Holistički odnosi s medijima organizacija u kulturi

Istraživanje vodećih udžbenika i priručnika na visokoškolskim institucijama u Hrvatskoj pokazuje da se odnosi s medijima promatraju parcijalno, kakvi nisu u stvarnosti, u skladu s dva osnovna i suprotstavljena gledišta prema kojima su oni ili dio odnosa s javnostima ili dio marketinga. Pojavom novih medija i prevladavanjem višesmjernog asimetričnog komuniciranja, nameće se cjelovit pristup odnosima s medijima. Te postavke potvrđuje i provedena studija slučaja o odnosima s medijima Dubrovačkih ljetnih igara tijekom sezone 2009. Tako ovaj rad uz holistički pristup odnosima s medijima za organizacije u kulturi i male organizacije uopće, na osnovi analize i istraživanja izvodi nove definicije odnosa s medijima i publiciteta

Etics in E-zines

Istraživanje provedeno kvantitativnom i kvalitativnom metodom analize sadržaja pojedinih hrvatskih internetskih glasila pokazalo je da skriveni anonimnošću, pojedinci slobodu izražavanja, koja je blagodat Interneta, vulgariziraju i pretvaraju je u netrpeljivost prema drugima, izljeve mržnje i anarhiju. Umjesto na gledišta, gnjev se usmjerava na autora, njegovu obitelj, narod, vjeru ili rasu, pokazalo je ovo istraživanje. Sloboda je pravo ljudi na istinito, točno, pošteno, uravnoteženo i nepristrano izvještavanje, sloboda je i korištenje po hrvatskom zakonodavstvu priznatog prava na ispravak, a sloboda je i pravo da se ne gleda neka emisija ili ne čitaju napisi pojedinih autora. Ali, sloboda nikad nije bila, niti će biti, ugrožavanje prava drugih, što nažalost još uvijek nije zaživjelo kao pravilo ponašanja u dvosmjernom komuniciranju posredstvom internetskih glasila.Research conducted with quantitative and qualitative content analysis method of certain Croatian E-zines revealed how individuals, hidden by anonymity, one of Internet’s major benefits, vulgarize freedom of speech and turn it into intolerance towards others, eruptions of hatred and anarchy. Instead on aspects, anger is aimed on author, his family, nation, religion or race, according to this research. Freedom is the right of people on truthful, accurate, fair, balanced and unbiased information coverage, freedom is the ability to use right on corrective amendment, acknowledged by Croatian law system, and freedom is also the right not to watch some programs and shows or not to read articles by certain authors. But, freedom was never, nor it will become, the right to imperil rights of others, which unfortunately still didn’t live up to be rule of conduct in bidirectional communication through E-zines

Model of the Computer Simulation System for Managing Geospace under Uncertainty Conditions

Cilj - Cilj istraživanja je razvoj modela, implementacija prototipa i verifikacija računarskog simulacionog sistema koji omogućuje rad sa nepreciznim geoprostornim podacima u realnim uslovima, i proširivanje postojećiim sistemima, razvoja novih algoritama za obradu, novih modela za reprezentaciju procesa i njihovu integraciju. Metodologija - Za modeliranje neodređenosti i nepreciznosti u podacima i procesima korišćen je fazi pristup. Za razvoj softverskog sistema korišćen je objektni pristup (UML 2.0.), model višeslojne distribuirane softverske arhitekture, kombinacija više objektno orijentisanih programskih jezika, i standardi iz oblasti prostornih podataka i procesa. Verifikacija je izvršena na primeru ekstrakcije prostornih osobina na osnovu rasterskih mapa, i implementirana su dva prostorna procesa u skladu sa definisanim modelima. Rezultati - Predloženi su modeli tačkastih (fazi tačka), pravolinijskih (fazi duž) i jednostavnih površinskih (fazi trougao, fazi krug) nepreciznih objekata pomoću fazi skupova. Date su definicije i osobine osnovnih prostornih operacija (prostorna merenja, prostorne funkcije i prostorne relacije). Dat je predlog za modeliranje geoprostornih procesa i algoritam za odreĎivanje fazi konveksnog omotača koji se odlikuje smanjenom računskom složenošću u odnosu na postojeće algoritme. Ograničenja istraživanja/implikacije – Sistem ne obuhvata standardizovan format za razmenu nepreciznih prostornih podataka. To znači da se format razmene mora implementirati u softveru. Praktične implikacije - Predloženi modeli mogu se, pre svega, koristiti u geografskim informacionim sistemima, ali i u analizi slike, te drugim zadacima koji zahtevaju modelovanje realnog prostora (robotika i slično). Originalnost/vrednost – Originalni doprinosi su sledeći: novi modeli tačkastih (fazi tačka), pravolinijskih (fazi duž) i jednostavnih površinskih (fazi trougao, fazi krug) objekata, novi modeli osnovnih prostornih operacija (prostorna merenja, prostorne funkcije i prostorne relacije) i novi algoritam za odreĎivanje fazi konveksnog omotača koji se odlikuje smanjenom računskom složenošću u odnosu na postojeće algoritme.Purpose- The purpose is model development, software prototype implementation and verification of the computer simulation system which provides support for imprecise data processing under real conditions, as well as extensions to existing systems, development of novel algorithms for data processing, new models for processes’ representation and their integration. Design/methodology/approach - Fuzzy approach is used for modelling uncertainties and imprecision. For the software system’s development object approach (UML 2.0), multi-tiered distributed software architecture, combination of several object programming languages, and standards for geospatial data and processes are deployed. Verification is carried out by the example of spatial features extraction from raster maps which is applied to two spatial processes compliant to the proposed model. Findings- Models for point (fuzzy point), line (fuzzy line) and simple planar (fuzzy triangle, fuzzy circle) imprecise objects are proposed. The definitions and basic features of spatial operations (spatial measurements, spatial functions and spatial relations) are given. A proposal for modelling geospatial processes is given and the algorithm for fuzzy convex hull characterized by reduced computational complexity. Research limitations/implications - The system does not comprise standardized format for imprecise data interchange. This means that interchange format should be implemented within the software. Practical implications - The proposed models can be used, primarily for geographic information systems, but they can be also deployed in image analysis as well as tasks requiring modelling of the real space (robotics, etc.). Originality/Value - The main original contributions are: novel models for point (fuzzy point), line (fuzzy line) and simple planar (fuzzy triangle, fuzzy circle) imprecise objects, novel models for imprecise spatial operations (spatial measurements, spatial functions and spatial relations), and the algorithm for fuzzy convex hull characterized by reduced computational complexity

Medijski prikaz zbilje ili sjenine sjene sjena odrazova odraza stvarnosti

Osjetila su obavila svoj posao i prenijela manje ili više izobličenu izvornu pošiljateljevu poruku. Primatelj tada primljene nizove signala, kodova, neovisno o tome jesu li to znakovi, zvukovi, slike, simboli ili njihove kombinacije, tumači sam sebi spajajući ih u suvislu cjelinu, koliko mu to mogućnosti dopuštaju. Prvu moguću smetnju može predstavljati njegova sposobnost razumijevanja medijskih poruka – jasno određenje da se radi o medijskome prikazu djelića zbilje, a ne o stvarnosti. Moglo bi se postaviti pitanje: Pa tko to ne zna? Premda bi mogao slijediti brzopleti odgovor da svatko zna razliku između medijske poruke i stvarnosti, on nije točan. Razliku znaju samo osobe odgojene za primanje medijskih poruka. Ili, kako piše u priručniku o odgoju za medije Život s medijima: „Poznavati abecedu i znati čitati, danas kad već prevladava (medijska) vizualna kultura, nije više dovoljno. Dok upozoravamo na klasičnu nepismenost, prisutnu i u najrazvijenijim dijelovima svijeta, previđamo da smo mi u manje razvijenim državama analfabeti ništa manje kobne vrste: medijski nepismeni.“16 Tek kad su odgojeni za razumijevanje medija, ljudi stvaraju predodžbu primljenih medijskih znakova, slika, zvukova i simbola kakvi bi trebali (mogli) biti u stvarnosti. Nepismenome čovjeku znakovi jao ništa ne znače, a pismeni ih čitajući u svome mozgu može protumačiti jaukom vjernim kao da ga je uistinu čuo. Tko ne zna čitati notne zapise, može samo gledati čudne znakove poredane na papiru, dok ih znalac može u svojem mozgu pretvoriti u glazbu i zaključiti sviđa li mu se ona ili ne.The discussion on the possibilities of the comprehension of reality is a basic precondition for understanding the communication process. There is no man who can utterly comprehend it, not only because of its extent, but because of its spatial and temporal expandability, complexity and immeasurable size. One cannot easily renounce the latest theories on the existence of multiple parallel worlds, even parallel space and time, just because they have not been empirically proven yet. A sufficient reason for their appreciation is that they cannot be proven impossible either. The reality exists, therefore it is true. The reality is what it is; therefore the truth is what it is. It is the only unvarnished truth, no matter how much immeasurable it is. A media representation of the truth is separated by five levels of distortion from the reality, and it is only a shadow of a shadow\u27s shadow of a reflection\u27s reflection of the reality

Nasilnici stvaraju medijski događaj

Početna hipoteza da su hrvatski dnevni listovi divljanje hrvatskih navijača na Malti tijekom nogometne utakmice između Malte i Hrvatske, koja je odigrana 7. rujna 2005. godine, iskoristili kako bi mogli pisati o mogućem novom nasilju, najavljujući susret između Dinama i Hajduka 11. rujna 2005. godine, potvrđena je analizom sadržaja novinskih napisa u šest hrvatskih dnevnih listova. Usporedba s još dva susreta istih nogometnih momčadi, kada u najavama listovi nisu isticali nasilje nego nogomet, tu hipotezu još osnažuje. Prva pomoćna hipoteza, prema kojoj su dnevne novine imale namjeru prouzročiti stvarno nasilje i sukobe navijača, kako bi imale o čemu pisati još danima, nije potvrđena ovim istraživanjem. Druga pomoćna hipoteza, prema kojoj cilj listova nije bio proizvoditi nasilje, nego tek medijske pseudodogađaje, kako bi se privukla pozornost na čitanje najava nogometnog susreta, potpuno je potvrđena. Pojedini primjeri iz novina pokazuju kako je stvoren pseudodogađaj, ali oni nisu utjecali na konačan zaključak koji je proizvod egzaktnih brojčanih pokazatelja kvantitativne i kvalitativne analize sadržaja. Sportsko novinarstvo se, kad je riječ o pravilima struke i etičkim načelima, ne smije razlikovati od novinarstva uopće, pa istinito, pošteno, točno, uravnoteženo i nepristrano izvješćivanje javnosti moraju biti i njegov cilj i uzrok. Stvaranje medijskog događaja davanjem prevelike pozornosti izgrednicima i nasilničkim skupinama, suprotno je osnovnim pravilima struke i novinarske etike. Lažno prikazivanje stvarnosti, preuveličavanje i pogrešno tumačenje činjenica, štete ugledu novinarstva u cjelini, čak i kad se radi o malom djeliću životne zbilje poput jedne nogometne utakmice, kakvih je bilo mnogo u prošlosti i bit će ih još više u budućnosti. Ili, drugim riječima, u stvarnosti nasilnici ipak stvaraju medijske događaje. I to ne samo nasilnici na tribinama, nego još više oni u medijima.Through analysis of newspaper articles, which covered specifi c Croatian soccer matches, this paper shows journalists’ creation of pseudo-events that misled readers about incidents, especially those concerning violence. The paper, through qualitative and content analyses, provides evidence that the news media abused their positions by creating these pseudo-events, therefore, misleading the public through their stories and photos. The study’s fi ndings show defects in sports journalism—faults already noticed in similar studies as long as seventy years ago; problems include distortion, exaggeration, and misinterpretation of facts. Balanced and unbiased reporting is sorely missing. Also noted is the poor reporting about troublemakers at the matches; these spectators were given more coverage than deserved, which is both a sensational and harmful practice. The study concludes that the above behaviors by journalists create a negative, instead of positive, role in society