i motorički razvoj djece u dobi od 7 do 10 godina

Abstract The study aimed at finding out how the programme of sports classes, through which some schools in Slovenia offer an enhanced PE syllabus to pupils, influences the physical and motor development of 7- to 10-year-old children. A longitudinal four-year study including 328 pupils in the form of a pedagogical ex-periment was carried out. Data were collected through tests within the framework of a Sports-educational Chart. Differences in transformation effects were analysed by means of the analysis of covariance. It was found that the programme of sports classes does have a positive impact on the development of motor abilities, particularly given that the results regarding the individual motor abilities of children of that age have been falling in Slovenia over the last few decades. After disparities in the initial status were eliminated, statisti-cally significant differences were noted in the motor tasks obstacle course backwards, sit-ups in 30 seconds and 600-metre run. Boys were also significantly different in their body weight. The improvement of pupils from sports classes also points to the better quality of lessons consisting of a wider range of motor skills, a suitable organisation of work and greater exercising. The following recommendations are offered in response to these findings: more frequent co-operation between the PE teacher and the classroom teacher in PE lessons, the organisation of suitable programmes of additional training for teachers, who work with children from 7 to 10 regarding their developmental characteristics, flexible organisation of sports classes due to the changed demands of the school setting and the more systematic planning of lessons for sports classes.Sažetak Uvod Uz razrede s redovnom nastavom, škole u Sloveniji posljednjih petnaestak godina nude i program tzv. sportskih razreda, s naprednim i proširenim nastavnim planom i sadržajem tjelesnog odgoja koji najčešće uključuje dva dodatna sata tjedno za ba-vljenje izabranim aktivnostima u okruženju škole. Dodatne sate zajednički vode nastavnik tjelesnog odgoja i nastavnik razredne nastave. Uz to, program nudi i širi izbor sportskih sadržaja, kojima se učenik može baviti i izvan škole. Ovaj program doda-tne sportske nastave uveden je, nažalost, u manje od 7% osnovnih škola u Sloveniji (Jurak, Kovač, & Strel, 2004a). Za razliku od sportskih razreda srednjih škola, ovdje cilj nije usklađivanje školskog rada i sportskih treninga (Jurak, Kovač, Strel, & Starc, 2005), nego ponuda naprednog sadržaja tjelesnog odgoja djeci i roditeljima koji žele više sporta, kao i njihovo usmjeravanje zdravom načinu života (Kovač & Novak, 1998). Cilj istraživanja bio je utvrditi kako program dodatnih sati tjelesnog odgoja utječe na tjelesni i motorički razvoj djece u dobi od 7 do 10 godina. Metode Provedeno je longitudinalno istraživanje u vidu pedagoškog eksperimenta. U istraživanje je uključeno 328 učenika, koji su u 2000. g. započeli s prvom godinom svog školovanja (u dobi od 7 godina). U sljedeće tri godine (2001-2003) prošli su testiranja u svim mjerenim zadacima. Oblikovane su dvije skupine djece iz istih škola: eksperimentalna skupina, koja je uključivala djecu iz sportskih razreda (N=157; 81 dječak i 76 djevojčica) i kontrolna skupina, koja je uključivala djecu iz običnih razreda (N=171; 87 dječaka i 84 djevojčice). To je učinjeno da bi se minimizirao učinak uvjeta rada za tjelesni odgoj koje nude pojedine škole te utjecaj šireg društvenog okruženja na rezultate. Podaci su prikupljeni u okviru tzv. “Sportsko-obrazovnog kartona” (Športno vzgojni karton) (Strel et al., 1997), koji uključuje prikupljanje podataka na temelju kojih se kroz 19 godina pratio tjelesni i motorički razvoj djece i mladeži u Sloveniji (Strel et al., 2001, 2003, 2004). Korišteni su sljedeći testovi: tjelesna visina, tjelesna težina, kožni nabor nadlaktice, taping rukom, skok udalj s mjesta, poligon natraške, podizanje trupa, pretklon na klupi, izdržaj u visu zgibom, trčanje 60m i trčanje 600m. Također je izračunata vrijednost XT varijable koja predstavlja prosječnu vrijednost svih osam motoričkih zadataka, a usporediva je s cjelokupnom općom populacijom. Testovi su opisani u publikaciji “Sport educational chart”, Strela i suradnika (1997). T-test za zavisne uzorke koristio se za izračun razlika između pojedinih varijabli za individualne skupine mjerenih ispitanika. T-test za nezavisne uzroke se koristio za izračun razlika između pojedinih varijabli dviju skupina mjerenih ispitanika. Razlike u transformacijskim učincima između dviju skupina izračunate su analizom kovarijance. Rezultati Analiza razlika između pojedinih varijabli dviju skupina mjerenih ispitanika pokazuje da su u inici-jalnom testiranju (2000.g.) kod oba spola postojale značajne razlike samo u varijablama taping rukom (p=.003-.019), poligon natraške (p=.000-.008) i po-dizanje trupa (p=.000-.004). Kod dječaka, značajne su razlike između eksperimentalne i kontrolne skupine također utvrđene za varijable tjelesna težina (p=.008), skok udalj s mjesta (p=.006), pretklon na klupi (p=.000) i izdržaj u visu zgibom (p=.005), a kod djevojčica za varijablu trčanje 600m (p=.010). Prosječna vrijednost motoričkih zadataka (XT) po-kazuje da je motorički status učenika sportskih razreda bio iznad (dječaci 53.114, djevojčice 54.533) slovenskog prosjeka (koji iznosi 50.0), dok je moto-rički status učenika običnih razreda bio ispod pro-sjeka (dječaci 47.717, djevojčice 49.695). Pri završnom testiranju značajne su razlike, za oba spola, u korist učenika sportskih razreda, utvrđene za varijable taping rukom (p=.013-.020), poligon natraške (p=.000), podizanje trupa (p=.002-.020) i trčanje 600m (p=.000). Kod dječaka, značajna je razlika također utvrđena u testovima pretklon na klupi (p=.020) i izdržaj u visu zgibom (p=.024). Razlika u vrijednosti XT se smanjila kao rezultat većih vrijednosti kod djece iz običnih razreda (dječaci 48.435, djevojčice 51.118; sportski razredi: dječaci 52.519 i djevojčice 54.893). Nakon eliminacije razlike inicijalnog stanja dviju skupina, značajne razlike između dviju skupina na α razini od .05 mogu se uočiti u sljedećim motoričkim varijablama: poligon natraške (p=.001-.047), podi-zanje trupa (p=.000-.048) i trčanje 600m (p=.000-.001). Dječaci su se značajno razlikovali i u tjele-snoj težini (p=.005). Rasprava i zaključci Inicijalne razlike u motoričkim sposobnostima ukazuju na to da se u sportske razrede upisuju djeca s boljim motoričkim statusom. Pretpostaviti je da roditelji djece iz sportskih razreda imaju po-zitivniji stav prema sportskom načinu života te da su dovoljno imućni da omoguće i financiraju takav način života. Veća tjelesna težina dječaka iz sportskih razreda može se objasniti njihovom većom biološkom zrelošću. Istodobno, veće razlike u tjelesnoj težini u usporedbi s tjelesnom masti ukazuju na veću količinu mišićnog tkiva. Kao što se očekivalo, na kraju četvrte godine školovanja djeca iz običnih kao i iz sportskih razreda imala su veće vrijednosti svih testiranih varijabli u odnosu na početne. Naime, karakteristika proučavanog perioda je pozitivan smjer razvoja svih motoričkih sposobnosti u oba spola, kao i veće vrijednosti sve tri mjerene antropometrijske mjere (Kondrič, 2000; Strel et al., 2001; 2003, 2004). Na temelju rezultata završnog testiranja mo-glo bi se pretpostaviti da je rad u običnim razredima bio učinkovitiji, no detaljnija analiza daje drukčiju sliku. Dječaci iz sportskih razreda su tijekom svih godina imali veću tjelesnu težinu od svojih vršnjaka u običnim razredima, no razlika se smanjivala s dobi. Na temelju smanjene razlike u kožnim naborima, može se pretpostaviti da je razlika u tjelesnoj težini manja zbog slabijeg porasta tjelesne masti kod dječaka iz sportskih razreda. Ovo je vrlo važan pokazatelj u svjetlu presječnih (cross-sectional) studija koje ukazuju na rastući postotak djece ove dobi koja su prekomjerne tjelesne težinom i pretila (Bös, 2003; Strel et al., 2001, 2004). Bolji napredak u koordinaciji pokreta cijelog tijela (test poligon natraške) učenika sportskih razreda ukazuje na bolju kvalitetu vođenja sati, širi opseg motoričkih vještina i odgovarajuću organizaciju rada, što je osiguralo pozitivne promjene u toj motoričkoj sposobnosti (Kovač & Štihec, 1988). Može se pretpostaviti da su učenici sportskih razreda primili drukčije motoričke podražaje, koje su nastavnici prenijeli drukčije, a to upućuje i na višu razinu sportskih vještina. Veći napredak u testovima podizanje trupa i trčanje 600m može se prvenstveno objasniti većim volumenom vježbanja u smislu više sati nastave tjelesnog odgoja u sportskim razredima. Ovi testovi prikazuju različite oblike izdržljivosti, koji se mogu znatno poboljšati planiranim i primjerenim vježbanjem. Očekivale su se veće razlike u rezultatima drugih motoričkih varijabli. Nakon analize karakteristika pojedinih dimenzija predstavljenih motoričkim varijablama, vidljivo je da napredak nije poglavito postignut u onim motoričkim sposobnostima koje su velikim dijelom genski zadane (brzina, eksplozivna snaga). U usporedbi s time, u sportskim je razredima napredak postignut ponajviše u onim motoričkim sposobnostima koje se mogu značajno poboljšati vježbom, a za koje je proučavana dobna skupina pokazala naročito negativne promjene u posljednjih nekoliko desetljeća (Bös, 2003; Strel et al., 2004: Rychtecky, 2004). Uz to, postalo je uobičajeno da se u školama sa sportskim razredima postiže viša razina nastave tjelesnog odgoja i u običnim razredima, kao rezultat pozitivnog transfera znanja među nastavnicima (Novak et al., 1990). Nadalje, slabije inicijalno stanje uvijek olakšava postizanje većeg napretka u odnosu na ispitanike s boljim (višim) inicijalnim stanjem. Ti bi čimbenici mogli objasniti manje razlike između učenika običnih i sportskih razreda. Kao odgovor na dobivene nalaze, preporuča se sljedeće: učestalija suradnja između nastavnika tjelesnog odgoja i nastavnika razredne nastave u nastavi tjelesnog odgoja, organizacija primjerenih programa dodatnog obrazovanja nastavnika o razvojnim karakteristikama djece u dobi od 7 do 10 godina, fleksibilna organizacija sportskih razreda zbog promijenjenih zahtjeva školskog rasporeda i sustavnije planiranje nastave za sportske razrede

The Self-Perceived Subject-Specific Professional Competencies of Slovenian Physical Education Teachers in Different Working Environments

This cross-sectional study was designed to analyse the differences in the subject-specific competencies of Slovenian Physical Education (PE) teachers according to their physical working environment. The participants, 681 Slovenian PE teachers, evaluated their professional subject-specific competencies (n=40) on a four-level Likert scale and two factors of their physical working environment (size of sports facilities and their equipment) with a self-administered questionnaire. Differences in their self-perceptions about subject-specific competencies between those working in good conditions and those working in poorer conditions were identified with the Mann-Whitney test for independent samples, and Cliff’s delta was used to estimate the size of the differences. The results show that higher perceptions of subject-specific competencies of PE teachers are mainly affected by the equipment of sports facilities, not their size; therefore, local communities and the state should ensure that all schools have roughly equal well-equipped sports facilities

Profesionalne zdravstvene tegobe sloveskih nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture

Physical education teachers (PETs) are exposed to the same psychological stress factors as teachers of other subjects, but the increased physical load in this subgroup may significantly influence the prevalence of certain health problems. This cross-sectional study was designed to assess the frequency of occupational health problems and to identify the role of some risk factors (age, gender, teaching level) for PETs. A self-administered questionnaire was used to examine this problem among 468 Slovenian PETs. The association between each health problem and the risk factors was analysed with two-way contingency tables, Cramer V and binary logistic regression. During their professional career, lower back pain, voice disorders, common cold and auditory problems are the most frequent health problems in PETs. Aging generally increases the odds ratio (OR) for most occupational health problems (OR between 1.01 and 1.11, respectively). Female PETs had significantly higher odds for urinary tract infection, headache, cervical spine disorder, dysphonia and aphonia in comparison with male PETs (OR=3.26, 2.40, 1.94, 1.92 and 1.82, respectively). Primary school PETs had approximately twice as high odds for lower back pain and dysphonia as secondary school teachers (OR=1.83 and 1.82, respectively). In order to maintain working ability, good preparation for work, understanding of the injury risk factors and chronic lesions mechanisms, regular prevention exercises and healthy working environments are required.Učitelji tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) izloženi su istim psihološkim faktorima stresa kao i nastavnici ostalih predmeta, ali povećani fizički napor u ovoj podskupini mogao bi znatno utjecati na pojavu i učestalost određenih zdravstvenih problema. Ovo transverzalno istraživanje bilo je provedeno s ciljem utvrđivanja frekvencije profesionalnih zdravstvenih tegoba te identificiranja utjecaja nekih faktora rizika (dobi, spola, razine predavanja) u učitelja TZK. Za istraživanje navedenog problema kod 468 slovenskih nastavnika TZK korišten je upitnik. Povezanost između pojedinog zdravstvenog problema i faktora rizika analizirana je primjenom dvostrukih kontingencijskih tablica, Cramer V i binarne logističke regresije. Profesori TZK su kao najčešće zdravstvene tegobe svoje profesionalne karijere navodili križobolju, oštećenja glasnica, običnu prehladu te probleme sa sluhom. Starenje u pravilu povećava omjere vjerojatnosti za pojavu većine profesionalnih zdravstvenih tegoba (OR između 1,01 i 1,11). Za profesorice TZK dobivena je značajno veća vjerojatnost za infekciju mokraćnih putova, glavobolju, probleme s vratnim dijelom kralježnice, disfoniju i afoniju nego li za njihove kolege (OR=3,26; 2,40; 1,94; 1,92 i 1,82). Učitelji TZK koji rade u osnovnim školama imali su otprilike dvostruko veću vjerojatnost za obolijevanje od križobolje i disfonije u odnosu na profesore TZK srednjih škola (OR=1,83 i 1,82). Da bi nastavnici TZK zadržali radnu sposobnost, potrebne su dobra priprema za rad, poznavanje rizičnih faktora ozljeđivanja i mehanizama kroničnih oboljenja, pravilne prevencijske vježbe i zdrava radna okolina

Učenje plivanja prsnom tehnikom: usporedba triju programa

Two experimental swimming instruction programmes were drawn up and compared with an established swimming programme at a swimming school in Ljubljana. The programmes of the experimental group differed from that of the control group in content whereas the experimental programmes differed in the duration of swimming instruction. The study included 370 pupils aged 8 to 9 years. To prove our presuppositions, a pedagogic experiment was carried out, in which each group had its own prescribed swimming instruction programme. The group and gender differences in swimming skills were analysed by means of Pearson’s c2 test. The results showed that significant statistical differences were present in the final swimming skills of the test subjects who were included in the different programmes. Statistically, there were significant differences in the final swimming skills of the test subjects from the control group and those of the experimental groups, whereas no significant statistical differences were observed in the two experimental groups despite the different duration of the programmes. The comparison of the swimming skills regarding gender also showed significant statistical differences in the structure of marks given to boys and girls. We anticipate that almost optimal conditions for swimming skills acquisition for this age group were met by means of this experimental programme. However, the programme had a greater effect on boys than on girls.UVOD Posljednjih se godina u Republici Sloveniji ulažu znatni napori u poboljšanje sustava za poučavanje plivanja slovenske djece školske dobi. Usprkos tomu, provjere znanja plivanja provedene na djeci osnovnoškolske dobi nisu dale ohrabrujuće rezultate. Naime, uočeno je da jedna četvrtina djece viših razreda osnovne škole ne zna plivati pravilno (Jurak, Hovac, 1998). Puno je mogućih uzroka za takvu situaciju, a nedovoljna učinkovitost postojećih programa za učenje plivanja zacijelo je jedan od najvažnijih. Svrha je ovog istraživanja bila pronaći učinkovitiju metodu poučavanja plivanja. Pretpostavili smo da bi taj cilj bilo moguće postići suvremenijim, metodički bolje osmišljenim programom poučavanja plivanja, u okviru kojega bi se proces učenja temeljio na uporabi odgovarajućih raznolikih didaktičkih pomagala i opreme, kao i vremenski bolje usklađenim uključivanjem djece u program učenja. METODE Cilj istraživanja bio je utvrditi postoje li razlike u plivačkim vještinama među školskom djecom koja su plivačke vještine stekla sudjelujući u tri različita programa poučavanja plivanja. Pripremili smo dva eksperimentalna programa učenja plivanja (1 i 2) i usporedili smo ih s uobičajenim programom jedne ljubljanske škole plivanja (0). Oba su se eksperimentalna programa od uobičajenog razlikovala po sadržaju, a međusobno su se razlikovali s obzirom na trajanje. U okviru sva tri programa poučavalo se plivanje prsnom tehnikom. Uzorak ispitanika činilo je 370-oro školske djece, u dobi od 8 i 9 godina, koja su pohađala drugi razred neke od ljubljanskih osnovnih škola (i grad i predgrađe). Eksperiment je proveden u školskoj godini 1997./98., u razdoblju od listopada do lipnja, na zatvorenim bazenima Športnega centra Tivoli u Ljubljani. Manji bazen bio je dubine od 0,8 do 1 m, a dubina većeg bazena iznosila je od 1,8 do 2m. Temperatura vode u oba bazena bila je 28° C, a temperatura zraka bila je 30° C. Dvadeset sedam učitelja plivanja vodilo je programe. U istraživanje su uključeni samo oni ispitanici koji su inicijalno pokazali da su prilagođeni na vodu, kao i oni koji nisu izostajali s nastave. Prije početka programa, roditelji i ravnatelji škola obaviješteni su o ciljevima i tijeku istraživanja, za što su oni dali pismeno odobrenje. Kako bi se procijenili očekivani ciljevi, proveden je pedagoški eksperiment u kojemu je svaka grupa ispitanika radila prema drugačijem programu pouke plivanja. Razlike u znanju plivanja između grupa testirane su Pearsonovim x2- testom. REZULTATI I RASPRAVA Dobiveni rezultati pokazali su statistički značajne razlike u razini plivačkih vještina u ispitanika stečenih u različitim eksperimentalnim programima učenja plivanja (p<0.018). Statistički značajna razlika dobivena je na razini konačne procjene plivačkih vještina između ispitanika kontrolne grupe i onih iz eksperimentalnih grupa (između grupe 0 i 1: p<.032, između 0 i 2: p<.007). S obzirom na trajanje programa učenja plivanja, statistički značajna razlika među eksperimentalnim grupama nije utvrđena (p<.587). Na konačnoj procjeni znanja plivanja više je ispitanika unutar eksperimentalnih grupa ocijenjeno višim ocjenama nego što je to bio slučaj s kontrolnom skupinom. Stoga se moglo zaključiti da je statistički značajna razlika dobivena u korist ispitanika iz eksperimentalnih programa koji su iskazali višu razinu usvojenosti plivačkih vještina na finalnoj provjeri znanja plivanja. Usporedba plivačkih vještina na razini spola rezultirala je statistički značajnom razlikom u strukturi ocjena za djecake i djevojcice. Daljnjom analizom strukture vrednovanja završnog znanja plivanja na razini spola unutar svake pojedine grupe utvrđene su statistički značajne spolne razlike jedino u ispitanika kontrolne skupine. Usporedba dobivenih završnih ocjena u toj grupi pokazala je da su djevojčice dobivale nešto više ocjene u procjeni završnog znanja plivanja u odnosu na ukupan broj djece u programu. I u okviru obiju eksperimentalnih grupa uočljiv je veći broj djevojčica s višim ocjenama. Na temelju dobivenih rezultata moguće je stoga izvesti zaključak da je statistička značajnost razlika u procjeni završnog znanja plivanja na razini spola dobivena u korist djevojčica u kontrolnoj grupi, dok u okviru eksperimentalnih grupa razlike u usvojenim plivačkim vještinama s obzirom na spol statistički nisu potvrđene. Pretpostavljamo kako prvi eksperimentalni program (program 1), koji se od kontrolnog programa razlikovao jedino po sadržaju, dok je ukupno trajanje programa bilo jednako, pruža optimalne mogućnosti za poučavanje plivačkih vještinama djece u dobi od 8-9 godina koja znaju plivati i koja su dobro prilagođena na vodu. Naime, rezultati dobiveni u drugoj eksperimentalnoj grupi (2), koja je provodila dugotrajniji program učenja prsne tehnike plivanja, nisu pokazali statistički značajnu razliku u odnosu na prvu eksperimentalnu grupu. ZAKLJUČAK Rezultati ovog istraživanja nude značajnu didaktičku podršku procesu sportske edukacije i novom nastavnom planu u Republici Sloveniji (1998), koji je proistekao iz plana za reformu slovenskog školskog sustava (1997), kojim se za djecu te dobi predviđa 20 sati za poučavanje plivanja i definiraju se standardi za usvajanje plivačkih vještina. Tečaj učenja plivanja predviđa 10 treninga (u trajanju od 60 minuta) tijekom 14 dana, i ne utječe negativno na ostale obrazovne procese. Upravo zato ovo istraživanje može predstavljati model kako na lokalnoj razini organizirati učenje plivanja u društvenim zajednicama koje imaju slične uvjete za realizaciju programa. Primjena ovog programa poučavanja plivanja rezultirala bi većom učinkovitošću i racionalizacijom na navedenoj razini, a za kasnije usavršavanje plivačkih tehnika utrošilo bi se manje vremena i novca

The Quality of Practical Pedagogical Training During the Epidemic Through the Eyes of the Slovenian Physical Education Student Teachers

In 2020, physical education teacher education (PETE) students of the Faculty of Sport of the University of Ljubljana (N = 46) had to complete a large part of the practical pedagogical training online. Using an online questionnaire, we investigated how they delivered distance learning in physical education (PE) at Primary Schools, the extent to which they achieved their objectives, encouraged students to move, delivered content, and assessed. The delivery mostly depended on whether the school included PE in the timetable. On average, most lessons took the form of independent student activity following written or recorded instructions, and the others took the form of online outdoor or indoor live classes. The latter were often used to give instructions, check tasks and motivate. Some schools organized at least one sports day (26%), active break (21%), or active class break (9%). Most student teachers chose different objectives compared to a traditional form of instruction: they emphasized the development of motor and functional abilities rather than the acquisition of new motor and social skills. All student teachers delivered physical fitness, followed by athletics (59%), dance and aerobics (43%), ball games (except volleyball 33%) were represented in a smaller proportion. 21% of the students taught content continuously. The assessment was done by 71.4% of the students (many of them only assessed the completion of the tasks) and evaluation by only 31.0%. They used a workout diary, videos or photos, or live conference calls. The average response rate was 71% for 1st-6th graders and 59% for 7th-9th graders. 21% did not attempt to reach non-responding students, while 10% indicated that they did not have problems with nonresponding

Akustika u školskim dvoranama i njezine implikacije na nastavu tjelesnoga odgoja

Due to the demanding acoustic conditions in physical education lessons and the related problems with health and academic success, the aim of this study was to examine the acoustic conditions of teaching in sport halls in Slovenia. Thirty-five sport halls were selected, reflecting four types of school sport halls grouped according to the period of their construction. The reverberation time was measured, and speech intelligibility was calculated by means of the Speech Transmission Index. Eighty-six per cent of the sport halls have poor or merely satisfactory speech intelligibility; statistically significant differences in acoustics were observed between different types of sport halls. The best acoustic conditions were found in the newer, multi-purpose sport halls, which allow three classes to be taught simultaneously; the worst conditions were observed in the older, single-class sport halls. The acoustics of the school sport halls should be improved, and the strain on the voice of the teachers should be reduced by means of a more suitable organisation of lessons and the use of information communication technology equipment.Zbog zahtjevnih akustičkih uvjeta u kojima se odvija nastava tjelesnoga odgoja, problemima po zdravlje i uspjeh učenika koje takvi uvjeti uzrokuju, cilj je ovoga rada bio istražiti akustičke uvjete u školskim dvoranama u kojima se u Sloveniji odvija nastava tjelesnoga odgoja. Odabrano je trideset i pet školskih dvorana koje su odražavale četiri tipa sportskih dvorana izgrađenih u različito vrijeme. Mjereno je vrijeme odjeka te je s pomoću Indeksa prijenosa govora izračunata vrijednost razumljivosti govora. Razumljivost govora loša je ili jedva zadovoljavajuća u osamdeset i šest posto sportskih dvorana. Pronađene su statistički značajne razlike u akustici prostora koji pripadaju različitim tipovima dvorana. Najbolje akustičke uvjete imaju višenamjenske sportske dvorane koje pružaju mogućnost simultanoga rada s trima skupinama učenika. Najlošije uvjete imaju starije sportske dvorane u kojima se u jednom vremenskom razdoblju može održavati nastava samo s jednom skupinom učenika. Potrebno je unaprijediti akustiku školskih sportskih dvorana, a napor koji trpi glas nastavnika umanjiti s pomoću primjerene organizacije nastave i opreme koju nude informacijsko-komunikacijske tehnologije

SREDNJOŠKOLSKI UČENICI I NJIHOVO ZNANJE O VAŽNOSTI TJELESNE SPREME I SPORTA ZA ZDRAVLJE

This study evaluated physical education knowledge according to gender, secondary school programme, year of study and type of knowledge. The results of multivariate analysis of variance show that the programme of study had the highest impact (20.2% of the variance) on both dependent variables (conceptual and specific knowledge), the impact of gender was about half as high (11.7% of the variance), whereas the impact of the year of study was much lower (3.5% of the variance). The students from grammar school programmes had more knowledge than students from the other two secondary school programmes. Males scored higher than females, especially on specific knowledge. In technical and vocational programmes, there is no impact of the year of study on the knowledge exhibited by female students. As a result, physical education teachers should have more knowledge and skills in order to educate students about health-related physical fitness. They will need to acquire special didactic competences, particularly when teaching girls in technical and vocational secondary schools.Ovo istraživanje ispitalo je znanje tjelesne i zdravstvene kulture prema spolu, srednjoškolskom obrazovnom programu, godini učenja i vrsti znanja. Rezultati multivarijatne analize varijanci pokazali su da je obrazovni program imao najveći utjecaj (20,2 % varijance) na obje zavisne varijable (konceptualno i specifično znanje), utjecaj spola bio je jednako značajan (11,7% varijance), dok je utjecaj godine učenja bio prilično slabiji (3,5% varijance). Učenici koji pohađaju gimnazijske obrazovne programe imali su veće znanje od učenika iz druga dva srednjoškolska obrazovna programa. Muški učenici imali su bolje rezultate od učenica, posebno u specifičnim znanjima. U tehničkim i strukovnim obrazovnim programima nije primijećen utjecaj razreda kojega učenice pohađaju na znanje koje su pokazale. Shodno tomu, nastavnici tjelesne kulture trebali bi imati više znanja i vještina da bi obrazovali učenike o učinku tjelesne spreme na zdravlje. Oni će morati usvojiti posebne didaktičke kompetencije, pogotovo kada poučavaju učenice u tehničkim i strukovnim srednjim školama

Analiza tržista sportskih usluga u sloveniji

This paper presents a study of the sports services market in Slovenia, besides the educational system, based on an analysis of several sources of public data: the income structure of sports organizations involving a sample of 8,092 organizations, the population’s consumption expenditure on sport using a representative sample and the public expenditure on sport according to reports about the realization of the national programme for sport in Slovenia. The research reveals that the total expenditure on sport in Slovenia in the studied year of 2005 amounted to 1.93% of GDP. In the structure of expenditure, the largest share of 85% is taken by private money (corporations, households), whereas public funding (state budgeting, local authorities, lottery money, EU funding) amounts to slightly less than 15%. The overall amount of expenditure was constantly rising until 2005 due to a stronger economic growth in Slovenia. Nevertheless, the amount spent on sport lags behind the increase in the population’s consumption expenditure on the so-called leisure industry, resulting in sport losing the market share within the industry. The average Slovenian household spends 2.88% of the family budget on sport, equalling EUR 496 per year. Two-thirds of these funds are spent on sports products and one-third on sports services. More and more sports services are being offered by the private sector, although the non-governmental sports sector created 70.6% of the total income of sports organizations. Left unchallenged, the weaknesses of the Slovenian sports services market could become a real obstacle to the further successful development of sport; therefore, some countermeasures to improve and form new sports services are presented in the last part of the paper.Ovaj se članak bavi istraživanjem sportskog tržišta usluga u Sloveniji, isključujući sustav edukacije, temeljen na analizama nekoliko izvora javnih podataka: strukturi prihoda sportskih organizacija koje uključuju uzorak od 8092 organizacije te potrošnji građana na sport procijenjenih pomoću reprezentativnog uzorka ispitanika, kao i na javnoj potrošnji na sport prema izvještajima o realizaciji nacionalnih sportskih programa u Sloveniji. Rezultati istraživanja pokazuju da je ukupna potrošnja na sport u Sloveniji tijekom istraživačke 2005. godine bila 1,93% BDP-a. U strukturi potrošnje najveći dio od 85% ukupne potrošnje pokriven je privatnim novcem (tvrtke, kućanstva), dok se javnim novcem (državni proračun, lokalne zajednice, lutrija, fondacije Europske unije) pokriva nešto manje od 15%. Ukupna potrošnja konstantno se povećavala tijekom godina sve do 2005. Zbog sve jačeg ekonomskog rasta u Sloveniji. Ipak, ukupna financijska potrošnja na sport zaostaje za povećanjem u potrošnji građana na takozvanu industriju slobodnog vremena što je rezultiralo smanjenjem sportskog tržišta unutar cjelokupne industrije. Prosječno slovensko kućanstvo troši 2,88% obiteljskog budžeta na sport, što iznosi 496 eura godišnje. Dvije trećine tih fondova troši se na sportske proizvode, a jedna trećina na sportske usluge. Sve više i više sportskih usluga nudi se u okvirima privatnog sektora, iako nevladini sportski sektor tvori 70,6% ukupnih primanja sportskih organizacija. Ukoliko se nešto ne promijeni, slabosti slovenskog tržišta sportskim uslugama mogle bi postati ozbiljna prepreka daljnjem uspješnom razvoju sporta. Stoga su u posljednjem dijelu članka predstavljene neke protumjere za unapređenje i formiranje novih sportskih usluga

SPORTS ACTIVITIES AND LIFESTYLE PATTERNS OF SLOVENIAN CHILDREN AND YOUTH DURING THEIR SUMMER HOLIDAYS

Glavni cilj ovoga istraživanja je analiza razlika u provođenju školskih praznika kod slovenske djece i mladeži u različitim razdobljima obrazovanja. Istraživanje je obuhvatilo 10.030 ispitanika iz slovenskih osnovnih i srednjih škola te fakulteta. Ispitanici su kod kuće odgovarali na pitanja iz posebnog upitnika a podaci su analizirani uz pomoć Pearsonovog χ2 koefi cijenta. Analiza je pokazala da između različitih skupina ispitanika postoje određene razlike u provođenju slobodnog vremena za vrijeme školskih praznika. Prilično je zabrinjavajuće prilično kasno lijeganje, nakon jedan sat u noći, među srednjoškolcima. Običavaju dulje spavati ili ljenčariti tako da se stječe dojam da mladi tijekom ljetnih praznika čak predugo spavaju. Slovenska djeca i mladi najčešće gledaju televiziju tijekom ljetnih praznika. Školska djeca u dobi od 11-14 godina provode do tri sata dnevno pred televizorom. Studenti najmanje gledaju televiziju, no provode najviše vremena uz računalo. Iznenađuje podatak da se između 40 i 50% slovenske mladeži za vrijeme ljetnih praznika ne bavi nikakvim aktivnostima za računalom. Usporedba učestalosti bavljenjem sportom među različitim skupinama ispitanika pokazuje da se ona smanjuje s dobi. Analiza sportskih sadržaja ukazuje na to da odrastanjem opada bavljenje igrama loptom, nogomet, koturanje, vožnja bicikla dok je s druge strane u porastu bavljenje određenim individualnim sportovima. Analiza učestalosti uključivanja u organizirane sportske aktivnosti pokazala je da sportske programe tijekom praznika najčešće pohađaju školska djeca u dobi od 11-14 godina. Pri planiranju i pripremanju sportskih aktivnosti tijekom ljetnih praznika treba uzeti u obzir otkriveni trend provođenja ljetnih praznika i razvojne osobine svakog ispitanika.The main objective of the research was to analyse the differences in spending summer holidays of Slovenian children and youth in different periods of schooling. The research covered 10,030 tested individuals from Slovenian primary and secondary schools and from the university. The tested individuals answered a special questionnaire at home. The data were analysed by means of Pearson’s χ2 coefficient. The analysis has shown that there are certain differences in spending leisure time during summer holidays among different groups of tested individuals. Going to bed rather late, after 1 o’clock in the morning, among the majority of secondary school children is quite worrying. They tend to sleep longer or lie in, so that there is a general impression that many young people even sleep too long during summer holidays. Slovenian children and youth mostly watch TV during summer holidays. School children aged 11 to 14 spend up to 3 hours in front of TV daily. Students watch TV the least, they spend much more time than others in front of computer screens. Surprisingly, between 40% and 50% of Slovenian young people are not occupied by any computer activities during summer holidays. The comparison of sports activity frequency between certain groups of subjects shows that with age the frequency of sports activity decreases. The analysis of sports contents indicates that through growing up practising children’s ball games goes down as well as football, roller-skating, and cycling, but on the other hand, practising certain individual sports activities is increasing. The analysis of frequency of getting involved in organised sports activities shows that holiday sport programmes are most often frequented by school children between 11 and 14. Discovered trend of spending summer holidays and developmental characteristics of each subject sample should be considered when planning and preparing holiday sports activities

Financijska taksonomija nevladinih sportskih organizacija

The purpose of this study was to examine the classification of non-governmental sports organisations (sports NGOs) based on their financial data. Empirical taxonomy with Ward’s hierarchical clustering technique based on the variables acquired from financial statements of all 6,130 sports NGOs in Slovenia was used to cluster organisations into three financial design types: grassroots sports organisations, semi-professional sports NGOs, and professional sports NGOs. Clusters varied in magnitude and structure of Financial items. The findings suggest that the business of grassroots sports organisations is very simple, while with semi-professional and professional sports NGOs it is more complex, and consequently such organisations are confronted with cash flow and even solvency problems. Total average revenues of grassroots sports organisations (€6,304) are approximately one tenth the size of the semi-professional sports NGOs and 192 times smaller than professional sports NGOs. As for the structure of revenues, professional sports NGOs have a larger proportion of sales revenues and much lower membership fees, donations, and other revenues. Semiprofessional sports NGOs differ from grassroots sport in a slightly higher proportion of sales revenues and donations. As regards the structure of expenses, professional sports NGOs had a 5.6 times higher proportion of labour costs in comparison with grassroots sports and 1.4 times higher compared to semi-professional sports NGOs. Such a taxonomy could present an appropriate basis for investigating the true dimension of the impact of global economic crisis on sports NGOs in a small European sports economy.Cilj je ovog rada bio klasificirati nevladine sportske organizacije prema njihovim financijskim podacima. Empirijska taksonomija, provedena Wardovom hijerarhijskom klasterskom tehnikom na varijablama dobivenim iz financijskih izvješća svih 6.130 nevladnih sportskih organizacija u Sloveniji, korištena je za klasterizaciju organizacija prema tri tipa financijskog dizajna: osnovne sportske organizacije, poluprofesionalne nevladine sportske organizacije i profesionalne sportske nevladine organizacije. Klasteri su varirali u veličini i strukturi financijskih stavki. Rezultati sugeriraju da su poslovi osnovnih sportskih organizacija vrlo jednostavni, dok su kompleksniji u poluprofesionalnim i profesionalnim sportskim nevladinim organizacijama, pa su te organizacije suočene s problemima dotoka novca te čak i solventnosti. Ukupni prosječni prihodi osnovnih sportskih organizacija (6.304€) iznose otprilike jednu desetinu prihoda poluprofesionalnih nevladnih sportskih organizacija, odnosno oni su 192 puta manji od prihoda profesionalnih sportskih nevladnih organizacija. Kad je u pitanju struktura prihoda, profesionalne sportske nevladine organizacije imaju veću proporciju prihoda od prodaje te značajno manje prihode od članarina, donacija i ostalih kategorija prihoda. Polu-profesionalne sportske nevladine organizacije razlikuju se od osnovnih sportskih organizacija po neznatno većoj proporciji prihoda od prodaje i donacija. Kada je u pitanju struktura troškova, profesionalne sportske nevladine organizacije su imale 5,6 puta veći udio troškova rada u usporedbi s osnovnim sportskim organizacijama te 1,4 puta veći udio u usporedbi s poluprofesionalnim sportskim organizacijama. Takva taksonomiija može predstavljati odgovarajuću osnovu za istraživanje stvarnih dimenzija utjecaja globalne ekonomske krize na sportske nevladine organizacije u malim europskim sportskim ekonomijama