Sustavno liječenje karcinoma glave i vrata

Systemic therapy of head and neck carcinoma is reserved for locally advanced and metastatic disease. Concomitant use of cisplatin and irradiation is still standard protocol for treatment of locally advanced disease although immunoradiotherapy with cetuximab seems to be a good alternative with similar results. The best option for fi rst-line treatment of advanced or metastatic disease is polychemotherapy with addition of cetuximab in patients in good clinical condition. Limited options are available for second-line therapy mostly due to poor performance status of the patients. HPV-positive tumors make a special subgroup of HNSCC in which targeted therapy plays the most important role.Sustavno liječenje karcinoma glave i vrata je rezervirano za lokalno uznapredovalu i metastatsku bolest. Konkomitantna primjena cisplatine uz zračenje još uvijek predstavlja standard liječenja za lokalno uznapredovalu bolest, iako imunoradioterapija s cetuximabom predstavlja dobru alternativu sa sličnim rezultatima. Najbolja opcija za liječenje uznapredovale ili metastatske bolesti je polikemoterapija uz dodatak cetuximaba za sve bolesnike u dobrom kliničkom stanju. Mogućnosti druge linije liječenja su vrlo ograničene, najviše zbog lošeg općeg stanja bolesnika. HPV-pozitivni tumori predstavljaju posebnu podgrupu karcinoma pločastih stanica glave i vrata u kojima najvažniju ulogu igra liječenje ciljanom terapijom

Sustavno liječenje karcinoma glave i vrata

Systemic therapy of head and neck carcinoma is reserved for locally advanced and metastatic disease. Concomitant use of cisplatin and irradiation is still standard protocol for treatment of locally advanced disease although immunoradiotherapy with cetuximab seems to be a good alternative with similar results. The best option for fi rst-line treatment of advanced or metastatic disease is polychemotherapy with addition of cetuximab in patients in good clinical condition. Limited options are available for second-line therapy mostly due to poor performance status of the patients. HPV-positive tumors make a special subgroup of HNSCC in which targeted therapy plays the most important role.Sustavno liječenje karcinoma glave i vrata je rezervirano za lokalno uznapredovalu i metastatsku bolest. Konkomitantna primjena cisplatine uz zračenje još uvijek predstavlja standard liječenja za lokalno uznapredovalu bolest, iako imunoradioterapija s cetuximabom predstavlja dobru alternativu sa sličnim rezultatima. Najbolja opcija za liječenje uznapredovale ili metastatske bolesti je polikemoterapija uz dodatak cetuximaba za sve bolesnike u dobrom kliničkom stanju. Mogućnosti druge linije liječenja su vrlo ograničene, najviše zbog lošeg općeg stanja bolesnika. HPV-pozitivni tumori predstavljaju posebnu podgrupu karcinoma pločastih stanica glave i vrata u kojima najvažniju ulogu igra liječenje ciljanom terapijom

Plućna fibroza izazvana oksaliplatinom: prikaz slučaja

Oxaliplatin is part of the standard chemotherapy regimens for treating colorectal carcinoma. Pulmonary fibrosis is a serious but rare side effect of oxaliplatin treatment, which resulted in patient death in more than half of the reported cases. The precise pathophysiological mechanism of this phenomenon has not been clarified yet. Analysis of the reported cases strongly suggests that early diagnosis and immediate corticosteroid treatment are crucial for better prognosis. Here we report a case of pulmonary fibrosis related to the FOLFOX regimen in a patient with early colorectal carcinoma.Oksaliplatin je dio standardnih kemoterapijskih protokola za liječenje kolorektalnog karcinoma. Plućna fibroza je ozbiljna, ali rijetka nuspojava primjene oksaliplatina, koja je rezultirala smrću bolesnika u više od polovine prijavljenih slučajeva. Točan patofiziološki mehanizam nastanka ove nuspojave još nije u potpunosti razjašnjen. Analiza prijavljenih slučajeva je pokazala da su rana dijagnoza i rani početak liječenja kortikosteroidima od ključne važnosti za bolju prognozu. Ovdje prikazujemo slučaj plućne fibroze uz primjenu oksaliplatina u bolesnika s ranim kolorektalnim karcinomom

Rijetke nuspojave terapije sunitinibom u bolesnice s metastatskim karcinomom bubrega: prikaz slučaja

Sunitinib is an orally administered multikinase inhibitor. This therapy can provoke uncommon side effects such as pancytopenia, tumor lysis syndrome, cardiac disorders, thromboembolic incidents, intestinal perforation, pancreatitis, acute renal failure, etc. We report a case of a 63-year-old female admitted to the hospital due to abdominal pain, nausea, vomiting and elevated blood pressure. One month earlier, sunitinib therapy for metastatic renal cell carcinoma was initiated. During the first cycle of therapy, after three weeks of sunitinib 50 mg daily, symptoms started and she stopped taking the drug. At admission, laboratory tests revealed elevated serum and urine amylase, C-reactive protein, urea and creatinine, and lowered platelet and leukocyte counts and hemoglobin value. Urine test showed proteinuria, erythrocyturia, leukocyturia and granulated cylinder. The patient was diagnosed with acute pancreatitis grade III, acute renal failure grade II, pancytopenia and urinary infection, and was hospitalized for five days. She was treated symptomatically and with antibiotic therapy because of persistently elevated C-reactive protein and pathologic urinary sediment, which led to subjective and clinical improvement. Acute pancreatitis, renal insufficiency and pancytopenia are rarely described side effects of sunitinib therapy, and clear connection between these conditions and drug activity is not yet determined. Medical specialists who prescribe and treat patients with sunitinib should be aware of the possible occurrence of these conditions and perform regular checkups of sunitinib treated patients.Sunitinib je oralni multikinazni inhibitor. Liječenje može izazvati pojavu rijetkih nuspojava kao što su pancitopenija, sindrom lize tumora, srčani poremećaji, tromboembolijski incidenti, perforacija crijeva, pankreatitis, akutno zatajenje bubrega itd. Ovdje prikazujemo slučaj 63-godišnje bolesnice hospitalizirane zbog bolova u trbuhu, mučnine, povraćanja i povišenog krvnog tlaka. Mjesec dana ranije je započela liječenje sunitinibom zbog metastatskog karcinoma bubrega. U bolesnice su se tijekom prvog ciklusa liječenja, nakon tri tjedna uzimanja 50 mg sunitiniba na dan, pojavili navedeni simptomi zbog čega je bolesnica prekinula uzimati lijek. Pri prijmu u bolnicu su laboratorijski nalazi pokazali povišene vrijednosti serumskih i mokraćnih amilaza, C-reaktivnog proteina, ureje i kreatinina, sniženi broj trombocita i leukocita te sniženu vrijednost hemoglobina. Postavljena je dijagnoza akutnog pankreatitisa gr. III., akutnog bubrežnog zatajenja gr. II, pancitopenije i urinarne infekcije te je bolesnica hospitalizirana tijekom pet dana. Liječena je simptomatski te antibiotikom zbog povišene vrijednosti C-reaktivnog proteina i patološkog sedimenta mokraće, što je dovelo do subjektivnog i kliničkog poboljšanja stanja. Akutni pankreatitis, bubrežno zatajenje i pancitopenija su rijetko opisivane nuspojave primjene sunitiniba i jasna veza između tih stanja i aktivnosti lijeka još nije utvrđena. Specijalisti koji propisuju i liječe bolesnike sunitinibom trebali bi biti svjesni mogućnosti pojave ovih stanja i provoditi redovite kontrole u bolesnika liječenih ovim lijekom

Sustavna terapija raka jajnika – mehanizam djelovanja antineoplastičnh lijekova

Ovarian cancer treatment consists of surgical options and systemic antineoplastic therapy. Systemic medicamentous therapy, involves a choice of classic chemotherapy and targeted biological treatment. Cytotoxic drugs act nonspecifi cally on tumor cells, damaging also certain proportion of healthy cells in human body. Such drugs act on the basis of impact on the life cycle of cells. Some work throughout the whole cell cycle, phase nonspecifi cally, while others work somewhat more specifi cally for certain phase of cell cycle. Among cell cycle nonspecifi c antineoplastic drugs, a platinum compounds, cisplatin and carboplatin play the main role. A cell cycle phase specifi c activity is seen in a few groups of antineoplastic drugs, among which a signifi cant role in the therapy of ovarian cancer is played by taxanes paclitaxel and docetaxel, camptothecin analogue topotecan, podophyllotoxin etoposide, pyrimidine antagonist gemcitabine and anthracycline doxorubicin. In the treatment of ovarian cancer a signifi cant place is also held by two biological medicines, the so-called “on targeted drugs”, VEGF inhibitor bevacizumab and PARP inhibitor olaparib.U terapiji raka jajnika koriste se metode operativnog liječenja i sustavna antineoplastična terapija. Sustavna, medikamentozna terapija, podrazumijeva izbor klasičnih kemoterapeutika, kao i ciljanu, biološku terapiju. Citotoksični lijekovi djeluju nespecifi čno na same tumorske stanice, oštećujući tako i određenu proporciju zdravih stanica u organizmu. Takvi lijekovi djeluju na temelju utjecaja na životni ciklus stanice. Neki djeluju kroz cijeli stanični ciklus, nespecifi čno za fazu, dok određeni broj tih lijekova djeluje usko specifi čno za pojedinu fazu staničnog ciklusa. Od citotoksičnih lijekova nespecifičnog djelovanja za fazu staničnog ciklusa u terapiji karcinoma jajnika temeljno mjesto zauzimaju spojevi platine, cisplatina i karboplatina. Specifično djelovanje za pojedinu fazu staničnog ciklusa ima nekoliko skupina citotoksičnih lijekova, od kojih su najistaknutiji predstavnici u terapiji raka jajnika taksani paklitaksel i docetaksel, kamptotekinski analog topotekan, podofilotoksin etopozid, pirimidinski antagonist gemcitabin te antraciklin doksorubicin. U liječenju raka jajnika značajno mjesto zauzimaju i dva biološka lijeka, tz v. ciljani lijekovi, VEGF inhibitor bevacizumab i PARP inhibitor olaparib

Povezivanje mehanizama kemorezistentnosti tumorskih stanica i suboptimalnih sistemskih citotoksičnih rezultata liječenja

Systemic cytotoxic chemotherapeutic treatment of malignant tumors does not fully meet its goal due to the resistance of present tumor cells to the applied therapy. Chemoresistance is complex and multifactorial, caused by numerous mechanisms that alter drug concentration in the cell, by changes in expression of the epidermal growth factor and by activation of intracellular signaling pathways PI3K / Akt and MAPK. The factor of chemoresistance is also an increased level of antioxidative glutathione and glutathione transferase – S enzyme and the presence of tumor stem cells that signifi cantly improve protection of DNA from damage. Apart from cellular factors, resistance is influenced by extracellular hypoxia and acidosisand autophagy. Overcoming the chemoresistance is possible by using nanomechanisms for delivery of drugs to tumor cells, autophagy inhibitors like antimalarials chloroquine and hydroxychloroquine and plant polyphenols. By better understanding the mechanisms of chemoresistance and it’s overcoming it can be possible to achieve improvement in antitumor treatment.Sustavno citotoksično kemoterapijsko liječenje zloćudnih tumora ne ispunjava u potpunosti svoj cilj zbog prisutne kemorezistencije tumorskih stanica na primjenjenu terapiju. Kemorezistencija je kompleksna i uzrokovana brojnim mehanizmima koji mijenjaju koncentraciju lijeka u stanici, promjenama u ekspresiji epidermalnog čimenika rasta i aktivacije unutarstaničnih signalnih puteva PI3K/Akt i MAPK. Čimbenik kemorezistencije je porast antioksidativnog enzima glutationa i glutation-S transferaze te prisustvo matičnih stanica karcinoma koje značajno bolje štite DNA od oštećenja. Osim staničnih čimbenika, na rezistenciju utječe ekstracelularna hipoksija i acidoza te autofagija. Prevladavanje kemorezistencije moguće je primjenom nanomehanizama u dostavi lijekova u tumorske stanice, inhibitorima autofagije antimalaricima klorokinom i hidroksiklorokinom te biljnim polifenolima. Poznavanjem mehanizama kemorezistencije i njezinim nadilaženjem moguće je poboljšati dobrobit antitumorskog liječenja

Utjecaj sastava tijela na kvalitetu života premenopauzalnih bolesnica s ranim stadijem raka dojke tijekom kemoterapije

Body composition has been studied relatively recently as part of oncology trials in different types of tumors. There are numerous studies that define the impact of chemotherapy side effects on the quality of life (QoL) of breast cancer patients, however, there are few studies that analyze the impact of body composition on the QoL of premenopausal patients in the course of cytotoxic treatment. The study was performed on a sample of premenopausal patients treated with neoadjuvant or adjuvant AC chemotherapy for early-stage breast cancer at Day Hospital of the Department of Medical Oncology, University Hospital for Tumors in Zagreb. The study included 68 patients, median age 46.6 years. Analysis of the QoL questionnaires and their association with body composition indicated several interesting results. At the beginning of treatment, most pronounced was the connection between body composition and physical and sexual functioning and hair loss, while in subsequent treatment cycles the effect on other QoL subdomains, in particular fatigue and diarrhea, was more pronounced. In conclusion, we found body composition to have a significant impact on certain QoL subdomains during treatment.Sastav tijela se počeo proučavati relativno nedavno u sklopu onkoloških ispitivanja u različitim vrstama tumora. Postoje brojne studije koje definiraju utjecaj nuspojava kemoterapije na kvalitetu života bolesnika oboljelih od raka dojke, međutim, malo je studija koje su analizirale utjecaj sastava tijela na kvalitetu života premenopauzalnih bolesnica tijekom citotoksičnog liječenja. Studija je provedena na uzorku premenopauzalnih bolesnica liječenih neoadjuvantnom ili adjuvantnom kemoterapijom po protokolu AC za rani stadij raka dojke u Dnevnoj bolnici Zavoda za internističku onkologiju Klinike za tumore u Zagrebu. U istraživanju je sudjelovalo 68 bolesnica, medijan dobi od 52,6 godina. Analiza upitnika kvalitete života i njihova povezanost sa sastavom tijela ukazali su na nekoliko zanimljivih rezultata. Na početku liječenja najizraženija je bila veza između sastava tijela i fizičkog i seksualnog funkcioniranja te gubitka kose, dok je u kasnijim ciklusima liječenja utjecaj na druge poddomene kvalitete života, osobito umor i proljev, bio više izražen. Zaključno, sastav tijela ima značajan utjecaj na određene poddomene kvalitete života u tijeku kemoterapijskog liječenja

Rak jajnika – sustavna terapija i uloga biomarkera

Ovarian cancer is typically a disease susceptible to systemic antineoplastic treatment. Systemic antineoplastic therapy is indicated in almost all FIGO stages of ovarian cancer. In very early stage, well diff erentiated disease, benefi t gained with chemotherapy (CT) is no bigger than the 5-year survival rate per se, 90-98%, therefore CT is not indicated in these stages. Inall other stages, the systemic antineoplastic therapy is aplicable and desirable. It is based on platinum compounds, cisplatin and carboplatin, with addition of paclitaxel. For years, there was no advance in systemic chemotherapy treatment in ovarian cancer. The disease is treated as early, advanced and recurrent, and recurrent as platinum sensitive and platinum resistant disease, and this is how the drugs are being applied. Platinum basis, along with taxane partner is the basis and standard protocol, precisely carboplatinum – paclitaxel. There are also some other active agents, such as pegylated liposomal doxorubicin, topotecan etc. Beside the chemotherapy, a biological therapy holds an important spot in treating (epithelial) ovarian cancer. Bevacizumab showed effi ciency and benefi t in platinum resistant and platinum sensitive recurrent disease, as well as in advanced, nonmetastatic and nonrecurrent disease. PARP inhibitor olaparib gained accelerated approval on the basis of significantly improved fast overall response rate and duration of response. It is yet to be shown, whether all the benefits of neoadjuvant approach, dose dense regimen, metronomic chemotherapy and intraperitoneal way of application of CT in treating ovarian cancer are being explored.Rak jajnika u načelu je bolest osjetljiva na sustavnu antineoplastičnu terapiju. Sustavno antineoplastično liječenje indicirano je u gotovo svim FIGO stadijima bolesti. U vrlo ranom, dobro diferenciranom raku jajnika, benefi t postignut kemoterapijom ne razlikuje se od 5 –godišnje stope preživljenja same po sebi, stoga kemoterapija u ovim stadijima nije indicirana. U svim drugim stadijima, sustavna antineoplastična terapija primjenjiva je i poželjna. Temeljena je na derivatima platine, cisplatini i karboplatini, uz dodatak paklitaksela. Godinama u sustavnoj terapiji raka jajnika nije bilo napretka. Bolest se liječi kao rani, uznapredovali te rekurentni rak jajnika, a rekurentna bolest kao platina - rezistentna i platina – osjetljiva bolest i na taj način se primjenjuju i lijekovi. Platinska baza uz taksanski partner, točnije karboplatina – paklitaksel temelj su i standardni protokol liječenja. Također su aktivni i neki drugi agensi, poput pagiliranog liposomalnog doksorubicina, topotekana i sl. Osim kemoterapije, važnu ulogu ima i biološka terapija. Bevacizumab se pokazao učinkovitim i donio benefi t u liječenju rekurentnog paltina – rezistentnog, paltina – osjetljivog , kao i u liječenju uznapredovalog, nemetastatskog nerekurentnog raka jajnika. PARP inhibitor olaparib dobio je odobrenje ubrzanim postupkom na temelju značajno poboljšane brze sveukupne stope odgovora te trajanja odgovora. Ostaje za vidjeti jesu li i koliko iskorištene prepoznate prednosti neoadjuvantnog pristupa, dose dense režima primjene, metronomičke terapije te intraperitonealnog načina apliciranja terapije

Procjena nutritivnog rizika bolesnika tijekom sustavnog antineoplastičnog liječenja

This study aims to explore if there is a change in nutritional risk and body mass index (BMI) in cancer patients during the systemic antineoplastic treatment. We retrospectively analyzed data collected from 216 cancer patients treated at the Department of Medical Oncology, University Hospital for tumors, Sestre Milosrdnice University Hospital Center, Zagreb, Croatia, with systemic antineoplastic therapy in the period from 05/2016 to 05/2018. In our study, we included both patients treated with systemic therapy for the first time and patients treated repeatedly (only patients who have had at least six months free period after the last treatment course were eligible). We included male and female patients with breast cancer, colorectal cancer, pancreatic cancer, and head and neck cancer. Around 75% of patients had metastatic disease. We analyzed data collected from Nutritional Risk Score-2002 (NRS-2002) screening and results of BMI, at first hospitalization, and after three months of systemic antineoplastic treatment. All patients at high nutritional risk (NRS 3-4) received the nutritional intervention, which included enteral nutritional supplement and education of patient and patient’s family about nutrition in oncological patients. We used the Wilcoxon test for the NRS score and t-test for a depended variable for BMI data. The initial average BMI of all patients was 26,45 kg/m². Of all screened patients, around 78% of them were at mild nutritional risk (NRS 1-2), while around 22% of them were at high nutritional risk (NRS 3-4). We recorded a statistically significant decrease both in NRS of the entire screened population of patients after three months of systemic antineoplastic treatment and after specific nutritional intervention in high-risk patients (most patients were at mild nutritional risk, while less than 8% of them were at high nutritional risk). There was no significant change in BMI in the observed period (average BMI was 26, 59 kg/m²). It seems, systemic antineoplastic treatment, along with early nutritional intervention with enteral nutritive supplementation and education, can significantly contribute to the decrease of the nutritional risk.Cilj ovog rada je procijeniti promjena u nutritivnom riziku i indeksu tjelesne mase (ITM) onkoloških bolesnika tijekom sustavnog antineoplastičnog liječenja. Retrospektivno su analizirani podatci 216 bolesnika koji su od 05/2016 do 05/2018 liječeni na Odjelu internističke onkologije Klinike za tumore, KBC Sestre milosrdnice, Zagreb, Hrvatska. Obuhvaćeni su bolesnici po prvi put liječeni sustavnom antineoplastičnom terapijom i/ili koji u prethodnih 6 mjeseci nisu bili liječeni niti jednim vidom onkološkog liječenja. Zastupljeni su bolesnici obaju spolova, oboljeli od raka dojke, debelog i završnog crijeva, gušterače te glave i vrata. Oko 75% bolesnika imalo je metastatsku bolest. Korišteni su rezultati NRS 2002 nutritivnog probira te rezultati indirektne procjene sastava tijela izračunom indeksa tjelesne mase (ITM) prilikom prve hospitalizacije te nakon 3 mjeseca sustavnog antineoplastičnog liječenja. U svih bolesnika koji su bili u visokom nutritivnom riziku (NRS 3-4) je provedena nutritivna intervencija uvođenjem enteralne prehrane te edukacije bolesnika i obitelji o prehrani onkoloških bolesnika. Za statistički izračun su korišteni Wilcoxonov test za podatke o NRS-u te t-test za zavisne uzorke za podatke o ITM-u. Inicijalni prosječni ITM je na početku liječenja bio 26,45 kg/m². Inicijalnim nutritivnim probirom je utvrđen blagi nutritivni rizik (NRS 1-2) u oko 78% bolesnika, a oko 22% bolesnika je bilo u visokom nutritivnom riziku (NRS 3-4). Nakon 3 mjeseca specifičnog onkološkog liječenja te provođenja nutritivne potpore u visoko ugroženih bolesnika, zabilježen je statistički značajan pad u nutritivnom riziku u ukupnoj ispitivanoj populaciji (većina bolesnika je bila u blagom nutritivnom riziku, dok je manje od 8% bolesnika bilo visokog nutritivnog rizika). U periodu praćenja nije bila zabilježena značajnija promjena u indeksu tjelesne mase (prosječni ITM je bio 26,59 kg/m²). Sustavno antineoplastično liječenje uz ranu nutritivnu intervenciju i edukaciju doprinosi smanjenju znakova bolesti i poboljšanju općeg stanja bolesnika te može značajno smanjiti nutritivni rizik

Medicinska konoplja u onkologiji

Although today among oncology patients use of various preparations of complementary and alternative medicine is more and more frequent, there is unequivocal scientifi c base for their use. Among the often used preparations, especially in the treatment of cancer pain, is cannabis and its derivatives. Cannabinoids act on the endogenous cannabinoid system, with widespread receptors in the central nervous system and peripheral tissues. Although the pharmacology of the cannabinoids is still largely unknown, numerous of their eff ects were investigated. In oncology, studies have been conducted on the effect of cannabinoids on nausea and vomiting during the oncological treatment, the cancer pain and neuropathy, on appetite and weight loss, and the impact on mood, depression and anxiety. It is also observed that some of the cannabinoids have antitumor, but also protumorous activity. There have been many diff erent side eff ects of cannabinoids detected, and in a smaller percentage also the development of addiction. Best known preparations nowadays are dronabinol, nabilon and nabiximol. At the moment, the evidence lack strenght, and large randomized clinical trials are required, which would confi rm predominatly positive results of the research.Iako je danas među onkološkim bolesnicima sve učestalija uporaba različitih pripravaka komplementarne i alternativne medicine, za njihovu uporabu nema nedvojbene znanstvene potvrde. Među češće primjenjivanim pripravcima, osobito u liječenju karcinomske boli, je i kanabis i njegovi derivati. Kanabinoidi djeluju u organizmu preko endokanabinoidnog sustava, s rasprostranjenim receptorima u središnjem živčanom sustavu i perifernim tkivima. Iako je farmakologija kanabinoida još uvijek uglavnom nepoznata, do sada su istraživani njihovi brojni učinci. U onkologiji su provedena istraživanja utjecaja na mučninu i povraćanje prilikom onkološkog liječenja, na karcinomsku bol te neuropatiju, na apetit i gubitak tjelesne mase te utjecaj na raspoloženje, depresiju i tjeskobu. Također je opažen antitumorski, ali i protumorski učinak nekih kanabinoida. Zabilježeni su brojni različiti neželjeni učinci kanabinoida, a u manjem postotku i razvoj ovisnosti. Najpoznatiji pripravci danas jesu dronabinol, nabilon i nabiksimol. Sveukupno, za sada nisu osigurani dovoljno snažni i nedvojbeni dokazi i potrebne su velike randomizirane kliničke studije, koje bi potvrdile do sada opažene pozitivne rezultate istraživanja