Metastatski karcinom bubrežnog parenhima

Renal cell carcinoma is the third leading urologic cancer. Thirty percent of patients with renal cell carcinoma have metastatic disease at the time of diagnosis. The most frequent locations of metastases from renal cell carcinoma are the lungs, mediastinum, bone, liver, and brain. There are several treatment modifications for metastatic renal cell carcinoma, with varying results. Surgical therapy is contraindicated in patients with multiple metastases, due to poor survival. Relief of pain and other symptoms poses a serious problem in patients with metastases.Karcinom bubrežnog parenhima je treći po učestalosti među urološkim karcinomima. U trećine bolesnika u trenutku otkrivanja primarnog tumora prisutna je diseminacija bolesti. Adenokarcinom bubrega najčešće metastazira u pluća i u medijastinum, zatim po učestalosti slijede koštane metastaze, metastaze jetre i mozga. U terapiji metastatskog adenokarcinoma upotrebljavaju se različiti pristupi s promjenjivim rezultatima. Kirurška terapija je kontraindicirana u bolesnika s višestrukim metastazama zbog slabog preživljavanja. Velik problem u bolesnika s metastazama predstavlja i ublažavanje simptoma

Uloga transuretralne resekcije površinskih tumora mokraćnog mjehura

Thirty percent all primary superficial bladder cancers do not recur at all, and hence do not need adjuvant treatment. Therefore, the most important is use is proper selection of patients who need adjuvant measures. Cystoscopy findings three months after transurethral resection (TUR) are of paramount importance. If there is no recurrence, patients are in a good prognosis group and need no further prophylactic measures. Recurrence assessed at that point requires maintance therapy. Because of the low toxicity and defendable scientific background after any TUR of a tumor that appears superficial to the clinician, a single administration of a chemotherapeutic agent can be used within three days of operation in order to prevent tumor cell seeding in the wound bed or elsewhere in the bladder. After resection of any pT1 (grade III) or Tis tumor, BCG maintenance therapy is appropriate. The remainder of pTa/pT1 (grade I and II) patients should be treated with intravesical chemotherapy in case of recurrence at three months. For patients who fail to respond to BCG treatment of pT1 ( grade III) or Tis and who are candidates for radical cystectomy, a new oral agent bromopirin with interferon inducing properties appears to offer some new hope. Patients with persistent positive high grade malignant citology are candidates for this new treatment.Trideset posto svih primarnih površinskih tumora mokraćnog mjehura uopće ne recidiviraju, stoga ne zahtijevaju dodatno liječenje. Iz tih razloga je vrlo važan odabir onih bolesnika koji zaista trebaju dodatne mjere liječenja. Od velikog značenja je prvi kontrolni cistoskopski nalaz, tri mjeseca nakon transuretralne resekcije mokraćnog mjehura zbog tumora. Ne nađu li se znakovi recidiva osnovne bolesti, prognoza bolesti takvih bolesnika je povoljna te oni ne zahtijevaju dodatno liječenje. Ako se nađe recidiv bolesti, treba razmotriti daljnje modalitete liječenja

Prikaz cističnog, multilokularnog metanefričkog adenoma bubrega: kliničke, radiološke i patološke osobitosti

A case of multilocular, cystic metanephric adenoma in a 34-year-old man is presented to increase awareness among urologists and radiologists of this rare entity. Metanephric adenoma of the kidney is an uncommon benign epithelial tumor that may present at any age. To our knowledge, only few cases of cystic manifestation have been reported. Metanephric adenoma is extremely rare and its diagnosis should be considered in a patient with well circumscribed multilocular renal tumor and paraneoplastic syndromes. Its appearance on sonography, intravenous pyelography and magnetic resonance is described. Distinct pathologic features are also discussed. Radiologic and clinical features of the tumor are nonspecific, and histopathologic examination is essential to establish definitive diagnosis. Its recognition may facilitate nephron-sparing surgery.Prikazan je slučaj cističnog, multilokularnog metanefričkog adenoma u 34-godišnjeg bolesnika. Metanefrički adenom je izrazito rijetka benigna epitelna neoplazma bubrega koja se može javiti u bilo kojoj dobi. Prema našim saznanjima prikazano je samo nekoliko slučajeva cistične manifestacije metanefričkog adenoma u literaturi. Prikazane su radiološke i patohoistološke značajke tumora. Kliničke značajke tumora su nespecifične i za definitivnu dijagnozu potrebna je patohistološka analiza. Djelomična resekcija odnosno enukleacija tumora terapijska je metoda izbora

Transuretralna incizija prostate: objektivna i subjektivna procjena učinkovitosti kroz devet godina praćenja

Long term efficacy of transurethral incision of the prostate (TUIP) was evaluated in selected patients. A total of 50 patients with symptoms of bladder outlet obstruction caused by smaller benign prostates (estimated weight 30 g or less) were assigned to TUIP. Bilateral incision at "5 and 7" o\u27clock position was performed in all patients. Preoperative and postoperative evaluation included total urinary symptom score (I-PSS), uroflowmetry, patient overall assessment of surgery outcome, and sexual function questionnaire. The mean follow-up time was 66 months (6 to 108 months). Improvements in the mean urinary peak flow rates were observed in all cases. Postoperative total as well as irritation and obstructive symptom scores decreased significantly. All of 28 patients who had been sexually active before surgery retained their sexual activity after surgery, and only one (3.6%) of these had retrograde ejaculation. In comparison to other studies, where patients with bladder outlet obstruction caused by small prostate underwent classic transurethral resection of prostate (TURP), TUIP appeared to be faster, technically easier, and associated with lower morbidity. The results of this study clearly demonstrated TUIP to be an effective treatment for bladder outlet obstruction caused by small prostates in all patients, especially younger men, those with normal sexual activity, and patients at high operative risk. The method showed comparably good long term outcome as TURP, but with less complications.U radu su procijenjeni rezultati transuretralne incizije prostate (TUIP) na duži rok kod selekcioniranih bolesnika. Kod 50 bolesnika sa simptomima subvezikalne opstrukcije, koji su bili uzrokovani malom benignom prostatom (procijenjena težina 30 grama ili manja) učinjen je TUIP. Kod svih bolesnika učinjene su bileteralne incizije na .5 i 7. sati. Prijeoperacijska i poslijeoperacijska procjena kroz intervale praćenja obuhvaćala je ukupnu ocjenu težine simptoma (I-PSS), mikciometriju, ocjenu zadovoljstva bolesnika rezultatom operacijskog zahvata, te upitnik o seksualnim funkcijama. Poboljšanje srednjih vrijednosti maksimalne brzine protoka bilo je vidljivo u svih bolesnika. Poslijeoperacijski ukupni, iritativni i opstruktivni zbroj simptoma pao je značajno u svim razdobljima praćenja. Kod svih 28 bolesnika koji su prijeoperacijski bili seksualno aktivni potencija je sačuvana poslijeoperacijski, a samo je jedan bolesnik signalizirao retrogradnu ejakulaciju. Rezultati ispitivanja uspoređeni su s rezultatima studija transuretralne resekcije (TURP) malih prostata objavljenim u dostupnoj literaturi. TUIP je učinkovita metoda liječenja male benigne prostate, poglavito u mlađih, seksualno aktivnih te visokorizičnih bolesnika, s podjednako dobrim rezultatima na duži rok kao kod TURP-a, ali s puno manje komplikacija

Transuretralna incizija prostate: objektivna i subjektivna procjena učinkovitosti kroz devet godina praćenja

Long term efficacy of transurethral incision of the prostate (TUIP) was evaluated in selected patients. A total of 50 patients with symptoms of bladder outlet obstruction caused by smaller benign prostates (estimated weight 30 g or less) were assigned to TUIP. Bilateral incision at "5 and 7" o\u27clock position was performed in all patients. Preoperative and postoperative evaluation included total urinary symptom score (I-PSS), uroflowmetry, patient overall assessment of surgery outcome, and sexual function questionnaire. The mean follow-up time was 66 months (6 to 108 months). Improvements in the mean urinary peak flow rates were observed in all cases. Postoperative total as well as irritation and obstructive symptom scores decreased significantly. All of 28 patients who had been sexually active before surgery retained their sexual activity after surgery, and only one (3.6%) of these had retrograde ejaculation. In comparison to other studies, where patients with bladder outlet obstruction caused by small prostate underwent classic transurethral resection of prostate (TURP), TUIP appeared to be faster, technically easier, and associated with lower morbidity. The results of this study clearly demonstrated TUIP to be an effective treatment for bladder outlet obstruction caused by small prostates in all patients, especially younger men, those with normal sexual activity, and patients at high operative risk. The method showed comparably good long term outcome as TURP, but with less complications.U radu su procijenjeni rezultati transuretralne incizije prostate (TUIP) na duži rok kod selekcioniranih bolesnika. Kod 50 bolesnika sa simptomima subvezikalne opstrukcije, koji su bili uzrokovani malom benignom prostatom (procijenjena težina 30 grama ili manja) učinjen je TUIP. Kod svih bolesnika učinjene su bileteralne incizije na .5 i 7. sati. Prijeoperacijska i poslijeoperacijska procjena kroz intervale praćenja obuhvaćala je ukupnu ocjenu težine simptoma (I-PSS), mikciometriju, ocjenu zadovoljstva bolesnika rezultatom operacijskog zahvata, te upitnik o seksualnim funkcijama. Poboljšanje srednjih vrijednosti maksimalne brzine protoka bilo je vidljivo u svih bolesnika. Poslijeoperacijski ukupni, iritativni i opstruktivni zbroj simptoma pao je značajno u svim razdobljima praćenja. Kod svih 28 bolesnika koji su prijeoperacijski bili seksualno aktivni potencija je sačuvana poslijeoperacijski, a samo je jedan bolesnik signalizirao retrogradnu ejakulaciju. Rezultati ispitivanja uspoređeni su s rezultatima studija transuretralne resekcije (TURP) malih prostata objavljenim u dostupnoj literaturi. TUIP je učinkovita metoda liječenja male benigne prostate, poglavito u mlađih, seksualno aktivnih te visokorizičnih bolesnika, s podjednako dobrim rezultatima na duži rok kao kod TURP-a, ali s puno manje komplikacija

Transopturatorna AdVance® suspenzija u liječenju postoprostatektomijske stresne inkontinencije mokraće

Stress urinary incontinence (SUI) continues to present a major complication after radical prostatectomy. Suburethral slings represent one of the less invasive options for postprostatectomy SUI, and a more recent addition is a transobturator sling, the AdVance®. We report our results with the AdVance® sling for the management of postoperative SUI. The evaluation was conducted on 47 patients with AdVance® implant for SUI in our institution (November 2010 - June 2017). Measurements included age, etiology of SUI, duration of SUI, follow-up and pad use per day (PPD) pre- and postoperatively. Patients were classified as cured if they used no pads or 1 PPD for security reasons, or as improved if 1-2 PPDs were used and if there was a 50% reduction in pad use per day postoperatively. In our series we observed a reduction of mean PPD of 5.1 (2-8) to 1.7 (0-4) postoperatively. After follow-up and according to our criteria, the cure rate was 51.1% (24/47) and the improvement rate 27.5% (13/47). The overall success rate was 78.6% (37/47). No improvement was observed in 21.4% (10/47) of patients. Failure rates after sling placement for patients with additional treatments following prostatectomy were much higher (60% (3/10) for radiation therapy and 66.7% (4/10) for urethral stricture disease). Our results show favourable cure and improvement rates and are comparable to results from larger series. The most appropriate candidates for the AdVance® sling are patients with mild to moderate postprostatectomy SUI. The results may be even better in patients without additional treatment following prostatectomy, such as radiation therapy or surgery for stricture disease.Unatoč napretku u liječenju lokaliziranog raka prostate radikalnom prostatektomijom, i dalje je prisutan dio bolesnika kod kojih perzistira stresna urinarna inkontinencija (SUI). Suburetralni, a odnedavno i transopturatorni „slingovi“ zbog neinvazivnosti postaju metodom izbora u liječenju ovih bolesnika. U članku prikazujemo kiruršku tehniku i naše rezultate liječenja postoperativne SUI metodom AdVance®. Od studenog 2010. do lipnja 2017. metodom AdVance® na Klinici je operirano 47 bolesnika. Zabilježena je dob, etiologija i trajanje SUI te dnevni broj uložaka preoperativno i postoperativno. Izlječenje je definirano kao potpuna kontinencija ili korištenje jednog sigurnosnog uloška / dan. Poboljšanje je definirano kao korištenje 1-2 uloška / dan te smanjenje u dnevnom broju uložaka veće od 50%. U ispitivanom razdoblju kod operiranih bilježimo značajan pad prosječnog broja uložaka / dan s 5.1 (2-8) na postoperativno 1.7 (0-4). Prema našim kriterijima, postoperativno je kontinentno 51.1% (24/47), a poboljšanje kontinencije nalazimo kod 27.5% (13/47) operiranih. Kod 78.6% (37/47) operiranih broj dnevno korištenih uložaka smanjio se za više od 50% i/ili je kontinentno. Stope neuspjeha znatno su veće kod bolesnika koji su nakon prostatektomije tretirani radioterapijom (60% (3/10)) ili uretrotomijom (66.7% (4/10)). Rezultati liječenja postoperativne SUI suspenzijom AdVance® u našoj ustanovi usporedivi su s rezultatima do sada objavljenih studija. Suspenzija AdVance® indicirana je kod bolesnika s blagom do umjerenom postoperativnom SUI te očuvanom ostatnom funkcijom sfinktera potvrđenom uretrocistoskopijom. Očekivano, a zbog periuretralne fibroze, uspješnost metode upitna je kod bolesnika koji su nakon prostatektomije tretirani radioterapijom ili endourološkim zahvatima

Povijest urologije u bolnici Sestara milosrdnica

The history of Croatian urology clearly shows its affiliation to the medical and civilizational circle of the Western world. The Department of Urology at the Sestre milosrdnice University Hospital Center is the oldest urology institution in the Republic of Croatia. The Department was established in 1894, when the new Sestre milosrdnice Hospital was open in Vinogradska cesta in Zagreb. It was then that doctor Dragutin Mašek founded the so-called III Department, which, in addition to treating urology patients, also treated patients with conditions of the ear, nose and throat, eye diseases and dermatologic conditions. Dragutin Mašek had already realized that medicine would soon be divided into fields and had assigned younger doctors joining the III Department to specific fields. As a result, urology was given to Aleksandar Blašković, who founded the first independent department of urology in Croatia in 1926. In 1927, he was appointed Professor of urology at the Zagreb School of Medicine, where he established the first department of urology and was giving lectures and practicals. Under his leadership, the Department of Urology was given the status of a Clinic, a teaching department, the first of its kind in Croatia. Owing to all his activities in the field of urology, the history remembers him as the “father of modern Croatian urology”. Over the course of the following years, department chairs had changed, but luckily for the patients, approach to work had not. Conscientiousness, trust, competence and charity. After all, charity is the idea that the hospital carries even in its name, after the Sisters of Charity who had founded it. In all the decades, the Department of Urology has been following global development paths, objectively legging behind top facilities in the world by only a few years. Overall professional and scientific urology activities culminated in 1998, when the Clinic became the Reference Center of the Ministry of Health of the Republic of Croatia for prostate cancer, and in 2011, when it became the European Board of Urology Certified Center. All that has been achieved could not have been done without wholehearted help and cooperation of the nurses, as well as every other department employee from the beginnings of urology until today. Despite its rich history, the Department does not rest on laurels. Today, it is a modern urology department together with its European role models.Prošlost hrvatske urologije jasno određuje njezinu pripadnost medicinskom i civilizacijskom krugu zapadnoga svijeta. Klinika za urologiju KBC “Sestre milosrdnice” najstarija je urološka ustanova u Republici Hrvatskoj. Osnovana je 1894. kad je otvorena nova Bolnica sestara milosrdnica u Zagrebu u Vinogradskoj ulici. Te je godine dr Dragutin Mašek osnovao tzv. III Odjel na kojem su se operativno zbrinjavali osim uroloških bolesnika, bolesnici sa bolestima uha, grla i nosa, sa očnim i dermatološkim bolestima. Dragutin Mašek već tada je vidio da će se medicina uskoro dijeliti na uža područja, pa je dolaskom mlađih liječnika na III. odjel njima prepuštao određena područja, tako da je urologiju preuzeo Aleksandar Blašković koji 1926. godine osniva prvi samostalni odjel za urologiju u Hrvatskoj. Imenovan je 1927. za profesora urologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu gdje osniva prvu katedru za urologiju i vodi predavanja i vježbe. Pod njegovim vodstvom Odjel za urologiju dobio 1943. godine status Klinike za urologiju, prve u Hrvatskoj. Temeljem svih tih aktivnosti na urološkom području povijest ga pamti kao „oca moderne hrvatske urologije“. U godinama koje slijede čelnici urologije su se mijenjali, a svjetonazor u radu na sreću bolesnika ne. Savjest, povjerenje, stručnost i milosrđe. Uostalom, to je znamen koji bolnica nosi u svom imenu. Svih tih desetljeća Klinika za urologiju je pratila suvremene svjetske pravce razvoja, objektivno kasneći tek nekoliko godina za vrhunskim ustanovama u svijetu. Cjelokupna stručna i znanstvena urološka djelatnost kulminira 1998. godine, kada Klinika postaje Referentni centar za tumore prostate Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske i 2011. godine kada je postala Centar obuke Europskog odbora za urologiju (European Board of Urology). Sve postignuto ne bi se moglo ostvariti bez svesrdne pomoći i suradnje medicinskih sestara i drugih djelatnika klinike od prvih početaka urologije do današnjih dana. Unatoč bogatojj prošlosti, Klinika ne živi na uspjesima svojih prethodnika. Danas je ta urologija zajedno s njezinim uzorima europska moderna urologija

20 godina Referentnog centra za tumore prostate Ministarstva zdravstva u Klinici za urologiju KBC Sestre milosrdnice

Department of Urology at the Sestre milosrdnice University Hospital Center is the oldest urological institution in the Republic of Croatia and this part of Europe. Today, the Department is a modern tertiary healthcare institution, where the most complex methods of urological practice are performed using modern medical devices and highly sophisticated technology. In 2011, our urology specialist education program was certified by the European Board of Urology (EBU) as the only one of its kind in Croatia. The program was recertified in 2017. The Department runs a program for the early detection of prostate cancer and performs more than 240 radical prostatectomies annually, which is the highest number of such interventions in Croatia. The aim of this study is to present the work and the activities of the Reference Center for Prostate Tumors of the Ministry of Health at the Department of Urology in Sestre milosrdnice University Hospital Center over the last 20 years. The database of the Reference Center for Prostate Tumors of the Ministry of Health at the Department of Urology in Sestre milosrdnice University Hospital Center was reviewed. During the twenty-year period, approx-imately 15,000 prostate interventions were performed due to benign and malignant diseases. Of this, 7,374 transrectal ultrasound guided prostate biopsies, 2,632 radical prostatectomies with open retropubic access, 3,988 transurethral prostate resections and 1,097 open suprapubic adenomectomies were performed. With the achieved scientific and professional results in monitoring, studying and improving the prevention, diagnosis and therapy of prostate tumors, as well as with the professional conditions and personnel, the Department of Urology in Sestre milosrdnice University Hospital Center truly justifies the title of the Reference Center for Prostate Tumors of the Ministry of Health of the Republic of Croatia awarded to it in 1998Klinika za urologiju Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice najstarija je urološka ustanova u Republici Hrvatskoj, a i u ovom dijelu Europe. Danas je Klinika za urologiju moderna medicinska ustanova tercijarne zdravstvene zaštite gdje se najsloženije metode urološke prakse izvode pomoću suvremenih medicinskih uređaja i visoko sofisticirane tehnologije. Program edukacije specijalizanata je 2011. godine certificiran od strane European Board of Urology (EBU) kao jedini takav u Hrvatskoj, a recertificiran je 2017. godine. U našoj se Klinici provodi program ranog otkrivanja raka prostate, a godišnje se obavlja preko 240 radikalnih prostatektomija što je ujedno i najveći broj takvih zahvata u Hrvatskoj. Cilj rada je prikazati rad i aktivnost Referentnog centra Ministarstva zdravstva za tumore prostate u Klinici za urologiju KBC „Sestre milosrdnice“ u posljednjih 20 godina. Učinjen je pregled baze podataka Referentnog centra za tumore prostate Ministarstva zdravstva u Klinici za urologiju KBC „Sestre milosrdnice“. Tijekom dvadesetogodišnjeg razdoblja učinjeno je oko 15 000 zahvata na prostati zbog benignih i malignih bolesti. Od toga je učinjena 7 374 biopsija prostate vođene transrektalnim ultrazvukom, 2 632 radikalnih prostatekomija otvorenim retropubičnim pristupom, 3 988 transuretralnih resekcija prostate i 1 097 otvorenih suprapubičnih adenomektomija. Postignutim znanstvenim i stručnim rezultatima u praćenju, proučavanju i unaprjeđenju prevencije, dijagnostike i terapije tumora prostate kao i stručno-kadrovskim uvjetima, Klinika za urologiju KBC Sestre milosrdnice opravdava naslov Referentnog centra za tumore prostate Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske koji nosi od 1998. godine

Prognostic value of syndecan-1 and syndecan-2 in prostatic adenocarcinoma

U ovom istraživanju analizirana je izraženost i prognostička vrijednost sindekana-1 i sindekana-2 u karcinomu prostate, a hipoteza istraživanja je bila da je povećana izraženost sindekana-1 i 2 u karcinomu prostate povezana sa lošijom prognozom bolesti. Na temelju postavljene hipoteze određeni su sljedeći ciljevi istraživanja: 1. Imunohistokemijski odrediti izraženost sindekana-1 i sndekana-2 u adenikarcinomu prostate. 2. Usporediti imunohistokemijsku izraženost sindekana-1 i sindekana-2 u adenokarcinomu prostate s priznatim prognostičkim čimbenicima (preoperativni PSA, Gleason zbroj, TNM i vrijeme biokemijskog povrata bolesti). 3. Odrediti da li postoji povezanost između izraženosti sindekana-1 i sindekana-2 u adenokarcinomu prostate. 4. Odrediti koji od dva ispitivana biljega ima veću prognostičku vrijednost u adenokarcinomu prostate. U istraživanje je uključeno 86 bolesnika kojima je napravljena radikalna prostatektomija radi klinički lokaliziranog karcinoma prostate. Materijal je obrađen standardnom histološkom metodom, a dodatni rezovi tkiva koji su uz karcinom prostate sadržavali i tkivo prostate bez tumora analizirani su imunohistokemijski monoklonalnim protutijelima na sindecan-1 i sindecan-2. Sindekan-1 je bio prekomjerno izražen u karcinomu i u benignom tkivu prostate dok je sindekan-2 bio izražen samo u karcinomu prostate. Bolesnici kod kojih je nađena prekomjerna izraženost sindekana-1 i 2 u karcinomu imali su značajno veći preoperativni PSA, veći postoperativni Gleason zbroj i kraće vrijeme preživljenja bez povrata bolesti (Mann-Whitney U test, p<0.05) te viši stadij bolesti (χ2 test, p<0.05). Spearmanovim faktorom korelacije nađena je pozitivna povezanost između stupnja izraženosti sindekana-1 i stupnja izraženosti sindekana-2 u karcinomu prostate (koeficijent korelacije 0.823, p<0.01). Kaplan-Meier analiza pokazala je da su bolesnici s prekomjernom izraženošću sindekana-1 (p<0.001) i sindekana-2 (p<0.001) živjeli su kraće bez povrata bolesti u usporedbi s bolesnicima kod kojih nije zabilježena prekomjeran izraženost istraživanih biljega. U Coxovoj regresijskoj analizi kao statistički značajni faktori za dužinu preživljenja bez povrata bolesti pokazali su se preoperativni PSA (p=0.013), stadij bolesti (TNM) (p<0.001) i prekomjerna izraženost sindekana-1 (p=0.038). Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da bi sindekan-1 koji je izražen i u benignom tkivu prostate mogao imati ulogu u progresiji karcinoma dok bi sindekan-2 koji se pojavljuje samo u karcinomu mogao imati ulogu u nastanku karcinoma prostate. Sindekan-1 i sindekan-2 su značajno povezani s priznatim prognostičkim čimbenicima što ukazuje na njihovu pronostičku vrijednost koja je u slučaju sindekana-1 potvrđena univarijantnom i multivarijantnom analizom, a u slučaju sindekana-2 univarijantnom analizom. S obzirom na njihovu moguću ulogu u nastanku i razvoju karcinoma prostate oba ispitivana biljega su kandidati za razvoj i primjenu specifične molekularne terapije koja bi mogla olakšati i unaprijediti liječenje karcinoma prostate. Korištenjem sindekana-1 i sindekana-2 u prognostičke svrhe također bi se moglo na relativno jednostavan i jeftin način izdvojiti bolesnike kojima bi se nakon kirurške trebala uvesti i dodatna terapija koja bi spriječila povrat bolesti odnosno produžila i poboljšala kvalitetu života.In this study, we analyzed the expression and prognostic value of syndecan-1 and-2 in prostate cancer. Hypothesis of this study was that the increased expression of syndecan-1 and 2 in prostate cancer is associated with poorer disease prognosis. The study included 86 patients and examined marker expression were analyzed immunohistochemistry with monoclonal antibodies to syndecan-1 and-2. Syndecan-1 was over-expressed in cancer and benign prostatic tissue while syndecan-2 was expressed only in prostate cancer. Patients with excessive expression of syindecan-1 and 2 in prostatic cancer had significantly higher preoperative PSA, postoperative Gleason score greater and shorter survival time without recurrence (p <0.05). Finally, they also had higher stage of disease (p <0.05). Kaplan-Meier analysis showed that patients with excessive expression of syindecan-1 (p <0,001) and syndecan-2 (p <0,001) were short lived without recurrence compared with patients in whom there was no record of excessive expression of studied markers. In Cox regression analysis as statistically significant factors for the length of survival without recurrence showed a preoperative PSA (p = 0.013), disease stage (TNM) (p <0,001) and over-expression of syndecan-1 (p=0.038). Based on the results we can conclude that syndecan-1 that is expressed in benign prostatic tissue may play a role in the progression of cancer while syndecan-2, which appears only in the cancer could have a role in the development of prostate cancer. Syndecan-1 and-2 were significantly associated with recognized prognostic factors, and their prognostic value was confirmed in univariate and in multivariate analysis

Prognostic value of syndecan-1 and syndecan-2 in prostatic adenocarcinoma

U ovom istraživanju analizirana je izraženost i prognostička vrijednost sindekana-1 i sindekana-2 u karcinomu prostate, a hipoteza istraživanja je bila da je povećana izraženost sindekana-1 i 2 u karcinomu prostate povezana sa lošijom prognozom bolesti. Na temelju postavljene hipoteze određeni su sljedeći ciljevi istraživanja: 1. Imunohistokemijski odrediti izraženost sindekana-1 i sndekana-2 u adenikarcinomu prostate. 2. Usporediti imunohistokemijsku izraženost sindekana-1 i sindekana-2 u adenokarcinomu prostate s priznatim prognostičkim čimbenicima (preoperativni PSA, Gleason zbroj, TNM i vrijeme biokemijskog povrata bolesti). 3. Odrediti da li postoji povezanost između izraženosti sindekana-1 i sindekana-2 u adenokarcinomu prostate. 4. Odrediti koji od dva ispitivana biljega ima veću prognostičku vrijednost u adenokarcinomu prostate. U istraživanje je uključeno 86 bolesnika kojima je napravljena radikalna prostatektomija radi klinički lokaliziranog karcinoma prostate. Materijal je obrađen standardnom histološkom metodom, a dodatni rezovi tkiva koji su uz karcinom prostate sadržavali i tkivo prostate bez tumora analizirani su imunohistokemijski monoklonalnim protutijelima na sindecan-1 i sindecan-2. Sindekan-1 je bio prekomjerno izražen u karcinomu i u benignom tkivu prostate dok je sindekan-2 bio izražen samo u karcinomu prostate. Bolesnici kod kojih je nađena prekomjerna izraženost sindekana-1 i 2 u karcinomu imali su značajno veći preoperativni PSA, veći postoperativni Gleason zbroj i kraće vrijeme preživljenja bez povrata bolesti (Mann-Whitney U test, p<0.05) te viši stadij bolesti (χ2 test, p<0.05). Spearmanovim faktorom korelacije nađena je pozitivna povezanost između stupnja izraženosti sindekana-1 i stupnja izraženosti sindekana-2 u karcinomu prostate (koeficijent korelacije 0.823, p<0.01). Kaplan-Meier analiza pokazala je da su bolesnici s prekomjernom izraženošću sindekana-1 (p<0.001) i sindekana-2 (p<0.001) živjeli su kraće bez povrata bolesti u usporedbi s bolesnicima kod kojih nije zabilježena prekomjeran izraženost istraživanih biljega. U Coxovoj regresijskoj analizi kao statistički značajni faktori za dužinu preživljenja bez povrata bolesti pokazali su se preoperativni PSA (p=0.013), stadij bolesti (TNM) (p<0.001) i prekomjerna izraženost sindekana-1 (p=0.038). Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da bi sindekan-1 koji je izražen i u benignom tkivu prostate mogao imati ulogu u progresiji karcinoma dok bi sindekan-2 koji se pojavljuje samo u karcinomu mogao imati ulogu u nastanku karcinoma prostate. Sindekan-1 i sindekan-2 su značajno povezani s priznatim prognostičkim čimbenicima što ukazuje na njihovu pronostičku vrijednost koja je u slučaju sindekana-1 potvrđena univarijantnom i multivarijantnom analizom, a u slučaju sindekana-2 univarijantnom analizom. S obzirom na njihovu moguću ulogu u nastanku i razvoju karcinoma prostate oba ispitivana biljega su kandidati za razvoj i primjenu specifične molekularne terapije koja bi mogla olakšati i unaprijediti liječenje karcinoma prostate. Korištenjem sindekana-1 i sindekana-2 u prognostičke svrhe također bi se moglo na relativno jednostavan i jeftin način izdvojiti bolesnike kojima bi se nakon kirurške trebala uvesti i dodatna terapija koja bi spriječila povrat bolesti odnosno produžila i poboljšala kvalitetu života.In this study, we analyzed the expression and prognostic value of syndecan-1 and-2 in prostate cancer. Hypothesis of this study was that the increased expression of syndecan-1 and 2 in prostate cancer is associated with poorer disease prognosis. The study included 86 patients and examined marker expression were analyzed immunohistochemistry with monoclonal antibodies to syndecan-1 and-2. Syndecan-1 was over-expressed in cancer and benign prostatic tissue while syndecan-2 was expressed only in prostate cancer. Patients with excessive expression of syindecan-1 and 2 in prostatic cancer had significantly higher preoperative PSA, postoperative Gleason score greater and shorter survival time without recurrence (p <0.05). Finally, they also had higher stage of disease (p <0.05). Kaplan-Meier analysis showed that patients with excessive expression of syindecan-1 (p <0,001) and syndecan-2 (p <0,001) were short lived without recurrence compared with patients in whom there was no record of excessive expression of studied markers. In Cox regression analysis as statistically significant factors for the length of survival without recurrence showed a preoperative PSA (p = 0.013), disease stage (TNM) (p <0,001) and over-expression of syndecan-1 (p=0.038). Based on the results we can conclude that syndecan-1 that is expressed in benign prostatic tissue may play a role in the progression of cancer while syndecan-2, which appears only in the cancer could have a role in the development of prostate cancer. Syndecan-1 and-2 were significantly associated with recognized prognostic factors, and their prognostic value was confirmed in univariate and in multivariate analysis