The Scientific Rhetoric of Nikola Tesla

The world's topmost scientists and engineers admire the elegant solutions of Tesla's patents. However, his theoretical expositions revealed the same amount of rhetorical elegance as well. The Man who Invented the 20th Century was ahead of his time most of the time. His successful speeches and lectures on discoveries were rather inspirational. In his research notes and articles in the popular scientific magazines he effectively used deductive reasoning, causal relations, carefully selected analogies, metaphors. In the late 19th century he discovered an “unusual, pencil-thin stream of light” which he metaphorically described as ”the death ray.” The particularly successful analogy is between the Arc of the Covenant and the condenser which he calls the ”uncanny agent“ on which he experimented by using regular tin cans. Needless to say, his ideas of wireless transmission, teledirected weapons, ”fire balls“ and ”death rays“ are no longer considered odd and have come to be subsequently implemented. He rightfully disliked being called a visionary, but time has proved that he was a brilliant scientist and sourcerer. Tesla's clear, elegant and metaphorical style undoubtedly enriched the rhetoric of science

VIBRATO ŠKOLOVANIH MUŠKIH PJEVAČKIH GLASOVA

Frekvencijska modulacija fundamentalne frekvencije istražila se na tri muška školovana operna pjevačka glasa: slavnom starijem basbaritonu (80 g.) i dvama mladim pjevačkim glasovima (basbariton i bas. 24 i 22 g.) snimljenim u istim uvjetima. Na temelju zadržanih vokala u pjevanju arija, vokaliza. popijevki, ljestvice u Praat programu učinjene su uske sonogramske analize tonova i slike periodičnih promjena tonova te je izračunata brzina vi brat a (rate), zamah vi brata (extent), srednje vrijednosti f>, standardne devijacije fo, raspon fo (minimalne i maksimalne vrijednosti fo), jitter (%), shimmer (dB), HNR (dB). Kontrolnu skupinu usporedbe nekih akustičkih varijabli na temelju fonacije vokala /a/ činilo je šest zdravih nepjevačkih muških glasova. Pokazalo se da su pjevački glasovi stabilniji od nepjevačkih jer nije bilo toliko statistički pouzdanih razlika unutar akustičkih varijabli tijekom trajanja tona. odnosno fonacije. Pri računanju vibrata pjevačkih glasova izabrani su tonovi koji traju dovoljno dugo da se vrijeme od jednog do drugog vala može valjano izmjeriti na spektrogramskom prikazu. Kako brzina vibrata varira tijekom trajanja tona. tj. pri kraju dolazi do porasta brzine vibrata, nastojalo se uzeti sredinu trajanja za izračun prosječne brzine. Utvrđeno je da je brzina vibrata u granicama standarda dobrog pjevačkog glasa: prosječna brzina kod iskusnog basbaritonci iznosi 5.23 Hz. mlađeg basbaritona 5.28 Hz i mlađeg basa (basso cantante) 5.03 Hz s varijabilnošču ovisno o notama i dobi. Zamasi vibrata točni su kod starijeg svjetski znamenitog basbaritona Tomislava Neralića. kod mlađeg basbaritona premašuju vrijednosti \u27A tona prema gore i \u27A uma prema dolje od srednjeg tona, a mlađi bas ima točne zamahe na nižim i srednjim tonovima. Pjevački vibrato je ujedno kultivirani obrađeni vokalni tremor, pa zadivljuje koliko je estetski sačuvan stariji pjevački glas, iako je tremor postao disperiodičan tijekom trajanja tona, ali shimmer se ne mijenja znakovito. Kad se uspoređuju mjere vibrata na različitim notama, zamjetno je da se dobar vibrato događa pouzdanije na srednjim pjevačkim rasponima tonova fo, nego na vrlo niskoj i vrlo visokoj fa. Nije se pokazala potpuna stalnost vrijednosti vibrata kod svakog pojedinačnog pjevača, tj. različita brzina ovisi o vokalu, tonu. interpretaciji — vrsti koju pjev

OCJENE TELEVIZIJSKIH GOVORNIKA

Radna skupina od osam fonetičara ocjenjivala je 154 govornika Hrvatske televizije zasebnim ocjenama za tri dimenzije: retorički dizajn, govornu izvedbu i vizualne znakove. Usporedo je za svakoga i za svaku dimenziju procjenjivana količina nastupanja u mediju. Utvrđeno je da Hrvatska televizija ne koristi dovoljno svoje najvrsnije kadrove, nego da joj program podosta ispunjava množina osoba koje ne zadovoljavaju stroge medijske kriterije, napose nedovoljno dobrih u govoru

POŽELJNOST NEKIH KATEGORIJA IZOGRAFNIH NAGLASNIH HETEROFONA

Ispitivala se poželjnost za standardnim oblikom nekih kategorija naglasnih oblika u kojima se kodificirana i uporabna norma ne slažu uvijek. Procjenitelji, studenti fonetike i govorni profesionalci (N=45), procjenjivali su stupanj poželjnosti 63 para izografnih heterofona u slučajnom redoslijedu, primjerice imenica tipa časopis, nekih genitivnih i lokativnih oblika, europeizama na -or. -izam, posude ni ca na -ija. -er itd. Također se ispitivao odnos prema neutralizaciji sporoga i brzoga naglaska (jezik - jezik). Pokazalo se da nisu prihvatljivi u želji za standardom naglasni oblici tipa bez dinara, u govcVu, u oblaku, za djccu, jednostavan, neboder, televizija, indikator, dok ne postoji opreka u želji za standardnim oblikom između brzoga i standardnoga sporoga na istome mjestu. Neki prozodijski oblici, koji ne narušavaju štandardološku mogućnost kombinacijske osi, trebali hi hiti prihvatljivi i u kodijikacijskom smislu.