Metabolizam kosti kod mladih sportašica

It has been reported that the prevalence of amenorrhea in the general female population is 2-5% in young adult women, while this can be as high as 66% in certain sports events. Many investigations have found that prolonged amenorrhea in female athletes is associated with a reduction in bone mineral density (BMD). As exercise is an osteogenic stimulus in itself, it is possible that some bone loss due to amenorrhea may be offset in areas of high mechanical stimulus. However, BMD in female athletes is dependent on multiple factors and physical activity per se is not always protective for bone. Some of the factors that impact BMD include the nature of the sport discipline, the extent of energy deprivation, the changes in body composition and also various hormones. However, as the measurement of BMD represents only a static assessment of bone health, a more dynamic nature of the bone could be obtained by measuring the biochemical markers of bone formation and resorption. This review focuses on: 1) the impact of different mechanical loading on bone turnover markers in female athletes; and 2) the hormonal factors that influence these bone turnover markers. It has to be taken into account that the beneficial effects of increased mechanical loading from different athletic activities do not always appear to protect against the effects of possible amenorrhea on BMD in female athletes. Female athletes should be monitored at regular intervals to understand better the influence of a high training load on different hormonal markers that are responsive for the bone health in these athletes.Uvod Kost je metabolički aktivno tkivo u kojem se kontinuirano remodeliranje zbiva tijekom cijelog života. Dobro je poznato da je tjelesna aktivnost važan čimbenik u postizanju vršne koštane mase (Kohrt et al., 2004). Vrsta, intenzitet i trajanje tjelovježbe utječu na mineralnu gustoću kosti (BMD). Aktivnosti visokog intenziteta znatnije utječu na zdravlje kosti, a učinak različitih vježbi jače je izražen u području slabinske kralješnice nego u području vrata bedrene kosti (Wallace & Cumming, 2000). Osnovni mehanizmi tih učinaka nisu u potpunosti poznati, osobito kod mladih sportašica različitih sportskih disciplina. U svakom slučaju, postojanje normalnog ovulacijskog ciklusa je nužno (Petit et al., 1999). Sportašice s neredovitim menstrualnim ciklusom izložene su riziku od smanjenja BMD-a do razine pri kojoj prijelomi zamora (engl. stressfractures) mogu nastati i uslijed minimalnog udarnog opterećenja kosti (Cumming, 1996). To ukazuje na važnost specifičnih spolnih hormona na BMD vrijednosti. Uz specifično mehaničko opterećivanje, utjecaj na BMD mladih sportašica mogu imati i različiti parametri sastava tijela. Izgleda da je nemasna masa (FFM) jedan od glavnih prediktora različitih BMD vrijednosti kod zdravih žena u razdoblju prije menopauze (Jürimäe & Jürimäe, 2007). Masna masa (FM) je također važna odrednica BMD-a kod premenopauzalnih žena (Reid et al., 1992). Različiti su hormonski čimbenici (npr. inzulin, inzulinu sličan čimbenik rasta-I (IGF-I), leptin) dovedeni u vezu s mehanizmima koji povezuju masnu masu i mineralnu gustoću kosti (Abou Samra et al., 2005; Jürimäe & Jürimäe, 2007; Ogata et al., 2000). Prema tome, uz specifične spolne hormone, i drugi su hormonski čimbenici također uključeni u razvoj mineralne gustoće kosti u mladih sportašica. Markeri koštane pregradnje kod mladih sportašica Različito mehaničko opterećenje kod mladih sportašica i s time povezano koštano modeliranje i remodeliranje, trebali bi biti povezani s povišenim razinama markera koštane pregradnje, dok bi snižena razina estrogena (hipoestrogenizam) kod sportašica s amenorejom mogao uzrokovati i dodatni porast razine markera koštane resorpcije (Misra, 2008). Korištenje različitih markera koštane pregradnje predstavlja značajan dodatak korištenju BMD-a u medicinskom nadzoru sportašica. Iako ti markeri imaju određena ograničenja (nisu specifični za zasebna područja skeleta, a također mogu biti i pod utjecajem dnevnih varijacija), mnogo bolje opisuju dinamičnu prirodu koštanog tkiva od denzitometrije (DXA - dvoenergetska apsorpciometrija X zraka), koja daje više statični prikaz (Creighton et al., 2001). Spolni hormoni Niske razine estrogena, uz niski unos kalcija i bjelančevina, u kombinaciji s kasnim nastupom prve menstruacije, mogli bi dovesti do povećane incidencije spontanih prijeloma zamora kostiju i razvoja prerane osteoporoze (Nichols et al., 2000). S obzirom da estrogen suprimira koštanu pregradnju, snižena razina estrogena kod sportašica rezultira koštanom pregradnjom s većim porastom resorpcije kosti u odnosu na stvaranje kosti (Eastell et al., 1993). Zaman i suradnici (2000) su pokazali da adaptacijski odgovor koštanih stanica na mehanički stres uključuje estrogenski receptor. Štoviše, estradiol ima najjači unutarstanični učinak među estrogenim hormonima te ima ulogu u prevenciji gubitka koštanog tkiva (Hertrampf et al., 2007). Clegg i sur. (2006) su sugerirali da estrogen djeluje na mozak u smislu povećanja osjetljivosti na leptin, smanjenja inzulinske osjetljivosti i favoriziranja potkožne u odnosu na visceralnu raspodjelu masnog tkiva. Sve su to čimbenici koji pomažu očuvanju BMD-a kod mladih žena. Kao što je već spomenuto, hipoestrogenizam negativno utječe na BMD povećanjem resorpcijskih i smanjenjem formacijskih markera koštane pregradnje kod amenoroičnih sportašica (Gibson et al., 2004; Misra, 2008). Dok prevalencija amenoreje kod odraslih mladih žena u općoj populaciji iznosi tek 2-5%, kod sportašica određenih sportova učestalost te pojave može narasti i do 66% (Loucks & Horvath, 1985; Misra, 2008). Osim o vrsti tjelesne aktivnosti, rizik od amenoreje ovisi i o intenzitetu i trajanju tjelesne aktivnosti (Misra, 2008). Mnoga su istraživanja utvrdila da je produljeni gubitak menstruacije kod sportašica povezan sa smanjenjem mineralne gustoće kosti, posebno u području slabinske kralješnice (Drinkwater et al., 1990; Gibson et al., 2004). Ukoliko je to točno, još veća će se važnost morati pridavati praćenju i kontroli trenažnih opterećenja, da bi se mlade sportašice zaštitile od amenoreje u prvim godinama nakon pojave prve menstruacije. Os hormon rasta - inzulinu sličan čimbenik rasta Porast razine estrogena u ranom pubertetu tijesno je praćen porastom razine hormona rasta (GH) i inzulinu sličnog čimbenika rasta (IGF-I), a oba ta hormona imaju značajan trofični učinak na rast kosti i imaju važnu ulogu u modeliranju kosti tijekom puberteta (Misra, 2008). IGF-I je uključen u mnoge funkcije, uključujući regulaciju energetskog metabolizma (Gomez et al., 2003) i važnu ulogu u reprodukcijskoj osi (Kaaks et al., 2003). Također je poznato da su povećane cirkulirajuće koncentracije IGF-I povezane s većim BMD vrijednostima kod žena, a IGF-I je povezan s procesom izgradnje kosti (Rosen, 2004). Ukupno gledano, to bi sugeriralo da je određena razina cirkulirajućeg IGF-I potrebna za razvoj i/ili održavanje razine BMD, no taj odnos još nije dovoljno dobro utvrđen u uvjetima visoke energetske potrošnje kod sportašica. Proupalni markeri Smatra se da smanjen unos hrane i energetski nedostatak imaju učinke na BMD koji djeluju neovisno o estrogenskoj deficijenciji (De Souza & Williams, 2005; Misra, 2008). Osobito žarište recentnih istraživanja postao je utjecaj perifernih signala energetske ravnoteže, poput leptina i grelina (Jürimäe et al., 2007), koji su povezani s reakcijama koje reguliraju apetit na hipotalamičkoj i hipofiznoj razini (Nakazato et al., 2001). Leptin je produkt LEP gena, pretežno ga izlučuje masno tkivo, a djeluje izravno na hipotalamus (Popovic & Duntas, 2005). Grelin, peptid, koji izlučuju endokrine stanice u gastrointestinalnom sustavu, prenosi informacije iz želuca u hipotalamus i utječe na lučenje GH kao odgovor na promjene u energetskoj homeostazi (Popovic & Duntas, 2005). Leptin visoko korelira s masnom masom tijela, dok njegov odnos s BMD još uvijek ostaje kontroverzno pitanje (Jürimäe & Jürimäe, 2006). Za razliku od toga, uočen je pozitivan učinak leptina na BMD skeleta u rastu i razvoju (Garnett et al., 2004). Leptin možda ima ulogu u rastu i razvoju kostiju, no njegova uloga u zreloj kosti nije sasvim razjašnjena. Za grelin je dokazano da ima proliferativne učinke na osteoblaste u staničnoj kulturi (Maccarinelli et al., 2005). Izgleda da grelin ima utjecaj na metabolizam kosti kod zdravih žena. Nadalje, studije pokazuju da više razine grelina i niže razine leptina kod nekih sportašica mogu doprinijeti i hipoestrogenizmu (De Souza et al., 2004; Misra, 2008). To također sugerira da kronična izloženost visokoj potrošnji energije kod sportašica adolescentne dobi može doprinijeti visokoj koncentraciji grelina kod tih sportašica. No, može se spekulirati da porast razine estradiola na početku puberteta potiče lučenje IGF-I (Kanbur-Oksuz et al., 2004) te stoga IGF-i negativnom povratnom spregom može potisnuti koncentraciju grelina (Jürimäe et al., 2007). Estrogen ima važan učinak na izgradnju koštane mase u adolescenciji, a produljeno trajanje hipoestrogenizma tijekom ovog perioda može ozbiljno utjecati na postizanje vršne koštane mase kod sportašica adolescentne dobi (Misra, 2008). Zaključci i prijedlozi za buduća istraživanja U zaključku, posljednjih godina sve više jača sudjelovanje mladih sportašica u natjecateljskom sportu koji, osobito ako je udružen s nedostatnim kalorijskim unosom hrane, izlaže mlade sportašice nekolikim zdravstvenim rizicima, poput nepravilnosti menstrualnog ciklusa i reproduktivne disfunkcije. To, s druge strane, ima negativan učinak na razvoj mineralne gustoće kosti kod tih sportašica. Povezanost niskog BMD s amenorejom u sportašica naglašava važnost određivanja BMD u ovoj populaciji. To je osobito bitno za područje slabinske kralješnice. No, kako denzitometrijsko mjerenje BMD predstavlja samo statičnu procjenu zdravlja kosti, dinamičnija priroda kosti mogla bi se dobiti mjerenjem biokemijskih markera koštane izgradnje i razgradnje iz krvi i/ili mokraće. Uz to, trebalo bi odrediti objektivne hormonske parametre koji bi kvantificirali ravnotežu između konkretnog opterećenja u sportskom treningu i toleranciju mladih sportašica na dano trenažno opterećenje. U obzir također treba uzeti činjenicu da kod započinjanja s napornim treninzima u vrlo mladoj dobi postoji izloženost povećanom riziku od razvoja trijasa sportašica, sindroma koji karakteriziraju kasni nastup prve menstruacije, poremećaj (smanjeni unos) prehrane i povećana učestalost prijeloma zamora. Zbog toga je nužno redovito praćenje mladih sportašica u kratkim vremenskim intervalima, da bi se bolje razumio utjecaj visokog trenažnog opterećenja na različite hormonske markere odgovorne za opći rast, uključujući koštani razvoj i energetsku homeostazu

Relationships Between Legs Bone Mineral Density, Anthropometry and Jumping Height in Prepubertal Children

The aim of this study was to determine how the legs bone mineral density (BMD) is influenced by anthropometry and vertical jumping height in prepubertal children. In total, 64 8–11-year-old schoolchildren (27 boys and 37 girls) were studied. All children were at Tanner stage 1. The subjects’ height and body mass were measured and BMI calculated. The following anthropometric parameters directly connected with leg were measured: skinfolds – front thigh and medial calf; girths – gluteal, thigh, mid-thigh, calf and ankle; lengths – iliospinale height, trochanterion height, trochanteriontibiale laterale, tibiale-laterale height and tibiale mediale-spyrion tibiale; and breadths – biiliocristal, foot length and biepicondylar femur. Total body and legs fat mass and fat %, lean body mass (LBM) and both legs BMD were measured by DXA. Maximal jumping height was measured on the contact mat. Stepwise multiple regression analysis indicated that body height in boys (54.6%; R2x100) and body mass in girls (57.3%) were the most important basic anthropometric parameters that influenced BMD in legs. From the measured skinfolds, that of the front thigh characterized legs BMD by 24.9–35.6%. From the girths, the most important parameter to characterize legs BMD was that of calf (50.0–59.1%). Tibiale laterale height was the only length parameter which was highly related with legs BMD (51.1–54.5%). Biepicondylar femur was the most important breadth parameter which characterized legs BMD (51.0–54.8%). Femur breadth and tibiale- laterale height were selected (68,7%) in boys, and tibiale-laterale height and front thigh skinfold thickness (66,0%) in girls when all measured leg anthropometric parameters were analyzed together. From the body composition parameters, the most important parameter to characterize legs BMD was legs LBM (48.9–59.5%). Jumping height did not correlate with legs BMD in any studied groups. In summary, the present study demonstrated that legs LBM together with tibiale- laterale height are the main predictors of legs BMD in prepubertal children

Relationships Between Legs Bone Mineral Density, Anthropometry and Jumping Height in Prepubertal Children

The aim of this study was to determine how the legs bone mineral density (BMD) is influenced by anthropometry and vertical jumping height in prepubertal children. In total, 64 8–11-year-old schoolchildren (27 boys and 37 girls) were studied. All children were at Tanner stage 1. The subjects’ height and body mass were measured and BMI calculated. The following anthropometric parameters directly connected with leg were measured: skinfolds – front thigh and medial calf; girths – gluteal, thigh, mid-thigh, calf and ankle; lengths – iliospinale height, trochanterion height, trochanteriontibiale laterale, tibiale-laterale height and tibiale mediale-spyrion tibiale; and breadths – biiliocristal, foot length and biepicondylar femur. Total body and legs fat mass and fat %, lean body mass (LBM) and both legs BMD were measured by DXA. Maximal jumping height was measured on the contact mat. Stepwise multiple regression analysis indicated that body height in boys (54.6%; R2x100) and body mass in girls (57.3%) were the most important basic anthropometric parameters that influenced BMD in legs. From the measured skinfolds, that of the front thigh characterized legs BMD by 24.9–35.6%. From the girths, the most important parameter to characterize legs BMD was that of calf (50.0–59.1%). Tibiale laterale height was the only length parameter which was highly related with legs BMD (51.1–54.5%). Biepicondylar femur was the most important breadth parameter which characterized legs BMD (51.0–54.8%). Femur breadth and tibiale- laterale height were selected (68,7%) in boys, and tibiale-laterale height and front thigh skinfold thickness (66,0%) in girls when all measured leg anthropometric parameters were analyzed together. From the body composition parameters, the most important parameter to characterize legs BMD was legs LBM (48.9–59.5%). Jumping height did not correlate with legs BMD in any studied groups. In summary, the present study demonstrated that legs LBM together with tibiale- laterale height are the main predictors of legs BMD in prepubertal children

Hohe trainingsbelastung bei ruderern: Auswirkungen auf Kreislaufwerte und Gemütszustandparameter

The effects of short-term overreaching on the circulatory responses and mood state parameters were investigated in male rowers. Fourteen national team level rowers (18.6 ± 2.0 yrs; 186.9 ± 5.7 cm; 82.4 ± 6.9 kg) were monitored during a six-day training camp. The training regimen consisted mainly of low-intensity on-water rowing and resistance training, for 19.2 ± 3.9 h, corresponding to an approximate 100% increase in the training load. The 2,000 m rowing ergometer performance time increased from 395.9 ± 10.8 to 404.2 ± 11.9 s corresponding to a mean power of 361.9 ± 28.5 and 349.0 ± 32.8 W, respectively. Blood lactate concentration measured five minutes after the test (from 19.2 ± 2.9 to 16.2 ± 2.3 mmol.l-1) and mean heart rate (from 184.6 ± 7.5 to 179.2 ± 7.4 beats/min-1) decreased. Maximal oxygen consumption remained unchanged. The subjective ratings of fatigue and muscle soreness increased and were related to the training volume (r>0.52). The blood parameters of the red blood cell count, hemoglobin concentration and hematocrit were decreased, while blood and plasma volumes were increased after the training period. The blood variables were not correlated with the training volume (r0.05). The change between tests in the corresponding heart rate demonstrated correlation to the changes in blood (r=-0.48) and plasma (r=-0.55) volumes. It is concluded that the most appropriate and simple tool for monitoring a short-term overload training period is the self-reported ratings of well-being on a daily basis.Uvod Sindrom pretreniranosti definira se kao dugoročno sniženje kapaciteta za sportske rezultate uzrokovano nakupljanjem trenažnog i izvantrenažnog stresa. Pretreniranost se javlja kao odgovor na velike volumene trenažnih opterećenja i/ili visoke intenzitete treninga uz neadekvatne periode oporavka između pojedinačnih treninga. Brojni pokazatelji pretreniranosti i preopterećenosti (overreaching) izdvojeni su na temelju različitih fizioloških i psiholoških parametara. Svrha ovog istraživanja bila je istražiti učinke kratkotrajne preopterećenosti na cirkulacijske odgovore i parametre raspoloženja kod veslača. Metoda Uzorak ispitanika činilo je 14 veslača, natjecatelja na nacionalnoj kvalitetnoj razini (18.6±2.0 godina, 186±5.7 cm, 82.4±6.9 kg) koji su praćeni za vrijeme šestodnevnih priprema. Volumen treninga tijekom šest dana narastao je do 19.2±3.9 sati, što odgovara povećanju trenažnog volumena za otprilike 100% u usporedbi s njihovim prosječnim tjednim trenažnim opterećenjem u prethodna četiri tjedna. Ukupno, provedeno je 12 pojedinačnih treninga u eksperimentalnom periodu s preopterećenjem, za razliku od 6 takvih pojedinačnih treninga u četiri tjedna koja su prethodila pripremama. Osamdeset i pet posto ukupnog trenažnog volumena otpadalo je na trening izdržljivosti nižeg intenziteta (veslanje ili trčanje), 5% na anaerobni trening visokog intenziteta (veslanje) i 10% na treninge s otporom. Maksimalni test veslanja 2000 m na veslačkom ergometru proveden je prije (test 1) i nakon (test 2) šestodnevnog perioda treninga. Ispitanicima je bilo dozvoljeno da lagano treniraju ili da ne treniraju uopće to popodne kada se provodilo finalno testiranje. Uzorci krvi prikupljali su se na svakom jutarnjem treningu. Ranojutarnja tjelesna težina i frekvencija srca pratili su se svakog dana. Osim toga, od veslača se tražilo da svaki dan sami procijene kvalitetu spavanja, umor, stres i bol u mišićima na skali od 1 do 7 (1 - vrlo, vrlo malo, 7 - vrlo, vrlo jako). Rezultati Wilcoxonov test ekvivalentnih parova korišten je za usporedbu rezultata prvog i drugog testiranja. Izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije. Za sve testove utvrđena je razina značajnosti od 0.05. Vrijeme veslanja na ergometru na 2000 m poraslo je sa 395.9±10.8s na 404.2±11.9 sekundi zajedno s opadanjem snage sa 361.9±28.5W na 349.0±32.8 W. Koncentracija laktata u krvi, mjerena pet minuta nakon provedenog testa, smanjila se (sa 19.2±2.9 na 16.2±2.3mmol•l-1), kao i frekvencija srca (sa 184.6±7.5 na 179.2±7.4 otk•min-1). Maksimalni primitak kisika ostao je nepromijenjen. Subjektivna ocjena umora i boli u mišićima povećala se, a i pokazalo se da je povezana s razinom trenažnog volumena (r>.52). Parametri iz krvi, kao što su broj crvenih krvnih stanica, koncentracija hemoglobina i hematokrita, smanjili su svoje vrijednosti, dok su volumen krvne plazme i volumen krvi bili povećani nakon trenažnog perioda. Varijable krvnih parametara nisu pokazale povezanost s trenažnim volumenom (r0.05). Promjene u testovima prosječnih vrijednosti frekvencije srca pokazale su povezanost s promjenama u volumenima krvi (r = -0.48) i plazme (r = -0.55). Rasprava i zaključak Smanjenje maksimalnih rezultata kod veslača interpretiralo se kao odraz premorenosti, možda i preopterećenosti. Prema rezultatima ovog istraživanja mogli bismo reći da je najprikladnija metoda za praćenje kratkotrajnog trenažnog perioda preopterećenosti samoanaliza raspoloženja uz korištenje dnevničkih bilježaka o treninzima. Sveobuhvatno fiziološko testiranje manje je osjetljivo na dramatično povećanje trenažnog volumena kod veslača. Za sada se čini da je samoanaliza sportaša, koji je podvrgnut visokim trenažnim opterećenjima, najučinkovitija metoda za praćenje moguće kratkotrajne preopterećenosti. Dugoročno vođene dnevničke samoanalitičke bilješke mogu se jednostavno čuvati i uspoređivati sa sostificiranijim fiziološkim metodama za procjenu pretreniranosti kada je to potrebno.Die Auswirkungen einer kurzfristigen Überbelastung bei Ruderern auf die Blutkreislaufwerte und Gemütszustandparameter wurden geforscht. Vierzehn leistungsstärkste estonische Ruderer (18,6 ± 2,0 Jahre alt; 186,9 ± 5,7 cm; 82,4 ± 6,9 kg) wurden während eines sechstägigen Trainingslagers beobachtet. Das Trainingsprogramm bestand überwiegend aus dem Rudern niedriger Intensität auf Gewässern und Krafttraining, durchschnittlich 19,2 ± 3,9 Stunden der Dauer, was einer fast 100% Erhöhung der Trainingsbelastung entspricht. Die Dauer des 2000m Ruderns steigte von 395,9 ± 10,8 bis auf 404,2 ± 11,9 Sekunden, was einer durchschnittlichen Kraftaufwand von 361,9 ± 28,5 und 349,0 ± 32,8 W entspricht. Die Konzentration von Blutlaktaten (von 19,2 ± 2,9 bis 16,2 ± 2,3 mmol.l-1) wurde fünf Minuten nach dem Test gemessen und die durchschnittliche Herzfrequenz nahm ab (von 184,6 ± 7,5 bis 179,2 ± 7,4 Herzschläge.min-1). Der maximale Sauerstoffverbrauch blieb unverändert. Die subjektive Einschätzungswerte von Erschöpfung und Muskelschmerz nahmen zu, was mit dem Trainingsumfang zusammenhängt (r>0,52). Die Blutparameter, wie z. B. die Anzahl von roten Blutzellen, die Hämoglobinkonzentration und Hämatokrit nahmen ab, während das Blut- und Plasmavolumen nach der Trainingsperiode zunahm. Die Blutvariablen korrelierten nicht mit dem Trainingsumfang (r0,05). Der Unterschied zwischen den Tests der durchschnittlichen Herzfrequenz zeigte die Korrelationen mit den Unterschieden im Blut- (r=-,48) und Plasmavolumen (r=-0,55) auf. Daraus lässt sich folgern, dass das meist geeignete und einfachste Mittel zur Beobachtung einer kurzfristigen Trainingsperiode mit Überbelastung die tägliche persönliche Auffasungsweise des Sportlers über seinem Wohlbefinden ist

Hohe trainingsbelastung bei ruderern: Auswirkungen auf Kreislaufwerte und Gemütszustandparameter

The effects of short-term overreaching on the circulatory responses and mood state parameters were investigated in male rowers. Fourteen national team level rowers (18.6 ± 2.0 yrs; 186.9 ± 5.7 cm; 82.4 ± 6.9 kg) were monitored during a six-day training camp. The training regimen consisted mainly of low-intensity on-water rowing and resistance training, for 19.2 ± 3.9 h, corresponding to an approximate 100% increase in the training load. The 2,000 m rowing ergometer performance time increased from 395.9 ± 10.8 to 404.2 ± 11.9 s corresponding to a mean power of 361.9 ± 28.5 and 349.0 ± 32.8 W, respectively. Blood lactate concentration measured five minutes after the test (from 19.2 ± 2.9 to 16.2 ± 2.3 mmol.l-1) and mean heart rate (from 184.6 ± 7.5 to 179.2 ± 7.4 beats/min-1) decreased. Maximal oxygen consumption remained unchanged. The subjective ratings of fatigue and muscle soreness increased and were related to the training volume (r>0.52). The blood parameters of the red blood cell count, hemoglobin concentration and hematocrit were decreased, while blood and plasma volumes were increased after the training period. The blood variables were not correlated with the training volume (r0.05). The change between tests in the corresponding heart rate demonstrated correlation to the changes in blood (r=-0.48) and plasma (r=-0.55) volumes. It is concluded that the most appropriate and simple tool for monitoring a short-term overload training period is the self-reported ratings of well-being on a daily basis.Uvod Sindrom pretreniranosti definira se kao dugoročno sniženje kapaciteta za sportske rezultate uzrokovano nakupljanjem trenažnog i izvantrenažnog stresa. Pretreniranost se javlja kao odgovor na velike volumene trenažnih opterećenja i/ili visoke intenzitete treninga uz neadekvatne periode oporavka između pojedinačnih treninga. Brojni pokazatelji pretreniranosti i preopterećenosti (overreaching) izdvojeni su na temelju različitih fizioloških i psiholoških parametara. Svrha ovog istraživanja bila je istražiti učinke kratkotrajne preopterećenosti na cirkulacijske odgovore i parametre raspoloženja kod veslača. Metoda Uzorak ispitanika činilo je 14 veslača, natjecatelja na nacionalnoj kvalitetnoj razini (18.6±2.0 godina, 186±5.7 cm, 82.4±6.9 kg) koji su praćeni za vrijeme šestodnevnih priprema. Volumen treninga tijekom šest dana narastao je do 19.2±3.9 sati, što odgovara povećanju trenažnog volumena za otprilike 100% u usporedbi s njihovim prosječnim tjednim trenažnim opterećenjem u prethodna četiri tjedna. Ukupno, provedeno je 12 pojedinačnih treninga u eksperimentalnom periodu s preopterećenjem, za razliku od 6 takvih pojedinačnih treninga u četiri tjedna koja su prethodila pripremama. Osamdeset i pet posto ukupnog trenažnog volumena otpadalo je na trening izdržljivosti nižeg intenziteta (veslanje ili trčanje), 5% na anaerobni trening visokog intenziteta (veslanje) i 10% na treninge s otporom. Maksimalni test veslanja 2000 m na veslačkom ergometru proveden je prije (test 1) i nakon (test 2) šestodnevnog perioda treninga. Ispitanicima je bilo dozvoljeno da lagano treniraju ili da ne treniraju uopće to popodne kada se provodilo finalno testiranje. Uzorci krvi prikupljali su se na svakom jutarnjem treningu. Ranojutarnja tjelesna težina i frekvencija srca pratili su se svakog dana. Osim toga, od veslača se tražilo da svaki dan sami procijene kvalitetu spavanja, umor, stres i bol u mišićima na skali od 1 do 7 (1 - vrlo, vrlo malo, 7 - vrlo, vrlo jako). Rezultati Wilcoxonov test ekvivalentnih parova korišten je za usporedbu rezultata prvog i drugog testiranja. Izračunat je Spearmanov koeficijent korelacije. Za sve testove utvrđena je razina značajnosti od 0.05. Vrijeme veslanja na ergometru na 2000 m poraslo je sa 395.9±10.8s na 404.2±11.9 sekundi zajedno s opadanjem snage sa 361.9±28.5W na 349.0±32.8 W. Koncentracija laktata u krvi, mjerena pet minuta nakon provedenog testa, smanjila se (sa 19.2±2.9 na 16.2±2.3mmol•l-1), kao i frekvencija srca (sa 184.6±7.5 na 179.2±7.4 otk•min-1). Maksimalni primitak kisika ostao je nepromijenjen. Subjektivna ocjena umora i boli u mišićima povećala se, a i pokazalo se da je povezana s razinom trenažnog volumena (r>.52). Parametri iz krvi, kao što su broj crvenih krvnih stanica, koncentracija hemoglobina i hematokrita, smanjili su svoje vrijednosti, dok su volumen krvne plazme i volumen krvi bili povećani nakon trenažnog perioda. Varijable krvnih parametara nisu pokazale povezanost s trenažnim volumenom (r0.05). Promjene u testovima prosječnih vrijednosti frekvencije srca pokazale su povezanost s promjenama u volumenima krvi (r = -0.48) i plazme (r = -0.55). Rasprava i zaključak Smanjenje maksimalnih rezultata kod veslača interpretiralo se kao odraz premorenosti, možda i preopterećenosti. Prema rezultatima ovog istraživanja mogli bismo reći da je najprikladnija metoda za praćenje kratkotrajnog trenažnog perioda preopterećenosti samoanaliza raspoloženja uz korištenje dnevničkih bilježaka o treninzima. Sveobuhvatno fiziološko testiranje manje je osjetljivo na dramatično povećanje trenažnog volumena kod veslača. Za sada se čini da je samoanaliza sportaša, koji je podvrgnut visokim trenažnim opterećenjima, najučinkovitija metoda za praćenje moguće kratkotrajne preopterećenosti. Dugoročno vođene dnevničke samoanalitičke bilješke mogu se jednostavno čuvati i uspoređivati sa sostificiranijim fiziološkim metodama za procjenu pretreniranosti kada je to potrebno.Die Auswirkungen einer kurzfristigen Überbelastung bei Ruderern auf die Blutkreislaufwerte und Gemütszustandparameter wurden geforscht. Vierzehn leistungsstärkste estonische Ruderer (18,6 ± 2,0 Jahre alt; 186,9 ± 5,7 cm; 82,4 ± 6,9 kg) wurden während eines sechstägigen Trainingslagers beobachtet. Das Trainingsprogramm bestand überwiegend aus dem Rudern niedriger Intensität auf Gewässern und Krafttraining, durchschnittlich 19,2 ± 3,9 Stunden der Dauer, was einer fast 100% Erhöhung der Trainingsbelastung entspricht. Die Dauer des 2000m Ruderns steigte von 395,9 ± 10,8 bis auf 404,2 ± 11,9 Sekunden, was einer durchschnittlichen Kraftaufwand von 361,9 ± 28,5 und 349,0 ± 32,8 W entspricht. Die Konzentration von Blutlaktaten (von 19,2 ± 2,9 bis 16,2 ± 2,3 mmol.l-1) wurde fünf Minuten nach dem Test gemessen und die durchschnittliche Herzfrequenz nahm ab (von 184,6 ± 7,5 bis 179,2 ± 7,4 Herzschläge.min-1). Der maximale Sauerstoffverbrauch blieb unverändert. Die subjektive Einschätzungswerte von Erschöpfung und Muskelschmerz nahmen zu, was mit dem Trainingsumfang zusammenhängt (r>0,52). Die Blutparameter, wie z. B. die Anzahl von roten Blutzellen, die Hämoglobinkonzentration und Hämatokrit nahmen ab, während das Blut- und Plasmavolumen nach der Trainingsperiode zunahm. Die Blutvariablen korrelierten nicht mit dem Trainingsumfang (r0,05). Der Unterschied zwischen den Tests der durchschnittlichen Herzfrequenz zeigte die Korrelationen mit den Unterschieden im Blut- (r=-,48) und Plasmavolumen (r=-0,55) auf. Daraus lässt sich folgern, dass das meist geeignete und einfachste Mittel zur Beobachtung einer kurzfristigen Trainingsperiode mit Überbelastung die tägliche persönliche Auffasungsweise des Sportlers über seinem Wohlbefinden ist

Fourth Baltic Conference in Exercise and Sport Sciences, April 7-9, 2011, Tartu, Estonia

Abstrac

Ülekaal ja kehaline aktiivsus

http://www.ester.ee/record=b1470979*es

Hormonski odgovor na skakački test u sprintera adolescenata

The aim of this study was to investigate the effects of three different duration (1, 3 or 5 min) rest intervals on hormonal response in 10x10 hurdle jumping series. Eleven adolescent male sprinters and jumpers (16.2±0.9 years, height 170.5±7.9 cm, body mass 70.9±11.1 kg, body mass index 22.0±3.4 kg/m2) participated in the study. An exercise session consisted of 10 two-legged jumps with arm swing over ten 76 cm high hurdles in 10 series which were separated by either 1-, 3- or 5-minute rest intervals. Venous blood samples were obtained before and after the session and cortisol (CORT), testosterone (TEST) and the growth hormone (GH) concentrations were analyzed. Mean jumping times over 10 hurdles using one (7.67±0.92 sec), three (7.44±0.66 sec) or five (7.14±0.54 sec) minutes of recovery were not significantly different from each other (p>.05). No significant changes were noted in CORT and TEST concentrations as a result of different exercise sessions. Compared with the initial value, GH increased rapidly (p,05. Nisu zabilježene značajne promjene u koncentracijama CORT i TEST nakon provedenih različitih protokola vježbanja. U usporedbi s inicijalnim mjerenjima, koncentracija GH je naglo rasla (p<,001) nakon skakačkoga testa provedenoga s jednominutnom pauzom između serija. Negativna korelacija (r=-,791) zabilježena je između prosječnoga vremena skokova s petominutnom pauzom između serija i promjena u koncentraciji TEST. Ovo istraživanje pokazuje da kratkotrajne serije skokova s različitim trajanjem odmora među njima ne izazivaju značajne promjene u koncentracijama TEST i CORT, ali u protokolu vježbanja s najkraćom pauzom (jedna minuta) dolazi do značajnih razlika u koncentraciji GH u sprintera i skakača adolescenata

Tracking of Anthropometric Parameters and Bioelectrical Impedance in Pubertal Boys and Girls

The aim of this study was to investigate the anthropometric parameters and body impedance once per year during four years of the pubertal period in Estonian children. In total, 81 boys and 86 girls aged 10–11 years at the beginning of the study were investigated. Pubertal status was self-assessed by sexual maturation stages according to Tanner18 and physical activity index (PAI) according to Telama et al.17. Body height and weight were measured and body mass index (BMI) calculated. In total, 9 skinfolds, 13 girths, 8 lengths and 8 breadths/lengths were measured according to the protocol of the International Society for the Advancement of Kinanthropometry21. Somatotype components were estimated according to the method of Carter and Heath9. Body impedance was measured using Multiscan 5000 (Bodystat, UK) and the impedance index (height²/impedance) was calculated. The tracking of body height, weight, BMI, skinfolds, girths, lengths, breadth/lengths and body impedance was high (as a rule r0.9). By increasing the time period, the correlation slightly decreased. In contrast, tracking correlations for PAI and Tanner stages were significant but quite low. Increase in mean body height was highest between 12–13 years of age (6.9 cm per year) in boys and in girls between 11–12 years of age (6.3 cm per year). In boys and girls, the peak increase in body weight was between 11 and 12 years of age, 5.7 kg and 5.2 kg, respectively. With the increasing age, body impedance decreased and impedance index increased. In conclusion, our results indicate that during puberty the detailed anthropometric parameters and body impedance tracked highly. However, the tracking of PAI and Tanner stages was significant but relatively low