The Influence of Sedentary Lifestyle on Low Back Pain and Lower Concentration Level

Lower back pain is today the most common condition caused by a sedentary lifestyle. As it occurs more frequently at a younger age, this research was conducted to examine physical activity and lower back pain in students, and whether there are any correlations. The study surveyed 113 respondents using a survey questionnaire that included sociodemographic data, respondents ’attitudes about physical activity and lower back pain, and a visual analogue scale for pain assessment (VAS) and Oswestry’s Quality of Life Questionnaire. The results of the research showed a statistically significant difference in concentration during learning and sleep quality in relation to sitting for several hours and performing activities of daily living, as well as the influence of pain. Considering that the study of nursing and physiotherapy from undergraduate to graduate level was compared, a significant difference was found in the total sum of the Oswestry questionnaire between these levels (p = 0.003), while a positive correlation of mean strength was found between the results of this questionnaire (τ = 0.448) and degree of pain. Hours of sitting and physical inactivity contribute to the development of pain. Physical activity and strengthening of the abdominal and back muscles, and proper change of position leads to the prevention of pain

The Influence of Sedentary Lifestyle on Low Back Pain and Lower Concentration Level

Lower back pain is today the most common condition caused by a sedentary lifestyle. As it occurs more frequently at a younger age, this research was conducted to examine physical activity and lower back pain in students, and whether there are any correlations. The study surveyed 113 respondents using a survey questionnaire that included sociodemographic data, respondents ’attitudes about physical activity and lower back pain, and a visual analogue scale for pain assessment (VAS) and Oswestry’s Quality of Life Questionnaire. The results of the research showed a statistically significant difference in concentration during learning and sleep quality in relation to sitting for several hours and performing activities of daily living, as well as the influence of pain. Considering that the study of nursing and physiotherapy from undergraduate to graduate level was compared, a significant difference was found in the total sum of the Oswestry questionnaire between these levels (p = 0.003), while a positive correlation of mean strength was found between the results of this questionnaire (τ = 0.448) and degree of pain. Hours of sitting and physical inactivity contribute to the development of pain. Physical activity and strengthening of the abdominal and back muscles, and proper change of position leads to the prevention of pain

CORRELATION BETWEEN MENTAL STATE OF HEALTHY WOMEN WHO GAVE BIRTH, THE LENGHT OF BREASTFEEDING AND CHILD'S DEVELOPMENTAL PROGRESS

Žena u trudnoći doživljava niz bioloških i psiholoških poremećaja, koji imaju utjecaj na rast i razvoj djeteta, odnose u obitelji i cijelu zajednicu. Pojavnost perinatalnih poremećaja je stanje kojem treba dati veće značenje. Cilj: cilj ovog istraživanja je steći uvid u pojavnost poremećaja raspoloženja koji se javljaju u perinatalnom periodu te povezanost tih poremećaja s postpartalnim periodom i napredovanjem djeteta. Nacrt studije: prospektivna kohortna studija Ispitanici i metode: U istraživanje su bile uključene zdrave trudnice u zadnjem trimestru trudnoće, ukupno 209 trudnica, 197 babinjača i 160 rodilja krajem trećeg mjeseca nakon poroda. Istraživanje je provedeno putem anonimne ankete sa sociodemografskim podacima. Instrumenti koji su korišteni u istraživanju su Edinburška skala postpartalne depresije (EPDS), Beckov inventar depresije (BID) i Beckov inventar anksioznosti (BIA), te kratka psihijatrijska skala (KPSO). Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su da je 15,3% ispitanica imalo blagi rizik za pojavu perinatalne depresije, s rezultatom ≥10 bodova na EPDS, a 7,7% je imalo izražen rizik s rezultatom od 13 do 20 bodova na EPDS. U istraživanju je korišten i BID koji je pokazao da je 3,8% ispitanica imalo blage poremećaje raspoloženja. BIA je pokazao da je 74% ispitanica pokazalo minimalnu razinu anksioznosti, a 1,1% imalo je izraženu anksioznost. Nakon izlaska iz rodilišta 89,2% rodilja dojilo je svoju djecu, a krajem trećeg mjeseca 62,5% učinilo je isto. Depresivnost rodilja krajem trećeg mjeseca nakon poroda koje nisu dojile svoju djecu ststistički je značajna (t=2,05, p<0,05). Spearmanovim koeficijentom korelacije pronađena je niska pozitivna povezanost depresivnosti nakon poroda i promjene tjelesne težine (rs=0,202, p<0,05) i dužine djeteta (rs=0,160, p<0,05) od poroda do trećeg mjeseca. Rodilje koje su kraće dojile treće dijete više su depresivne i anksiozne u usporedbi s ostalim rodiljama koje su dulje dojile svoju djecu. Zaključak: Identifikacija perinatalne depresivnosti tijekom trudnoće omogućava zdravstvenim djelatnicima praćenje rizičnih trudnica sa mjerama pojačanog nadzora, također i provođenje preventivnih intervencija te postavljanje dijagnoze perinatalne depresije uz pomoć kliničkih intervencija.During the pregnancy women experience a series of biological and psychological disturbances that affect growth and development of the child, family relationships and entire society. There should be payed more attention to perinatal disorders. Aim of study: The aim of this study is to gain insight into the appearance of mood disorders that appear during the perinatal period, and the correlation of these disorders with postpartal period and child's development. Draft of study: prospective cohort study Examinees and methods: The study involved healthy pregnant women in the last trimester of pregnancy, a total of 209 pregnant women, 197 puerperas and 160 pregnant women at the end of the third month after delivery. The study was conducted through an anonymous survey of sociodemographic data. The instruments used in the study were Edinburgh Postnatal Depression Scale (EPDS), Beck Depression Inventory (BDI), Beck Anxiety Inventory (BAI) and the Brief Psychiatric Rating Scale (BPRS). Results: The results showed that 15.3% of respondents had a slight risk of perinatal depression, with a score of ≥10 points on the EPDS, and 7.7% had a risk with a score from 13 to 20 points on the EPDS. The study also used a BDI, which showed that 3.8% of respondents had mild depressive symptoms. BAI has shown that 74% of repondents showed a minimum level of anxiety, and 1.1% had a pronounced anxiety. After leaving the maternity hospital 89.2% of new mothers breastfed their children, and at the end of third month after delivery 62.5% of them. Statistically significant (t=2.05, p<0.05) was the occurrence of depression among the new mothers who did not breastfeed their children. Spearman's correlation coefficient discovered low positive correlation between depression after delivery and weight changes (rs = 0.202, p <0.05) and the length of the child (rs=0,160, p<0,05) from birth to three months. New mothers who breastfed their third child shorter were more depressed and anxious than other mothers who breastfed their children during longer period. Conclusion: Identification of perinatal depression during pregnancy allows health professionals to follow pregnant women at risk with increased supervision, to provide preventive interventions and diagnosis of perinatal depression with the help of clinical interventions

Stupanj zadovoljstva medicinskih sestara u izvršavanju radnih zadataka

Uvod: Stupanj zadovoljstva izvršavanja radnih zadataka definira se ugodnim osjećajem koji proizlazi iz percepcije da nečiji posao ispunjava ili omogućava ispunjenje važnih poslovnih vrijednosti pojedinca. On utječe na stupanj kvalitete rada, učinkovitost u radu i važan je dio sestrinskog profesionalnog života. Cilj: U istraživanju se željelo ispitati utječu li međuljudski odnosi, organizacija rada, osjećaj sigurnosti na poslu, visina plaće, mogućnost napredovanja i komunikacija na zadovoljstvo izvršavanja radnih zadataka medicinskih sestara i tehničara. Metode: Provedeno je presječno istraživanje pomoću anonimnog anketnog upitnika u kojemu je sudjelovalo 67 medicinskih sestara i tehničara koji rade na kirurškim odjelima te u operacijskim salama. Rezultati: Iz rezultata je vidljivo da su zaposlenici kirurških odjela i operacijskih sala u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice nezadovoljni organizacijom rada, ali su djelomično zadovoljni radnim zadacima. Prevladava zadovoljstvo osjećajem sigurnosti na poslu te sigurnosti zaposlenja. U ispunjavanju radnih zadataka vrlo je bitno zadovoljstvo odnosom s nadređenim, mogućnost napredovanjate zadovoljstvo s bliskim suradnicima. Zaključak: Zaposlenici na kirurškim odjelima te u operacijskim salama u Kliničkom bolničkom centru Sestre milosrdnice djelomično su zadovoljni izvršavanjem radnih zadataka

Smoking Habit and Nicotine Effects

Smoking is a gained habit with which one starts experimenting at the age of 10, and it usually becomes part of the habit at the age of 20. It is the combination of narcotic addiction and deep-seated smoking habits. Nicotine is the main cause of smoking addiction, and the custom of preparation for smoking itself and smell of cigarettes create addictive behavior among smokers. Today, nicotine is socially most widely accepted legal drug in the world, and its uptake into the organism through the respiratory tract is 10 times stronger than heroin. Addiction and necessity for cigarettes are constant and intense, and the treatment for smoking addicts is long and difficult. Smoking is a worldwide epidemic, which is closely connected to other addictions such as coffee, alcohol, drugs, and gambling

OPEN COMMUNICATION AS BASIS OF PALLIATIVE APPROACH

Razvoj tehnologije suočava nas s pitanjem bespomoćnosti osobe koja se nalazi u fazi smrtnog ishoda bolesti. Proces umiranja u svojoj jedinstvenosti i univerzalnosti nadilazi dimenziju čovjekove svijesti i podsvijesti te zahtijeva multidisciplinarni pristup članova tima koji skrbe o pacijentu i surađuje s članovima njegove obitelji. Temelj palijativnog pristupa je odnos utemeljen na razumijevanju, osjetljivosti, empatiji, fleksibilnosti, otvorenoj dvosmjernoj komunikaciji liječnik-bolesnik i raznovrsnoj komunikaciji u socijalnoj mreži. Komunikacija u palijativnoj skrbi zahtijeva znanje, kompetencije i vještine u specifičnosti obavljanja svakodnevnog posla, koji je težak proces. Jedna od najvažnijih vještina potrebnih u komunikaciji u palijativnoj skrbi je znati čuti i slušati. To je vrsta slušanja u kojem se pacijentu pokazuje da se doista sluša ono što on govori, pita i osjeća. U trenutku kada medicinski postupci i intervencije kod bolesnika od neizlječivih bolesti ne pokazuju pozitivne ishode, palijativna skrb umanjuje ljudsku patnju. Uključivanjem palijativne skrbi, koja nije dovoljno prepoznata kao prioritet u javnom zdravstvu, osobito u zemljama u razvoju poboljšali bismo kvalitetu života pacijenata i članova njihovih obitelji.Through the development of technology we are faced with the question of human helplessness experienced by the person who is in the terminal phase of the disease. The process of dying, in all its uniqueness and universality, surpasses the dimension of the human consciousness and sub consciousness, and requires a multidisciplinary approach of the team members who take care of the patient and cooperate with the members of their family. The base of the palliative approach is a relationship based on understanding, sensibility, empathy, flexibility, open and two-way doctor-patient communication and diverse communication in the social network. Communication in palliative care requires knowledge, competencies and skills in the peculiarity of doing that job, which is a difficult and demanding process. One of the most important and necessary skills in the palliative care communication is knowing how to hear and listen. It is a kind of listening where it is really important to show to the patient that you are really listening what he tells you, asks or feels. In the moment when medical procedures and interventions that include patients who suffer from terminal diseases do not show positive outcomes, the palliative care alleviates the human suffering. Through the implementation of palliative care, which is not recognized enough as a priority in the public health care, especially in developing countries, we could improve the quality of life of patients and members of their families

Sveučilišna nastava kao odraz različitih teorijskih pristupa

Uvod: Kombinacijom teorijskih pristupa u nastavi povećava se motivacija stu- denata i kvaliteta odgojno-obrazovnog procesa. Cilj ovog rada bio je ispitati pri- sutnost teorijskih pristupa s njihovim odrazom na kvalitetu sveučilišne nastave, kreativnost, samoaktualizaciju, usvajanje znanja, vještina i sposobnosti te pri- sutnost (ne)ugodne klime. Metoda: Uporabom anonimnog anketnog upitnika provedeno je istraživanje najčešćih pristupa u nastavi studenata Učiteljskog studija i Studija sestrinstva u Osijeku te studenata Studija sestrinstva u Čakovcu. Rezultati: Rezultati istraživanja pokazali su da je, bez značajne razlike na obje vrste studija, najviše korišten sociocentristički pristup, kod čak 80 % studena- ta. Na Učiteljskom studiju značajnija je zastupljenost pedocentrističkog pristu- pa (Fisherov egzaktni test, P < 0,001), umjetničkog (Fisherov egzaktni test, P = 0,001), emancipacijskog (Fisherov egzaktni test, P = 0,02), kreativnog (Fishe- rov egzaktni test, P < 0,001) u odnosu na studente Studija sestrinstva. Značaj- nija je zastupljenost komponenata sustavnog (Mann Whitney U test, P = 0,01) i kreativnog pristupa (Mann Whitney U test, P = 0,004) u odnosu na studente Studija sestrinstva. Individualni oblik rada (Mann Whitney U test, P = 0,02), i aktivnost u paru (Mann Whitney U test, P = 0,04), značajnije je primijenjen na Učiteljskom studiju nego na Studiju sestrinstva. Motivacija i opuštenost značaj- ne su na studiju Sestrinstva (Fisherov egzaktni test, P = 0,005). Sveučilišna na- stava Učiteljskog studija kreativna je za 30 ispitanika (38,5 %), dok je na Studiju sestrinstva nastava pedocentrična (Fisherov egzaktni test, P = 0,003). Zaključak: Studenti Učiteljskog studija imaju više zastupljenih kreativnih pri- stupa u odnosu na Studij sestrinstva

Metode rada i ponašanja zdravstvenih djelatnika u operacijskoj sali [kratki pregled] Methods of work and behavior of healthcare professionals in the operating room [short overview]

Svrha je stručno-znanstveno ispitati, prema smjernicama i/ili preporukama međunarodnih zdravstvenih organizacija, mogu li „oprani“ članovi operacijskog tima upravljati rezervnim upravljanjem operacijskog stola koji je smješten na vertikalnom postolju (stupu) operacijskog stola. Posljedično, je li dopušteno da članovi kirurškog zdravstvenog tima mehanički dodiruju rukama i sterilnom odjećom plohe koje se nalaze ispod donje horizontalne linije operacijskog stola, koje su relevantne metode očuvanja sterilnosti u operacijskoj dvorani i postupnik očuvanja sterilnosti u operacijskoj dvorani. Izvršen je uvid u bibliometrijske [biomedicinske] baze podataka. Pretraživanje je učinjeno uporabom MeSh-postupnika u biomedicinskoj bazi PubMed, a u svrhu traženja specifičnosti u Republici Hrvatskoj provjera pronađenih znanstvenih članaka učinjena je uporabom biomedicinske baze HRČAK i to uporabom ključnih riječi prema smjernicama engl. The  Association of periOperative Registered Nurses[AORN]

Mišljenje učenika završne godine srednje medicinske škole i studenata završne godine preddiplomskog studija sestrinstva o doniranju organa

Aim. To examine and compare the opinions of the final year secondary health care students and the final year students of the undergraduate Nursing study programme about the significance of organ donation. Methods. A cross-sectional study was conducted on a sample of 60 participants of whom 30 were undergraduate Nursing study programme students and 30 were secondary health care students. The research instrument was a questionnaire designed for the purpose of this study, which included the following groups of questions: the first group consisted of questions about the participants’ general data, while the second group contained questions about organ donation itself. Results. From the obtained results, it was determined that there is no statistically significant difference in the decision to donate organs depending on the level of education. Furthermore, the results show that both groups of participants want to donate organs and the main motivation is to rescue someone’s life. In addition, the majority of participants express the view that such behavior is a humane act. Conclusion. Education level does not affect organ donation decision making. The main motivation for deciding on donating organs is to rescue someone’s life. Organ donation is an act of humanity. In the survey, several respondents expressed negative opinion about organ donation. Therefore, it is recommended that workshops aimed at future health professionals, be organized in secondary health care schools and other educational institutions for healthcare professionals to emphasize the importance of organ donation.Cilj. Ispitati i usporediti mišljenja učenika završne godine srednje medicinske škole i studenata završne godine preddiplomskog studija sestrinstva o važnosti doniranja organa. Metode. Provedena je presječna studija na ukupno 60 ispitanika od kojih je 30 učenika srednje medicinske škole i 30 studenata preddiplomskog studija sestrinstva. U prikupljanju podataka primijenjen je upitnik izrađen za potrebe ovog istraživanja koji je sadržavao sljedeće skupine pitanja: u prvoj skupini pitanja o općim podacima ispitanika, a u drugoj skupini pitanja o tematici doniranja organa. Rezultati. Dobivenim rezultatima utvrđeno je da ne postoji statistički značajna razlika kod donošenja odluke o doniranju organa ovisno o stupnju obrazovanja. Nadalje, rezultati su pokazali da i učenici završne godine srednje medicinske škole i studenti završne godine preddiplomskog studija sestrinstva žele donirati organe te im je glavna motivacija spašavanje nečijeg života, a dodatno većina ispitanika izražava stav da je takvo postupanje human čin. Zaključak. Stupanj obrazovanja ne utječe na donošenje odluke o doniranju organa. Glavna je motivacija prilikom donošenja odluke o doniranju organa spašavanje nečijeg života. Doniranje organa je human čin. U istraživanju je nekoliko ispitanika izrazilo negativno mišljenje o doniranju organa. Stoga je preporuka da se u srednjim medicinskim školama i ostalim obrazovnim ustanovama za zdravstvene djelatnike organiziraju radionice koje imaju cilj budućim zdravstvenim djelatnicima ukazati na važnost doniranja organa

STAVOVI STUDENATA MEDICINE, PRAVA I PSIHOLOGIJE PREMA DISTANAZIJI I PRAVU PACIJENATA NA SUODLUČIVANJE O POSTUPCIMA LIJEČENJA U TERMINALNOJ FAZI BOLESTI

Distanazija se odnosi na primjenu medicinskih zahvata s ciljem održavanja života u slučajevima kada ne postoji nikakva nada za izlječenjem, pri čemu ti postupci mogu dovesti do produljenja patnje i boli kod bolesnika. U ovom istraživanju ispitani su stavovi 370 studenata prve i završnih godina studija medicine, prava i psihologije o distanaziji te o pravu pacijenta na suodlučivanje u procesu liječenja u terminalnoj fazi bolesti. Stavovi studenata prema distanaziji su pretežno pozitivni u slučajevima kada se to liječenje doživljava kao borba za život pacijenta, dok je u slučajevima naglašavanja patnje pacijenta i obitelji stav prema distanaziji blago negativan. Studenti završnih godina studija medicine imaju statistički značajno negativniji stav prema distanaziji od studenata prve godine, te studenata ostalih studija. Sve ispitane skupine studenata imaju pozitivan stav prema pravu pacijenta na suodlučivanje u procesu liječenja, s tim da studenti prve godine medicine imaju relativno najniže procjene. Pozitivan stav prema distanaziji nisko je povezan s većom religioznošću ispitanika (r=-0,308), te vrlo nisko s konzervativnim životnim svjetonazorom (r=0,162), dok je osobno iskustvo tijekom studija vezano uz zahvat koji ne može pomoći pacijentu tek neznatno povezano s negativnijim stavom prema distanaziji (r=0,131). Korelacija između stava prema distanaziji i eutanaziji niska je i negativna (r=-0,354) što može ukazivati na blagu tendenciju da ispitanici odustajanje od distanazije mogu doživljavati kao neki oblik pasivne eutanazije. Rezultati ukazuju na složenost koncepta distanazije i potrebu multidisciplinarnog pristupa ovom problemu