Egzosomi i preeklampsija

Egzosomi su oblik izvanstaničnih vezikula promjera 40–100nm. Stanice ih oslobađaju egzocitozom i omeđeni su fosfolipidnim dvoslojem. Osnovni zadatak im je prijenos informacija u međustaničnoj komunikaciji, pa igraju značajnu ulogu u fiziologiji i etiopatogenezi mnogih patoloških stanja i bolesti. Posteljica otpušta široku lepezu različitih egzosoma u cirkulaciju trudnice. Zbog veličine lako prolaze u njenu sistemsku cirkulaciju izazivajuće različite biološke učinke. Potiču imunološke i ine procese koji spadaju u opseg „fiziološke adaptacije žene na trudnoću”. Uključeni su u patofiziološku podlogu preeklampsije, odstupanja fetalnog rasta, spontanog pobačaja, prijevremenog porođaja, gestacijskog dijabetesa i drugih poremećaja trudnoće. U ovom su pregledu predstavljene osnovne značajke egzosoma te utjecaj na fiziologiju i patologiju čovjeka, neovisno i u kontekstu trudnoće. Poseban naglasak je stavljen na moguću povezanost egzosoma s nastankom i razvojem preeklampsije. Rezultati istraživanja u ovom području su fascinantni i obećavajući, ali ujedno nedostatni i nekonzistentni da bi se za sada mogli primijeniti u svakodnevnoj kliničkoj praksi

The Impact of Quality and Safety Management System on the Marine Enviroment Pollution and Ship Losses in Marine Industry

Promet je jedno od najpodrobnije normiranih područja u ljudskoj djelatnosti na svjetskoj razini. To se posebno odnosi na pomorstvo, za koje većinu norma donosi Međunarodna pomorska organizacija (IMO), specijalizirana agencija Ujedinjenih naroda (UN-a). Članice IMO-a, tj. sve zemlje uključene u pomorski promet, imaju obvezu primjenjivati ratificirane norme na brodovima što viju njihove zastave. Istu obvezu imaju sve druge organizacije na kopnu na koje se norme odnose. U devedesetim je godinama XX. stoljeća postotak pomorskih nesreća/gubitaka brodova na svjetskoj razini iznosio više od 0,2%. Mnoge zainteresirane strane (javnost, osiguravajuća društva, sindikati, brodovlasnici, vlasnici tereta) nisu bile zadovoljne razmjerima te pojave. Odgovor IMO-a bio je da se, uz zagovaranje provedbe pojačanoga inspekcijskog nadzora širom svijeta, obvezno normiraju zahtjevi za uvođenje sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošću na svim razinama pomorske industrije. Nakon primjene donesenih norma i provedbe pojačanoga inspekcijskog nadzora, postotak se pomorskih nesreća/gubitaka brodova postupno smanjio na manje od 0,1%. Na osnovi toga zaključuje se da je uspostavljanje sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošću u pomorskom prijevozu znatno utjecalo na smanjenje nesreća pa time i na gubitake ljudskih života, smanjenje onečišćavanja okoliša i gubitaka brodova i tereta.Transportation is one of the most standardized areas of human activities worldwide known. This is especially true in the marine transportation area, with the majority of standards regulated by the International Maritime Organization (IMO), a specialized United Nations (UN) Agency. IMO members, i. e. all countries involved in the marine transportation, have an obligation to follow and enforce all ratified codes on ships under their respective flags. All others organizations ashore have the same obligations covered by those codes. The percentage of marine accidents/ship losses in the 1990s totaled over 0,2%, and many interested parties (public, insurance companies, unions, ship-owners, cargo owners) expressed dissatisfaction with those indicators. IMO’s response was, along with advocating a more intense worldwide inspection oversight standardization of the requests for quality and safety management system introduction, spanning on all levels of marine transportation. Following the accepted code the implementation and intensification of inspections, the percentage of marine accidents/ship losses has been reduced below 0,1%. Based on that data, an assessment has been made that the marine transportation has greatly benefited from the implementation of Quality and Safety Management Systems and managed to reduce the number of accidents, and the reduction of loss of lives, environment pollution and ship and cargo losses accordingly

Postoji li razlika u perinatalnom ishodu jednoplodnih i blizanačkih trudnoća nakon medicinski potpomognute oplodnje

The aim of the study was to compare perinatal outcome of singleton and twin pregnancies conceived after assisted reproductive technologies (ART ). This retrospective study included singleton and twin pregnancies conceived after ART in the period from January 1, 2007 until December 31, 2008. The study variables were maternal age (years), parity, body mass index (BMI; kg/m2), week (≤366/7 and ≥37) and mode of delivery (vaginal and cesarean section), birth weight (grams) and APGAR score (≤7; 8-10). During the study period, there were 195 pregnancies after ART that fulfilled inclusion criteria. We found no between-group difference in parity (χ2=0.0133; P=0.9081), but such difference was found in mean age (t=2.0486; p=0.0419) and BMI (χ2=31.038; P=0.001). A statistically significant difference was recorded in preterm delivery rate (χ2=25.539; P=0.001), average duration of pregnancy (t=12.8591; p=0.001), average birth weight (t=10.5446; P=0.001) and mode of delivery (χ2=13,691; P=0.001). A statistically significant difference was found in low birth weight babies (χ2=102.02; P=0.001) and APGAR score (χ2=19.96; P=0.001), but there was no difference in the prevalence of small for gestational age babies (χ2=0.90629; P=0.635). In conclusion, this study indicated the perinatal outcome after ART to be considerably poorer in twins than in singletons.Cilj ove studije bio je istražiti razliku u perinatalnom ishodu jednoplodnih i blizanačkih trudnoća nakon medicinski potpomognute oplodnje (MPO). Ispitana je medicinska dokumentacija jednoplodnih i blizanačkih trudnoća u žena koje su rodile živorođenu djecu nakon MPO u dvogodišnjem razdoblju u Klinici za ženske bolesti i porode, KBC Split, od 1. siječnja 2007. do 31. prosinca 2008. godine. Istraživane varijable bile su dob, paritet, indeks tjelesne mase (kg/m2), navršeni tjedan poroda (prijevremeni ≤366/7 i terminski ≥37), način dovršetka porođaja (vaginalno i carski rez), porođajna masa djeteta (grami), trofičnost djeteta (hipertrofično, eutrofično i hipotrofično) i APGAR zbroj novorođenčeta (≤7, 8-10). U promatranom razdoblju 195 trudnica je rodilo nakon neke od metoda MPO. Između rodilja s jednoplodnom i blizanačkom trudnoćom koje su zanijele nekom metodom MPO nije bilo razlike u paritetu (χ2=0,0133; P=0,9081), dok su razlike pronađene u prosječnoj dobi (t=2,0486; p=0,0419) i indeksu tjelesne mase (χ2=31,038; p=0,001). Statistički značajna razlika nađena je u učestalosti prijevremenog poroda (χ2=25,539; P=0,001), prosječnom trajanju trudnoće (t=12,8591; p=0,001) i prosječnoj porodnoj masi djece (t=10,5446; P=0,001). Blizanačke trudnoće u usporedbi s jednoplodnim trudnoćama nakon MPO češće se dovršavaju carskim rezom (χ2=13,691; P=0,001). Pronađena je statistički značajna razlika između istraživanih skupina u rađanju djece niske porodne mase (<2500 g) (χ2=102,02; P=0,001) i APGAR zbroju novorođenčadi (χ2=19,96; P=0,001). Nije bilo statistički značajne razlike u učestalosti rađanja hipotrofične djece između istraživanih skupina (χ2=0,90629; P=0,635). U zaključku, perinatalni ishod nakon MPO je lošiji u blizanačkih nego u jednoplodnih trudnoća

Diskordantni rast u dikorionskih blizanaca i rizik prijevremenog porođaja

The aim was to determine whether discordant twin growth has an impact on preterm birth in dichorionic pregnancies. This retrospective study included dichorionic twin pregnancies in the period from January 1, 2013 to December 31, 2015. The following variables were investigated: maternal age (years), parity, body mass index (kg/m2), week (≤366/7 and ≥37) and mode of delivery (vaginal and cesarean section), birth weight (grams) and Apgar score (≤7, 8-10). Discordant twin growth in dichorionic pregnancies was found to be associated with preterm birth (χ2=4.74; p=0.03) but had no impact on the mode of delivery (χ2=0.119; p=0.73). There was a statistically significant difference in the rate of small for gestational age (SGA) neonates (χ2=16.4556; p=0.000267) and Apgar score (χ2=7.9931; p<0.05) between the study groups. Mode of conception in dichorionic pregnancies was not a risk factor for preterm delivery (χ2=1.417; p=0.23). In conclusion, discordant twin growth in dichorionic pregnancies is a risk factor for preterm delivery and has no impact on the mode of delivery but has an impact on the rate of SGA and Apgar score.Cilj istraživanja je bio ustanoviti ima li diskordantni rast blizanaca u dikorionskim blizanačkim trudnoćama utjecaja na pojavnost prijevremenog porođaja. U studiju su uključene dikorionske blizanačke trudnoće u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2015. Istraživane varijable su bile majčinska dob (godine), paritet, indeks tjelesne mase (kg/m2), način po-rođaja (vaginalno i carski rez), porođajna masa (grami) i zbroj APGAR (≤7, 8-10). U blizanačkim trudnoćama s diskordantnim rastom bila je veća učestalost prijevremenog porođaja (χ2=4,74; p=0,03), ali nije bilo razlike u načinu dovršetka trudnoće ­između istraživanih skupina (χ2=0,119; p=0,73). Utvrđena je statistički značajna razlika u pojavnosti hipotrofične djece (χ2=16,4556; p=0,000267) i zbroju APGAR (χ2=7,9931; p<0,05) između istraživanih skupina. Način zanošenja u dikorionskim trudnoćama nije bio činitelj rizika za prijevremeni porođaj u istraživanim skupinama (χ2=1,417; p=0,23). Zaključno, diskordantni rast blizanaca u dikorionskim trudnoćama predstavlja činitelj rizika za prijevremeni porođaj, hipotrofiju novorođenčadi i niži zbroj APGAR, ali nema utjecaja na način dovršetka trudnoće

Effect of Parental Anthropometric Parameters on Neonatal Birth Weight and Birth Length

Data on 550 healthy pregnant women, 550 healthy fathers and their healthy term neonates born from singleton pregnancies (37+0 through 41+6 week) during a one-year period were reviewed. Maternal mean age was 27.79.37 years, mean pregestational weight 64.09.50 kg, mean gestational weight gain 15.44.33 kg, mean height 169.75.81 cm, and mean gestational age 40.10.95 weeks. Paternal mean age was 31.46.22 years, mean weight 84.610.35 kg, and mean height 182.86.84 cm. Mean birth weight was 3,709.8500.48 g and 3,562.5443.02 g, and mean birth length 51.51.91 cm and 50.71.62 cm in male and female newborns, respectively, yielding a birth weight greater by 147.3 g and birth length by 0.8 cm in the former. Study variables showed statistically significant correlations: maternal age contributed to the significant correlation between maternal weight and parity, maternal pregestational weight, weight at delivery, gestational weight gain and body height correlated significantly with neonatal birth weight and birth length, gestational age correlated significantly with neonatal weight and length (p=0.01 all), parity had no major impact (p>0.05). Paternal height and weight correlated significantly with neonatal birth weight and birth length (p=0.01). Study results pointed to a significant correlation of maternal pregestational weight, gestational weight gain and body height, and of paternal weight and height with the neonate birth weight and birth length

Premature ovarian insufficiency

Premature ovarian insufficiency (POI) is a clinical syndrome defined as the loss of ovarian activity before the age of 40. POI is a life-changing diagnosis, with profound physical and psychological consequences. Spontaneous POI affects approximately 1% of women under the age of 40. However, the rising incidence of iatrogenic POI is of increasing concern. POI is a heterogeneous, multifactorial disorder, and in the majority of cases the etiology is unknown. The diagnosis of POI is based on the presence of amenorrhea and of an elevated gonadotropin level. Hormone replacement therapy should be used at least until the average age of menopause to alleviate the symptoms of hypoestrogenism and to prevent severe long term consequences especially those of cardiovascular diseases and osteoporosis. The treatment of these women should be coordinated by a multidisciplinary team. Women with POI should be informed that there is a small chance of spontaneous pregnancy. IVF with donor oocytes represents the highest chance for pregnancy in these patients. Further research is needed to identify the population in risk in a timely manner and to find mechanisms that can prolong, recover, or preserve ovarian function

Ishod trudnoća s povišenim rizikom za kromosomopatije ploda prema biokemijskom testu probira i s urednim kariogramom

Cilj rada: Retrospektivnim istraživanjem analizirati perinatalni ishod u trudnica s povišenim rizikom za trisomiju 21., 18. i 13. kromosoma, prema trostrukom biokemijskom testu probira u kojih je nakon rane amniocenteze dobiven uredan kariogram ploda. Ispitanici: Sve trudnice kod kojih je trostruki biokemijski test probira na kromosomopatije ploda pokazao visoki rizik (1 : 250) upisane u Protokol trostrukog biokemijskog testa probira za kromosomopatije ploda neposredno nakon pojedine ispitanice. Rezultati: U ispitivanom razdoblju napravljeno je 2933 trostrukih testova. Nakon svih 2666 (90,9%) niskorizičnih testova uslijedio je porođaj zdravih plodova. Od 267 (9,1%) visokorizičnih testova, RACZ je provedena u 188 trudnica (71,2%). Ostalih 79 (29,5%) se usprkos izračunatom povišenom riziku nije odlučilo na invazivnu dijagnostiku. Patološki kariogram dokazan je u tri trudnice (1,6%), dok je 185 (98,4%) s urednim nalazom predstavljalo osnovu za formiranje ispitivane skupine. Kompletne i podudarne podatke smo našli u 60 (32,4%) ispitanica. Trudnice u ispitivanoj skupini su prosječno ranije pristupale biokemijskom trostrukom testu (15,7 +/- 1,02 vs. 16,1 +/- 0,88 tjedana p < 0,001). Usporedbom vrijednosti pojedinih hormona ispitivane i kontrolne skupine, pronađena je statistička značajnost i razlika svih sastavnica trostrukog testa prema koncentracijama, kao i vrijednostima iskazanim kroz MoM. Nije dokazana statistički značajna razlika prema učestalosti gestacijskog dijabetesa, preeklampsije i prijevremenog porođaja. Kod ispitanica je carski rez bio češći način dovršenja porođaja s graničnom statističkom značajnošću. Udio hospitalizirane novorođenčadi u ispitivanoj skupini bio je značajno veći (55% vs. 40,5%; p < 0,036), a prosječno trajanje boravka dulje (10 (1-48) vs. 7 (4-24) dana; p < 0,006). Zaključak: Nismo dokazali povezanost visokorizičnog nalaza trostrukog biokemijskog testa drugog tromjesečja u trudnica s urednim kariogramom ploda s kasnijom pojavom poremećaja trudnoće. Učestalost carskog reza u ispitivanoj skupini bila je gotovo dvostruko veća, ali granične statističke značajnosti. Novorođenčad majki visokorizičnog nalaza trostrukog biokemijskog testa drugog tromjesečja i urednog kariograma, značajno su češće hospitalizirana u jedinici intenzivnog liječenja, uz prosječno dulji boravak

MORPHOLOGICAL PROPERTIES OF NORWAY SPRUCE (Picea abies L., H. Karst.) IN DIFFERENT pH SOLUTIONS

U radu su prikazni rezultati morfloških značajki klijanaca obične smreke (Picea abies L., H. Karst.) u različitim pH otopinama. Sjeme je tretirano s 10 različitih pH otopina, u rasponu pH od 1,5 do 6,0 (povećanje svakih 0,5). Vodene otopine priređene su susljednim razrjeđivanjem ishodne, koncentrirane sumporne kiseline (H2SO4) i ultračiste vode (&lt;18 M&#937; cm). Za kontrolu je korištena ultračista voda. Ispitivanje je provedeno u laboratoriju prema uvjetima koje propisuje ISTA (International Seed Testing Association).U tri navrata (7, 14 i 21 dan) obavljena je procjena klijanaca u skladu s pravilima ISTA. Digitalnim fotoaparatom fotografirani su svi nepravilni klijanci. Izrađen je katalog sa slikom i opisom nepravilnih klijanaca s obzirom na pH otopine. Rezultati ovog istraživanja od velike su koristi za razumijevanje morfologije klijanaca kod prirodne obnove smrekovih šuma u promijenjenim ekološkim uvjetima (kisele kiše, zakiseljavanje tala). Osim dobrog uroda, preduvjet uspješne prirodne obnove smrekovih šuma između ostaloga su i pravilni klijanci.The paper presents the results of morphological properties of Norway spruce (Picea abies L., H. Karst.) seedlings in various pH solutions. The seed was treated with 10 different pH solutions with pH ranging from 1.5 to 6.0 (increase at every 0.5). Water solutions were prepared by sequential dilution of the original concentrated sumporic acid (H2SO4) and the ultrapure water (&lt;18 M&#8486; cm). The ultrapure water was used for the control. The testing was carried out in the laboratory in line with the ISTA (International Seed Testing Association) prescribed conditions. The evaluation of seedlings was performed on three occasions (days 7, 14 and 21) according to the ISTA rules. A digital camera was used to photograph all abnormal seedlings. A catalogue was made containing photographs and decriptions of abnormal seedlings with respect to pH solutions. The results of this research help understand the seedling morphology present during natural regeneration of Norway spruce forests in altered ecological conditions (acid rains, soil acidification). Besides a good yield, the prerequisite for a successful natural regeneration of Norway spruce forests are normal seedlings