Tvrtko Zebec

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 261—298, PRIKAZI 289 i druge, potentnije i izazovnije osobitosti. Tako u "Maskama razliitosti" on nastoji otkriti kako je "maska bila maskirana i, napokon, kako su masku (...) ponovo nainili oni kojima doista pripada."  Reana SENJKOVI	 Usporedo s kritikim promiljanjima suvre-mene antropologije i raspravama o poloaju i razvoju hrvatske etnologije, na drugome kra-ju svijeta nastajala je knjiga "Te Ao Hurihuri, Aspekti Maoritange" (ur. Michael King). U njoj  su objavljeni tekstovi nastali od sredine Te Ao Hurihuri, Aspects of Maoritanga, edited by Michael King, Octopus Publishing Group (NZ) Ltd, Auckland, 1992., 191 str. sedamdesetih do poetka devedesetih godina naeg stoljea, posveeni kulturnom i nacionalnom identitetu Maora. Od dolaska prvih misionara, poetkom 19. st., i europske kolonizacije Novog Zelanda, doseljenici Europljani - Pakeha, kako ih domoroci zovu, postavljali su veinu pravila u raspravama o kulturi Maora. Politiari i sociolozi - bijelci, iznosili su i tiskali argumente u ime Maora. I potkraj ovog stoljea, odnos Maora i Pakeha na nestabilnoj je vagi razumijevanja.  Knjiga Te Ao Hurihuri nastala je iz pera insidera koji piu o svojoj kulturi. Sedamdesetih godina potaknuo ih je i okupio Pakeha povjesniar Michael King. U to vrijeme je, osim u tradicijskim nastambama marae, u javnoj debati o znaenju Maoritange u suvremenom svijetu bilo svega nekoliko glasova Maora. Maoritanga, to znai openito "sve Maorsko" ili "biti Maori" velika je nepoznanica esto i mnogim Maorima, a pogotovo pripadnicima druge kulture.  Europski etnolozi tek su odnedavna svjesni koliine "nijemoga znanja" o kojem se rijetko govori, a jo rjee pie. O tome, uz Te Uira Manihera pie i Ngoi Pewhairang, u uvodu ove knjige. U maorskoj je kulturi toliko tapu-a ("svetoga") , da on sumnja da bijeli doseljenici to mogu razumjeti. Posebno zato to tek odreeni ljudi, odnosno pojedine maorske obitelji, kao zajednika iskustva nasljeuju i dalje prenose razliite aspekte Maoritange. I John Rangihau u svome prilogu govori o ivotnoj snazi, auri, mistinosti, etosu i nainu ivota Maora, kao vrsto povezanim s duhovnom stranom njihove kulture i duhovnom snagom koja izvire iz tih "Maori - stvari". Marae je nastamba u kojoj se boravi, ujedno i prostor koji je okruuje. Protokol je ovdje vrsto odreen. Ranginui J. Walker uoava promjenu simbolike tog, Maorima toliko vanog ivotnoga prostora. Od "pred-europskoga razdoblja" i rodovski utemeljene maorske kulture, u prati promjene u maraeu.. Od ruralne wharepuni, jednostavne plemenske kue za spavanje, preko marae - svete kue za sastanke, koja se metaforiki smatra glavom pretka, pred kojom se pri ulasku skida obua i u koju je najstroe zabranjeno unositi hranu, do urbanoga maraea - najsnanijeg kulturnog ponosa i simbola maorskog identiteta nakon Drugog svjetskog rata, kada je tri etvrtine maorske populacije prelo u gradove. Gradske marae zajedniki su gradila plemenska i nad-plemenska udruenja, a primjer najnovijeg odstupanja od tradicije, inovacija je osamdesetih godina u zapadnom dijelu Aucklanda. Velika maorska zajednica osniva neplemenski odbor za izgradnju maraea. Umjesto plemenske kohezije, razvija se "svemaorski" osjeaj identiteta.  Osim jezika i protokola u marae, Timoty Karetu u svom prilogu tumai plemenske i drutvene odnosi moi, naslijeeno i steeno pravo na vodstvo. Sliku o politikoj moi dopunjava Robert Mahuta tekstom o "pokretu kralja Maora" - Kingitanga, koji potjee jo iz 1858. i vana je maorska aktivnost. Zanimljivo je da unato postojanju Ringatu crkve (o kojoj pie Wi Tarei) i religijskog pokreta Ratana (analiziranog u tekstu Moane Raureti), anglikanska Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 261—298, PRIKAZI 290 crkva nije promijenila svoj kolonijalni odnos prema Maorima koji, kako saznajemo iz 	lanka Api Mahuike, u njezinom okrilju jo uvijek imaju nezavidan poloaj.  Douglas Sinclair pie o odnosu Maora prema zemlji: oni se 	esto s njome poistovjeuju. To proizlazi iz tradicionalnog poimanja postanka 	ovje	anstva kao ishoda ljubavnog sjedinjenja majke-Zemlje (Papa-tu-a-nuku) i oca-Neba (Rangi-nui-tu-nei). Mnogi toponimi ukazuju na povijest, mitologiju i kreativnost kolektivnih predaja, te otkrivaju razloge sukoba s tehni	kom kulturom doseljenih Pakeha.  Svjesni svojeg insiderskog poloaja, Harry Dansey (piui o doivljaju smrti) i Maori Marsden (piui o odnosu 	ovjeka prema Bogu i Univerzumu) jasno se opredjeljuju za sasvim subjektivan na	in pisanja. Polaze od postavke da zapisivanje osobnih iskustava ne moe rezultirati racionalnom sintezom. No, to je i razlog zato se bore protiv prividno spretnih empirijskih istraivanja stranih antropologa i "njihovih usiljenih prikaza".  Imajui na umu da su neki 	lanci iz ove knjige nastali jo 1975. godine, te da se otada javno govori o maorskome identitetu i postupno institucionalizira prou	avanje Maorske kulture (u gradovima se osnivaju kole u kojima se u	i maorska povijest i kultura), moe se govoriti o razvoju "male maorske etnologije", koja je, po svemu sudei, vrlo angairana u svakodnevnom ivotu Novog Zelanda. Prema malom broju referenci na koje se autori priloga pozivaju, moe se pretpostaviti da su zatvoreni u vlastitom akademskom krugu. Ipak, nekoliko priloga ovoj knjizi dobri su primjeri refleksivne antropologije. Tvrtko ZEBEC 

Te Ao Hurihuri, Aspects of Maoritanga, edited by Michael King, Octopus Publishing Group (NZ) Ltd, Auckland, 1992., 191 str.

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia