The possibilities for the application of ethnochoreological knowledge are considered in the article on the basis of the author\u27s own experience in researching dance on the island of Krk, and the reception of the published results. One paradigmatic example is the reconstruction of the tanac dance that is shown, in a picturesque way, as a link between direct scholarly research and practical activity in the field. Assessment of the stage performances is a quite different and much more sensitive experience, since what is in question relates to a decision on the representativeness of the tradition and the persons presenting it. What stems from that are also the inevitable changes in aesthetics, depending on the context of the performance and its performers. The training method also shows itself to be one of the ways of preserving the stylistic and structural particularities of the dance. The writer attempts by reflexivity to encompass and interpret the multi-layered and diverse discourses. The researcher is equally accountable whether assessment of a performance or writing text is involved. Thus, he interprets scholarly and theoretical discussions in combination with diverse fields and research contexts and the reception of the published texts as part of their practical application and vice versa.U tekstu se promišlja o mogućnostima primjene etnokoreološkoga znanja prema autorovu vlastitu iskustvu istraživanja plesa na otoku Krku i recepcije objavljenih rezultata. Iskustvo rekonstrukcije tanca se slikovito pokazuje kao spoj neposrednog znanstvenog istraživanja i praktičnoga djelovanja na terenu. Ocjenjivanje nastupa folklornih skupina na pozornicama donosi sasvim drukčija iskustva, mnogo osjetljivija jer se u pitanje dovode odluke o reprezentativnosti tradicije i o osobama koje ih donose – tradicionalno su to sopci, ali pripremajući točke za scenske nastupe to postaju koreografi-obrađivači, a zatim i stručnjaci koji su pozvani komentirati nastupe jer to od njih traže organizatori festivala. Iz toga proizlaze i neminovne razlike u estetici, odnosno, njezine promjene ovisno o kontekstu izvedbi i izvođačima. Način poduke otkriva sa i kao jedan od načina očuvanja stilskih i strukturalnih osobitosti plesa. Autor kritički nastoji obuhvatiti i tumačiti višeslojne i različite diskurse. Odgovornost istraživača izjednačava neovisno o tome je li riječ o prosudbi nastupa ili pisanju teksta. Znanstvene i teorijske rasprave tako u kombinaciji s različitim terenima i kontekstima istraživanja te recepcijom objavljenih tekstova tumači kao dio njihove praktične primjene i obrnuto
