Fitness Profiling in Handball: Physical and Physiological Characteristics of Elite Players

The purpose of this study was to describe the structural and functional characteristics of elite Croatian handball players and to evaluate whether the players in different positional roles have different physical and physiological profiles. According to the positional roles, players were categorized as goalkeepers (n=13), wing players (n=26), backcourt players (n=28) and pivot players (n=25). The goalkeepers were older (p<0.01), and the pivot players were more experienced (p<0.01) than the backcourt players. The wings were the shortest players in the team. The pivots were tallest and heavier than the backcourt and wing players (p<0.01), whereas the backcourt players were tallest then wings (p<0.01). Goalkeepers had more body fat than the backcourt and wing players (p<0.01). The backcourt players had a lower percentage of body fat. The backcourt players were the quickest players in the team when looking at values of maximal running speed on a treadmill. The Goalkeepers were the slowest players in the team (p<0.01). The best average results concerning maximal heart rate were detected among the backcourt players. There were no statistically significant differences between the players’ positions when measuring blood lactate and maximal heart rate. A strong negative correlation was found between body fat and maximal running speed (r=–0.68, p<0.01). Coaches are able to use this information to determine which type of profile is needed for a specific position. Experienced coaches can used this information in the process of designing a training program to maximize the fitness development of handball players, with one purpose only, to achieve success in handball

Positionsbedingte unterschiede im Umfang und in der Intensität der Großräumigen zyklischen bewegungender Handballspieler

The aim of this study was to identify the differences in the volume and intensity of large-scale cyclic movement activities performed by handball players in different playing positions - backcourt players, wings, pivots and goalkeepers. For this purpose six experimental model matches (2x20min), played by the Slovenian male handball teams (youth, juniors and seniors), were analysed. The sample consisted of 84 players of twelve teams (average age 20.26 ± 4.28yrs; average height 182.51 ± 6.59cm; average body mass 80.61 ± 10.37kg) and was divided into four sub-samples by playing position. The collection of data on the cyclic loading of players in a handball match was based on the computer-aided automatic tracking method with the SAGIT system, based on computer vision methods. The output data on the cyclic movements obtained by the SAGIT programme were processed by the selected descriptive statistics methods in Excel and SPSS programmes. Statistically significant differences were registered between the groups of players in different playing positions in terms of average distances walked or run during matches (volume). The greatest total distance was covered by the wings (3,855m), followed by the backcourt players (3,432m) and pivots (3,234m), whereas goalkeepers ran the least (1,753m). Differences also appeared in the intensity of large-scale cyclic movements, that is in the percentage of time spent in all the speed classes. In the first speed class statistically significant differences occurred among all the groups - the goalkeepers spent the highest percentage of time (86%) here, followed by the pivots (62%) and wings (58%). There were no statistically significant differences in the second speed class between the groups of wings (23%), backcourt players (25%) and pivots (25%); however, all three groups differed from the goalkeepers (11%). The highest percentage of time spent in the third speed class was that of the wings (14%) and backcourt players (14%). Nevertheless, there were no statistically significant differences between them. Pivots (10%) and goalkeepers (2%) did not spend much time in the third speed class, so statistically significant differences were registered for the latter two and the groups mentioned before. In the fourth speed class statistically significant differences occurred between all the groups of players. In this speed class the wings spent the most time (4%), followed by the backcourt players (3%) and pivots (2%), whereas the lowest percentage of time in this speed class was that of the goalkeepers (0.5%). There were statistically significant differences between all the groups of players in terms of average speed of movement - the fastest were the wings (1.60m/s), followed by the backcourt players (1.43m/s), pivots (1.34m/s), and goalkeepers (0.73m/s)Uvod Zahvaljujući napretku informatičke i video tehnologije, analize raznorodnih motoričkih aktivnosti (opterećenje) koje igrači izvode tijekom rukometne utakmice, postale su raznolike i podrobnije. Svrha im je proširiti spoznaje o strukturi opterećenja pojedinih igrača i momčadi u cjelini, a te spoznaje nužne su trenerima za racionalno planiranje i kontrolu trenažnog procesa. Opterećenja u rukometu, tj. njihov intenzitet i ekstenzitet, vrlo su heterogena zato što se ukupna kretna aktivnost rukometaša sastoji i o acikličkih struktura gibanja (dodavanja lopte, udarci na vrata, skokovi, tjelesni kontakt prilikom prodora ili obrambenih akcija, padovi) i od cikličkih struktura gibanja (trčanje, hodanje, trčkaranje, bočno kretanje, kretanje unatrag), a razne kombinacije tih kretanja pojavljuju se u intervalima. Tijekom utakmice, radno se opterećenje, obilježeno visokim ili niskim intenzitetom te velikim ili malim ekstenzitetom, kontinuirano izmjenjuje s razdobljima relativnog mirovanja, tj. s razdobljima stajanja ili vrlo polaganog hodanja. Cikličke kretne aktivnosti temeljne su za rukomet zato što igraču omogućuju da se po igralištu kreće u dvije dimenzije - u širinu i u dužinu. Uključuju hodanje i trčanje bez lopte, ali i vođenje lopte u hodanju ili trčanju. Metode Uzorak ispitanika sastojao se od 84 igrača iz 12 momčadi koji su bili podijeljeni u 4 poduzorka prema kriteriju igračkog mjesta - vanjski igrači, krila, kružni napadači i vratari. Svaka momčad odigrala je jednu ispitnu utakmicu (2 x 20 minuta). Promatrali smo parametre cikličkih kretnih aktivnosti igrača na različitim igračkim mjestima, dakle, u svakoj se momčadi bilježio ekstenzitet i intenzitet kretanja dva krila, tri vanjska igrača, jednoga kružnog napadača i jednog vratara. Utakmice su se igrale u relativno kontroliranim uvjetima. Uzorak varijabli obuhvaća cikličke kretne strukture po definiciji. Utvrdili smo ekstenzitet svih cikličkih aktivnosti, postotak zastupljenosti pojedine brzinske kategorije (ukupno 4 - kriterij: brzina kretanja) u ukupnom opsegu kretanja te prosječnu brzinu kretanja. Podaci o opterećenju igrača u rukometnoj utakmici prikupljeni su računalno podržanom metodom automatskog praćenja igrača pomoću sustava SAGIT (Perš i dr., 2002). Izlazni podaci o cikličkim kretnim aktivnostima obrađeni su izabranim deskriptivnim sta-tističkim metodama iz programa Excel i SPSS. Razlike u ekstenzitetu i intenzitetu cikličkih kretnih aktivnosti utvrđene su multifaktorskom analizom varijance. Koristile su se apsolutne vrijednosti za prehodane i/ili pretrčane udaljenosti (metri), kao i prosječna brzina (m/s), dok se za utvrđivanje količine kretanja određenim intenzitetom koristio postotak vremena koje je pojedini igrač proveo u određenoj brzinskoj kategoriji. Provedena je i komparativna (post-hoc) analiza u kojoj su uspoređeni podaci o kretanju igrača na pojedinim pozicijama kako bi se ustanovilo postoje li statistički značajne razlike. Zbog višestrukih usporedaba poslužili smo se Bonferronijevom korekcijom. Statistički značajnim smatrao se svaki rezultat na razini α < .05. Rezultati Statistički značajne razlike dobivene su među skupinama igračkih mjesta s obzirom na prosječnu udaljenost prevaljenu tijekom utakmice. Najveću su udaljenost na utakmici istrčavala krila, zatim vanjski igrači pa kružni napadači, dok su vratari najmanje trčali. Razlike su dobivene i za prosječno vrijeme kretanja određenom brzinom za sve brzinske kategorije. U prvoj, najsporijoj, brzinskoj kategoriji zabilježene su statistički značajne razlike između sve četiri skupine igrača. Vratari su proveli najviše vremena u toj brzinskoj kategoriji, a slijedili su ih kružni napadači i krila. Statistički značajne razlike za drugu brzinsku kategoriju nisu zabilježene između skupina vanjskih igrača, krila i kružnih napadača, ali su se sve tri skupine značajno razlikovale od skupine vratara. Najveći postotak vremena provedenoga u trećoj brzinskoj kategoriji zabilježen je za krila i vanjske igrače (nisu se međusobno značajno razlikovali). Kružni napadači i vratari pretrčavaju kraće udaljenosti - zabilježena je statistički značajna razlika između te dvije skupine igrača i dvije ranije spomenute skupine. U četvrtoj brzinskoj kategoriji zabilježene su značajne razlike među sve četiri skupine igrača. U toj su brzinskoj kategoriji krila provela najviše vremena, slijede ih vanjski igrači i kružni napadači, dok su vratari zabilježili najniži postotak vremena kretanja tom brzinom. Statistički značajne razlike pojavile su se između sve četiri skupine igrača i s obzirom na prosječnu brzinu kretanja - najbrža su bila krila, slijede ih vanjski igrači, kružni napadači pa vratari. Rasprava i zaključci S obzirom na različita igračka mjesta u rukometu te poslove i zadatke koje igrači na tim mjestima moraju obaviti tijekom utakmice, očekivale su se razlike u ekstenzitetu i intenzitetu cikličkoga kretanja igrača na različitim pozicijama. Očekivanja su ispunjena u gotovo svim varijablama. Usporedimo li rezultate ovog istraživanja s rezultatima nekih prijašnjih istraživanja, možemo reći da smo dobili sličan doprinos pojedinih brzinskih kategorija ukupno prevaljenim udaljenostima u rukometnoj utakmici (Campbel, 1985; Al-Lail, 1996; Bon, 2001). Dobivene su i slične razlike među skupinama igrača na različitim igračkim mjestima s obzirom na ukupno pretrčane i prehodane udaljenosti (Cuesta, 1988; Bon, 2001). S aspekta cikličkih opterećenja u rukometu, a na temelju dobivenih rezultata, mogli bismo trenerima dati neke preporuke za fizičku pripremu rukometaša. Najmanje 3-4% ukupnog vremena pojedinog treninga (od 90 do 120 minuta) za vanjske igrače, kružne napadače i krila trebalo bi posvetiti vježbama trčanja maksimalnom brzinom, a najmanje 10-14% vježbama trčanja srednjim intenzitetom. S gledišta cikličkih aktivnosti, preostalo vrijeme može se provesti u vježbama trčanja niskim intenzitetom ili u hodanju i stajanju. Naravno, opći plan i program treninga poklanja naročitu pozornost opterećenjima koja proizlaze iz trčanja maksimalnim intenzitetom i povezuje ih s treninzima i vježbama i drugih usmjerenja. Međutim, čini se kako u suvremenom rukometu, koji je bitno određen promjenama pravila igre, ostaje sve manje prostora za rad niskog intenziteta. Trenažni programi moraju uključivati sve više visokointenzivnih aktivnosti i cikličkog i acikličkog tipa. Valja smanjiti opseg manje intenzivnih cikličkih aktivnosti i koristiti ih kao relativan predah. Taj pristup treningu nešto je drugačiji u treningu vratara. U usporedbi s igračima na drugim igračkim mjestima, vratari na utakmici izvode vrlo malo cikličkih aktivnosti.. Stoga bi bilo racionalnije da se u trening vratara uvede više acikličkih specifičnih vježbi, svojstvenih njihovoj natjecateljskoj aktivnosti, a smanji opseg cikličkih aktivnosti.Diese Studie hatte als Ziel, die Unterschiede im Umfang und in der Intensität bei den zyklischen Bewegungen zu bestimmen, die für die an verschiedenen Spielpositionen spielenden Handballspieler charakteristisch sind, bzw. für die Rückraumspieler, die Flügel, die Kreisspieler und die Torhüter. Zu diesem Zweck wurden sechs Testspiele (2x20Min) der slowenischen männlichen Handballmannschaften (Kadetten, Junioren und Senioren) analysiert. 84 Handballspieler aus zwölf Mannschaften nahmen an dieser Forschung teil (das Durchschnittsalter 20,26±4,28 Jahre; die Durchschnittshöhe 182,51±6,59cm; das durchschnittliche Körpergewicht 80,61±10,37kg). Sie wurden in vier weitere Gruppen eingeteilt gemäß der Spielposition. Die Daten über die zyklische Belastungen der Spieler im Handballspiel wurden mit einer computergestützten automatischen Tracking Methode gesammelt bzw. mit SAGIT System, das auf Computer-visuellen Methoden basiert. Die mit SAGIT Programm erhaltenen Ergebnisse der zyklischen Bewegungen wurden mittels der ausgewählten Methoden der deskriptiven Statistik in Excel und SPSS Programmen verarbeitet. Statistisch bedeutende Unterschiede sind zwischen auf verschiedenen Spielpositionen spielenden Spielern bemerkbar, in Bezug auf die durchschnittliche Entfernung, über die ein Spieler während des Spiels gegangen oder gelaufen ist (Umfang). Die größte Entfernung legten die Flügel (3855m) zurück, dann die Rückraumspieler (3432m) und die Kreisspieler (3234m), während die Torhüter am wenigsten liefen (1753m). Die Unterschiede waren auch in der Intensität der zyklischen Bewegungen zu erkennen, d.h. im Prozent der verbrauchten Zeit in allen Geschwindigkeitsklassen. In der ersten Geschwindigkeitsklasse statistisch bemerkenswerte Unterschiede kamen in allen Gruppen auf - die Torhüter verbrauchten die meiste Zeit (86%), dann die Kreisspieler (62%) und die Flügel. Es gab keine statistisch bedeutenden Unterschiede in der zweiten Geschwindigkeitsklasse zwischen den Torhütern, den Kreisspielern und den Flügeln; alle drei Gruppen aber unterschieden sich von den Torhütern (11%). In der dritten Geschwindigkeitsgruppe verbrauchten prozentual die Flügel (14%) das größte Zeitquantum, dann die Rückraumspieler (14%). Trotzdem gab es keine statistisch bedeutenden Unterschiede zwischen ihnen. Die Kreisspieler (10%) und Torhüter (2%) verbrauchten nicht viel Zeit in der dritten Geschwindigkeitsklasse, so dass statistisch bedeutende Unterschiede für die letzten zwei und die oben genannten Gruppen auch hier gelten. In der vierten Gruppe sind Unterschiede zwischen allen Spielergruppen festzustellen. In dieser Geschwindigkeitsklasse verbrauchten die Flügel (4%) das größte Zeitquantum, dann die Rückraumspieler (3%), die Kreisspieler (2%) und die Torhüter (0.5%). Statistisch bedeutende Unterschiede zwischen allen Spielergruppen sind bei mittlerer Bewegungsgeschwindigkeit zu merken - die Flügel waren am schnellsten (1,60m/s), dann die Rückraumspieler (1,43m/s), die Kreisspieler (1,34m/s) und die Torhüter(0,73m/ s)

Fitness Profiling in Handball: Physical and Physiological Characteristics of Elite Players

The purpose of this study was to describe the structural and functional characteristics of elite Croatian handball players and to evaluate whether the players in different positional roles have different physical and physiological profiles. According to the positional roles, players were categorized as goalkeepers (n=13), wing players (n=26), backcourt players (n=28) and pivot players (n=25). The goalkeepers were older (p<0.01), and the pivot players were more experienced (p<0.01) than the backcourt players. The wings were the shortest players in the team. The pivots were tallest and heavier than the backcourt and wing players (p<0.01), whereas the backcourt players were tallest then wings (p<0.01). Goalkeepers had more body fat than the backcourt and wing players (p<0.01). The backcourt players had a lower percentage of body fat. The backcourt players were the quickest players in the team when looking at values of maximal running speed on a treadmill. The Goalkeepers were the slowest players in the team (p<0.01). The best average results concerning maximal heart rate were detected among the backcourt players. There were no statistically significant differences between the players’ positions when measuring blood lactate and maximal heart rate. A strong negative correlation was found between body fat and maximal running speed (r=–0.68, p<0.01). Coaches are able to use this information to determine which type of profile is needed for a specific position. Experienced coaches can used this information in the process of designing a training program to maximize the fitness development of handball players, with one purpose only, to achieve success in handball

Positionsbedingte unterschiede im Umfang und in der Intensität der Großräumigen zyklischen bewegungender Handballspieler

The aim of this study was to identify the differences in the volume and intensity of large-scale cyclic movement activities performed by handball players in different playing positions - backcourt players, wings, pivots and goalkeepers. For this purpose six experimental model matches (2x20min), played by the Slovenian male handball teams (youth, juniors and seniors), were analysed. The sample consisted of 84 players of twelve teams (average age 20.26 ± 4.28yrs; average height 182.51 ± 6.59cm; average body mass 80.61 ± 10.37kg) and was divided into four sub-samples by playing position. The collection of data on the cyclic loading of players in a handball match was based on the computer-aided automatic tracking method with the SAGIT system, based on computer vision methods. The output data on the cyclic movements obtained by the SAGIT programme were processed by the selected descriptive statistics methods in Excel and SPSS programmes. Statistically significant differences were registered between the groups of players in different playing positions in terms of average distances walked or run during matches (volume). The greatest total distance was covered by the wings (3,855m), followed by the backcourt players (3,432m) and pivots (3,234m), whereas goalkeepers ran the least (1,753m). Differences also appeared in the intensity of large-scale cyclic movements, that is in the percentage of time spent in all the speed classes. In the first speed class statistically significant differences occurred among all the groups - the goalkeepers spent the highest percentage of time (86%) here, followed by the pivots (62%) and wings (58%). There were no statistically significant differences in the second speed class between the groups of wings (23%), backcourt players (25%) and pivots (25%); however, all three groups differed from the goalkeepers (11%). The highest percentage of time spent in the third speed class was that of the wings (14%) and backcourt players (14%). Nevertheless, there were no statistically significant differences between them. Pivots (10%) and goalkeepers (2%) did not spend much time in the third speed class, so statistically significant differences were registered for the latter two and the groups mentioned before. In the fourth speed class statistically significant differences occurred between all the groups of players. In this speed class the wings spent the most time (4%), followed by the backcourt players (3%) and pivots (2%), whereas the lowest percentage of time in this speed class was that of the goalkeepers (0.5%). There were statistically significant differences between all the groups of players in terms of average speed of movement - the fastest were the wings (1.60m/s), followed by the backcourt players (1.43m/s), pivots (1.34m/s), and goalkeepers (0.73m/s)Uvod Zahvaljujući napretku informatičke i video tehnologije, analize raznorodnih motoričkih aktivnosti (opterećenje) koje igrači izvode tijekom rukometne utakmice, postale su raznolike i podrobnije. Svrha im je proširiti spoznaje o strukturi opterećenja pojedinih igrača i momčadi u cjelini, a te spoznaje nužne su trenerima za racionalno planiranje i kontrolu trenažnog procesa. Opterećenja u rukometu, tj. njihov intenzitet i ekstenzitet, vrlo su heterogena zato što se ukupna kretna aktivnost rukometaša sastoji i o acikličkih struktura gibanja (dodavanja lopte, udarci na vrata, skokovi, tjelesni kontakt prilikom prodora ili obrambenih akcija, padovi) i od cikličkih struktura gibanja (trčanje, hodanje, trčkaranje, bočno kretanje, kretanje unatrag), a razne kombinacije tih kretanja pojavljuju se u intervalima. Tijekom utakmice, radno se opterećenje, obilježeno visokim ili niskim intenzitetom te velikim ili malim ekstenzitetom, kontinuirano izmjenjuje s razdobljima relativnog mirovanja, tj. s razdobljima stajanja ili vrlo polaganog hodanja. Cikličke kretne aktivnosti temeljne su za rukomet zato što igraču omogućuju da se po igralištu kreće u dvije dimenzije - u širinu i u dužinu. Uključuju hodanje i trčanje bez lopte, ali i vođenje lopte u hodanju ili trčanju. Metode Uzorak ispitanika sastojao se od 84 igrača iz 12 momčadi koji su bili podijeljeni u 4 poduzorka prema kriteriju igračkog mjesta - vanjski igrači, krila, kružni napadači i vratari. Svaka momčad odigrala je jednu ispitnu utakmicu (2 x 20 minuta). Promatrali smo parametre cikličkih kretnih aktivnosti igrača na različitim igračkim mjestima, dakle, u svakoj se momčadi bilježio ekstenzitet i intenzitet kretanja dva krila, tri vanjska igrača, jednoga kružnog napadača i jednog vratara. Utakmice su se igrale u relativno kontroliranim uvjetima. Uzorak varijabli obuhvaća cikličke kretne strukture po definiciji. Utvrdili smo ekstenzitet svih cikličkih aktivnosti, postotak zastupljenosti pojedine brzinske kategorije (ukupno 4 - kriterij: brzina kretanja) u ukupnom opsegu kretanja te prosječnu brzinu kretanja. Podaci o opterećenju igrača u rukometnoj utakmici prikupljeni su računalno podržanom metodom automatskog praćenja igrača pomoću sustava SAGIT (Perš i dr., 2002). Izlazni podaci o cikličkim kretnim aktivnostima obrađeni su izabranim deskriptivnim sta-tističkim metodama iz programa Excel i SPSS. Razlike u ekstenzitetu i intenzitetu cikličkih kretnih aktivnosti utvrđene su multifaktorskom analizom varijance. Koristile su se apsolutne vrijednosti za prehodane i/ili pretrčane udaljenosti (metri), kao i prosječna brzina (m/s), dok se za utvrđivanje količine kretanja određenim intenzitetom koristio postotak vremena koje je pojedini igrač proveo u određenoj brzinskoj kategoriji. Provedena je i komparativna (post-hoc) analiza u kojoj su uspoređeni podaci o kretanju igrača na pojedinim pozicijama kako bi se ustanovilo postoje li statistički značajne razlike. Zbog višestrukih usporedaba poslužili smo se Bonferronijevom korekcijom. Statistički značajnim smatrao se svaki rezultat na razini α < .05. Rezultati Statistički značajne razlike dobivene su među skupinama igračkih mjesta s obzirom na prosječnu udaljenost prevaljenu tijekom utakmice. Najveću su udaljenost na utakmici istrčavala krila, zatim vanjski igrači pa kružni napadači, dok su vratari najmanje trčali. Razlike su dobivene i za prosječno vrijeme kretanja određenom brzinom za sve brzinske kategorije. U prvoj, najsporijoj, brzinskoj kategoriji zabilježene su statistički značajne razlike između sve četiri skupine igrača. Vratari su proveli najviše vremena u toj brzinskoj kategoriji, a slijedili su ih kružni napadači i krila. Statistički značajne razlike za drugu brzinsku kategoriju nisu zabilježene između skupina vanjskih igrača, krila i kružnih napadača, ali su se sve tri skupine značajno razlikovale od skupine vratara. Najveći postotak vremena provedenoga u trećoj brzinskoj kategoriji zabilježen je za krila i vanjske igrače (nisu se međusobno značajno razlikovali). Kružni napadači i vratari pretrčavaju kraće udaljenosti - zabilježena je statistički značajna razlika između te dvije skupine igrača i dvije ranije spomenute skupine. U četvrtoj brzinskoj kategoriji zabilježene su značajne razlike među sve četiri skupine igrača. U toj su brzinskoj kategoriji krila provela najviše vremena, slijede ih vanjski igrači i kružni napadači, dok su vratari zabilježili najniži postotak vremena kretanja tom brzinom. Statistički značajne razlike pojavile su se između sve četiri skupine igrača i s obzirom na prosječnu brzinu kretanja - najbrža su bila krila, slijede ih vanjski igrači, kružni napadači pa vratari. Rasprava i zaključci S obzirom na različita igračka mjesta u rukometu te poslove i zadatke koje igrači na tim mjestima moraju obaviti tijekom utakmice, očekivale su se razlike u ekstenzitetu i intenzitetu cikličkoga kretanja igrača na različitim pozicijama. Očekivanja su ispunjena u gotovo svim varijablama. Usporedimo li rezultate ovog istraživanja s rezultatima nekih prijašnjih istraživanja, možemo reći da smo dobili sličan doprinos pojedinih brzinskih kategorija ukupno prevaljenim udaljenostima u rukometnoj utakmici (Campbel, 1985; Al-Lail, 1996; Bon, 2001). Dobivene su i slične razlike među skupinama igrača na različitim igračkim mjestima s obzirom na ukupno pretrčane i prehodane udaljenosti (Cuesta, 1988; Bon, 2001). S aspekta cikličkih opterećenja u rukometu, a na temelju dobivenih rezultata, mogli bismo trenerima dati neke preporuke za fizičku pripremu rukometaša. Najmanje 3-4% ukupnog vremena pojedinog treninga (od 90 do 120 minuta) za vanjske igrače, kružne napadače i krila trebalo bi posvetiti vježbama trčanja maksimalnom brzinom, a najmanje 10-14% vježbama trčanja srednjim intenzitetom. S gledišta cikličkih aktivnosti, preostalo vrijeme može se provesti u vježbama trčanja niskim intenzitetom ili u hodanju i stajanju. Naravno, opći plan i program treninga poklanja naročitu pozornost opterećenjima koja proizlaze iz trčanja maksimalnim intenzitetom i povezuje ih s treninzima i vježbama i drugih usmjerenja. Međutim, čini se kako u suvremenom rukometu, koji je bitno određen promjenama pravila igre, ostaje sve manje prostora za rad niskog intenziteta. Trenažni programi moraju uključivati sve više visokointenzivnih aktivnosti i cikličkog i acikličkog tipa. Valja smanjiti opseg manje intenzivnih cikličkih aktivnosti i koristiti ih kao relativan predah. Taj pristup treningu nešto je drugačiji u treningu vratara. U usporedbi s igračima na drugim igračkim mjestima, vratari na utakmici izvode vrlo malo cikličkih aktivnosti.. Stoga bi bilo racionalnije da se u trening vratara uvede više acikličkih specifičnih vježbi, svojstvenih njihovoj natjecateljskoj aktivnosti, a smanji opseg cikličkih aktivnosti.Diese Studie hatte als Ziel, die Unterschiede im Umfang und in der Intensität bei den zyklischen Bewegungen zu bestimmen, die für die an verschiedenen Spielpositionen spielenden Handballspieler charakteristisch sind, bzw. für die Rückraumspieler, die Flügel, die Kreisspieler und die Torhüter. Zu diesem Zweck wurden sechs Testspiele (2x20Min) der slowenischen männlichen Handballmannschaften (Kadetten, Junioren und Senioren) analysiert. 84 Handballspieler aus zwölf Mannschaften nahmen an dieser Forschung teil (das Durchschnittsalter 20,26±4,28 Jahre; die Durchschnittshöhe 182,51±6,59cm; das durchschnittliche Körpergewicht 80,61±10,37kg). Sie wurden in vier weitere Gruppen eingeteilt gemäß der Spielposition. Die Daten über die zyklische Belastungen der Spieler im Handballspiel wurden mit einer computergestützten automatischen Tracking Methode gesammelt bzw. mit SAGIT System, das auf Computer-visuellen Methoden basiert. Die mit SAGIT Programm erhaltenen Ergebnisse der zyklischen Bewegungen wurden mittels der ausgewählten Methoden der deskriptiven Statistik in Excel und SPSS Programmen verarbeitet. Statistisch bedeutende Unterschiede sind zwischen auf verschiedenen Spielpositionen spielenden Spielern bemerkbar, in Bezug auf die durchschnittliche Entfernung, über die ein Spieler während des Spiels gegangen oder gelaufen ist (Umfang). Die größte Entfernung legten die Flügel (3855m) zurück, dann die Rückraumspieler (3432m) und die Kreisspieler (3234m), während die Torhüter am wenigsten liefen (1753m). Die Unterschiede waren auch in der Intensität der zyklischen Bewegungen zu erkennen, d.h. im Prozent der verbrauchten Zeit in allen Geschwindigkeitsklassen. In der ersten Geschwindigkeitsklasse statistisch bemerkenswerte Unterschiede kamen in allen Gruppen auf - die Torhüter verbrauchten die meiste Zeit (86%), dann die Kreisspieler (62%) und die Flügel. Es gab keine statistisch bedeutenden Unterschiede in der zweiten Geschwindigkeitsklasse zwischen den Torhütern, den Kreisspielern und den Flügeln; alle drei Gruppen aber unterschieden sich von den Torhütern (11%). In der dritten Geschwindigkeitsgruppe verbrauchten prozentual die Flügel (14%) das größte Zeitquantum, dann die Rückraumspieler (14%). Trotzdem gab es keine statistisch bedeutenden Unterschiede zwischen ihnen. Die Kreisspieler (10%) und Torhüter (2%) verbrauchten nicht viel Zeit in der dritten Geschwindigkeitsklasse, so dass statistisch bedeutende Unterschiede für die letzten zwei und die oben genannten Gruppen auch hier gelten. In der vierten Gruppe sind Unterschiede zwischen allen Spielergruppen festzustellen. In dieser Geschwindigkeitsklasse verbrauchten die Flügel (4%) das größte Zeitquantum, dann die Rückraumspieler (3%), die Kreisspieler (2%) und die Torhüter (0.5%). Statistisch bedeutende Unterschiede zwischen allen Spielergruppen sind bei mittlerer Bewegungsgeschwindigkeit zu merken - die Flügel waren am schnellsten (1,60m/s), dann die Rückraumspieler (1,43m/s), die Kreisspieler (1,34m/s) und die Torhüter(0,73m/ s)

Latente Struktur von Variablen des sportlichen Trainings und der sportlichen Form aufgrund der Konditionstrainingsinhalte im Basketball

The research was conducted to determine the latent structure of the variables of characteristics of the sports preparation process and preparedness of basketball players of both sexes. The system for data collection was based on an expert assessment of the influence of the classes of conditioning preparation contents on certain characteristics of both the preparation process and the status of preparedness. The sample of en-tities (127) consisted of training contents aimed at the development of the motor, physiological and morphological characteristics of athletes, whereas the sample of variables (49) involved the characteristics of the preparation process. Eight factors were extracted by means of the factor analysis of attributes or variables under the G-K criterion. The factors exhausted 85.5 % of the total variance of the manifest space. The isolated latent dimensions (factors) were named as the factor of speed-related attributes of basketball, the factor of multilateral preparation of basketball players, the factor of an aerobic regimen of work and exertion of maximal force, the factor of basic preparation of basketball players, the factor of improving the soft tissues of basketball players, the uninterpretable factor, the factor of specific explosive strength of a vertical jumping ability type, and the factor of ball control.Uvod Radi optimalizacije procesa sportske pripreme sportski znanstvenici i stručnjaci nastoje prikupiti što više informacija o konkretnoj sportskoj aktivnosti te o strukturi zahtijevanih antropoloških obilježja sportaša. Za košarku se može najkraće kazati da je kompleksni sport koji čine kompleksi jednostavnih i složenih gibanja, a izvode ih članovi tima u uvjetima suradnje i suprotstavljanja protivniku tijekom igre. Iznimno je važno dobiti uvid u stanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te morfoloških karakteristika, zatim u zdravstveni status te psihosociološka obilježja sportaša. Budući da je košarka iznimno kompleksan sport, postavljaju se znatni zahtjevi na spomenuta antropološka obilježja. Osim utvrđivanja doprinosa svakog od obilježja, jako je važno utvrditi i optimalne odnose među svim obilježjima, čime se dobivaju informacije o integralnoj pripremljenosti. Sustav sportske pripreme čine: sustav treninga, sustav natjecanja i sustav dopunskih faktora. Cjelokupni sustav košarkaške pripreme usmjeren je na razvoj i održavanje sposobnosti, osobina i znanja od kojih zavisi uspjeh u natjecateljskim uvjetima. Ovo je istraživanje provedeno radi utvrđivanja latentne strukture varijabli procesa košarkaške pripreme i obilježja pripremljenosti košarkaša/ica. Metode Eksperti su ocjenama od 1 do 5 procijenili utjecaj svake tipične klase kondicijskih sadržaja na pojedine varijable koje opisuju proces košarkaške pripreme i obilježja pripremljenosti košarkaša/ica. Pouzdanost ekspertnih ocjena, odnosno objektivnost, utvrđena je statističkim postupkom svođenja na prvu glavnu komponentu. Tako je izračunat koeficijent pouzdanost za svaku pojedinu varijablu (Cronbachova alfa) (tablica 1). Uzorak entiteta u ovom istraživanju predstavljali su sadržaji (127) za razvoj motoričkih, funkcionalnih i morfoloških obilježja: hodanja i trčanja (33 sadržaja), skokovi (7), bacanja (4), metode istezanja (6), sadržaji treninga s otporom (40), sadržaji kontinuiranog trajanja i različite složenosti (5), sadržaji treninga u vodi (4), sadržaji višestrane pripreme (9), sadržaji s visokom frekvencijom alternativnih pokreta (3), kompleksni motorički zadaci (8) i sadržaji s promjenama smjera (8). Uzorak osnovnih entiteta definiran je na temelju dosadašnjih spoznaja o sadržajima višestrane i bazične kondicijske pripreme košarkaša. Uzorak varijabli (49) u ovom istraživanju čine karakteristike procesa pripreme košarkaša i obilježja pripremljenosti košarkaša/ica: parametri natjecateljske efikasnosti u košarkaškoj igri (13), periodizacija treninga u godišnjem makrociklusu treninga (3), tipovi sportske pripreme (3), motoričke i funkcionalne sposobnosti te morfološke karakteristike (20), prevencija i rehabilitacija ozljeda (2), faze dugoročne sportske pripreme u odnosu na dob (dobne kategorije) (5) i struktura pojedinačnog treninga (3). Osnovni podaci obrađeni su metodama i programima za analizu pouzdanosti varijabli i faktorskom analizom za određivanje latentne strukture karakteristika procesa košarkaške pripreme i obilježja pripremljenosti košarkaša/ica. Za određivanje broja značajnih glavnih komponenata korišten je Guttman-Kaiserov kriterij, a za transformaciju inicijalnog koordinatnog sustava oblimin kosokutna rotacija. Rezultati Svođenjem na prvu glavnu komponentu za svaku je pojedinu varijablu izračunat koeficijent pouzdanosti Cronbachova alfa. Vrijednosti se kreću u intervalu od 0,75 do 0,94,što upućuje na statistički značajnu pouzdanost rezultata. Faktorskom je analizom izračunato kako daleko najveću količinu ukupne varijance iscrpljuje prva glavna komponenta (34%). Druga glavna komponenta objašnjava 17,7% ukupne varijance, a treća 13,1 %. Prve tri glavne komponente objašnjavaju ukupno 64,9 % od ukupne varijance, dok četvrta glavna komponenta objašnjava 6,6 %, peta 4,2%, šesta 3,7%, sedma 3,4% i osma 2,6 % od ukupne varijance. Posljednjih pet glavnih komponenata zajedno iscrpljuje 20,6% zajedničke objašnjive varijance u prostoru atributa procesa košarkaške pripreme. Komunaliteti imaju relativno visoke vrijednosti i kreću se u intervalu od 0,73 do 0,95, što ukazuje na vrlo visoke zajedničke varijance manifestnih atributa ili varijabli s jednim ili više ekstrahiranih faktora. Najveće komunalitete (od .90 do .95) imaju varijable: skok u obrani (DEFREB) .95, skok u napadu (OREB) .94, brzinska snaga (SPEEDPOW) .93, eksplozivna snaga tipa skoka (EXPOWJUMP) .93, dodavanje lopte (PASS) .93, osvojene lopte (STLS) .92, pomaganje u obrani (DEFHELP) .92, timing(TIMING) .92, prevencija ozljeda (INJURPREV) .91, rehabilitacija (REHAB) .91, pritisak u obrani (DEFPRESS) .90, tranzicijski napad (TRANOFF) .90 i tranzicijska obrana (TRANDEF) .90. Vrijednosti matrice paralelnih projekcija otkrivaju prisutnost i pozitivnih i negativnih projekcija, a vrijednosti koeficijenata se kreću od -.83 do .99. Najviše manifestnih varijabli vezano je uz prvu glavnu komponentu. Rasprava i zaključci Činjenica da je dobivena relativno jednostavna struktura atributa košarkaške pripreme i pripremljenosti, upućuje na zaključak da je uspješno riješen osnovni metodološki pristup u definiranju dimenzionalnosti toga prostora. Izolirane latentne dimenzije (faktori) nazvani su sljedećim imenima: faktor brzinskih obilježja košarkaške igre, faktor višestrane pripreme košarkaša, faktor aerobnog režima rada i maksimalnog ispoljavanja sile, faktor bazične pripreme košarkaša, faktor unapređenja mekih tkiva košarkaša, faktor dinamičke gibljivosti, faktor specifične eksplozivne snage tipa vertikalne skočnosti i faktor kontrole košarkaške lopte. Vidljivo je da je pokriven veći dio područja košarkaške pripreme i košarkaške pripremljenosti od kojih najviše zavisi uspjeh u košarci. Osobito je dobro pokriveno područje kondicijske pripreme i kondicijske pripremljenosti. Ovakav ishod je i logičan budući da su entiteti u ovom istraživanju bile klase sadržaja kondicijske pripreme. Svaki znanstveni rad otvara nove mogućnosti i daje poticaje za daljnja istraživanja. Stoga bi bilo korisno pokrenuti seriju istraživanja za definiranje različitih modela kondicijske pripreme, uz uvažavanje dobivenih faktora te vrednovanja efekata koji bi se postigli primjenom tako postavljenih modela kondicijske pripreme u različitim dijelovima godišnjeg ciklusa treninga.Die Untersuchung wurde vorgenommen, um die latente Struktur von Variablen des sportlichen Trainings und der sportlichen Form sowohl von Basketballspielern als auch von Basketballspielerinnen zu bestimmen. Das System der Datensammlung liegt einer fachkundigen Einschätzung zugrunde, die den Einfluss von Klasseninhalten des Konditionstrainings auf bestimmte Eigenschaften des sportartspezifischen Trainings und der sportlichen Form von Basketballspielern bestimmt. Untersuchungseinheiten (127) in dieser Untersu-chung waren die Trainingsinhalte zur Entwicklung der motorischen, physiologischen und morphologischen Merkmale. Die Variablen (49) in dieser Untersuchung waren die Prozesseigenschaften zur Vorbereitung der Basketballspieler. Mittels der Faktorenanalyse von Attributen oder Variablen und der Anwendung des G-K Kri-teriums wurden acht Faktoren isoliert, die 85,5 % der gesamten Varianz des manifesten Raums ausmachen. Die isolierten latenten Dimensionen (Faktoren) wurden mit folgenden Namen betitelt: Faktor der Geschwind-igkeitsmerkmale des Basketballspiels, Faktor der vielseitigen Vorbereitung der Basketballspieler, Faktor der aeroben Arbeitsweise und der maximalen Kraftausübung, Faktor des Grundtrainings der Basketballspieler, Faktor der Steigerung der weichen Gewebe der Basketballspieler, der nicht-interpretierbare Faktor, Faktor der spezifischen vertikalen Sprungkraft und Faktor der Ballkontrolle

Utjecaj latentnih motoričkih sposobnosti na uspjeh u judo borbi

The aim was to determine both the magnitude and the direction of the relations among certain motor abilities and performance in judo bouts performed in a standing position. Therefore, a sample of 122 of Zagreb’s Faculty of Kinesiology sophomores was tested. A battery of 15 motor tests was used and these were the predictor variables. The sample of criterion variables consisted of two performance indicators: the number of victories and technical efficacy points. The investigation was aimed at verifying the hypothesis that performance and final success (victory) in judo standing position bouts strongly depends on the motor features of the contestants involved. Regression and factor analyses were used. The obtained results indicate that there is a relationship between the latent motor variables and both criteria evaluating performance in standing position bouts - the number of victories and technical efficacy points.Uvod i cilj istraživanja Neprestano mijenjanje situacija, njihova dinamičnost, tijekom borbe od boraca traži dobru usvojenost tehničko-taktičkih stereotipa koje primjenjuju, sposobnost trenutačne reorganizacije tih sterotipa te stalno stvaranje novih obrambenih, napadačkih i protunapadačkih programa djelovanja. Činjenica da se tehnika juda u borbi primjenjuje uz konstantan protivnikov otpor te da svaka natjecateljska borba traje pet minuta, govori o velikoj energetskoj potrošnji judaša. Ako veličina energetske potrošnje judaša ovisi o trajanju i intenzitetu rada, karakteru tog rada te količini angažirane muskulature, onda judaš obavlja na natjecanju i treningu izuzetno težak rad praćen visokim stupnjem psihičkog naprezanja. Budući da prema pravilima natjecanja postoje i mogućnosti brzog završetka, u borbi se odvija pravi psihološki rat zbog kojega je potrošnja energije još i veća. Na uspjeh u judaškoj borbi, odnosno općenito u judu, utječu manje ili više sve ili gotovo sve čovjekove dimenzije, pa ih je sa znanstvenog aspekta potrebno ne samo utvrditi, već i ukazati na veličinu i smjer njihove povezanosti s uspjehom. Globalni je cilj ovog istraživanja utvrđivanje veličine i smjera relacija nekih motoričkih varijabli s uspjehom u borbi u stojećem stavu u judu. Metode rada Uzorak ispitanika definiran je kao skup redovnih studenata Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Istraživanje je provedeno na uzorku od 122 ispitanika muškog spola, Za procjenu motoričkih sposobnosti ispitanika u ovom istraživanju izabrano je 15 motoričkih testova koji najbolje definiraju latentne dimenzije koordinacije, repetitivne snage (snažne izdržljivosti ili izdržljivosti u snazi), eksplozivne snage, brzine i fleksibilnosti. Uspjeh u borbi u stojećem stavu definiran je dvjema kriterijskim varijablama: broj pobjeda i tehničke efikasnost. Prema prvom kriteriju izračunat je broj sveukupnih pobjeda iz pet borbi, a prema drugom kriteriju sumirana je tehnička efikasnost u borbama temeljem bodova dodijeljenih (i pobjedniku i poraženomu) za izvedene akcije. Sve prediktorske i kriterijske varijable bile su podvrgnute standardnim deskriptivnim postupcima za određivanje njihovih osnovnih statističkih parametara. Izračunate su: aritmetičke sredine (Mean), standardne devijacije (SD), najniži (MIN) i najviši (MAX) rezultati te koeficijenti asimetričnosti (skewness) i spljoštenosti (kurtosis) distribucije rezultata. Latentni prostor određen je faktorskom analizom pod modelom glavnih komponenata (Hotellingova metoda). Relacije između manifestnih i latentnih motoričkih varijabli s uspjehom u borbi u stojećam stavu utvrđene su regresijskom analizom. Rezultati Analiza deskriptivnih statističkih parametara varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti otkriva da su motoričke varijable normalno distribuirane, osim varijable čučnjevi s teretom (MRLPCT). Hotelingovom metodom glavnih komponenata, a prema G-K kriteriju, ekstrahirano je 5 značajnih glavnih komponenata matrice korelacija motoričkih mjera. Temeljem glavnih komponenatai definirano je 5 statistički značajnih faktora Definirani i imenovani su na sljedeći način: prvi faktor je nazvan relativna snaga, drugi oblimin faktor diferencira osobe prema načinu i tipu očitovanja snage, apsolutne eksplozivne i relativne repetitivne, pa ga se za potrebe interpretacije može nazvati topološki faktor. Treći izolirani faktor može se bez većih poteškoća interpretirati kao fleksibilnost, dok je četvrti faktor interpretiran kao apsolutna repetitivna snaga, a peti kao sposobnost izvođenja složenih motoričkih zadataka brzinsko-eksplozivnog tipa. Regresijskom analizom obrađen je utjecaj prediktorskog skupa na kriterij uspjeha u borbi u stojećem stavu definiranog brojem pobjeda (BRPOBJ), pri čemu je prediktorski skup činilo pet izoliranih faktora latentnih motoričkih dimenzija definiranih kao: relativna snaga, topološki faktor, fleksibilnost, apsolutna repetitivna snaga i sposobnost izvođenja složenih motoričkih zadataka brzinsko-eksplozivnog tipa. Između latentnih motoričkih dimenzija te uspjeha u borbama u stojećem stavu definiranog brojem pobjeda ostvarena je statistički značajna povezanost na razini od .01. Multipla korelacija iznosi .38, što objašnjava oko 14% ukupne varijance kriterija uspjeha u borbi u stojećem stavu definiranog brojem pobjeda. Pojedinačni pozitivan, statistički značajan doprinos objašnjenju varijance kriterija uspjeha u borbi u stojećem stavu definiranog kao broj pobjeda ostvaruju faktori imenovani kao fleksibilnost i sposobnost izvođenja složenih motoričkih zadataka brzinsko-eksplozivnog tipa. Regresijskom analizom definiran je utjecaj prediktorskog skupa izoliranih latentnih motoričkih dimenzija na kriterij za procjenu tehničke efikasnosti u borbi u stojećem stavu prema kriteriju maksimalna vrijednost bodovane akcije (BMAXB). Iz tablice je vidljivo kako je ostvarena statistički značajna povezanost prediktorskog skupa i uspjeha u judo borbi u stojećem stavu definiranog tehničkom efikasnošću prema kriteriju maksimalna vrijednost bodovane akcije i to na razini od .01. Dobivenom multiplom korelacijom od .40 objašnjeno je oko 16% ukupne varijance za procjenu tehničke efikasnosti u borbi u stojećem stavu definirane prema kriteriju maksimalna vrijednost bodovane akcije. Pojedinačni, statistički značajan doprinos objašnjenju varijance kriterija definiranog tehničkom efikasnošću prema kriteriju maksimalna vrijednost bodovane akcije ostvaruju faktori imenovani fleksibilnost, čiji parcijalni koeficijent iznosi .25, i sposobnost izvođenja složenih motoričkih zadataka brzinsko-eksplozivnog tipa, čiji parcijalni koeficijent iznosi .21. Rasprava i zaključak Statistički značajna povezanost motoričkih varijabli s kriterijima uspjeha u borbi u stojećem stavu ostvarena je u latentnom prostoru. Povezanost latentnih motoričkih dimenzija s uspjehom u borbi utvrđena je regresijskom analizom dva kriterija uspješnosti u borbi (broj pobjeda, tehnička efikasnost). Koeficijenti multiple korelacije statistički su značajni, a razine su gotovo identične (broj pobjeda - R=.38, maksimalna vrijednost bodovane akcije - R=.40), čime se objašnjava prosječno 15% varijance uspješnosti u borbi. Statistički značajan pojedinačni doprinos objašnjenju varijanci uspješnosti u borbi prema oba kriterija od pet izoliranih dimenzija imaju samo dvije, fleksibilnost i sposobnost izvođenja složenih motoričkih zadataka brzinsko-eksplozivnog tipa. Utjecaj faktora fleksibilnosti na uspješnost u borbi objašnjava se zahtjevom da natjecatelj, i u napadu i u obrani, pri izvođenju tehničkih elemenata, izvodi pokrete velikih amplituda bez prevelike krutosti mišića. Utjecaj faktora interpretiranoga kao sposobnost izvođenja složenih motoričkih zadataka brzinsko-eksplozinog tipa, koji definiraju prvenstveno koordinacijski testovi, na uspješnost u borbi tumači se zahtjevom da se specifična složena gibanja u borbi izvode brzo. Drugim riječima, kvalitetno tehničko djelovanje natjecatelja u borbi, zbog složenosti judaške tehnike, nije moguće bez sposobnosti definirane tim faktorom koji je u biti po svojoj prirodi izrazito koordinacijski

Unterschiede in der Geschwindigkeit des Erwerbens von bestimmten Wurftechniken im Judo

The general objective of the research was to determine the speed of learning and the quality of performing several judo throwing techniques in the one-semester judo course of the Bachelor PE teacher education curriculum at the Faculty of Kinesiology, University of Zagreb. A sample of 122 male sophomores participated in the study. Their task was to learn and perform 14 typical judo-throwing techniques, which are also the obligatory component of the PE curriculum in Croatian grammar schools. The students learnt and practised two throws in one 90 minute class. They demonstrated each throwing technique at the end of a 10-minute instruction cycle and at the end of the class. The quality of the motor skill expertise (knowledge) was evaluated twice for each particular throw. The statistically significant differences between the two grades given for the throw demonstrations occurred in 6 techniques: two hand, two hip, one self-sacrificing and one leg throwing technique (tai-otoshi, te-guruma, tsuri- goshi, harai-goshi, soto-makikomi and osoto-gari), whereas no significant differences were obtained between the grades for the remaining eight throws. On the basis of the determined varying speeds of acquisition (motor learning and mastering) of the particular judo throwing techniques that pertain to various groups of throws, the authors suggest certain modifications in both judo instruction programmesUvod Kvaliteta izvođenja judo bacanja i brzine učenja bacanja procijenjena je na 14 tehnika koje pripadaju, prema klasifikaciji K. Kudoa (1967,1976), skupinama ručnih, bočnih, nožnih i požrtvovnih bacanja, ovisno o tome je li u njima dominantan rad ruku, nogu, kukova (boka) ili se pak žrtvovanjem vlastite ravnoteže nastoji baciti protivnika. Te su se tehnike pokazale kao najefikasnije borbene tehnike na Olimpijskim igrama u Barceloni (Organizacijski odbor XXV. olimpijskih igara u Barceloni 1992; Orlović, 1993). Materijal i metode Kvalitetu izvođenja, odnosno naučenosti pojedinih tehnika judo bacanja procijenilo je pet eksperata, vrhunskih stručnjaka, nositelja crnog pojasa te dugogodišnjih trenera juda, davanjem ocjena od 1 do 5. Prije eksperimentalnog postupka ocjenjivanja, svi su suci, sumirajući spoznaje, utvrdili kriterije ocjenjivanja i zajednički probno ocijenili uzorak studenata radi provjere osnovnih dokimologijskih pravila kojih su se pridržavali u procjenjivanju znanja. Pri tome su utvrdili greške koje se u pravilu mogu pojavljivati u izvođenju tehnika i njihovu težinu, a koje su mogle utjecati na ocjenu kvalitete. Kvaliteta izvođenja svake od 14 tehnika bacanja procijenjena je dva puta. Prvi put nakon 7 minuta ucenja i vježbanja zadane tehnike te na kraju nastavnog sata. Vježbanje i učenje tehnika bacanja provodilo se dva puta tjedno po 90 minuta. Unutar jednog treninga valjalo je što kvalitetnije svladati po dva bacanja. Završna ocjena za svako bacanje uzeta je za analizu učinka procesa poučavanja. To znači da je svaki ispitanik za ocjenu izveo dvije različite tehnike bacanja na mjestu, jednu za drugom. Ocijenjena je usvojenost tehnike bacanja, odnosno provjereno je motoričko pamćenje na temelju izvedbe memoriranog motoričkog programa tehnike bacanja uz angažiranje motoričkih sposobnosti. Ispitanici su bili studenti Fakulteta za fizičku kulturu koji su na redovitom studiju slušali kolegij Judo. Mogu se smatrati starijim judo početnicima. Dobivene ocjene obrađene su postupcima deskriptivne statistike, a veličina i značajnost razlika u brzini usvajanja pojedinih tehnika utvrđene su t-testom. Rezultati i rasprava Osnovne vrijednosti prosječnih ocjena kvalitete izvođenja tehnika bacanja prikazane su u tablici 1. Prosječna početna ocjena za sva bacanja iznosi 2.94, a završna 3.08. Prosječne ocjene na kraju sata (sve su bile više od početnih) govore u prilog učinkovitosti nastavnog procesa. Rezultati bi najvjerojatnije bili i bolji da se na jednom nastavnom satu mogla poučavati i vježbati samo jedna tehnika bacanja. U tablici 2 navedene su standardizirane vrijednosti aritmetičkih sredina, standardne devijacije i rezultati t-testa za procjenu značajnosti razlika u brzini učenja pojedinih tehnika. Vidljivo je kako je statistički značajna razlika u kvaliteti izvođenja tehnika judo bacanja na pocetku i na kraju nastavnog sata ustanovljena u njih 6, kao karakterističnih predstavnika svojih skupina bacanja: tai-otoshi i te-guruma (ručna bacanja), tsurigoshi i harai-goshi (bočna bacanja), soto- makikomi (požrtvovno bacanje) i osoto-gari (nožno bacanje). Do statistički značajnih razlika u ocjenama ovih tehnika na početku i na kraju nastavnog sata došlo je zbog pozitivnih kvalitativnih strukturalnih promjena u njihovu izvođenju. Ispitanici su bacanja izvodili skladnije, brže, dinamičnije te s manje tehničkih nedostataka, odnosno pogrešaka. Povećanje kvalitete izvođenja bacanja tijekom nastavnog sata dozvoljava zaključak da se ova bacanja mogu naučiti i izvesti na zadovoljavajućoj razini u standardnim uvjetima i u vrlo ograničenom vremenu. Vrijeme utrošeno na poučavanja bilo je dovoljno za usvajanje tih tehnika bacanja u osnovnoj formi na razini osnovne koordinacije pokreta. Značajni čimbenici uspješnosti poučavanja u ovim bacanjima sigurno su bili povezani s njihovom atraktivnošću koja je utjecala na pozitivnu motivaciju u njihovom uvježbavanju (Kuleš, 1980, 1990). Isto tako, na uspjeh u ovim bacanjima utjecala su i ranije naučena znanja i motorička iskustva iz hrvanja. To znači da je me- hanizam transfera znanja imao znatan utjecaj. Karakteristika svih tih bacanja je da je dobivena i visoka numerička razlika između prvog i drugog ocjenjivanja i ona se kreće u intervalu od 0.20 do 0.26 boda. Iako postoji numerička razlika u ocjenama kvalitete izvođenja preostalih osam bacanja na početku i na kraju sata, ta razlika nažalost nije statistički potvrđena. Zaključak Na temelju dobivenih rezultata metodička koncepcija sati, primijenjena u eksperimentu, može se pozitivno valorizirati s didaktičko – metodičkog stajališta i preporučiti za poučavanje tehnike judo bacanja u nastavnom procesu na studiju kineziologije. To isto vrijedi i za nastavu u srednjoj školi (Sertić, 1995a i 1995b), gdje su neki od navedenih elemenata bacanja propisani nastavnim planom i programom predmeta Tjelesna i zdravstvena kultura. Učenici u nastavi mogu većinu bacanja izvoditi bez hvata za kimono (Sertic, 1995b). Dovoljno je partnera uhvatiti jednom rukom za ruku, a drugom oko struka, vrata ili trupa, što ovisi o tehnici bacanja koja se izvodi. Preporučujemo slijedeći redosljed poučavanja tehnike judo bacanja u školama: de-ashi-barai, koshi-guruma, tsuri-goshi, tomoe-nage, morote-seoi-nage, tai-otoshi, te-guruma, harai-goshi, soto-makikomi, osoto- gari, ippon-seoi-nage, ouchi-gari, kouchi-gari i uchi-mata. Navedeni redoslijed omogućio bi da se još više tehnika judo bacanja uključi u izvedbeni plan i program srednjih i osnovnih škola. Prihvacanje i ovladavanje novim motoričkim znanjima utjecalo bi na razvoj šireg spektra motoričkih sposobnosti, a prvenstveno koordinacije, svih vidova snage, brzine, eksplozivnosti i ravnoteže (Kuleš, 1990; Sertić, 1995b i 1997), kao i instrumentalne agresivnosti. Na podlozi dobro naucenih i svladanih tehnika bacanja lakše bi se poučavao program samoobrane koji je zastupljen u nastavnom programu srednje škole, a on, u današnje vrijeme, sigurno nije nevažan za tjelesnu i psihološku sigurnost djece i mladeži.Das allgemeine Ziel dieser Forschung war, die Geschwindigkeit des Erwerbens und die Qualität der Durchführung von einigen Wurftechniken im Judo während des einsemestrigen Judounterrichts an der Fakultät für Hinesiologie, Universität Zagreb, zu bestimmen. Die Stichprobe von 122 Studenten, die im 2. Studienjahr waren, nahm an der Forschung teil. Ihre Aufgabe war, 14 typische Wurftechniken, die auch obligatorische Techniken innerhalb des Sportkurrikulums in kroatischen Gymnasien sind, zu erwerben und durchzuführen. Die Studenten lernten und übten zwei Würfe während einer Unterrichtsstunde, die 90 Minuten dauerte. Sie demonstrierten jede Wurftechnik am Ende des Instruktionszyklus, der 10 Minuten dauerte, und am Ende der Unterrichtsstunde. Die Erwerbsqualität jeder motorischen Fertigkeit wurde zweimal für jeden Wurf bewertet. Statistisch bedeutende Unterschiede zwischen zwei Noten, die für die Demonstration von Würfen gegeben wurden, kamen in 6 Techniken vor: in zwei Hand- und in zwei Hüftwurftechniken, in einer Opferwurftechnik und in je einer Fuß- und Bein- wurftechnik (tai-otoshi, te-guruma, tsuri-goshi, harai-goshi, soto-makikomi und osoto-gari), wobei keine bedeutenden Unterschiede zwischen den Noten für die anderen acht Würfe bestimmt wurden. Aufgrund der determinierten variierenden Erwerbsgeschwindigkeit (motorisches Lernen und Erwerben) von bestimmten Wurftechniken aus verschiedenen Gruppen von Würfen schlugen die Autoren die Modifikationen von beiden Judo- Instruktionsprogrammen vor

Latente Struktur von Variablen des sportlichen Trainings und der sportlichen Form aufgrund der Konditionstrainingsinhalte im Basketball

The research was conducted to determine the latent structure of the variables of characteristics of the sports preparation process and preparedness of basketball players of both sexes. The system for data collection was based on an expert assessment of the influence of the classes of conditioning preparation contents on certain characteristics of both the preparation process and the status of preparedness. The sample of en-tities (127) consisted of training contents aimed at the development of the motor, physiological and morphological characteristics of athletes, whereas the sample of variables (49) involved the characteristics of the preparation process. Eight factors were extracted by means of the factor analysis of attributes or variables under the G-K criterion. The factors exhausted 85.5 % of the total variance of the manifest space. The isolated latent dimensions (factors) were named as the factor of speed-related attributes of basketball, the factor of multilateral preparation of basketball players, the factor of an aerobic regimen of work and exertion of maximal force, the factor of basic preparation of basketball players, the factor of improving the soft tissues of basketball players, the uninterpretable factor, the factor of specific explosive strength of a vertical jumping ability type, and the factor of ball control.Uvod Radi optimalizacije procesa sportske pripreme sportski znanstvenici i stručnjaci nastoje prikupiti što više informacija o konkretnoj sportskoj aktivnosti te o strukturi zahtijevanih antropoloških obilježja sportaša. Za košarku se može najkraće kazati da je kompleksni sport koji čine kompleksi jednostavnih i složenih gibanja, a izvode ih članovi tima u uvjetima suradnje i suprotstavljanja protivniku tijekom igre. Iznimno je važno dobiti uvid u stanje motoričkih i funkcionalnih sposobnosti te morfoloških karakteristika, zatim u zdravstveni status te psihosociološka obilježja sportaša. Budući da je košarka iznimno kompleksan sport, postavljaju se znatni zahtjevi na spomenuta antropološka obilježja. Osim utvrđivanja doprinosa svakog od obilježja, jako je važno utvrditi i optimalne odnose među svim obilježjima, čime se dobivaju informacije o integralnoj pripremljenosti. Sustav sportske pripreme čine: sustav treninga, sustav natjecanja i sustav dopunskih faktora. Cjelokupni sustav košarkaške pripreme usmjeren je na razvoj i održavanje sposobnosti, osobina i znanja od kojih zavisi uspjeh u natjecateljskim uvjetima. Ovo je istraživanje provedeno radi utvrđivanja latentne strukture varijabli procesa košarkaške pripreme i obilježja pripremljenosti košarkaša/ica. Metode Eksperti su ocjenama od 1 do 5 procijenili utjecaj svake tipične klase kondicijskih sadržaja na pojedine varijable koje opisuju proces košarkaške pripreme i obilježja pripremljenosti košarkaša/ica. Pouzdanost ekspertnih ocjena, odnosno objektivnost, utvrđena je statističkim postupkom svođenja na prvu glavnu komponentu. Tako je izračunat koeficijent pouzdanost za svaku pojedinu varijablu (Cronbachova alfa) (tablica 1). Uzorak entiteta u ovom istraživanju predstavljali su sadržaji (127) za razvoj motoričkih, funkcionalnih i morfoloških obilježja: hodanja i trčanja (33 sadržaja), skokovi (7), bacanja (4), metode istezanja (6), sadržaji treninga s otporom (40), sadržaji kontinuiranog trajanja i različite složenosti (5), sadržaji treninga u vodi (4), sadržaji višestrane pripreme (9), sadržaji s visokom frekvencijom alternativnih pokreta (3), kompleksni motorički zadaci (8) i sadržaji s promjenama smjera (8). Uzorak osnovnih entiteta definiran je na temelju dosadašnjih spoznaja o sadržajima višestrane i bazične kondicijske pripreme košarkaša. Uzorak varijabli (49) u ovom istraživanju čine karakteristike procesa pripreme košarkaša i obilježja pripremljenosti košarkaša/ica: parametri natjecateljske efikasnosti u košarkaškoj igri (13), periodizacija treninga u godišnjem makrociklusu treninga (3), tipovi sportske pripreme (3), motoričke i funkcionalne sposobnosti te morfološke karakteristike (20), prevencija i rehabilitacija ozljeda (2), faze dugoročne sportske pripreme u odnosu na dob (dobne kategorije) (5) i struktura pojedinačnog treninga (3). Osnovni podaci obrađeni su metodama i programima za analizu pouzdanosti varijabli i faktorskom analizom za određivanje latentne strukture karakteristika procesa košarkaške pripreme i obilježja pripremljenosti košarkaša/ica. Za određivanje broja značajnih glavnih komponenata korišten je Guttman-Kaiserov kriterij, a za transformaciju inicijalnog koordinatnog sustava oblimin kosokutna rotacija. Rezultati Svođenjem na prvu glavnu komponentu za svaku je pojedinu varijablu izračunat koeficijent pouzdanosti Cronbachova alfa. Vrijednosti se kreću u intervalu od 0,75 do 0,94,što upućuje na statistički značajnu pouzdanost rezultata. Faktorskom je analizom izračunato kako daleko najveću količinu ukupne varijance iscrpljuje prva glavna komponenta (34%). Druga glavna komponenta objašnjava 17,7% ukupne varijance, a treća 13,1 %. Prve tri glavne komponente objašnjavaju ukupno 64,9 % od ukupne varijance, dok četvrta glavna komponenta objašnjava 6,6 %, peta 4,2%, šesta 3,7%, sedma 3,4% i osma 2,6 % od ukupne varijance. Posljednjih pet glavnih komponenata zajedno iscrpljuje 20,6% zajedničke objašnjive varijance u prostoru atributa procesa košarkaške pripreme. Komunaliteti imaju relativno visoke vrijednosti i kreću se u intervalu od 0,73 do 0,95, što ukazuje na vrlo visoke zajedničke varijance manifestnih atributa ili varijabli s jednim ili više ekstrahiranih faktora. Najveće komunalitete (od .90 do .95) imaju varijable: skok u obrani (DEFREB) .95, skok u napadu (OREB) .94, brzinska snaga (SPEEDPOW) .93, eksplozivna snaga tipa skoka (EXPOWJUMP) .93, dodavanje lopte (PASS) .93, osvojene lopte (STLS) .92, pomaganje u obrani (DEFHELP) .92, timing(TIMING) .92, prevencija ozljeda (INJURPREV) .91, rehabilitacija (REHAB) .91, pritisak u obrani (DEFPRESS) .90, tranzicijski napad (TRANOFF) .90 i tranzicijska obrana (TRANDEF) .90. Vrijednosti matrice paralelnih projekcija otkrivaju prisutnost i pozitivnih i negativnih projekcija, a vrijednosti koeficijenata se kreću od -.83 do .99. Najviše manifestnih varijabli vezano je uz prvu glavnu komponentu. Rasprava i zaključci Činjenica da je dobivena relativno jednostavna struktura atributa košarkaške pripreme i pripremljenosti, upućuje na zaključak da je uspješno riješen osnovni metodološki pristup u definiranju dimenzionalnosti toga prostora. Izolirane latentne dimenzije (faktori) nazvani su sljedećim imenima: faktor brzinskih obilježja košarkaške igre, faktor višestrane pripreme košarkaša, faktor aerobnog režima rada i maksimalnog ispoljavanja sile, faktor bazične pripreme košarkaša, faktor unapređenja mekih tkiva košarkaša, faktor dinamičke gibljivosti, faktor specifične eksplozivne snage tipa vertikalne skočnosti i faktor kontrole košarkaške lopte. Vidljivo je da je pokriven veći dio područja košarkaške pripreme i košarkaške pripremljenosti od kojih najviše zavisi uspjeh u košarci. Osobito je dobro pokriveno područje kondicijske pripreme i kondicijske pripremljenosti. Ovakav ishod je i logičan budući da su entiteti u ovom istraživanju bile klase sadržaja kondicijske pripreme. Svaki znanstveni rad otvara nove mogućnosti i daje poticaje za daljnja istraživanja. Stoga bi bilo korisno pokrenuti seriju istraživanja za definiranje različitih modela kondicijske pripreme, uz uvažavanje dobivenih faktora te vrednovanja efekata koji bi se postigli primjenom tako postavljenih modela kondicijske pripreme u različitim dijelovima godišnjeg ciklusa treninga.Die Untersuchung wurde vorgenommen, um die latente Struktur von Variablen des sportlichen Trainings und der sportlichen Form sowohl von Basketballspielern als auch von Basketballspielerinnen zu bestimmen. Das System der Datensammlung liegt einer fachkundigen Einschätzung zugrunde, die den Einfluss von Klasseninhalten des Konditionstrainings auf bestimmte Eigenschaften des sportartspezifischen Trainings und der sportlichen Form von Basketballspielern bestimmt. Untersuchungseinheiten (127) in dieser Untersu-chung waren die Trainingsinhalte zur Entwicklung der motorischen, physiologischen und morphologischen Merkmale. Die Variablen (49) in dieser Untersuchung waren die Prozesseigenschaften zur Vorbereitung der Basketballspieler. Mittels der Faktorenanalyse von Attributen oder Variablen und der Anwendung des G-K Kri-teriums wurden acht Faktoren isoliert, die 85,5 % der gesamten Varianz des manifesten Raums ausmachen. Die isolierten latenten Dimensionen (Faktoren) wurden mit folgenden Namen betitelt: Faktor der Geschwind-igkeitsmerkmale des Basketballspiels, Faktor der vielseitigen Vorbereitung der Basketballspieler, Faktor der aeroben Arbeitsweise und der maximalen Kraftausübung, Faktor des Grundtrainings der Basketballspieler, Faktor der Steigerung der weichen Gewebe der Basketballspieler, der nicht-interpretierbare Faktor, Faktor der spezifischen vertikalen Sprungkraft und Faktor der Ballkontrolle

Beziehungen zwischen Wurf-Variablen und Ergebnissen der Handball-matches bei der Europameisterschaft im Jahre 2000

The goal of the research was to determine the relationships between variables of shooting for a goal and the final outcome of a handball match. The data were collected from 38 games of the 2000 Men’s European Championship, played in Zagreb and Rijeka. Twelve indicators of the scoring efficiency, registered for each national team, constituted the sample of manifest variables, whereas the criterion variable was a binary outcome of a match - victory or defeat. The basic statistical procedures and regression analysis were used. Almost half of all the shots performed (44.61%) were executed from the back-court players’ positions (field shots). The winning teams were considerably more efficient in field shots and in 7m throws than the defeated ones - (43.20%) and (76.53%) as compared to (32.52%) and (65.76%), respectively. The statistically significant multiple correlation of .71 means that the predictor variables share 50% of common variance with the final results of the observed matches. The winning teams had more successful field shots, 6m-centre shots and wing shots, and fewer unsuccessful 6m-centre and field shots and 7m throws. Scoring efficiency from a distance and from the 6m line differentiates the successful teams (winners) from the unsuccessful (defeated) ones.Uvod Svaka rukometna utakmica prigoda je za registriranje velike kolicine podataka o vrstama i kvaliteti djelovanja pojedinih igrača i sastava, koji su pogodni za interpretaciju. Istraživanja parametara situacijske efikasnosti u rukometnoj igri pružaju mogućnosti za predviđanje konačnog rezultata rukometne utakmice. U članku se znanstveno propituju pojedini elementi tehničko–taktičkog djelovanja u rukometu, čime se nastoji dati doprinos boljem razumijevanju njihove važnosti s obzirom na uspješnost ekipa. Naime, nisu svi situacijski pokazatelji uvijek jednako važni za konačan ishod utakmice ili, drugim riječima, različiti situacijski pokazatelji aktivnosti u fazi obrane i napada različito modeliraju konačan rezultata utakmice. Cilj je ovog istraživanja utvrditi povezanost tipičnih pokazatelja efikasnosti šutiranja na gol s konačnom rezultatom utakmice u vrhunskom rukometu. Metode istraživanja Podatke su prikupljali osposobljeni promatrači EHF-a na uzorku od 38 utakmica. Uzorak entiteta činilo je 12 reprezentacija koje su se plasirale u završnicu 4. europskog rukometnog prvenstva za rukometaše: Skupina A - Španjolska ESP, Njemacka GER, Francuska FRA, Hrvatska CRO, Norveška NOR i Ukrajina UKR; Skupina B - Rusija RUS, Švedska SWE, Portugal POR, Danska DEN, Slovenija SLO i Island ISL. Uzorak manifestnih varijabli cini 12 varijabli standardnih pokazatelja situacijske efikasnosti šutiranja na gol koji se na utakmicama regis- triraju za svaku ekipu. Kriterijska varijabla je binarno definirana na temelju konacnih rezultata rukometnih utakmica - POBJEDNICI I PORAŽENI. Za svaki podatak šutiranja na gol izračunati su osnovni deskriptivni parametri, a izračunati su i koeficijenti korelacije između prediktorskih varijabli. Prediktivna vrijednost varijabli šutiranja na gol u odnosu na kriterijsku varijablu utvrdila se algoritmom multiple regresije u statističkom paketu STATISTICA FOR WINDOWS, verzija 5.0. Rezultati i rasprava U tablici 1 nalaze se podaci o prosječnim uspješnim i neuspješnim šutiranjima na gol koje su izvele i pobjedničke i poražene ekipe zajedno. Odnos između uspješnih i neuspješnih realizacija šutiranja s različitih pozicija pokazuje da je najveća efikasnost postignuta šutiranjem iz prodora (76.95%), šutiranjem sa 6 m (73.36%), šutiranjem iz protunapada (73%) i šutiranjem iz 7 m (71.3%), s puno manjom efikasnošću završavali su napadi šutiranjem s krilnih pozicija (51.85%) i posebno šutiranjem s vanjskih pozicija (37.1%). U posljednje dvije varijable postignuta efikasnost nije bila na očekivanoj razini (s distance oko 50%, a s krilnih pozicija oko 60%). U tablici 2 prikazani su osnovni deskriptivni parametri šutiranja na gol posebno za pobjedničke i posebno za poražene ekipe. U tablici 3 prikazani su rezultati povezanosti varijabli šutiranja na gol. Od ukupno 66 koeficijenata korelacije, na razini 0.01 znacajna su samo 4, odnosno 7%, i sva su četiri negativnog predznaka tek nešto iznad granice statističke značajnosti (-.30 do -.36). U modelu promatranih rukometnih igara veći broj uspješnih ili neuspješnih realizacija s vanjskih pozicija uvjetuje manji broj uspješnih realizacija s krilne pozicije, pozicije kružnog napadača ili prolazom prema golu. U taktickom smislu ekipe su primjenjivale model igre u kojemu je prevladavala ili re- alizacija napada s distance ili s po- zicije linijskih igraca (krilni i kružni na- padaci). U tablici 4 prikazani su rezultati povezanosti varijabli šutiranja na gol pobjednickih (ispod velike dijagonale) i poraženih (iznad velike dijagonale) ekipa. Kod pobjednickih ekipa je od ukupno 66 korelacijskih koeficijenata samo njih 11 statis- ticki znacajno (17%) na razini od 0.01; osam ih ima negativan predznak i krecu se u intervalu od -.33 do -.56, a tri imaju pozitivan predznak u intervalu od .33 do .48. Dobiveni korelacijski koeficijenti govore o specificnim relacijama iz- mebu varijabli šutiranja na gol iz daljine us- pješno ili neuspješno s preostalim varijablama šutiranja koje nedvosmisleno ukazuju na cinje- nicu da ekipe rjebe šutiraju s ostalih pozicija odluce li se na realizaciju s vanjskih pozicija (što može biti determirano snagom pobjednic- ke momcadi). Kod poraženih ekipa samo njih 17 statis- ticki je znacajno (26%) na razini 0.01. - 11 ih ima negativan predznak (-.30 do -.50), a šest pozitivan predznak (.31 do .47). Poražene su ekipe svoje napadacke akcije uglavnom kon- cipirale i završavale s krilnih pozicija, jer su šu- tevi s vanjskih pozicija bili neuspješni, odnosno, ako su šutevi s vanjskih pozicija bili uspješni, manji broj lopti bio je upucen krilnim igracima te je neuspješnih šuteva s krilnih pozicija bilo manje. U tablici 5 nalaze se informacije o regre- sijskoj povezanosti izmebu prediktorskih va- rijabli šutiranja na gol i kriterijske varijable pob- jeda – poraz. Koeficijent multiple korelacije (.71) je statisticki znacajan i nema nikakve sumnje da se uspjeh, odnosno pobjeda u rukometnim utakmicama može prognozirati na temelju vari- jabli šutiranja na gol. Time je objašnjeno 50% zajednicke varijance razlicitih nacina uspješnih i neuspješnih realizacija napada u rukometu i binarno definiranog konacnog rezultata utakmi- ce. I u ovom radu utvrben je razlicit doprinos prediktorskih varijabli definiranju kriterijske vari- jable. Na temelju parcijalnog regresijskog koeficijenta i pripadajucih F-testova za proc- jenu njihove znacajnosti može se zakljuciti da cetiri varijable znacajno (99%) utjecu na uspješ- nost u igri. Najvecu pozitivnu projekciju na konacan re- zultat utakmice ima varijabla FSHM (.53) koja dobro razlikuje uspješne i neuspješne ekipe. Znaci, za uspjeh u rukometnoj utakmici treba izvesti što veci broj uspješnih šutiranja s dis- tance. Da bi u tom uspjeli, vanjski pucaci mora- ju biti vrlo precizni i moraju imati vrlo jake udar- ce, a ne smiju obrambenim igracima dozvoliti prekid igre (ometanjem, blokiranjem i sprecav- anjem). Druga varijabla po velicini utjecaja na ko- nacni rezultat utakmica je 6MCSHM (.39). Pobjednicke su ekipe izvodile dosta akcija koje su završavale na liniji vratareva prostora i to uspješno, a to pokazuje da je preciznost šuta sa šest metara ili tzv. “zicer” izuzetno važna varijabla o kojoj ovisi generalna efikasnost, odnosno uspjeh u igri. Efikasnost šutiranja sa šest metara važna je kad protivnik igra neku od dubokih formacija (zonsku ili kombiniranu) gdje se pokušava sprijeciti vanjske pucace da budu efikasni sa svojih pozicija, jer time au- tomatski otvara prostor za stvaranja izglednih situacija za šut s pozicije kružnog napadaca. Treca varijabla je FSHmiss (-.38). Puno neuspješnih udaraca prema golu s distance (blok, obrane vratara, vratnice) otvara protiv- nickim ekipama velike mogucnosti za izvobe- nje prve faze napada – protunapada, iz koje je najlakše postici pogodak. Šetvrta varijabla po velicini utjecaja na konacni rezultat utakmica je 7MTmiss i ima negativan predznak (-.31). Visok postotak reali- zacije šuta sa sedam metara izuzetno pozi- tivno i motivirajuce djeluje na cijelu ekipu. Varijabla WSHM (.27) još uvijek ima znacajnu prediktivnu moc na razini 95% (.05). Suvremeni rukomet zahtijeva u kompoziciji eki- pe izuzetno kvalitetne, opasne i efikasne krilne igrace koji su sposobni uskociti i s malih kutova te primjenom razlicitih nacina šutiranja iz skoka (zavrtuljak, lob i dr.) postici pogodak. Izuzetno je važno da krilni igraci imaju visok postotak realizacije šuta, jer se puno akcija završava na krilnim pozicijama tzv. stvaranjem viška igraca. Zadnja varijabla s pozitivnom predikcijskom moci jest FBSHM (.25). Realizacija protu- napada podrazumijeva visoku efikasnost raz- licitih obrambenih formacija ili vratarovih obra- na. Novo pravilo da se može krenuti s centra iako se igraci protivnicke ekipe još nisu vratili na svoju polovinu igrališta, omogucuje više pro- tunapada i ubrzalo je rukometnu igru. Zaključak Najveću frekvenciju od svih varijabli ima FSHmiss (12.60), odnosno FSHM (7.55), tj. od ukupnog broja realizacija skoro polovica (44.61%) izvedena je šutiranjem s vanjskih pozicija. Pobjedničke ekipe su pokazale znatno višu efikasnost šutiranja s vanjskih pozicija (43.20%) od poraženih ekipa (32.52%) i šutiranja sa 7 m (76.53%) prema (65.76%). Regresijska analiza pokazala je povezanost prediktorskih varijabli šutiranja na gol s konačnim rezultatima rukometne utakmice. Multipli i parcijalni regresijski koeficijenti pokazuju da konačni rezultat utakmice značajno ovisi o realizaciji šutiranja s različitih udaljenosti, odnosno s različitih igračkih mjesta. Multipla korelacija (.71) je statistički značajna i nema nikakve sumnje da prediktorske varijable dijele 50% zajedničke varijance s rezultatima rukometnih utakmica. Ekipe koje su pobjeđivale na utakmicama europskog prvenstva u rukometu izvodile su više uspješnih šutiranja s devet metara (FSHM), 6 metara (6MCSHM) i krila (WSHM) te manje neuspješnih šutiranja sa 6 metara (6MCSHmiss), 9 metara (FSHmiss) i 7 metara (7MTmiss). Očigledno je da postotak šutiranja s distance i s linije 6 metara diskriminira uspješne od neuspješnih ekipa. Uz to ekipe koje pobjeđuju izvode manje neuspješnih šutiranja sa 7 metara.Das Ziel dieser Studie war, die Beziehungen zwischen den Wurf-Variablen und Endergebnissen der Handball-Matches, festzstellen. Die Daten wurden den 38 Matches, die während der Europameisterschaft für Männer im Jahre 2000 in Zagreb und Rijeka gespielt wurden, entnommen. Zwölf Standardindexe der Torwurfeffizienz, die für jede Nationalmannschaft niedergeschrieben wurden, stellten die Gruppe von manifesten Variablen dar, wobei das Binarergebnis des Matches – Sieg oder Niederlage - die Hriteriumsvariable war. Sowohl die elementaren statistischen Verfahren als auch die Regressionsanalyse wurden durchgeführt. Fast die Hälfte aller Würfe aufs Tor (44.61%) wurden aus der Hinterfeld-Positionen durchgeführt. Bezüglich der aus der Hinterfeld-Positionen durchgeführten Würfe und bezüglich der Effizienz bei den 7-m-Würfen, waren die Sieger bedeutend mehr effizient als die besiegten Mannschaften, nämlich, 43,20% und 76,53% im Vergleich zu 32,52% und 65,76%. Die statistisch bedeutende vielfache Horrelation von 0,71 bedeutet, dass die Prediktorvariablen 50% der gemeinsamen Varianz mit dem Endresultat des beobachteten Matches geimeinsam haben. Die Sieger führten eine höhere Anzahl sowohl von erfolgreichen 9-m- und 6-m-Würfen als auch von Würfen von der Flügelposition durch. Sie führten auch eine kleinere Anzahl von unerfolgreichen 9-m-, 6-m- und 7-m-Würfen durch. Die Schusseffizienz bei den Fern- und 6-m-Würfen stellen diejenigen Indexe dar, die die erfolgreichen (Sieger) und unerfolgreichen (die Besiegten) Mannschaften voneinander unterscheiden

Analysis of load and players’ effort in 4 vs 4 small-sided handball games in relation to court dimensions

The aim of the present study was to analyse load to which players were exposed to and effort they invested in 4vs4 small-sided handball games in relation to various court dimensions. Eight male amateur handball players participated in three eight-minute 4vs4 (plus goalkeepers) small-sided handball games. The three court dimensions were 12×24 m, 30×15 m and 32×16 m. Using Global Positioning System devices (SPI pro elite 15hz, GPSports), time-motion video analysis, and Borg’s scale for rating of perceived exertion (RPE), the following performance, physiological and psychological parameters were recorded: cyclic movements for distance covered, acyclic movements for the number of technical actions executed, heart rate, and RPE. Total distance travelled increased with the increase in court size (948.1±64.5, 1087.2±92.0 and 1079.8±90.6 on the 24×12 m, 30×15 m and 32×16 m court, respectively; p<.05). Distance covered by the players in four speed zones revealed the substantial difference between the games played on the 24×12 and 30×15m court in the first and third (p<.05; moderate ES) speed zone. On the 24×12 m court players covered more distance while moving in the first speed zone, but less distance when moving in the third speed zone (p<.05; moderate ES). On the 32×16 m court the players covered less distance while moving in the first speed zone, but they covered more distance by moving in the third speed zone (p<.05; moderate ES). There were no substantial differences found for the second and fourth speed zone cyclic movements and distances covered on all the three experimental court sizes. No statistical differences between the games played on various court dimensions were found in acyclic movements. No statistical differences were found in the analysis of heart rate. Further analysis of players’ self-evaluated effort confirmed the trend of heart rate values, showing no statistical differences in the RPE values among the three different court dimensions. Our findings indicate that changing court dimensions during 4vs4 small-sided handball games could influence load imposed on the players and their exertion