ANTEPOSITION OF THE ULNAR NERVE IN THE TREATMENT OF CUBITAL TUNNEL SYNDROME

Cilj istraživanja: Cilj je rada ispitati uspješnost dekompresije ulnarnog živca u kubitalnom kanalu s istovremenom antepozicijom tako što će se usporediti klinička slika prije operacijskog zahvata i nakon njega. Uspješnost operacijskog zahvata podrazumijeva povećanu pokretljivost, poboljšanje senzibiliteta i motorike te smanjenje intenziteta bolova u inervacijskom području ulnarnog živca, kao i promjene u kontrolnom EMNG nalazu. Nacrt studije: Istraživanje je ustrojeno kao retrospektivno-prospektivna studija. Uključeno je 19 pacijenata, od toga 10 muškaraca i 9 žena. Materijali i metode: Za potrebe istraživanja koristili su se podatci iz povijesti bolesti pacijenata, koji su prikupljeni iz medicinske dokumentacije Zavoda za ortopediju KBC-a Osijek. Prikupljeni podatci poslužili su za provjeru uspješnosti kirurške metode antepozicije ulnarnog živca u liječenju sindroma kubitalnog kanala. Analizirani podatci bili su: spol, dob, zahvaćena strana, prisutnost parestezija (Tinelov znak) i motoričke slabosti (Fromentov znak), te klasifikacija stadija sindroma kubitalnog kanala prema Dellonovoj klasifikaciji. Rezultati: Medijan dobi pacijenata u vrijeme operativnog zahvata bio je 35 godina. U uzorku od 19 pacijenata, njih 15 postiglo je poslijeoperativno poboljšanje kliničke slike u obliku poboljšanja i jačanja motorike inerviranih mišića i smanjenja intenziteta senzornih ispada na području inerviranom od strane ulnarnog živca. Kod preostala 4 pacijenta klinička slika nije se promijenila u odnosu na preoperativno razdoblje i nije postignut nikakav napredak u vidu smanjenja simptomatike sindroma kubitalnog kanala. Zaključak: Kirurškom metodom antepozicije ulnarnog živca postignut je statistički značajan napredak u liječenju sindroma kubitalnog kanala.Objectives: The aim of this study was to evaluate the success rate of decompression of the ulnar nerve in the cubital canal with simultaneous anteposition, by comparing the clinical results before and after the surgical procedure. The success of the surgical procedure includes increased mobility, improved sensibility and motor function along with decreased intensity of pain in the innervation area of ulnar nerve as well as changes in the control EMNG findings. Study design: The study is organized as a retrospective-prospective study. The study included 19 patients, 10 of whom were men and 9 women. Participants and methods: For the purpose of this study data taken from anamnesis and local status, which was collected from medical records of the Department of Orthopaedic Surgery, University Hospital Center Osijek, was used. The collected data was used to verify the success of surgical method of anteposition of the ulnar nerve in the cubital tunnel syndrome treatment. The analyzed data included: gender, age, affected side, the presence of paresthesia (Tinel's sign) and motor weakness (Froments sign) as well as classification stage of cubital tunnel syndrome according to Dellons scale. Results: The median age of patients at the time of surgery was 35 years. In a sample of 19 patients, 15 of them achieved postoperative clinical improvement in the form of improved and stronger muscles and motor skills of innervated muscles along with reduction in intensity of sensory loss in the area innervated by the ulnar nerve. Concerning the remaining 4 patients, the clinical picture did not change in relation to the preoperative period and their progress was not identified in the form of reduced symptomatology of the cubital tunnel syndrome. Conclusion: Statistically significant progress in the treatment of cubital tunnel syndrome was achieved by the surgical method of anteposition of the ulnar nerv

Specifična obilježja u pedijatrijskoj traheostomiji - pregledni rad

Surgical tracheostomy is a life-saving procedure performed for emergent or expectant airway compromise. Morbidity in the pediatric population is higher than in adults due to smaller operating field, immaturity of tissues, anatomic specificities of the child’s neck, or the presence of craniofacial dysmorphism. The procedure varies among surgeons regarding the position of the skin incision (vertical or horizontal), resection of the subcutaneous adipose tissue and isthmus of the thyroid gland, use of tracheal flaps, and use of maturation or stay sutures. Both early and late complications can be life-threatening, and include accidental decannulation, stomal plugging, bleeding, and difficult ventilating. Consistent tracheostomal care is crucial in avoiding complications. Primary caregivers must be included and educated about proper stomal care. Decannulation failures are common. Prerequisites for safe decannulation include non-dependence on mechanical ventilation and no recent aspiration events, positive endoscopic airway assessment, and successful daytime capping. The role of polysomnography in decannulation protocols is debated. Although seldom performed, tracheostomy is the procedure of choice in a selected group of pediatric patients. The risks and benefits of the procedure must be weighed for each patient. The education of medical personnel and caregivers is key to reducing serious complications.Kirurška traheotomija je postupak kojim se osigurava dišni put kompromitiran uslijed infektivnih bolesti, traume, tumora ili anomalija dišnih putova. Pobol je veći u pedijatrijskoj populaciji zbog malog operativnog polja, nezrelosti tkiva, anatomskih specifičnosti ili prisutnosti kraniofacijalnih dismorfizama. Procedura varira između kirurga. Ne postoji usuglašeni stav oko pozicije kožne incizije, resekcije supkutanog masnog tkiva i istmusa štitnjače, upotrebe trahealnih režnjeva ili maturacijskih šava. I rane i kasne komplikacije mogu biti životno ugrožavajuće. Najčešće su nenamjerna dekanulacija, začepljenje traheostome sluznim čepovima, krvarenje ili otežana ventilacija. Stalna briga o traheostomi je ključna u sprječavanju komplikacija. Skrbnici moraju biti uključeni i obrazovani o pravilnoj njezi stome. Neuspjele dekanilacije su česte. Preduvjeti za pokušaj dekanilacije su neovisnost o mehaničkoj ventilaciji, endoskopski pregled dišnih putova i toleriranje začepljene kanile tijekom dana. Upotreba polisomnografije u dekanilacijskom protokolu nije ušla u široku primjenu. Iako se rijetko izvodi, traheostomija je postupak izbora za zbrinjavanje dišnog puta u određenim skupinama pedijatrijskih bolesnika. Prednosti i nedostatci moraju se razmotriti za svaki pojedini slučaj. Izobrazba medicinskog osoblja i skrbnika je ključna za smanjenje broja ozbiljnih komplikacija