HIPERKOMPLEKSNO ZNANJE U GOSPODARSTVU TEMELJENOM NA ZNANJU

The paper provides a definition of hypercomplexity and hypercomplex knowledge in knowledge-based economies and proves the hypothesis that development, application and expansion of new technological achievements have a direct impact on a country’s economic growth. Data collected from relevant databases for 110 world countries were used in the calculations. Data for other countries have not been published, which is a typical limitation in the application of such research methodology. Developmental lags of the Republic of Croatia have been established by the method of transformation of variables in the analysed developmental indicators and their components, and proposals for their improvement have been provided. Taking into consideration the established effect of the increase in the Research Capacity Development Index, Technology and Innovation Efficiency Index, and the Ability to Absorb Knowledge and Technology Index on economic growth, Croatia needs to invest additional resources in the increase in human capital and labour productivity in order to reduce developmental lags.U radu se definira hiperkompleksnost i hiperkompleksno znanje u gospodarstvima temeljenim na znanju te se dokazuje hipoteza da razvitak, primjena i širenje novih tehnoloških dostignuća direktno utječu na ekonomski rast zemlje. U izračunima su korišteni podaci prikupljeni iz relevantnih baza za 110 zemalja svijeta. Za ostale zemlje podaci nisu objavljeni što predstavlja tipično ograničenje u primjeni ovakve metodologije istraživanja. Metodom transformacije varijabli utvrđena su razvojna zaostajanja Republike Hrvatske u promatranim razvojnim pokazateljima i njihovim komponentama te su dani prijedlozi za njihovo poboljšanje. S obzirom na utvrđenu vezu između porasta indeksa razvijenosti istraživačkih kapaciteta, učinkovitosti tehnologije i inovacija te sposobnosti apsorpcije znanja i tehnologije na gospodarski rast, Hrvatska mora ulagati dodatna sredstva u povećanje ljudskog kapitala i produktivnosti rada da bi smanjila razvojna zaostajanja

Tendencije razvojnih nejednakosti hrvatskih županija

The research objective is to use the multi-criteria approach in order to analyse and establish the intensity of development disparties in Croatian counties since Croatia’s independence, as well as their development tendencies. According to the basic hypothesis, it is possible to use dynamics analysis and development characteristics of Croatian counties in the past 20 years in order to establish tendencies of regional disparities and the key regional development problems. The meta-analysis method was used in the research because there was a great variety of information. Former development of Croatian counties was analysed in the first step, measured by the range between the minimum and the maximum value of some of the previously used development indicators of Croatian counties. The extent of relative development disparities was established, as well as whether they had been increasing or reducing. The main result of the analysis is evaluation of tendencies and the present development level in individual counties, and the key reasons which had an impact on development. Measures for reduction of development disparities are proposed. A complex multi-criteria regional development analysis conducted in the research shows that, in the period between 1991 and 2009, eleven counties were developing, three were developing at a slower pace, one was stagnating, and six counties lagged behind in development, which is the basic conclusion of the research.Cilj istraživanja je višekriterijalnim pristupom istražiti i utvrditi intenzitet razvojnih nejednakosti u hrvatskim županijama te njihov razvojni smjer. Polazna hipoteza je da je moguće analizom dinamike i obilježja razvoja hrvatskih županija u proteklih 20 godina utvrditi tendencije regionalnih nejednakosti i ključne probleme regionalnog razvoja. U istraživanju, zbog većeg broja različitih podataka, primijenjena je metoda meta-analize. U prvom koraku analiziran je dosadašnji razvoj hrvatskih županija mjeren rasponom između najmanje i najveće vrijednosti nekih do sada korištenih pokazatelja razvijenosti hrvatskih županija. Utvrđeno je kolike su relativne razlike u njihovoj razvijenosti te jesu li se one smanjivale ili povećavale. Potom je analiziran njihov razvoj primjenom novih međunarodno prihvaćenih pokazatelja. Glavni rezultat analize je ocjena o kretanju i sadašnjoj razini razvijenosti pojedine županije te o ključnim uzrocima koji su na to utjecali. Slijedom toga predložene su mjere za smanjenje razlika u razvijenosti. Kompleksna višekriterijalna analiza regionalnog razvoja provedena u istraživanju, pokazala je da se u razdoblju 1991.-2009. godine 11 županija razvija, tri se razvijaju sa sporijim intenzitetom, jedna stagnira, a šest županija zaostaje u razvoju što je temeljni zaključak istraživanja

Obrazovanje, siromaštvo i dohodovne nejednakosti u Republici Hrvatskoj

Contemporary researches on economic inequality and poverty are pointing out that their key causes appear in the field of tax policy, workforce policy, policy of employment and more recently in education and educational quality of population. The authors are therefore examining the level and quality of education of Croatian population as one of the most important terms of poverty. In compliance with findings that submit theoretical and empirical evidence of their connection, they highlight education as the most important influential area of economic and social policy in purpose of long-term downsizing of poverty and economic inequality, as well as reaching the level of development of the most successful CEE and EU countries.Suvremena istraživanja ekonomskih nejednakosti i siromaštva naglašavaju da se njihovi ključni uzroci nalaze u području porezne politike, politike radne snage i zapošljavanja, a u novije vrijeme naročito se kao uzroci naglašavaju obrazovanje i obrazovanost stanovništva. Stoga autori istražuju razinu i kvalitetu obrazovanosti stanovništva Republike Hrvatske kao jedne od najvažnijih odrednica siromaštva. U skladu s nalazima, koji podastiru teorijske i empirijske dokaze o njihovoj povezanosti, ukazuju na značaj obrazovanja kao najznačajnijeg područja djelovanja ekonomske i socijalne politike u cilju dugoročnog smanjenja siromaštva i ekonomskih nejednakosti te dostizanja razine razvijenosti najrazvijenijih CEE zemalja i zemalja Europske unije

Education, poverty and income inequality in the Republic of Croatia

Contemporary researches on economic inequality and poverty are pointing out that their key causes appear in the field of tax policy, workforce policy, policy of employment and more recently in education and educational quality of population.The authors are therefore examining the level and quality of education of Croatian population as one of the most important terms of poverty. In compliance with findings that submit theoretical and empirical evidence of their connection, they highlight education as the most important influential area of economic and social policy in purpose of long-term downsizing of poverty and economic inequality, as well as reaching the level of development of the most successful CEE and EU countries

Razvijenost ljudskih potencijala i istraživačkih kapaciteta i njihov utjecaj na ekonomski rast

The goal of this research is to provide an analysis of the development of the Republic of Croatia and 110 selected countries in terms of human resource development index components and the components of the Technological Achievement Index. Developmental lags of the Republic of Croatia were determined by the bird’s eye view method in terms of the observed developmental indicators, and suggestions were provided for their development. The impact of the analysed indicators and their components on the economic growth of the Republic of Croatia and the selected countries was established by regression analysis. The paper provides possible developmental guidelines for certain components. The results of the research proved that the Human Resources Development Index is insufficient in the analysis of economic development, as well as the existence of the expected correlation between trained human resources, which enable technological progress, and economic growth of a country. Taking into consideration the correlation between the growth of the Human Resources Development Index, Research Capacity Index, Technology and Innovation Index, and the Ability to Absorb Knowledge and Technology Index and economic growth, which was determined by the application of a model, Croatia has to make additional investments in the growth of human capital and labour productivity in order to reduce developmental lags.Cilj ovog rada je uz pomoć komponenti indeksa razvijenosti ljudskih potencijala i komponenti indeksa tehnološkog dostignuća analizirati razvijenost Republike Hrvatske i 110 odabranih zemalja. Metodom ptičje perspektive utvrđena su razvojna zaostajanja Republike Hrvatske u promatranim razvojnim pokazateljima i njihovim komponentama te su dani prijedlozi za njihovo poboljšanje. Također, regresijskom analizom utvrđen je utjecaj analiziranih pokazatelja i njegovih komponenti na ekonomski rast Republike Hrvatske i odabranih zemalja. Navedene su moguće smjernice napretka pojedinih komponenti. Rezultati istraživanja dokazuju da indeks razvijenosti ljudskih potencijala nije dovoljan u analizi gospodarske razvijenosti te da postoji očekivana povezanost između osposobljenih ljudskih potencijala, koji čine tehnološki napredak mogućim, i ekonomskog rasta zemlje. S obzirom na primjenom modela utvrđenu vezu između porasta indeksa razvijenosti ljudskih potencijala, istraživačkih kapaciteta, učinkovitosti tehnologije i inovacija te sposobnosti apsorpcije znanja i tehnologije na gospodarski rast, Hrvatska mora ulagati dodatna sredstva u povećanje ljudskog kapitala i produktivnosti rada da bi smanjila razvojna zaostajanja

MANAGEMENT OF HUMAN RESOURCES AS A PREREQUISITE OF INNOVATIVENESS AND BUSINESS EFFICIENCY

Kao rezultat povijesno-razvojnih promjena u svim segmentima društvenih i gospodarskih zbivanja javljaju se brojna inovativna rješenja s ciljem olakšavanja čovjekova života i rada. Strategijsko upravljanje ljudskim potencijalima postaje presudno za pronalaženje originalnih rješenja u proizvodnom i uslužnom sektoru radi udovoljavanja sve većim tržišnim zahtjevima te radi poboljšanja konkurentskog položaja poduzeća. Uključivanjem svih procesa planiranja i razvoja ljudskih potencijala u dugoročnu razvojnu politiku, moguće je povećati inovativnost i ostvariti visoke razvojne ciljeve poduzeća. Autori u radu nastoje dokazati da ljudi, njihov stalni razvoj i korištenje njihovih potencijala postaju glavni nositelj poslovnog uspjeha te da strategijsko upravljanje ljudskim potencijalima vodi ka boljim rezultatima kroz unapređenje vodstva, porast radnog učinka i odanosti zaposlenika, povećanje broja inovacija i stvaranje novog poslovnog ambijenta u kojemu inovacije postaju pokretač razvoja.Numerous innovative solutions with the purpose of facilitating human life and work have emerged as a result of historical developmental changes. Strategic management of human resources becomes crucial for finding original solutions in the production- and service sector in order to meet growing market demands and to improve competitive position of enterprises. By inclusion of all the processes of planning and development of human resources into the long-term developmental policy, it is possible to increase innovativeness and to achieve high developmental objectives of the enterprise. In this paper, the authors attempted to prove that people, their constant development and use of their resources become the main agents of business efficiency, and that strategic management of human resources leads to better results through advancement of leadership, increase in performance and loyalty of the employees, increase in innovations and creation of a new business environment in which innovations become the driving force of development

Human resources development for knowledge-based economy

Međuutjecajnost znanja, obrazovanja, ljudskog potencijala, intelektualnog kapitala, cjeloživotnog učenja i gospodarskog razvoja postaje sve očitija. Dolazi do brzog rasta novog i još bržeg zastarijevanja postojećeg znanja te se smatra da će 21. stoljeće biti ono u kome će se ljudi i društva razlikovati po upotrebi znanja u svakodnevnom životu. Polazeći od znanstveno utemeljenih spoznaja o ljudskim potencijalima, znanju, društvu znanja i ekonomskom razvoju, disertacija ukazuje na značajke ljudskih potencijala i promjene u upravljanju i razvoju ljudskih potencijala koje su nužna pretpostavka za razvoj gospodarstva temeljenog na znanju. U disertaciji se prikazuju dosadašnje znanstvene spoznaje o znanju, obrazovanju, gospodarskom razvoju te o razvoju ljudskih potencijala. Istražene su i prezentirane temeljne karakteristike znanja i društva znanja te značaj ljudskih potencijala i obrazovanja za ekonomski rast i razvoj. Na osnovu tih spoznaja utvrđen je međusobni utjecaj obrazovanja, tehnologije i ekonomskog razvoja u gospodarstvu temeljenom na znanju te doprinos obrazovanja ljudskih potencijala gospodarski rast i razvoj. Uz pomoć metoda kvantitativne i kvalitativne analize istražen je, utvrđen i interpretiran doprinos razvoja inovacija i tehnologije te istraživačkih kapaciteta gospodarskom rastu i razvoju. Primjenom matematičkih i statističkih metoda izmjerena je razvijenost ljudskih potencijala za 110 zemalja svijeta te je pozicionirana Hrvatska u svjetskom i europskom okruženju. Posebice je istražena i analizirana razvijenosti ljudskih potencijala svih hrvatskih županija. Slijedom rezultata empirijskog istraživanja predložen je niz mjera i aktivnosti za formiranje strategije razvoja ljudskih potencijala u društvu temeljenom na znanju te se ukazuje na nužne promjene u obrazovnim sustavima. Smatra se da se povećanjem akumulacije ljudskog kapitala putem razvoja ljudskih potencijala povećava stopa gospodarskog rasta te da nedovoljna i/ili neodgovarajuća obrazovanost ljudskih potencijala ima negativan utjecaj na ekonomski rast te da se ekonomski rast i razvoj zasnivaju na kombinaciji dobrog funkcioniranja sustava obrazovanja i razvijenosti istraživačkih kapaciteta koji determiniraju razvoj inovacija i tehnologije