Evaluation of the success of oral fox vaccination in relation to rabies control on Croatian territory

Ovaj rad donosi pregled uspješnosti kampanja oralne vakcinacije lisica na području Republike Hrvatske u razdoblju od 2010. do 2017. godine te kretanje broja zaraženih lisica na čitavom teritoriju naše zemlje. Tijekom sedam godina prikupljeno je ukupno više od 30 000 lešina lisica koje su pretražene na bjesnoću. Osim lisica pretražen je i velik broj lešina drugih divljih i domaćih životinja koje su mogle biti potencijalni izvor zaraze. Rezultati pokazuju da je oralna vakcinacija bila učinkovita metoda suzbijanja ove smrtonosne bolesti u divljih, a tako i u domaćih životinja, s obzirom na činjenicu da je nakon gotovo 40 godina stalnog postojanja bjesnoće na našem teritoriju ta bolest konačno iskorijenjena. Prije početka kampanje oralne vakcinacije 2010. godine na bjesnoću je bilo pozitivno 15,8 % svih pretraženih lisica, a već nakon jedne provedene akcije oralne imunizacije, godinu dana poslije, taj se postotak smanjuje na 9 % pozitivnih jedinki. Četiri godine nakon početka kampanje oralne vakcinacije postignuto je da ni jedna pretražena životinja u Republici Hrvatskoj više nije bila zaražena virusom bjesnoće, što upućuje na veliku učinkovitost provedenih akcija. Prikazani rezultati istraživanja upućuju na izrazito pozitivan učinak kampanje oralne imunizacije lisica u kontroli te suzbijanju rezervoara i vektora silvatične bjesnoće. This study presents an overview of the efficiency of the oral vaccination campaign in the territory of the Republic of Croatia in the period from 2010 to 2017, and the number and range of infected foxes across the entire territory of the country. Over a period of seven years, a total of more than 30,000 foxes were tested for rabies. In addition, a large number of other wild and domestic animals, which could represent a potential source of infection, were also tested for rabies. The results show that oral vaccination was an effective method of suppressing this lethal disease in wild and, consequently, in domestic animals, given the fact that after almost 40 years of the permanent presence of rabies on our territory, the disease was finally eradicated. Prior to the commencement of the oral vaccination campaign in 2010, we had 15.8 % positive specimens from all foxes tested for rabies, and after just one oral immunization campaign, a year later, this percentage decreased to 9 % positive individuals. In four years from the beginning of the oral vaccination campaign, none of the animals tested in the Republic of Croatia had been infected with the rabies virus, indicating the high effectiveness of the action taken. The results of the study indicate the extremely positive effect of the oral vaccination campaign on controlling and suppressing the reservoirs and vectors of rabies

Reversible chemical immobilization of wild red deer (Cervus elaphus L.) using tiletamine-zolazepam - xylazine hydrochloride mixture

Fifteen live-trapped red deer (Cervus elaphus L.) were immobilized during January 2002 in the Baranja region of Croatia. The main purpose of the manipulation was the first individual treatment of red deer against trematode Fascioloides magna. Tiletamine-zolazepam - xylazine hydrochloride combination (Zo-Ro) was used in this trial for immobilization. Safe and efficient immobilization of red deer calves was achieved by administration of 2.0 ± 0.29 mg/kg of tiletamine-zolazepam (Mean ± SD) and 2.76 ± 0.85 mg/kg of xylazine hydrochloride (Mean ± SD). Mean doses (SD) for complete immobilization of adults were 1.9 (0.22) mg/kg of tiletamine-zolazepam and 2.24 (0.64) mg/kg of xylazine hydrochloride. Mean (SD) induction period was 5.88 (2.17) min for calves and 5.1 (2.6) min for adults. Recovery was induced by administration of atipamezole. Mean dose (SD) of atipamezole was 0.14 (0.04) mg/kg for calves and 0.10 (0.02) mg/kg for adults. Mean recovery time was 12.25 min for calves and 13.2 min for adults. There were no complication or death cases during the immobilization or after it

Osteometrijska analiza kostiju metapodija i članaka prstiju jelena lopatara (Dama dama L.) s Brijuna (Hrvatska).

The purpose of this study was to measure the length and width proportions of the metapodial bones and phalanges of fallow deer (Dama dama L.) from the Brijuni Islands (Croatia) and correlate those osteometrical values with body mass. The osteometrical analysis included 28 metapodial bones and 168 phalanges of seven individual fallow deer of known age, sex and weight. The descriptive statistics for the obtained measurements show that the variability coefficient is less than 10% for the metapodial bone measurements and the phalanges length values, and greater than 10% for the width measurements. Comparison of osteometrical values for all the bones with body mass shows a negative correlation. After excluding the measurement values for the three juvenile individuals, the correlation becomes highly positive. Width measurements correlate better with body mass than the length measurements. Osteometrical studies are invaluable as only these data derived from recent populations can be compared with ancient animal populations in interdisciplinary archaeo-zoological investigations.Svrha ovog istraživanja bila je izmjeriti dužinu i širinu kostiju metapodija i članaka prstiju jelena lopatara (Dama dama L.) s Brijuna i usporediti dobivene osteometrijske vrijednosti s tjelesnom masom. U radu je obavljena osteometrijska analiza 28 kostiju metapodija i 168 članaka prstiju sedam jedinki jelena lopatara poznate dobi, spola i težine. Opisna statistika izmjera pokazuje da je koeficijent varijabilnosti kod izmjera metapodija i dužinskih vrijednosti članaka prstiju ispod 10%, dok je kod širinskih izmjera članaka prstiju iznad 10%. Usporedbom osteometrijskih vrijednosti svih kostiju s tjelesnom težinom korelacija je negativna. Izuzećem mjernih vrijednosti tri juvenilne jedinke korelacija postaje visoko pozitivna. Širinski su izmjeri bolje korelirani s tjelesnom težinom od dužinskih. Osteometrijska istraživanja su neprocjenjiva stoga što se samo podatci dobiveni od današnjih populacija mogu usporediti s populacijama drevnih životinja u interdisciplinarnim arheozoološkim istraživanjima

Morfohistološke značajke interdigitalnih žlijezda srnjaka (Capreolus capreolus L.).

This research was conducted on the interdigital gland of the roebuck (Capreolus capreolus L.). In the presented study the detailed morphology, type of secretion and anatomical location of this gland are described. The gland is composed of a pouch and an excretory duct. The glandular tissue contains sebaceous acini of the holocrine secretion and tubular-coil glands of the apocrine secretion, and no hair follicles or sweat glands were found. Differential staining established the gland’s detailed structure and, using the Sudan Black B method, we have shown the distribution of lipids inside glandular acini.Istraživanje je provedeno na uzorcima interdigitalnih žlijezda srnjaka (Capreolus capreolus L.). Smještaj, morfološke osobitosti i sekrecija navedene žlijezde su detaljno opisani. žlijezda ima oblik vrećice s izvodnim kanalom. U njenom tkivu razlikuju se lojni acinusi holokrine sekrecije i tubularne klupčaste stanice apokrine sekrecije. Dlačni folikuli i znojne žlijezde nisu utvrđeni. Diferencijalnim bojenjem utvrđena je struktura žlijezde, a pomoću Sudan Black B metode prikazan je raspored lipida u žlijezdanim acinima

Ekološki parametri populacije zeca običnog (Lepus europaeus Pallas, 1778) na području Međimurja nakon pada brojnosti posljednjih 40 godina

A total of 383 European hares (Lepus europaeus Pallas, 1778) were sampled from three separate hunting grounds within the Međimurje region from 2004 to 2006 including, Čakovec, Hodošan and Mala Subotica. Based on the eye lens mass the age structure of hares was determined. Reproductive effort per capita varied from 0.62 to 1.54 leverets per hare with female reproductive effort varying from 0.62 to 3.40 leverets per female. On average 46.7% of the hunting bag consisted of yearlings. The sex ratio varied between years from 0.39 to 0.69 females:males. Weight varied significantly between juveniles and adults regardless of sex (p<0.05) and ranged from 3.64 to 4.17 kg. Spring densities varied from 15-23 hares/km2 between hunting grounds. Analysis of data from the management plans of Međimurje region over the last 38 years showed that game bag record decreased approximately 9-fold and the relative hare abundance declined by 56% from 1967 to 2005. According to management plans the area productive for hunting hares declined by 62% in that period and this is probably one of the main reasons for the current trend of population decline in Međimurje.U razdoblju od 2004.-2006. god. provedeno je istraživanje zeca običnog (Lepus europaeus Pallas, 1778) na tri lovna područja Međimurja (Mala Subotica, Hodošan, Čakovec). Nakon odstrjela obrađena su 383 zeca. Temeljem mase očnih leća određivana je dobna struktura zečeva. Za istraživana lovna područja prosječan udio mladih jedinki iznosio je 46.7 % od ukupne populacije zečeva. Reprodukcijski indeks varirao je od 0.62 do 3.40, a koeficijent reprodukcije od 0.62 do 1.54. Proljetna gustoća populacije kretala se od 15 do 23 jedinki/100 ha lovno-produktivne površine. Omjer spolova ovisno o godini varirao je od 0.39-0.69. Razlika u težini mladih i starih jedinki oba spola bila je statistički značajna (P<0.05). Utvrđena prosječna težina zečeva prema dobi i spolu kretala se od 3.64 kod mladih do 4.17 kg kod odraslih. Analiza podataka iz planova gospodarenja za posljednjih 40 godina pokazala je da je odstrjel zečeva na istom području smanjen za 9 puta, a brojnost populacije 2005. god. u odnosu na 1967. god. smanjena je za 56 %. Analizom veličine lovno-produktivne površine iz planova gospodarenja utvrđeno je njeno smanjenje za navedeno razdoblje za 62 % pa je to vjerojatno i glavni razlog sadašnjem trendu pada brojnosti populacije u Međimurju

Uloga mišolikih sisavaca kao rezervoara leptospira u šumama hrasta lužnjaka Hrvatske.

In the year 2000, three hundred and eighty-one animals werw caught in 11 locations in the pedunculate oak forests extending across the wider region of the Sava River valley, an area known as an old natural focus of leptospires. Two hundred and twenty-seven animals were investigated for leptospiral carriership, 381 were tested for the existence of specific antibodies to leptospira. Through cultivation of kidney sections in the Korthof’s nutrient medium, 17 strains of leptospira were isolated from 3 species of myomorphous mammals, of which in the house mouse (Mus musculus) the serovar sejroe in 10 animals (71.4%), in the black-striped field mouse (Apodemus agrarius) the serovar pomona in 4 animals (5.4%) and in the yellownecked field mouse (Apodemus flavicollis) the serovars australis, pomona and one unindentified isolate in 3 animals (4.5%), representing a total of 7.5% of animals. Using the microscopic agglutination test in 47 animals (12.3%), antibodies to leptospira were found for 8 serovars, for the most part the serovar pomona, then (in decreasing order) for the serovars saxkoebing australis, and hardjo. The percentage of serologically positive animals ranged from 34.4% in the house mouse, 13,9% in the black-striped field mouse, 10.8% in the yellow-necked fieldmouse, 9.4% in the bank vole (Clethrionomys glareolus), to 6.5% in the long-tailed field mouse (Apodemus sylvaticus). The research results suggest that pedunculate oak forests can be considered as an integral part of a vast natural focus of leptospirosis. The specificity and role of this biotope in maintaining leptospira should be investigated to a greater extent in the future.U šumama hrasta lužnjaka, na 11 lokaliteta koji se prostiru u širem području rijeke Save, poznatom kao staro prirodno žarište leptospiroza, tijekom 2000. godine ulovljeno je 381 životinja. Na kliconoštvo leptospira pretraženo je 227 životinja i 381 životinja na prisutnost specifičnih protutijela za leptospire. Kultivacijom komadića bubrega u Korthof-ovom hranilištu, izdvojeno je 17 sojeva leptospira, u 3 vrste mišolikih sisavaca, od čega u kućnog miša (Mus musculus) serološka varijanta sejroe u 10 ili 71,4% životinja, u poljskog miša (Apodemus agrarius) serološka varijanta pomona u 4 ili 5,4% i žutogrlog miša (Apodemus flavicollis) serološka varijanta australis, serološka varijanta pomona i jedan nedeterminirani izolat u tri ili 4,5% životinja, što predstavlja ukupno 7,5% životinja. Reakcijom mikroskopske aglutinacije u 47 ili 12,3% životinja ustanovljena su protutijela za 8 seroloških varijanti leptospira, od čega najviše za serološku varijantu pomona, a zatim redom serološku varijantu saxkoebing, australis i hardjo. Postotak serološki pozitivnih životinja kretao se od 34,4% u kućnog miša, 13,9% u poljskog miša, 10,8% žutogrlog miša, 9,4% u riđe voluharice (Clethrionomys glareolus) do 6,5% u šumskog miša (Apodemus sylvaticus). Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da šume hrasta lužnjaka možemo smatrati sastavnim dijelom velikog prirodnog žarišta leptospiroze. Specifičnosti i ulogu ovog biotopa u održanju leptospira trebalo bi u budućnosti opsežnije istražiti

Growth rate and molt cycle of adriatic spiny lobster (P. elephas) maintained in controlled conditions

Tijekom razdoblja od dvije godine (2001 – 2003.) praćena je brzina rasta i ritam presvlačenja nedoraslih jastoga držanih u kontroliranim uvjetima. Sve jedinke (n = 154) u pokusu iskazale su ritmičnost presvlačenja, tako da se većina rakova istraživane skupine (90,4 %) presvlačila dva puta godišnje – u proljeće i u jesen. Jedinke oba spola iskazale su podjednaku ritmičnost presvlačenja i brzinu rasta do pojave prve spolne zrelosti, no nakon spolnog sazrijevanja ženke su iskazale sporiji rast u odnosu na mužjake. Nedorasli jastozi su pri svakom presvlačenju narasli u prosjeku od 2,0 do 2,5 cm (mjereno od vrha glavopršnjačkog šiljka do kraja repa), što znači da je prosjek rasta iznosio od 4 do 5 cm godišnje. Kako je pojava prve spolne zrelosti u jastoga iz Jadranskog mora utvrđena pri ukupnoj dužini tijela od najmanje 21 cm, značajno je istaknuti da pri zabilježenoj brzini rasta nedoraslim jastozima treba najmanje četiri godine da dostignu dužinu tijela pri kojoj se pojavljuju znakovi prve spolne zrelosti. U istraživanih jedinki oba spola utvrdili smo postojanje dvije vrste spolne zrelosti – fiziološku i funkcionalnu, s tim da se fiziološka spolna zrelost (proljetno presvlačenje) kod većine jastoga (87,5%) javlja u prosjeku pola godine ranije od funkcionalne spolne zrelosti (jesensko presvlačenje).During period of two years growth rate and molt frequency of sub-adult Adriatic spiny lobsters (Palinurus elephas) maintained in controlled condition were recorded. All specimens (154) in experiment showed rhythmic molt cycle, in a manner that majority of tested lobsters (90.4 %) have molt twice a year – in spring and autumn period. No significant difference in growth rate and molt rhythm between specimens of opposite sex was observed before first sexual maturity, but sexually matured females showed lower growth rate than sexually matured males. During each molt length growth of sub-adult lobsters was in average 2.0 to 2.5 cm, what imply that average yearly growth rate was between 4 and 5 cm. According to fact that first sexual maturity of spiny lobsters in Adriatic was recorded at total length (TL) of 21 cm minimum, it is obvious that Adriatic spiny lobsters need at least four years to reach the length of first sexual maturity. All studied lobsters manifested two types of sexual maturity – physiological and functional, and in most specimens (87.5 %) physiological sexual maturity (spring molt) has shown half a year earlier than functional sexual maturity (autumn molt)

Upotreba kontrolne regije mitohondrijske DNA za identifikaciju vrsta i razlikovanje vuka i psa iz Hrvatske.

Dogs worldwide share a single genetic origin from Asian wolves. While dog and wolf lineages are difficult to separate in terms of nuclear genes, mitochondrial lineages are clearly distinguishable for the two species, offering a good opportunity to evaluate the differences between them. Species identification from DNA is an important tool for wolf conservation in Croatia, and wolf - dog differentiation is necessary for forensic cases, wildlife management and scientific research. The goal of this paper was to provide a data set on Croatian dog and wolf mitochondrial DNA control region sequences, and to research if these sequences can be used as a reference for species identification. We analyzed 281 base pair sequences of the mitochondrial DNA (mtDNA) control region of 20 mixed breed dog blood samples, 91 grey wolf muscle samples and two muscle samples of wolf-like animals. We identified 12 dog and 4 wolf mtDNA control region haplotypes. None of the haplotypes were shared, confirming that mtDNA control region haplotypes can be used to discriminate between Croatian wolves and dogs, and to confirm the maternal ancestry of putative hybrids. The sequences of the two wolf-like animals clearly grouped into a dog cluster.Psi diljem svijeta imaju jedinstveno genetsko podrijetlo od azijskih vukova. Dok je vukove i pse teško razlikovati na temelju jezgrenih gena, mitohondrijska DNA jasno se razlikuje što daje dobru mogućnost za istraživanje razlika između tih dviju vrsta. Identifikacija vrste na temelju DNA važan je alat za zaštitu vuka u Hrvatskoj, a razlikovanje između vuka i psa prijeko je potrebno u forenzičkim slučajevima, upravljanju divljim životinjama i u znanstvenim istraživanjima. Cilj ovoga rada bio je dobiti podatke o sekvencijama mitohodrijske DNA vuka i psa iz Hrvatske te istražiti da li se te sekvencije mogu upotrijebiti kao referencija za razlikovanje vrsta. Analizirali smo sekvenciju kontrolne regije mitohondrijske DNA dugu 281 parova baza izdvojenu iz 20 uzoraka krvi pasa mješanaca, 91 uzorka mišića sivoga vuka i dva uzorka mišića životinja sličnih vuku. Pronašli smo 12 psećih i 4 vučja haplotipa kontrolnoga područja. Nijedan od haplotipova nije bio zajednički psima i vukovima, potvrđujući da se kontrolno područje mitohondrijske DNA može rabiti za razlikovanje pasa i vukova, te za određivanje majčinskih predaka mogućih hibrida. Sekvencije dviju životinja sličnih vuku jasno su pripadale psima

Potencijal virtualnog prikaza u razumijevanju normalne i promijenjene građe kljova divljih svinja (Sus scrofa L.)

Results of non invasive virtual imaging of normal and altered wild boar tusks are presented. Pathologically altered tusk structure is presented for two pairs of mandibular canines that experienced different traumatic impacts and in one lower mandible with a complete loss of the right lower canine. Wild boar tusks represent a valuable material for dental pathologists due to their characteristic position and consequent predisposition to injury, their enormous reparative potential and the fact that they are collected and kept as trophies over extended periods of time. However, their value as trophy often limits the possibility of analysis of internal structural changes by destructive methods. In this situation, the use of non invasive methods can provide insights into the nature of pathological and reparation processes related to traumatic impacts on wild boar tusks.U radu je dan virtualan prikaz normalne i promijenjene građe kljova divljih svinja, kao neinvazivna metoda vizualizacije strukturalnih promjena. Normalna građa kljova predstavljena je kompjuterskom tomografijom donjih očnjaka, dok su patološki promijenjene kljove zastupljene sa dva para donjih očnjaka nakon ozljede te jednom donjom čeljusti sa potpunim gubitkom desnoga očnjaka. Kljove divljih svinja predstavljaju vrijedan materijal za proučavanje zubne patologije zahvaljujući karakterističnom položaju i posljedičnoj sklonosti ozljedama, izrazitom reparacijskom potencijalu te ponajviše dugotrajnom čuvanju u svojstvu trofeja. Međutim, njihova vrijednost kao trofej često umanjuje mogućnosti proučavanja. S druge pak strane virtualan prikaz zuba osigurava neinvazivnu vizualizaciju promjena u građi, razumijevanje patoloških i reparacijskih procesa, mjerenje dijelova zuba, kao i odvajanje i detaljan pregled pojedinih dijelova