151 research outputs found
Pharmacometric models - a modern tool for quantifying variability and individualizing drug dosing regimens
Farmakometrijski modeli predstavljaju mocĢni alat i neizostavni su aspekt u savremenim
farmaceutskim istrazĢivanjima i klinicĢkoj praksi. Oni obezbeÄuju kvantitativni okvir za razumevanje
slozĢene interakcije izmeÄu karakteristika leka, pacijenta i bolesti, omogucĢavajucĢi izbor leka i rezĢima
doziranja radi optimizacije terapijskih ishoda (1). Pacijenti se meÄusobno razlikuju u odgovoru na
lekove zbog genetskih, fiziolosĢkih, klinicĢkih ili faktora sredine. RazlicĢit odgovor na terapiju mozĢe biti
farmakokineticĢke, farmakodinamicĢke ili prirode same bolesti, sĢto ukazuje da jedna doza ne odgovara
svim pacijentima. U cilju stratifikacije rezĢima doziranja za specificĢne populacije pacijenata, resĢavanje
varijabilnosti je od susĢtinskog znacĢaja. Jedna od kljucĢnih prednosti farmakometrijskih modela lezĢi u
njihovoj sposobnosti da razdvoje razlicĢite nivoe varijabilnosti u ponasĢanju leka, a posebno u
kvantifikaciji i matematicĢkom opisivanju izvora interindividualne varijabilnosti, kao i predviÄanju
kako cĢe razlicĢiti pacijenti reagovati na lek. Upravo su ova znanja od neprocenjive vrednosti za
specificĢne populacije pacijenata kako bi se identifikovali optimalni rezĢimi doziranja koji obezbeÄuju
maksimalnu efikasnost uz minimalne nezĢeljene efekte terapije. Farmakometrijskim-modelima
voÄeno doziranje je znacĢajno kod pedijatrijskih, starijih, kriticĢno-obolelih ili pacijenata sa
oslabljenom funkcijom jetre/bubrega, gde preporuka o jedinstvenom rezĢimu doziranja za sve
pacijente cĢesto nije primenljiva u klinicĢkoj praksi (2). U okviru predavanja cĢe biti prikazani rezultati
istrazĢivanja gde farmakometrijski modeli doprinose novim saznanjima i unapreÄuju razvoj lekova
otkljucĢavanjem potencijala personalizovane medicine.Pharmacometric models are a powerful tool and an essential aspect of modern pharmaceutical
research, drug development and clinical practice. They provide a quantitative framework for
understanding the complex interaction between drug characteristics, patients, and diseases, enabling
the selection of drugs and dosing regimens to optimize therapeutic outcomes (1). Patients vary in
their response to medications due to genetic, physiological, clinical, or environmental factors.
Different responses to therapy can be of pharmacokinetic, pharmacodynamic, or disease-related
nature, indicating that one dose does not fit all patients. Addressing the variability is essential for
stratifying dosing regimens for specific patient populations. One of the key advantages of
pharmacometric models lies in their ability to distinguish different levels of variability in drug
behavior, especially in quantifying and mathematically describing the sources of interindividual
variability, as well as predicting how different patients will react to the drug. This knowledge is
invaluable for specific patient populations to identify optimal dosing regimens that provide
maximum efficacy with minimal side effects. Model-informed dosing is significant in pediatrics,
elderly, critically ill patients, or patients with impaired liver/kidney function, where a one-size-fits-
all dosing recommendation is often not applicable (2). The lecture will present research results where
pharmacometric models contribute to new insights and improve drug development by unlocking the
potential of personalized medicine.TreÄi nauÄni simpozijum Saveza farmaceutskih udruženja Srbije sa meÄunarodnim uÄeÅ”Äem āLekovi za specifiÄne populacije pacijenata: inovacijama ka unapreÄenju zdravstvenih ishodaā, NiÅ”, Srbija, 26. oktobar 2023
KliniÄka farmakokinetika inhalacionih kortikosteroida
Corticosteroids, as anti-inflammatory drugs, represent the cornerstone of asthma treatment. Inhalation route provides rapid local effect with simultaneous elimination or minimization of systemic side effects that are associated with oral or parenteral administration. Pharmacokinetic characteristics are of a great importance for efficient and safe therapy. Among individual inhaled corticosteroids the bioavailability from gastrointestinal tract and lungs differ, and these parameters influence systemic bioavailability and hence potential for adverse drug reactions. Besides, pharmacokinetic characteristics that enhance safety profile of these drugs include on-site activation, high protein binding and rapid systemic clearance. Moreover, liposolubility and lipid esterification are pharmacokinetic characteristics affect pulmonary retention time, and hence are important for the efficacy.Kortikosteroidi, kao antiinflamatorni lekovi, predstavljaju okosnicu terapije astme. Inhalacionim putem se obezbeÄuje brzo postizanje lokalnog delovanja na ciljnom mestu uz istovremeno izbegavanje ili smanjenje sistemskih neželjenih reakcija u poreÄenju sa per os ili parenteralnim putem primene. Poznavanje farmakokinetiÄkih karakteristika inhalacionih kortikosteroida je od velikog znaÄaja za efikasnu i bezbednu terapiju. IzmeÄu pojedinaÄnih lekova ove grupe razlikuju se vrednosti stepena resorpcije iz gastrointestinalnog trakta i pluÄa koje utiÄu na sistemsku bioloÅ”ku raspoloživost i tako na potencijal leka za ispoljavanje neželjenih reakcija. Osim toga farmakokinetiÄke karakteristike od znaÄaja za bezbednost inhalacionih kortikosteroida obuhvataju aktivaciju leka na nivou mesta delovanja, visok stepen vezivanja leka za proteine plazme i visoke vrednosti ukupnog klirensa. Razmatranje farmakokinetiÄkih karakteristika u svetlu efikasnosti pokazuje da liposolubilnost i masna esterifikacija inhalacionih kortikosteroida utiÄu na duže vreme zadržavanja leka na nivou pluÄa
FarmakokinetiÄki aspekti doziranja lekova u pedijatriji
Clinical trials in paediatric patients are limited due to certain practical, ethical and regulatory aspects. Accordingly, after performing pharmacokinetic (PK) and efficacy/safety clinical trials in adults, clinical trials in paediatrics might be carried on by taking into consideration physiological characteristics of neonates, infants, children and adolescents. Physiological changes are reflected in maturation of functional organs and they change PK processes in quantitatively and/or qualitatively manner in comparison to adults that affect drug dosing regimen. The major differences in PK are observed in neonates and infants, while PK in children and adolescents are approaching those in adults and they are easier to predict. When defining dosing regimen both PK characteristics of drug and specific pharmacodynamic features has to be considered. Values of PK parameters, as well as doses are usually based on age, body weight and body surface area. In clinical practice it is recognised concomitant use of age and body weight based dosing regimens. However, clinical practice revealed an evidence for the need to individually adjust dosing regimen to each patient according to his physiological and disease characteristics.OdreÄena praktiÄna, etiÄka i regulatorna ograniÄenja postoje kada su u pitanju kliniÄke studije koje ukljuÄuju pedijatrijsku populaciju pacijenata. Zbog toga se studije uobiÄajeno sprovode nakon ispitane farmakokinetike (FK) i efikasnosti/bezbednosti leka u odraslih uz razmatranje fizioloÅ”kih karakteristika novoroÄenÄadi, odojÄadi, dece i/ili adolescenata u zavisnosti od podgrupe pacijenata kojoj je lek namenjen. FizioloÅ”ki procesi koji obuhvataju sazrevanje funkcionalnih organa utiÄu na FK procese i njihov uticaj može biti kvantitativno i kvalitativno razliÄit u odnosu na odrasle, utiÄuÄi tako na režim doziranja leka. NajveÄe razlike u FK procesima u odnosu na odrasle pacijente uoÄene su kod novoroÄenih beba i odojÄadi, dok se kod dece FK procesi približavaju procesima kod adolescenata i odraslih, i lakÅ”e ih je predvideti. SpecifiÄnosti u FK leka neophodno je uzeti u obzir prilikom definisanja optimalnog režima doziranja leka, uz razmatranje eventualnih specifiÄnosti u farmakodinamici leka kod pedijatrijskih pacijenata. Vrednosti FK parametara i režimi doziranja se najÄeÅ”Äe definiÅ”u na osnovu godina, telesne mase ili povrÅ”ine tela. U kliniÄkoj praksi se pri definisanju poÄetnih režima doziranja leka koriste godine i telesna masa. MeÄutim, prepoznata je potreba da se pacijent prati i da se režim doziranja individualno prilagodi svakom pacijentu prema njegovim fizioloÅ”kim i karakteristikama bolesti
ZnaÄaj farmakokinetike u doziranju lekova kod pedijatrijskih pacijenata
Optimizing the dosing of medicines for pediatric patients in routine clinical practice and
determining the dose for clinical trials is still a challenging task. Children differ from adults in
their response to drugs due to inherent differences in pharmacokinetics and/or
pharmacodynamics, and responses may also vary among pediatric patients of different ages.
However, the greatest disparities compared to adult pharmacokinetic profiles are observed in
children below 2 years of age. The maturation of the liver and the kidneys, as well as the variation
in body composition, are considered to be the main sources of pharmacokinetic variability. Hence,
besides specific pharmacodynamic features, understanding age-related changes in drug
absorption, distribution, and elimination is fundamental for optimizing drug efficacy and avoiding
toxicity. This paper summarizes the pharmacokinetic changes throughout the childhood, along
with the effect of developmental changes on drug dosage calculation. In clinical practice, age and
body weight-based dosing regimens are usually used. In spite of dosing recommendations based
on age and/or body weight, variabilities in pharmacokinetics and pharmacodynamic response
remain, implying a need to monitor patients and optimize the dosing regimen according to
physiological characteristics, disease characteristics and therapy.Optimizacija doziranja lekova kod pedijatrijskih pacijenata u rutinskoj kliniÄkoj praksi i procena doze pre zapoÄinjanja kliniÄkih studija je i dalje znaÄajan izazov. Pedijatrijska populacija se razlikuje od odraslih pacijenata u odgovoru na lekove, Å”to je uzrokovano izmenjenom farmakokinetikom i/ili farmakodinamikom, a odgovor može varirati i meÄu decom razliÄitog uzrasta. MeÄutim, najveÄe razlike u odnosu na farmakokinetiÄke profile odraslih pacijenata primeÄuju se kod dece mlaÄe od 2 godine. Sazrevanje jetre i bubrega, kao i promene u udelu telesnih teÄenosti i masnog tkiva u odnosu na ukupnu telesnu masu, smatraju se glavnim izvorima farmakokinetiÄke varijabilnosti. Dakle, pored specifiÄnih farmakodinamiÄkih karakteristika, razumevanje razvojnih promena u resorpciji, raspodeli i eliminaciji leka je fundamentalno za optimizaciju efikasnosti i bezbednosti terapije. Ovaj rad sumira farmakokinetiÄke promene tokom detinjstva, zajedno sa uticajem razvojnih promena na izraÄunavanje doze leka. U kliniÄkoj praksi se obiÄno koriste režimi doziranja zasnovani na starosti i telesnoj masi. Uprkos preporukama za doziranje na osnovu godina i/ili telesne mase, i dalje se uoÄava varijabilnost u farmakokinetici i farmakodinamiÄkom odgovoru, Å”to ukazuje na potrebu za praÄenjem pacijenata i optimizacijom režima doziranja prema fizioloÅ”kim karakteristikama, karakteristikama bolesti i terapiji
SpecifiÄnosti farmakokinetike kod starijih pacijenata
Aging represents a very complex biological process that implies specific changes in body composition and physiological functions. Aging can affect drug absorption, distribution, metabolism, and excretion leading to significant changes in plasma drug concentrations, and consequently in drug efficacy and safety profile. Since usually elderly patients suffer from different diseases which require polypharmacy, clinically significant drug interactions are common. When considering setting up the initial or modified drug regimen, individual pharmacokinetic parameters' values are needed. In this article, the newest information regarding clinical pharmacokinetics of drugs in geriatric population of patients is presented.Starenje predstavlja složen bioloÅ”ki proces, koji podrazumeva specifiÄne promene u sastavu i fizioloÅ”kim funkcijama organizma. Starost može uticati na procese resorpcije, raspodele, metabolizma i izluÄivanja leka uslovljavajuÄi tako znaÄajne promene u koncentraciji leka, a samim tim i promene u efikasnosti i bezbednosti terapije. Kako su u populaciji starijih pacijenata Äesto prisutne pridružene bolesti, od kojih neke zahtevaju hroniÄnu terapiju, pacijenti su primorani na kombinovanu hroniÄnu terapiju, Å”to poveÄava rizik od kliniÄki znaÄajnih interakcija lekova. Pri razmatranju potrebe za postavljanjem ili korigovanjem režima doziranja lekova, neophodna je procena individualnih vrednosti farmakokinetiÄkih parametara kod pacijenta. U ovom radu su predstavljena dosadaÅ”nja saznanja u oblasti kliniÄke farmakokinetike u gerijatrijskoj populaciji pacijenata
Gojaznost kao faktor farmakokinetiÄke varijabilnosti
Increased prevalence of obesity of the population in the recent years suggests that health professionals will be, in the near future, in a position to provide daily health care services to the obese patients. This population of patients represents a major challenge for health systems, because obese patients are, unfortunately, often excluded from the clinical trials during drug development, and the data on the pharmacokinetics (PK) and pharmacodynamics (PD) of drugs in this population of patients are scarce and incomplete. Since different degrees of obesity may qualitatively and/or quantitatively change the PK of drug, clearly there is a need for the descriptors of size of the organism that best describes the changes in the composition of the organism in obese patients. It is also necessary to define the scalar descriptor that gave the best prediction values of the key PK parameters dosage regimen. This paper provides an overview of the different ways to assess the degree of obesity that are legitimate from the aspects of the PK, then physiological changes that are reflected on the PK processes, and finally this paper gives the examples of individualization of dosage regimen of certain drugs in the obese patients.PoveÄana prevalenca gojaznosti stanovniÅ”tva poslednjih godina ukazuje da Äe zdravstveni radnici u skoroj buduÄnosti biti u situaciji da svakodnevno pružaju usluge zdravstvene zaÅ”tite gojaznim pacijentima. Ova populacija pacijenata predstavlja veliki izazov za zdravstveni sistem, jer su nažalost gojazni pacijenti Äesto iskljuÄeni iz kliniÄkih studija tokom razvoja leka, te su podaci o farmakokinetici (FK) i farmakodinamici (FD) lekova u ovoj populaciji pacijenata malobrojni i nepotpuni. ImajuÄi u vidu Äinjenicu da razliÄit stepen gojaznosti može na kvalitativno i/ili kvantitativno drugaÄiji naÄin da utiÄe na FK karakteristike lekova, jasno se javlja potreba za poznavanjem deskriptora veliÄine organizma koji na najbolji naÄin opisuje promene u sastavu organizma u gojaznih pacijenata. TakoÄe je neophodno poznavati koji bi skalarni deskriptor dao najbolje predviÄanje vrednosti kljuÄnih FK parametara režima doziranja. U ovom radu dat je osvrt na razliÄite naÄine procene stepena gojaznosti koje su sa FK aspekta opravdane, potom patofizioloÅ”ke promene kao rezultat gojaznosti koje se odražavaju na FK procese i na kraju rada su dati primeri individualizacije režima doziranja pojedinih lekova u gojaznih pacijenata
Farmaceut u zdravstvenom timu za terapiju depresija i anksioznosti
The complexities of actions, pharmacokinetic characteristics, potential for interactions of antidepressants and anxiolitics require wide range of issues to consider in the provision of pharmaceutical care. Pharmacists have an important role to play in providing information for patients about interactions of antidepressants and anxiolitics with the other drugs, adverse reactions, duration of treatment, dosage in the context of minimum and maximum dosages, withdrawal syndrome of benzodiazepines, antidepressant discontinuation syndrome. Support of adherence to therapy, individualization of care and follow-up are important issues for pharmacists in the treatment of depression and anxiety. Pharmacists" accessibility and their expertise in the use of medicines mean that they are well placed to provide information for patients, but strategies to optimize the ability of pharmacists to perform such roles need to be developed.S obzirom na poziciju i znanje, uloga farmaceuta je da prati bolesnika i pruži mu podrÅ”ku i potrebne informacije u svim fazama terapije. Individualni pristup i praÄenje pacijenta su kljuÄni elementi za farmakoterapijski uspeh u leÄenju mentalnih bolesti. Takav pristup zahteva organizaciju primarne zdravstvene zaÅ”tite zasnovanu na multidisciplinarnom sistemu u kojem farmaceuti, svojim znanjem i veÅ”tinama, kao i neposrednim kontaktom koji imaju sa pacijentom, zauzimaju znaÄajno mesto u sprovoÄenju terapije i unapreÄenju kvaliteta života pacijenata sa depresijom i anksioznoÅ”Äu
FarmakokinetiÄka razmatranja u doziranju lekova pedijatrijskim gojaznim pacijentima
Since the incidence of obesity continues to increase globally, this source of disposition variability remains a significant issue for clinicians. The prevalence of overweight and obese children has increased worldwide, causing substantial concern over proper therapeutic dosing in this population. Pharmacotherapy in these patients represents a major challenge in the clinical practice, because obese patients are, often excluded from the clinical trials. Consequently, data on drugs' pharmacokinetics (PK) in this population of patients are scarce, incomplete and/or inconclusive. It is previously observed that different degrees of obesity may change the PK profile of drug. Consequently, there is a need for the descriptors of size of the organism that best describes the changes in the composition of the organism in obese patients, and the one that best predicts key PK parameters that define dosage regimen. Changes in PK parameters of certain drugs are clinically important in the obese children and adolescent patients, requiring changes in usual dosage regimen.Obzirom da se globalno uoÄava kontinuiran porast incidence gojaznih osoba, gojaznost kao faktor varijabilnosti u dispoziciji leka postaje vrlo znaÄajan aspekt razmatranja za kliniÄare. Prevalenca dece sa prekomernom telesnom masom i gojazne dece se poveÄava u svetu, dovodeÄi do nedoumica u pogledu pravilnog doziranja lekova u ovoj populaciji. Farmakoterapija ovih pacijenata predstavlja veliki izazov u kliniÄkoj praksi, jer su gojazne osobe, Äesto iskljuÄene iz kliniÄkih ispitivanja. Stoga, podaci o farmakokinetici (FK) lekova u ovoj populaciji pacijenata su Äesto oskudni, nepotpuni i/ili nisu utemeljeni na jakim dokazima. PrimecĢeno je da razliÄiti stepen gojaznosti može promeniti FK profil leka. Shodno tome, postoji potreba za deskriptorima veliÄine organizma koji najbolje opisuju promene u sastavu organizma kod gojaznih pacijenata, ali i definisati onaj koji najbolje predviÄa vrednosti kljuÄnih parametara FK koji definiÅ”u režim doziranja. Promene u FK parametrima odreÄenih lekovakod gojazne dece i adolescenata imaju kliniÄki znaÄaj, Å”to zahteva korekcije uobiÄajenih režima doziranja
Interakcije kardiovaskularnih lekova u terapiji ishemijske bolesti srca
Treatment of ischaemic heart disease usually comprises concomitant use of several drugs and therefore, the potential of drug interactions in this patient population is substantial. If non-prescription drugs are reviewed, as well, it is clear that the efficacy and/or safety of therapy may be jeopardized in many patients. Studies show that much more attention should be paid to the problem of interactions and their consequences in clinical practice, since the majority of patients with ischaemic disease are prescribed at least one interacting combination of drugs. Due to knowledge and competencies it is primarily the role of pharmacist within the health care team, to identify and manage drug interactions in association with other health care professionals. It is also the role of pharmacist to educate the patient how to manage potential interactions appropriately. In this work, clinically significant cardiovascular drug interactions will be outlined as well as their underlying interaction mechanism and management for providing efficient and safe pharmacotherapy.Pacijenti sa ishemijskom bolesti srca Äesto primenjuju viÅ”e lekova istovremeno Äime je potencijal lek-lek interakcija u ovoj populaciji znaÄajan. Ukoliko se u razmatranje uzmu i lekovi koji se izdaju bez recepta, jasno je da su efikasnost i bezbednost farmakoterapije kod velikog broja pacijenata potencijalno ugrožene. Studije pokazuju da se problemu interakcija lekova i posledicama koje usled takvih interakcija mogu nastati, posveÄuje nedovoljna pažnja u kliniÄkoj praksi, s obzirom da veÄina pacijenata na terapiji ishemijske bolesti srca primenjuje najmanje jednu kombinaciju lekova koji stupaju u interakciju. Kompetencije u identifikaciji i prevenciji kliniÄki znaÄajnih interakcija kardiovaskularnih i drugih lekova u znaÄajnoj meri pripadaju farmaceutu u saradnji sa ostalim Älanovima zdravstvenog tima. TakoÄe je uloga farmaceuta da pacijentu pruži odgovarajuÄe informacije u cilju prevencije negativnih posledica interakcija. U okviru ovog rada biÄe detaljnije reÄi o kliniÄki znaÄajnim interakcijama kardiovaskularnih lekova, mehanizmima njihovog nastanka kao i intervencijama neophodnim kako bi se obezbedila efikasna i bezbedna farmakoterapija
KliniÄki znaÄajne interakcije antibiotika i antimikotika sa drugim lekovima
Antibiotics (AB) and antifungals are large, heterogeneous, and commonly prescribed groups of drugs. Even thou, their use in therapy are considered to be safe, during concomitant use with other drugs the result can be clinically important interaction. Certain classes of AB or antifungal drugs are known to interact with many other drugs, but the interaction potential of them is not uniform among members of the class. Therefore, choosing the appropriate drug allows the possibility to avoid potentially dangerous drug-drug interactions.Antibiotici (AB) i antimikotici predstavljaju velike, heterogene i Äesto propisivane grupe lekova. Iako se smatraju za relativno bezbedne lekove, pri istovremenoj primeni sa drugim lekovima mogu da stupe u kliniÄki znaÄajne interakcije. OdreÄene grupe AB i antimikotika su poznate da stupaju u interakcije, ali potencijal za stupanje u interakcije unutar istih klasa lekova je razliÄit, Å”to pruža moguÄnost da se odgovarajuÄim odabirom AB odnosno antimikotika izbegnu potencijalno Å”tetne lek-lek interakcije
- ā¦