Uloga naglašavanja važnosti pobjede u odnosu između emocionalnog nasilja i treniranja usprkos boli

Given the presence of emotional violence in sports and its negative consequences on athletes, this study aims to examine the frequency of emotional violence against athletes in the City of Zagreb and to determine how the belief in prioritizing victory affects their perseverance in training despite exposure to emotional violence and pain. Through a questionnaire, 153 athletes from the City of Zagreb assessed their exposure to emotional violence, their perseverance in training despite pain, and the belief that victory is the only worthwhile factor. The results indicate that athletes from the City of Zagreb are exposed to various forms of emotional violence. Mediation effect analysis indicates that exposure to emotional violence and willingness to endure pain correlate with the belief that only victory is worthwhile, which drives athletes to persevere in training despite pain. The results underscore the importance of shifting sports away from victory and results toward the coaching process itself.S obzirom na to da prisutnost emocionalnog nasilja u sportu ostavlja negativne posljedice na sportaše, cilj je ovog istraživanja ispitati učestalost emocionalnog nasilja nad sportašima u Gradu Zagrebu te utvrditi ulogu stava da je pobjeda jedino što vrijedi u odnosu između varijable izloženosti emocionalnom nasilju i varijable ustrajnosti u treniranju usprkos boli. U istraživanju su sudjelovala ukupno 153 sportaša iz Grada Zagreba koji su ispunjavanjem anketnog upitnika procjenjivali učestalost izloženosti različitim oblicima emocionalnog nasilja, zatim svoju ustrajnost u treniranju usprkos boli te stav da je pobjeda ono jedino što vrijedi. Rezultati ukazuju na to da su sportaši iz Grada Zagreba izloženi različitim oblicima emocionalnog nasilja. Analiza medijacijskog efekta ponudila je objašnjenje odnosa između izloženosti emocionalnom nasilju i treniranja usprkos boli na način da je izloženost emocionalnom nasilju povezana sa stavom da je pobjeda jedino što vrijedi, što potiče sportaše da ustraju u treniranju usprkos boli. Dobiveni rezultati ukazuju na važnost preusmjeravanja naglaska s pobjede i rezultata na sam proces treniranja u sportu

SHORT-TERM ISOLATION OF THE ABUSER FROM THE FAMILY – YES OR NO?

Osvještavanje društva glede nasilja u obitelji doslovno je katapultiralo policiju u arenu zaštite djece i žena od nasilnih očeva i supruga. Jasno je da društvo mora nešto činiti da bi suzbilo problem obiteljskog nasilja, ali postavlja se pitanje učinkovitosti raspoloživih interventnih mjera. U radu se navode rezultati inozemnih studija koji govore o preventivnom djelovanju uhićenja i kratkotrajnih kazni lišenja slobode, ali samo na određene skupine obiteljskih nasilnika. Izneseni su i empirijski podaci koji ne podupiru logiku za aktualno postupanje policije u slučajevima nasilja u obitelji. U kontekstu tih spoznaja čini se nesvrsishodnim, ako ne čak i kontraproduktivnim, zahtijevati od policije da nastavi intenzivirati pokretanje prekršajnih postupaka protiv obiteljskih nasilnika kada znamo da se dalje s njima neće ništa raditi u cilju njihove rehabilitacije i da oni u takvim situacijama zapravo predstavljaju ponovnu prijetnju za svoje žrtve. Zaključno se konstatira da privremeno udaljenje može biti najbolje trenutačno rješenje za žrtvu i počinitelja nasilja u obitelji, ali je nerealno očekivati dugoročne preventivne učinke takve mjere.The increasing awareness in society of family violence has literally catapulted the police into the arena of the protection of children and women from violent fathers and husbands. It is clear that society must do something to resolve the problem of family violence, but the question arises of the effectiveness of the available means of intervention. This work shows the results of some foreign studies which discuss the preventive effect of arrests and short-term imprisonment, but only for certain groups of perpetrators of family violence. Some empirical data are also presented that do not support the logic of the current police procedure in cases of family violence. In the context of such knowledge, it does not seem purposeful, and in some cases it can even be counterproductive, to request the police to continue to initiate legal procedures against family abusers when we know that nothing will be done for their rehabilitation and that, in cases like these, they actually represent a new threat for their victims. The conclusion is drawn that temporary isolation can be the best momentary solution for both the victim and the abuser in cases of family violence, but that it would be unrealistic to expect any long-term preventive effects from such a measure

Uloga civilnog društva i zajednica u suzbijanju nasilnog ekstremizma i radikalizacije

Contemporary policies and initiatives aimed at addressing radicalisation and violent extremism aim to facilitate a systematic multi-stakeholder approach that encompasses the incorporation of civil society organisations. Despite the general recognition of various roles and potentials of non-state actors in the area of prevention and de-radicalisation, in practice, many challenges and knowledge-gaps are leading to a situation where civil society still represents an underused resource. This paper presents the potentials and capabilities of civil society and community organisations in countering violent extremism and radicalisation. Through an extensive literature review, we investigated good practices in joint collaborations, as well as practical limitations hindering the establishment of a whole-of-society approach. The central aim of this paper is to provide a clear picture of the current gaps and highlight conditions that need to be addressed in the future to facilitate a comprehensive and coordinated approach to countering violent extremism and radicalisation.Aktualne politike i inicijative usmjerene na suzbijanje radikalizacije i nasilnog ekstremizma potiču sustavan međuresorni pristup koji uključuje i organizacije civilnoga društva. Unatoč generalnom prepoznavanju različitih uloga i potencijala civilnog društva u području prevencije i deradikalizacije, u praksi je ipak puno izazova i neznanja što dovodi do toga da civilno društvo ostaje neiskorišteni resurs. U ovome radu prezentiramo potencijale i sposobnosti civilnog društva i njegovih organizacija i zajednica u suzbijanju nasilnog ekstremizma i radikalizacije. Kroz ekstenzivni pregled literature istražujemo dobre prakse u kolaboracijama, kao i ograničenja koja ometaju razvoj holističkog pristupa i angažmana cijelog društva u suzbijanju nasilnog ekstremizma i radikalizacije. Glavni je cilj ovoga rada pružiti jasnu sliku aktualnih propusta i uputiti na probleme koji se moraju rješavati kako bi u perspektivi bilo moguće postići sveobuhvatan i koordiniran pristup u suzbijanju nasilnog ekstremizma i radikalizacije

Učenje zalaganjem u zajednici: iskustva i interesi studenata u Hrvatskoj

Cilj rada bio je istražiti koliko su studenti u Hrvatskoj upoznati s metodom učenja zalaganjem u zajednici, koliko iskustva imaju s tom metodom te u kojoj mjeri iskazuju volju za upisom studijskog predmeta koji koristi tu metodu, kao i povezanosti tog interesa s njihovim socio-demografskim karakteristikama te društvenim i osobnim vrijednostima (nezavisnost, poticaj, univerzalizam i dobrohotnost). Istraživanje je provedeno na prigodnom uzorku od 160 studenata s područja Hrvatske – kvantitativnom metodom ankete. Rezultati pokazuju kako studenti uglavnom nisu čuli za metodu učenja zalaganjem u zajednici i nemaju iskustva s njom, ali iskazuju želju za upisom takvog predmeta te takvu metoda smatraju veoma korisnom. Rezultati ukazuju i na razlike među studentima u volji za upisom takvog predmeta odnosno percepcijom korisnosti metode s obzirom na spol, razinu studiranja te prethodno iskustvo, kao i povezanost između volje za upisom takvog predmeta i društvenih vrijednosti