Parazitoidi roda Trichogramma (Hymenoptera: Trichogrammatidae), prirodni neprijatelji kukuruznog plamenca Ostrinia nubilalis (Hübner, 1796) (Lepidoptera: Crambidae)

Maize (Zea mays Linnaeus, 1753) is economically the most important crop in Serbia, while the European corn borer Ostrinia nubilalis (Hübner, 1796) (Lepidoptera: Crambidae) is the its most significant pest of this crop. One of the potentially successful and environmentally friendly method for biological control of this pest is based on the usage of wasps from the genus Trichogramma Westwood, 1833 (Hymenoptera: Trichogrammatidae), which parasitize the egg clusters of European corn borer. From the aspect of biological control of agricultural pests, species of the genus Trichogramma represent the most important parasitoids of harmful Lepidoptera insects. The use of parasitoids of the genus Trichogramma in the biological control of agricultural pests is widely used in many developed countries. However, in certain geographical regions, including the Balkan countries, the potential of these insects in biological control has not yet been fully exploited. Native populations of this genus show a high practical potential in biological control that the agricultural sector of the Republic of Serbia does not use at all. The results of research conducted in Serbia, which show a high capacity for parasitism of indigenous species from local Trichogramma populations, especially when it comes to T. brassicae species, indicate the potential for commercial production of these beneficial insects and their targeted use in biological control of European corn borer. The aim of this review is to indicate the potential of parasitoids of the genus Trichogramma present on the territory of Serbia in programs of biological control of agricultural pests, primarily harmful Lepidoptera such as O. nubilalis.Kukuruz (Zea mays Linnaeus, 1753) predstavlja ekonomski najznačajniju ratarsku kulturu u Srbiji, dok kukuruzniplamenac Ostrinia nubilalis (Hübner, 1796) (Lepidoptera: Crambidae) predstavlja najznačajniju štetočinu ove kulture. Jedna od potencijalno uspešnih i ekološki prihvatljivih metoda za biološko suzbijanje kukuruznog plamenca zasniva se na primeni osica iz roda Trichogramma Westwood, 1833 (Hymenoptera: Trichogrammatidae) koje parazitiraju jajna legla kukuruznog plamenca. Sa aspekta biološke kontrole poljoprivrednih štetočina, vrste iz roda Trichogramma predstavljaju najvažnije parazitoide štetnih Lepidoptera. Upotreba parazitoida iz roda Trichogramma u biološkom suzbijanju poljoprivrednih štetočina ima široku primenu u mnogim razvijenim zemljama sveta. Ipak, u određenim geografskim regionima, uključujući zemlje Balkana, potencijal ovih insekata u biološkoj borbi nije u potpunosti iskorišćen. Nativne populacije vrsta ovog roda pokazuju veliki praktični potencijal u biološkoj kontroli koji sektor poljoprivrede Republike Srbije i dalje uopšte ne koristi. Rezultati sprovedenih istraživanja na teritoriji Srbije koji pokazuju visoki kapacitet parazitizma autohtonih vrsta iz lokalnih Trichogramma populacija, naročito kada je u pitanju vrsta T. brassicae, ukazuju i na potencijalnu mogućnost komercijalne proizvodnje ovih korisnih insekata i njihove ciljane primene u biološkoj kontroli kukuruznog plamenca. Cilj ovog preglednog rada je ukazivanje na potencijal parazitoida iz roda Trichogramma prisutnih na teritoriji Srbije u programima biološke kontrole poljoprivrednih štetočina, pre svega štetnih Lepidoptera poput O. nubilalis

Predatorska stenica Nesidiocoris tenuis (Heteroptera: Miridae), prirodni neprijatelj štetnih insekta u plasteničkoj proizvodnji paradajza

Species of zoophytophagous genus Dicyphina, plant bugs (Hemiptera: Miridae: Bryocorinae) are among the most abundant and effective predators of tomato pests. Nesidiocoris tenuis Reuter, 1895 (Hemiptera: Miridae) is the predominant species of Dicyphina sp. and it is considered to be a major natural enemy of insect pests in tomato crops in the Mediterranean region. This predatory bug is proved to be particularly successful in suppressing Tuta absoluta Meadow, 1917 (Lepidoptera: Gelechiidae), a major pest of tomato in greenhouse production. Aims of the study were to 1) investigate the efficiency of the mirid predatory bug N. tenuis in greenhouse tomato production and 2) to estimate the possibilities of its application in commercial vegetable production in Western Balkan countries of Europe. The significance of the study results relies on the possibility of commercialisation and general promotion of biological agent N. tenuis in tomato production in South East part of Europe, where the usage of pesticides still dominates the field of plant protection, both in vegetables and other agricultural sectors. According to the obtained results, the biological agent N. tenuis represents a reliable tool for controlling the level of the tomato leaf miner population by keeping the pest below its economic and intervention threshold.Zoofitofagne vrste iz roda Dicyphina (Hemiptera: Miridae: Briocorinae) spadaju u grupu najzastupljenijih i najefikasnijih predatora štetočina paradajza. U usevima paradajza, vrsta Nesidiocoris tenuis Reuter, 1895 (Hemiptera: Miridae) je najzastupljeniji predstavnik roda Dicyphina i smatra se najvažnijim prirodnim neprijateljem štetočina paradajza u Mediteranskoj regiji. Ova predatorska stenica se pokazala posebno uspešno u suzbijanju moljca paradajza Tuta absoluta, 1917 (Lepidoptera: Gelechiidae), glavne štetočine u proizvodnji paradajza u zatvorenom prostoru. Ciljevi sprovedenog istraživanja su 1) ispitivanje efikasnosti predatorske stenice N. tenuis u proizvodnji paradajza u zatvorenom prostoru, odnosno 2) procena njene praktične primene u komercijalnoj proizvodnji povrća u zemljama zapadnog Balkana. Dobijeni rezultati doprinose promovisanju biološkog agensa N. tenuis i ukazuju na mogućnost komercijalne upotrebe ove predatorske stenice u proizvodnji paradajza u jugoistočnom delu Evrope, gde primena pesticida i dalje dominira u oblasti zaštite bilja, kako u povrtarstvu tako i u drugim poljoprivrednim sektorima. Prema dobijenim rezultatima, biološki agens N. tenuis predstavlja efikasno sredstvo za suzbijanje T. absoluta, kontrolom brojnosti populacije moljca paradajza ispod nivoa ekonomskog praga štetnosti

Jesu li testovi praćenja oksidacijskog stresa dovoljni za genetički monitoring hrasta lužnjaka u malom razmjeru?

SummaryAlthough being present much widely in terms of its geographical distribution, pedunculate oak (Quercus robur L.) represents one of the crucial species in forest ecosystems in South Eastern Europe. We wanted to contribute to existing efforts in designing genetic monitoring methodology for this noble broadleaved species, through the screening of genotypes with different health status and belonging to two phenological varieties [early (var. praecox) vs late (var. tardissima)] using seven oxidative stress parameters (total protein content, total phenolic compounds content, total flavonoids content, DPPH, ABTS, NO radical scavenger activities and Ferric reducing antioxidant power essay - FRAP). Results of this study provided significant biological message, contributing to better understanding of existing biodiversity of pedunculate oak in Serbia. Four out of seven oxidative stress screening tests (total phenolic compounds content, total flavonoids content, RSC NO and FRAP) clearly discriminated late vs early individuals sampled from selected pedunculate oak gene pool. Although presented results did not show significancy in using mentioned parameters to distinct damaged from vital individuals, nevertheless, knowledge gained through discussion and comparison with previous studies contributed to precise determination of biochemical tests which might be used in future efforts of genetic monitoring of this species.SažetakPrema klimatskim scenarijima RCP-a, hrast lužnjak (Q. robur L.) označen je kao najteže pogođena vrsta drveća zbog stalnih, intenzivnih klimatskih promjena. Propadanje hrastovih šuma može uzrokovati velike ekonomske gubitke, budući da se hrastovi smatraju vrlo vrijednim primjercima drveća zbog duge povijesti iskorištavanja za proizvodnju drva i gradnju (Mikac i sur., 2018.). Uzimajući u obzir da uobičajeni biokemijski parametri mogu doprinijeti razumijevanju temeljnih obrambenih mehanizama biljaka protiv stresa od suše i stoga se koristiti kao pouzdani deskriptori prilagodljivosti u kontekstu klimatskih promjena, cilj ove studije bio je utvrditi postoji li neki od 7 predloženih testova praćenja oksidacijskog stresa (ukupni sadržaji bjelančevina, fenola, flavonoida i testovi hvatači slobodnih radikala – ABTS, NO, FRAP i DPPH) koji može poslužiti za dugoročni genetski monitoring dviju sorti hrasta lužnjaka (rani vs kasni). Fenološki varijeteti [rani (var. praecox) vs kasni (var. tardissima)] i fiziološka skupina (vitalne ili oštećene) bile su promatrane varijable u testiranih jedinki zbirnog radnog hrasta vitalnog (PEOV), zbirnog ranog hrasta oštećenog (PEOD), zbirnog kasnog vitalnog (PLOV) i zbirnog ranog oštećenog (PLOD). Svaka objedinjena (zbirna) skupina sadržavala je ukupno 10 ili 11 uzoraka, mjerenih u tri primjerka kako bi se postigla optimalna statistička značajnost za svaku skupinu (za više, pogledajte pododjeljak Statistika). Sakupljeno lišće odmah je označeno i stavljeno u aluminijski folij, konzervirano na suhom ledu i transportirano u Laboratorij za kemijske i biokemijske analize Instituta za nizinsko šumarstvo i okoliš (ILFE) na daljnju obradu. Dva grama hrastovog lišća homogenizirano je u ohlađenom mužaru s tučkom s 10 ml fosfatnog pufera (0,1 M KH2PO4, pH=7), centrifugirano 10 min na 11000 okretaja u minuti i supernatant je korišten za daljnji test praćenja oksidativnog stresa (Tablica 1), prema uputama autora. Sve analize određene su spektrofotometrijski u mikropločicama s čitačem Multiplate MultiScan GO (Thermo Scientific, Njemačka). Dobiveni rezultati biokemijskih parametara pokazali su da je lišće kasnog hrasta imalo veći sadržaj bjelančevina i fenolnih spojeva od ranog, bez obzira na fiziološku skupinu (vitalno ili oštećeno) (Tablica 2). Štoviše, radi boljeg prikaza rezultata iz Tablice 2. prikazali smo ih grafički (Graf 1. i 2.). Najveći udio ukupnih flavonoida imali su listovi PLOD i PLOV, a najmanji listovi PEOV i PEOD (Tablica 2). Što se tiče ispitivanja kapaciteta hvatanja radikala, svi testirani listovi imali su nizak kapacitet hvatanja. ABTS- i NO- testovi hvatači radikala pokazali su manje od 50% hvatanja za sve uzorke, dok je DPPH-test pokazao neznatno više od 50% hvatanja za PEOD, PEOV, PLOV listove (56,15%, 57,28% odnosno 51,58%) i 41,69 % za listove PLOD. Kasno lišće hrasta ima veću antioksidacijsku moć reduciranja željeza (203,5 odnosno 180,4 mg TE/g FW) nego rano (93,9 odnosno 85,5 mg TE/g FW), bez obzira na fiziološku skupinu (Tablica 2). Razlike između ranih i kasnih genotipova hrasta bile su značajnije u pogledu ukupnog sadržaja fenola i flavonoida, kao i antioksidativne moći reduciranja željeza (FRAP). Ovo zapažanje također je potvrđeno PCA analizom, gdje su sva tri parametra grupirana zajedno s malom razlikom u najdominantnijoj komponenti PC1 (Graf 3). Dvosmjerna ANOVA u našem slučaju pokazala je da fiziološko grupiranje nije imalo utjecaja na ukupni sadržaj fenola i naknadno na aktivnost hvatača radikala FRAP, ABTS i NO. Dobiveni rezultati mogu pomoći da se objasne razlike u biokemijskim odgovorima na abiotičke stresove stabala hrasta lužnjaka na različitim mikrolokalitetima i na razini varijeteta unutar jednog šumskog kompleksa te nam mogu pružiti vrijedne informacije o varijabilnosti unutar vrste u otpornosti na sušu (rano naspram kasno). Stoga ovo može biti važan alat za poboljšanje strategija uzgoja i planova umjetne regeneracije hrasta lužnjaka u sušnijim nizinskim regijama. S obzirom na rezultate, potrebno je dugoročno mjerenje parametara oksidacijskog stresa stabala hrasta na individualnoj i populacijskoj razini, kako bi se dobila jasnija slika o tome kakve se promjene događaju na molekularnoj razini. Ova mjerenja također mogu biti korisna u genetskom praćenju stabala hrasta postavljenih u polukontroliranim i kontroliranim uvjetima. Na taj način bi se mogao dobiti uvid u točan genetski kapacitet vrsta drveća u pogledu njihove otpornosti na abiotski stres na pojedinim mikrolokalitetima unutar krajolika

Molecular Technologies in Serbian Lowland Forestry under Climate Changes - Possibilities and Perspectives

Background and Purpose: Vojvodina province, the northern part of the Republic of Serbia, is predominantly lowland agricultural region with over 75% of arable land which in previous years, has been highly impacted by drought. The annual precipitation is lower than 700 mm and it is the limit for the growth and development of natural forest vegetation. Unfortunately, the atmospheric precipitation is still a major source of water for plant biodiversity. Taking these facts into account, it is highly recommended to primarily use the xerothermic tree species, which have a well-developed root system for “classical” afforestation. Some species from Salicaceae and Fagaceae like poplars, willows, oaks and beeches are surely the best option for afforestation in temperate zones strongly influenced by drought. Conclusions: In order to develop stress-based genomic information in Populus and the rest of woody plant species from Vojvodina, an integrated genetic research needs to be done. The aim of this particular paper is to analyse and summarize data regarding stress-based biotechnology perspectives in Vojvodina and to give recommendations for future forest tree breeding. Drought as a strong negative ecological factor must be carefully considered. In order to achieve sustainability, new forest management plans must consider wide approaches, from molecular to ecosystem level

Molecular mechanisms of woody plant species abiotic stress response

Sve učestalije i intenzivnije promene faktora spoljašnje sredine deluju na biljke kao stres. Suočene sa ovim promenama biljke su razvile mehanizme tolerancije i adaptacije, koji im omogućavaju opstanak. Ovi mehanizmi funkcionišu na morfološkom, fiziološkom, biohemijskom i molekularnom nivou, međusobno su povezani, regulisani i usklađeni u integrisani sistem odgovora na promene u životnoj sredini. Mnogi ključni regulatorni i funkcionalni molekuli koji učestvuju u odgovoru na abiotički stres su identifikovani i time je otvorena mogućnost primene novih strategija u upravljanju stresom. Tema ovog rada su molekularni i biohemijski mehanizmi odgovora drvenastih vrsta biljaka na različite tipove abiotičkog stresa, sa posebnim osvrtom na topole.More frequent and more intense changes in environmental factors act as a stress on the plants. Faced with these changes, plants have developed mechanisms of tolerance and adaptation, which enable them to survive. These mechanisms operate on the morphological, physiological, biochemical and molecular level, are interconnected, regulated and coordinated in an integrated system response to changes in the environment. Many key regulatory and functional molecules involved in the response to abiotic stress are identified, thus opening the possibility for implementation of new strategies in the stress management. This paper outlines the molecular and biochemical mechanisms of response of woody plants to different types of abiotic stress, with special emphasis on poplars

HPLC/MS-TOF Analysis of Surface Resins from Three Poplar Clones Grown in Serbia

Background and Purpose: Poplar clones grown in Serbia are fast growing tree species important for many different purposes in forestry and industry. In this study chemical content of the surface resins of three poplar clones grown in Serbia -M1, B229 and PE 19/66 was analyzed, aiming at their potential usage as a source of natural products important for pharmacy and chemotaxonomy. Materials and Methods: Using HPLC/MS-TOF we gained the first information on chemical compounds which comprise of resins on terminal twigs cuttings of commonly grown poplar clones. Provided from the nursery of the Institute of Lowland Forestry and Environment (Serbia), terminal twigs cuttings with leaves of different development stage from two year old seedlings of M1 poplar clone (Populus euramericana L.), PE 19/66 clone and B229 clone (both belonging to Populus deltoides) were sampled. The washing of the surface resins from terminal twigs cuttings of every sample was done with methylene-chloride until the samples were prepared for HPLC/MS-TOF analysis. Results: Out of 38 different compounds which were identified, M1 clone qualitatively differed for 14 compounds as compared to two other clones. Generally, the results showed that the composition of the resins consisted of different phenolic acids, phenolic esters, flavonoids and other contents. Conclusion: These three poplar clones are potent producers of pharmacologically and chemotaxonomically potent compounds in forest ecosystems, especially M1 clone

UTJECAJ ONEČIŠĆENOSTI TLA TEŠKIM METALIMA NA KLONOVE TOPOLA IZ SRBIJE

Oxidative stress is known as disturbed balance between antioxidative protection mechanism and production of reactive oxygen species, which can negatively influence on normal biological and metabolical processes in living organisms, such as poplar species. Phytoremediation is promising biotechnical method of cleaning of polluted soils by various pollutants: heavy metals, organic contaminants, pesticides, oil etc. Until today, poplars showed potential for regenerating polluted soils during phytoremediation process. This study represents results of oxidative stress profiles of three poplar clones (M1, B229 and PE 19/66) shoots from Institute of Lowland Forestry and Environment, University of Novi Sad, Serbia, while being treated by different concentration of three heavy metals in soil: Ni3+, Cu2+ and Cd2+. Biochemical parameters of oxidative stress which have been analyzed were: content of soluble proteins, intensity of lipid peroxidation, antioxidative capacity by ferric reducing antioxidative power assay and activity of superoxid dismutase. Results showed that the most acceptable phytoremediation response to heavy metal pollution in soil showed clone M1. Great differences between B229 and PE 19/66 clones were in response on soil heavy metal contamination, directly suggesting of not being suitable for possible phytoremediation application.Oksidacijski stres je poznat kao narušena ravnoteža između antioksidacijskog mehanizma zaštite i proizvodnje reaktivnih kisikovih vrsta, što može negativno utjecati na normalne biološke i metaboličke procese u živim organizmima, kao na primjer kod topola. U cilju opstanka, aerobni organizmi su stekli mehanizme antioksidacijske zaštite, gdje su od enzimskih najistraženije aktivnosti antioksidativnih enzima kao što su katalaze, peroksidaze, glutation peroksidaze i superoksid dismutaza. Fitoremedijacija je obećavajuća biotehnička metoda čišćenja zagađenih tala raznim onečišćujućim tvarima poput: teških kovina, organskih kontaminanata, pesticida i dr. Do danas, topole su pokazale potencijal za regeneraciju onečišćenih tala tijekom fitoremedijacijskog procesa.Biokemijsko profiliranje statusa oksidacijskog stresa u drvenastim biljkama nije često istraživana u Srbiji i stoga je cilj ovoga pokusa bio ispitati utjecaj različitih koncentracija tri jona teških kovina, Ni3+, Cu2+ i Cd2+ na razinu oksidacijskog stresa tri klona, dvije različite vrste topole (Populus euramericana-M1; PE 19/66 i B-229 oba Populus deltoides vrsta). Biokemijski parametri za određivanje razine oksidacijskog stresa su: lipidna peroksi­dacija (LPx), test redukcijske snage željeza (FRAP), superoksid dismutaze (SOD) aktivnost i sadržina topivih bjelančevina. Ovi rezultati mogli bi dati smjernice u odabiru klonova iz kolekcije Instituta za nizijsko šumarstvo i životnu sredinu Univerziteta u Novom Sadu za buduće fitoremedijacijske uporabe ovih genotipova topola. Pješčano fluvisol tlo u pokusnim posudama je zagađeno različitim tretmanima teških kovina, koji su prikazani u tablici 1. Biljni ekstrakti izrađeni su od 2 g biljnog materijala (izbojci) i homogenizirani s kvarcnim pijeskom i suspenzirani u 10 cm3 0,1 mol/dm3 K2HPO4 pH 7,0. Homogenati su centrifugirani za 10 min na 4000 g (Quy Hai sur., 1975). Sva očitavanja apsorbancija za sadržaj topivih proteina, SOD i FRAP odrađeno pomoću Janway UV / VIS spektrofotometra 6505 i za čitanje količine nastalog MDA korišten je višefrekvencijski Spectrum Termo Corporation.Sve analize izvedene su u tri ponavljanja. Statistička usporedba između uzoraka izvedena je u programu Statistica 9, koristeći Duncan test, s statističkom značajnosti p <0,05. Dobiveni rezultati prikazani su grafički preko histograma (slike 1. do 4.) i iznad njih su slova koja označuju statistički značajne razlike između rezultata i kontrola (od a do e).Usporedni postotak je izračunat prema formuli: Δ (%) = (100 * uzorak / kontrola) –100, gdje vrijednosti mogu rezultirati pozitivno (+) ako je došlo do povećanja u odnosu na kontrolu i rezultiralo negativno (–), ako je došlo do smanjenja u odnosu na kontrolu.Trudić i sur. (2012) analizirali su kroz iste metode okdisacijskog stresa ekstrakte lišća i korijena spomenutih klonova topola. Uspoređujući ove rezultate, B229 klon je kroz lišće i korijenje pokazao više prihvatljiv antioksidacijski odgovor, dok je, u ovom istraživanju, M1 klon pokazao najprihvatljivije antioksidacijske odgovore kroz ekstrakte izbojaka. Parametri iz Pilipović i sur. (2012), Trudić i sur. (2012) i naše studije, mogu predstavljati udružen fiziološki i antioksidacijski marker sustav za buduće različite fitoremedijacijske primjene ovih klonova na tlima onečišćenim raznim tvarima.Rezultati ovog istraživanja mogu ukazati na genotipske specifičnosti svih ispitivanih biokemijskih parametara i obilježava klonove topola, kao što je M1 kao primarni, a B229 klon kao potencijalno sljedeći u primjeni fitoremedijacije tala onečišćenih teškim kovinama. Ipak, za stjecanje novih, dubljih rezultata u vezi s oksidacijskim stresom izazvanim onečišćavanjem tala teškim kovinama, potrebne su dalje in vitro antioksidacijske analize

Future of the Main Important Forest Tree Species in Serbia from the Climate Change Perspective

Background and Purpose: Climate change is possibly the biggest 21st century challenge for the European forestry. Serbia is also under pressure, since the regions of South Europe and Mediterranean are expected to suffer the most. Main purpose of this study was to predict how distribution of several tree species in Serbia may change in the future. Materials and Methods: Our study integrates climate change scenarios for the region of Serbia together with the current distribution of forest tree species. Evaluation was performed using forest aridity index which takes into account mean temperatures and sums of precipitation of the critical months during the growing season. Distribution data of the nine most abundant tree species in Serbia (European beech, Turkey oak, Sessile oak, Hungarian oak, Pedunculate oak, Norway spruce, Silver fir, Black and Scots pine) were taken from the National Forest Inventory. Results: Significant change of bioclimatic niches is expected for the majority of the studied tree species. The most endangered will be Pedunculate oak due to the extreme change of its habitats, while drought prone species (like pines and Hungarian oak) will be less endangered. Sessile oak, Turkey oak, Silver fir, Norway spruce and European beech will be out of their 20th century bioclimatic niches before the end of 21st century according to A2 scenario. Conclusion: Our results suggest that some of the most important tree species in Serbia (Sessile oak, Turkey oak, Silver fir, Norway spruce and European beech) will be endangered by the end of 21st century. General adaption options and specific measurements for forestry sector have to be made for the region of southeast Europe due to the expected extreme change in climate

Fiziološki odgovor dvije familije hrasta lužnjaka (Quercus robur L.) na kombinaciju stresa – suša i defolijatori

Pedunculate oak (Quercus robur L.) is economically and ecologically one of the most important tree species in lowland forests of Southeastern Europe, and it is endangered by numerous biotic and abiotic factors. In this study, we investigated the effect of drought and herbivore attack of gypsy moth (Lymantria dispar L.) on two families of young oak seedlings subjected to the following treatments: drought (D); gypsy moth (GM); both drought and gypsy moth (D+GM) and control (Ø) for a period of 15 days followed by a 7-day recovery period. During both treatment and recovery, physiological parameters - net photosynthesis (A), transpiration (E), stomatal conductance (gs), sub-stomatal CO2 concentration (Ci), water use efficiency (WUE), nitrate reductase activity (NRA) and chlorophyll content (Chl) were measured. Our results showed significant effects of stress factors on physiological processes in oak seedlings which could have potential impact on forest regeneration. Also, differences in the reaction between investigated families indicated the need for breeding and selection of more resistant progenies and provenances of pedunculate oak.Hrast lužnjak (Quercus robur L.) predstavlja jednu od ekonomski i ekološki najznačajnijih drvenastih vrsta u jugoistočnoj Europi, čiji je opstanak znakovito ugrožen promjenama okoliša koje se najčešće očituju u poremećaju vodnog režima i napadima kukaca. Imajući u vidu činjenicu da oba negativna čimbenika dovode do poremećaja fizioloških procesa u biljkama i da često utječu na biljke zajedno, cilj ovoga pokusa bio je ispitati utjecaj pojedinačnog i zajedničkog djelovanja suše i napada kukaca na fiziologiju hrasta lužnjaka i mogućnost različite reakcije uvjetovane porijeklom sadnica.U ovom smo radu ispitivali utjecaj suše i napada gubara (Lymantria dispar) na klijance hrasta lužnjaka porijeklom iz dvije familije polusrodnika koji su bili naklijani u kontroliranim uvjetima i potom izloženi sljedećim tretmanima: suša ( D); gubar (GM); suša i gubar (D+GM) te kontrola (Ø) u trajanju od 15 dana, nakon čega je slijedio oporavak biljaka u trajanju od 7 dana. Krajem tretmana i nakon oporavka, izvršena su mjerenja fizioloških parametara – stopa neto fotosinteze (A), stopa transpiracije (E), stopa provodljivosti puči (gs), intercelularna koncentracija CO2 (Ci), učinkovitosti korištenja vode (WUE), aktivnosti nitrat-reduktaze (NRA) i sadržaja klorofila.Rezultati mjerenja fizioloških parametara prilikom induciranog Kod tretiranih klijanaca A opala je za 42-61% u odnosu na kontrolni tretman (Graf 1) a u isto vrijeme, zabilježen je porast Ci u svim tretmanima, što ukazuje na metaboličku limitiranost fotosinteze, osobito ako se uzme u obzir da nije zabilježeno signifikantno smanjenje provodljivosti puči u svim tretmanima. Inducirani stres je različito utjecao na aktivnost nitrat-reduktaze koja je bila smanjena samo kod familije 2 u svim tretmanima. Period oporavka biljaka (Graf 2) nije doveo do povećanja intenziteta fotosinteze kod ispitivanih sijanaca hrastova u obje familije, ali je zabilježena razlika u pogledu razine njene limitiranosti. Kod familije 2 limitiranost je bila uvjetovana zatvorenošću puči (smanjena vrijednost gs), dok je kod familije 7 ona i dalje bila metaboličke prirode (visoke vrijednosti Ci). Oporavak je uvjetovao povećanje razine aktivnosti nitrat-reduktaze, što ukazuje na postepeni oporavak biljaka. Analiza varijance utjecaja tretmana, familije i perioda oporavka (Tablica 1) pokazala je znakoviti utjecaj porijekla sjemena na sve ispitivane parametre osim intenziteta neto fotosinteze (p>0.001), dok je utjecaj tretmana bio signifikantan kod svih ispitivanih parametara (p>0.001) Period oporavka je imao signifikantan utjecaj (p<0.001) samo za E, NRA i WUE.Dobiveni su rezultati pokazali značajan utjecaj stresa na fiziološke procese u klijancima hrasta lužnjaka, posebice na intenzitet neto fotosinteze, dok je oporavak pokazao različitu reakciju ispitivanih familija unatoč i dalje smanjenom intenzitetu neto fotosinteze. Dobiveni rezultati ukazuju i na značaj porijekla sjemena, odnosno utjecaj njegove genetske pozadine na reakciju ispitivanih familija glede njihove reakcije i oporavka od stresa. To ukazuje na mogućnost korištenja fizioloških parametara u procesu selekcije reproduktivnog materijala hrasta lužnjaka na otpornost prema stresnim čimbenicima poput suše ili napada defolijatora