Prekomjerna liječnička praksa: ničiji dobitak

Suvremena zapadna medicina postaje sklona prekomjernom korištenju dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju i s time povezanom liječenju pacijenata na neprimjerenim razinama zdravstvene zaštite. Pacijenti se sve češće upućuju na liječenje u bolnicu, što potvrđuje tendencija pada odnosa broja pregleda u primarnoj i sekundarnoj odnosno tercijarnoj razini, a gotovo četvrtina propisanih antibiotika koristi se za infekcije koje nisu uzrokovane bakterijskim uzročnicima. Sagleda li se zdravstveni sustav u cjelini, navedena prekomjerna liječnička praksa često ne ostavlja dovoljno resursa za korisnike kojima je pomoć doista potrebna, dok istovremeno ne doprinosi zdravlju onih kojima je pružena ili mu čak i škodi. Kvalitetna zdravstvena skrb ne podrazumijeva trenutačno zbrinjavanje svih pacijenata u bolničkim uvjetima, već prepoznavanje odgovarajućeg oblika i razine liječenja kvalitetnim algoritmima i smjernicama. Kod svakog pojedinog bolesnika potrebno je prvenstveno utvrditi postoji li potreba za liječničkom skrbi i sukladno tome odrediti primjerenu razinu zdravstvene zaštite, a pacijente kod kojih liječnička procjena ne ukazuje na takvu potrebu educirati o odgovarajućem samozbrinjavanju i praćenju simptoma. Organizirano i promišljeno usmjeravanje liječenja na odgovarajuću razinu važan je preduvjet očuvanja i unapređenja kvalitete zdravstvene skrbi. Vodeći računa o individualnim potrebama pacijenata i potrebama društva u cjelini, liječenje se mora optimizirati da bude najprimjerenije u individualnom, društvenom i ekonomskom smislu. Zdravstveni sustav jedino na taj način može nastaviti funkcionalno, kvalitetno i spremno ispunjavati zahtjeve suvremene medicine i društva u cjelini

Prekomjerna liječnička praksa: ničiji dobitak

Suvremena zapadna medicina postaje sklona prekomjernom korištenju dijagnostičkih i terapijskih mogućnosti koje joj stoje na raspolaganju i s time povezanom liječenju pacijenata na neprimjerenim razinama zdravstvene zaštite. Pacijenti se sve češće upućuju na liječenje u bolnicu, što potvrđuje tendencija pada odnosa broja pregleda u primarnoj i sekundarnoj odnosno tercijarnoj razini, a gotovo četvrtina propisanih antibiotika koristi se za infekcije koje nisu uzrokovane bakterijskim uzročnicima. Sagleda li se zdravstveni sustav u cjelini, navedena prekomjerna liječnička praksa često ne ostavlja dovoljno resursa za korisnike kojima je pomoć doista potrebna, dok istovremeno ne doprinosi zdravlju onih kojima je pružena ili mu čak i škodi. Kvalitetna zdravstvena skrb ne podrazumijeva trenutačno zbrinjavanje svih pacijenata u bolničkim uvjetima, već prepoznavanje odgovarajućeg oblika i razine liječenja kvalitetnim algoritmima i smjernicama. Kod svakog pojedinog bolesnika potrebno je prvenstveno utvrditi postoji li potreba za liječničkom skrbi i sukladno tome odrediti primjerenu razinu zdravstvene zaštite, a pacijente kod kojih liječnička procjena ne ukazuje na takvu potrebu educirati o odgovarajućem samozbrinjavanju i praćenju simptoma. Organizirano i promišljeno usmjeravanje liječenja na odgovarajuću razinu važan je preduvjet očuvanja i unapređenja kvalitete zdravstvene skrbi. Vodeći računa o individualnim potrebama pacijenata i potrebama društva u cjelini, liječenje se mora optimizirati da bude najprimjerenije u individualnom, društvenom i ekonomskom smislu. Zdravstveni sustav jedino na taj način može nastaviti funkcionalno, kvalitetno i spremno ispunjavati zahtjeve suvremene medicine i društva u cjelini

Strateški plan razvoja javnog zdravstva; 2013-2015 - izvještaj o provedenim aktivnostima u 2013. godini

Strateški plan razvoja javnog zdravstva, 2013.-2015. donesen je 89. sjednici Vlade RH, 9.svibnja 2013. godine.Tijekom 2013. godine planirana je provedba 93 aktivnosti od kojih je 34 trebalo biti dovršeno u 2013. dok se preostalih 59 aktivnosti provedbeno odnosi na razdoblja 2013. i 2014. odnosno 2013.-2015. godine. Obzirom na nešto kasnije donošenje Strateškog plana u svibnju i preostalih 7 mjeseci za provedbu planiranih godišnjih aktivnosti realizacija od 85.29% provedenih aktivnosti u 2013. i započinjanje 89.83% kontinuiranih aktivnosti i više je nego zadovoljavajuća. Broj aktivnosti prema stupnju provedbe i vrsti aktivnosti obzirom na planirani period provedbe sažeto je prikazan na slici u nastavku. Od planiranih aktivnosti svega 14.71% jednogodišnjih i 10.71% kontinuiranih aktivnosti u potpunosti nije provedeno

Strateški plan razvoja javnog zdravstva; 2013-2015 - izvještaj o provedenim aktivnostima u 2013. godini

Strateški plan razvoja javnog zdravstva, 2013.-2015. donesen je 89. sjednici Vlade RH, 9.svibnja 2013. godine.Tijekom 2013. godine planirana je provedba 93 aktivnosti od kojih je 34 trebalo biti dovršeno u 2013. dok se preostalih 59 aktivnosti provedbeno odnosi na razdoblja 2013. i 2014. odnosno 2013.-2015. godine. Obzirom na nešto kasnije donošenje Strateškog plana u svibnju i preostalih 7 mjeseci za provedbu planiranih godišnjih aktivnosti realizacija od 85.29% provedenih aktivnosti u 2013. i započinjanje 89.83% kontinuiranih aktivnosti i više je nego zadovoljavajuća. Broj aktivnosti prema stupnju provedbe i vrsti aktivnosti obzirom na planirani period provedbe sažeto je prikazan na slici u nastavku. Od planiranih aktivnosti svega 14.71% jednogodišnjih i 10.71% kontinuiranih aktivnosti u potpunosti nije provedeno

Groundwater flow mechanism in the well-developed karst aquifer system in the western Croatia: Insights from spring discharge and water isotopes

The spring hydrograph and the stable isotope (δ18O, δ2H) compositions in the water samples collected from the Rječina and Zvir springs and precipitation were analysed and used to characterize the karst aquifer. The recession coefficient obtained from the hydrograph analysis indicates only a fast-flow spring component at the Rječina spring. The lack of the base-flow spring component is the primary reason for the spring drying out during the dry periods. The low recession coefficient of the Zvir spring indicates a base-flow and discharge from well-drained fissures and fractures in the spring catchment area during the low water stage. A mean residence time (MRT) of groundwater was calculated for stable isotope δ18O using lumped parameter approach by applying the exponential model, combined exponential-piston and dispersion models to isotopic input (rainfall) and output (spring) data sets during 2011–2013. The MRT of 3.24 and 3.6 months for the Rječina spring and 7.2 months for the Zvir spring suggests recent groundwater recharge from precipitation

Groundwater responses to recharge in the Gacka Area, Croatia, as revealed by stable isotopes, tritium, CFCs and noble gases

Han L-F, Roller-Lutz Z, Hunjak T, Lutz HO, Matsumoto T, Aggarwal P. Groundwater responses to recharge in the Gacka Area, Croatia, as revealed by stable isotopes, tritium, CFCs and noble gases. GEOCHEMICAL JOURNAL. 2017;51(5):391-407.Due to their extreme anisotropy and heterogeneity, the hydrogeological characterization of karst terrains is notoriously difficult. Approximately 50% of Croatia consist of karst aquifers, in particular the touristically important region along the Adriatic coast. Being an important water reservoir for this area, we have chosen the Gacka area of Croatia as a typical example. We studied the mixing of groundwater and the responses to recharge in several karst springs by using environmental tracers, including stable isotopes in water (O-18, H-2), tritium (H-3), chlorofluorocarbons (CFCs) and noble gases (He-3, He-4, Ne, Ar, Kr, Xe). The variation of the stable isotopic signal (delta O-18 and delta H-2) in the spring discharges provides qualitative information on the mixing of waters with different transit time. Assuming piston flow in the system, the CFC and H-3 data indicate that the waters contain mainly post-1980 recharge. The CFC concentrations in the spring waters were found to be significantly different between wet and dry weather periods. The higher CFC values during the wet weather period indicate that the waters contained some water components that have relatively short mean residence times. An important finding of the study was that the sole application of tritium-helium methods does not permit an accurate age determination. This is due to mass exchange between liquid and gaseous phases occurring in karst aquifer systems particularly in dry weather periods. During such a dry weather period, more space in the karst groundwater system is not filled with water compared with a wet weather period. It is shown in this study, however, that the combined use of stable isotopes (O-18, H-2), tritium, CFCs and noble gases is able to account for groundwater mixing and responses to recharge in this specific scenario. Compared to single-tracer studies, multi-tracer techniques will allow a much better understanding and characterization of these systems. This information is vital for the assessment of resources and potential contamination of the groundwater in this special environment