ISKUSTVA I DVOJBE PRIMIJENJENE ETNOKOREOLOGIJE

The possibilities for the application of ethnochoreological knowledge are considered in the article on the basis of the author\u27s own experience in researching dance on the island of Krk, and the reception of the published results. One paradigmatic example is the reconstruction of the tanac dance that is shown, in a picturesque way, as a link between direct scholarly research and practical activity in the field. Assessment of the stage performances is a quite different and much more sensitive experience, since what is in question relates to a decision on the representativeness of the tradition and the persons presenting it. What stems from that are also the inevitable changes in aesthetics, depending on the context of the performance and its performers. The training method also shows itself to be one of the ways of preserving the stylistic and structural particularities of the dance. The writer attempts by reflexivity to encompass and interpret the multi-layered and diverse discourses. The researcher is equally accountable whether assessment of a performance or writing text is involved. Thus, he interprets scholarly and theoretical discussions in combination with diverse fields and research contexts and the reception of the published texts as part of their practical application and vice versa.U tekstu se promišlja o mogućnostima primjene etnokoreološkoga znanja prema autorovu vlastitu iskustvu istraživanja plesa na otoku Krku i recepcije objavljenih rezultata. Iskustvo rekonstrukcije tanca se slikovito pokazuje kao spoj neposrednog znanstvenog istraživanja i praktičnoga djelovanja na terenu. Ocjenjivanje nastupa folklornih skupina na pozornicama donosi sasvim drukčija iskustva, mnogo osjetljivija jer se u pitanje dovode odluke o reprezentativnosti tradicije i o osobama koje ih donose – tradicionalno su to sopci, ali pripremajući točke za scenske nastupe to postaju koreografi-obrađivači, a zatim i stručnjaci koji su pozvani komentirati nastupe jer to od njih traže organizatori festivala. Iz toga proizlaze i neminovne razlike u estetici, odnosno, njezine promjene ovisno o kontekstu izvedbi i izvođačima. Način poduke otkriva sa i kao jedan od načina očuvanja stilskih i strukturalnih osobitosti plesa. Autor kritički nastoji obuhvatiti i tumačiti višeslojne i različite diskurse. Odgovornost istraživača izjednačava neovisno o tome je li riječ o prosudbi nastupa ili pisanju teksta. Znanstvene i teorijske rasprave tako u kombinaciji s različitim terenima i kontekstima istraživanja te recepcijom objavljenih tekstova tumači kao dio njihove praktične primjene i obrnuto

DANCE RESEARCH IN CROATIA

Tekstom se žele dopuniti dosadašnji prikazi istraživanja plesa u Hrvata. Viđenjem struke iz današnje perspektive autor nastoji revalorizirat i dosadašnja istraživanja i dopuniti postojeće preglede. Kritički gleda na razvoj etnokoreologij e i etnologije plesa u Hrvatskoj, te ih uspoređuje s europskim i američkim dosezima struke. Spominje osnovne izvore koji su dosad poslužil i za istraživanje plesa, kao i teme, metodologij u i način istraživanja pojedinaca koji se bave plesom. Ocjenjuju se doprinosi etnomuzikolog a Franje K. Kuhača, koji se ujedno smatra i prvim hrvatskim etnokoreologom , kao i etnomuzikolog a Vinka Žganca, koji je nakon nekoliko desetljeća prekinutog istraživanja plesa poslije Kuhača osmisli o plesn o pismo i uz istraživanje tradicijske glazbe, bilježi o i pjesme uz ples, pa i ples. Intenzivnim bilježenjem i istraživanje m bavi se najplodniji hrvatski etnokoreolo g Ivan Ivančan, koji je izdao niz zbirki plesnoga gradiva prikupljenog prema regionalnom principu. Važnijim istraživanje m plesa u suvremenom životu bavi se Stjepan Sremac, koji pritom nastavlja Ivančanova regionalna istraživanja na hrvatskim područjima koja nisu istražena. Kontekst plesni h običaja u prošlosti nastoji se rekonstruirat i metodom intervjua, a suvremena plesna zbivanja promatraju se i istražuju sudjelovanje m u njima. Plesna zbivanja predmet su istraživanj a i dviju etnologinja plesa Elsie Ivančić Duni n i Nadine Dougan Krstić, koje istražuju ples Hrvata u Hrvatskoj i u obje Amerike, te prate promjene u ples u izazvane promjenom konteksta izvedbi. U tekstu se spominje i "zagrebačka škola folklora", njezin utemeljitelj Zvonimir Ljevaković, te kasniji ravnatelj Ivan Ivančan; obojica su prema temeljitim istraživanjim a za scenu koreografiral i folklorne plesove. Autor se osvrće i na doprinos koreologa i baletnih pedagoga, kao i folklorista entuzijasta koji su svojim koreografijam a ili istraživanjima dali obol istraživanju plesa u Hrvatskoj. U okviru Studijske skupine za etnokoreologij u Međunarodno g savjeta za tradicijsku glazbu (ICTM) i hrvatski istraživači nastoje ići ukorak s istraživanjim a plesa u svijetu

THE CARNIVAL DANCE EVENT IN CROATIA AS A RITE OF PASSAGE

Elementi inicijacija imaju važnu društvenu dimenziju pokladnih običaja u Puntu na otoku Krku. Analizom tih običaja pomoću modela van Gennepove teorije o trodjelnoj strukturi obreda prijelaza, otkrivena je neobična snaga uložene energije pojedinaca i zajednice. Kako ples ima istaknuto mjesto u pokladnim običajima, promatra ih se i kao plesno zbivanje. Težište interpretacije plesnih zbivanja pomiće se od općeg pogleda na zbivanje, prema najužem, na kinemički dio plesa, po uzoru na analizu A. F. Snyder. Uočeno je da po svojim svojstvima tanac ima posebno mjesto u plesnome zbivanju.The author analyses the complex cultural phenomenon of dance as part of Carnival customs in Punat on the island of Krk. He interprets Carnival customs in the light of van Gennep\u27s theory of the rite of passage, and also observes them as a dance event. The focus of interpretation of the dance event is transferred from a general view of the event towards the narrowest, kinemic part of the dance, following A. F. Snyder\u27s analysis model. The author establishes that the tanac dance has a specific place in the observed dance event