MORFOLOŠKE PREDNOSTI I NEDOSTACI HRVATSKIH TENISAČA KATEGORIJE U-16

The main purpose of the study was to explore variations in the body constitution of Croatian tennis players (age categories under 16 and under 18), and to gain a better insight into advantages and disadvantages originating from morphological characteristics. Morphological differences between the dominant and non-dominant arm were also analyzed. Forty-nine Croatian elite junior tennis players, all right-handed, participated in the study. The sample was divided into two groups: players under 16 and players under 18 years of age. As instructed by the International Biological Program, the following anthropometrical variables were measured: body height, body mass, leg length, arm length, biacromial and bicristal diameters, knee, elbow and wrist diameters, upper arm girth, forearm girth, chest girth, abdomen girth, thigh and calf girth. Upper arm girth was measured in the flexion and extension positions. Somatotypes were calculated using Heath-Carter equations. Differences between the dominant and non-dominant arm in elite Croatian tennis players were analyzed according to their age category using the Paired samples t-test and statistical significance was set at p<0.05. According to their body constitution, under 16 and under 18 year old Croatian tennis players were found to be predominantly meso-ectomorf. The differences between the dominant and non-dominant arms (arm length, elbow diameter, wrist diameter, upper and lower arm girth and forearm girth) were statistically significant in both tested age groups. As U16 and U18 Croatian tennis players are predominantly meso-ectomorf and being of that somatotype they should have an advantage while playing on the net, in addition to having powerful strokes and an ability to achieve high stroke speed. Also, they need a smaller number of steps when trying to position themselves in the desired spot on court. As expected, long-term exposure to training stimuli resulted in larger circumferences and diameters in the dominant arm. We can conclude that, in world class tennis, body constitution posses no limitations on maximal achievements for a vast majority of tested players.Glavni cilj ovog istraživanja bio je istražiti varijacije u građi tijela hrvatskih tenisača (dobnih kategorija do 16 Ii do 18 godina), te steći bolji uvid u prednosti i nedostatke morfoloških karakteristika. Morfološke razlike između dominantne i nedominantne ruke su također bile promatrane. U istraživanju je sudjelovalo četrdesetdevet vrhunskih hrvatskih tenisača juniora, dešnjaka. Uzorak je bio podijeljen u dvije grupe: igrači do 16 i igrači do 18 godina starosti. Upućeni međunarodnim biološkim programom, slijedeće antropometrijske varijable su bile izmjerene: visina tijela, tjelesna masa, dužina noge, dužina ruke, širina ramena i kukova, dijametar ručnog zgloba, lakta i koljena, opseg nadlaktice, opseg podlaktice, opseg grudi, opseg trbuha, te opseg natkoljenice i potkoljenice. Opseg nadlaktice se mjerio u pozicijama fleksije i ekstenzije. Somatotipi su izračunati korištenjem Heath-Carter-ovih jednadžbi. Razlike između dominantne i nedominantne ruke kod vrhunskih hrvatskih tenisača su analizirani u skladu s njihovom dobnom kategorijom koristeći t-test za značajne uzorke s statističkom značajnošću p<0.05. U skladu s njihovim građom tijela otkriveno je da su hrvatski tenisači dobnih kategorija do 16 i do 18 godina pretežno mezo-ektomorfi. Razlike između dominantne i nedominantne ruke (dužina ruke, dijametar ručnog zgloba i lakta, opsezi nadlaktice i podlaktice) su statistički značajne u obje testirane dobne grupe. Hrvatski tenisači dobnih skupina do 16 i do 18 godina su pretežno mezo-ektomorfi i postojanjem takvog somatotipa trebali bi stvoriti prednost u igri na mreži, te pored snažnih udaraca i sposobnost ostvarivanja velikih brzina udaraca. Također, trebaju manji broj koraka pri kretnju po na terenu. Kao što je očekivano, dugotrajno izlaganje stimulativnim podražajima treninga rezultat je većih opsega i dijametara kod dominantne ruke. Možemo zaključiti da, u vrhunskom tenisu, građa tijela ne stvara ograničenja pri maksimalnim dostignućima za veliku većinu testiranih igrača

UTJECAJ SAQ TRENINGA NA RAZVOJ BRZINE, AGILNOSTI I EKSPLOZIVNOSTI NOGOMETAŠA U-12

Cilj istraživanja je utvrditi utjecaj SAQ programa treninga na razvoj brzine, agilnosti i eksplozivnosti u trajanju od četiriju tjedana. Uzorak ispitanika činilo je 40 nogometaša. Eksperimentalna grupa provodila je program treninga koji je uključivao tri treninga tjedno za razvoj brzine, agilnosti i eksplozivnosti po SAQ metodi, dok je kontrolna grupa nogometaša provodila uobičajeni nogometni trening. Testiranjem su dobiveni rezultati u ukupno devet varijabli raspoređenih u grupe testova, koje čine antropometrijske mjere i motoričke testove. Ovim istraživanjem utvrđeno je da SAQ ima pozitivan utjecaj na razvoj brzine, agilnosti i eksplozivnosti u trajanju od četiriju tjedna nogometaša U-12

RAZLIKE U MORFOLOŠKIM KARAKTERISTIKAMA IZMEĐU VRHUNSKIH HRVATSKIH NOGOMETAŠICA S OBZIROM NA IGRAČKU POZICIJU

The research regarding the influence of morphological characteristics on soccer performance is particularly complex because the success in soccer in part depends upon the individual characteristics and team position of every player. It is necessary to have knowledge of these characteristics in order to establish their importance as key factors of success in competitive sports such as soccer. This is one reason why the authors decided to determine the morphological differences of elite Croatian female soccer players according to their respective team positions, a logical extension of an earlier article focusing on male soccer players. The sample consisted of soccer players who were current members of first league clubs in Croatia (n=24) and who were tested at the end of the 2005/06 competition season (prior to the European championship). According to the instructions issued by the International Biological Program, the following anthropometrical variables were measured: body height, body mass, leg length, arm length, biacromial and bicristal diameters, knee and elbow diameters, upper arm girth, forearm girth, thigh girth and calf girth. The body fat percentage and relative body fat mass in female soccer players were determined using the Sloan and Siri equations. The differences in team position (goalkeepers, defenders, forwards and midfielders) were analyzed using a multivariate analysis of variance (MANOVA). The statistical significance was set at p<0.05. The goalkeepers proved to be the tallest and the heaviest players on the team, with longest legs and arms, and the largest thigh girth. The MANOVA revealed no statistically significant differences in any of the selected parameters among female soccer players according to their team positions. An analysis of the female soccer players’ team positions demonstrated no significant differences in morphological variables. The players’ values (average height and body mass) fell within the range of normal values recorded in the general population and other elite European female soccer players. Therefore, we can conclude that Croatian female soccer players are morphologically similar to their counterparts on other elite European soccer teams. These findings are useful because a consideration of morphological characteristics is important in the selection of players, especially goalkeepers, for team positions.Istraživanja morfoloških karakteristika u nogometu osobito su složena, jer uspjeh u nogometu ovisi o individualnim karakteristikama igrača i specifičnostima pozicije na kojoj igraju. Spoznaje o navedenim morfološkim karakteristikama važne su u kompleksnim sportskim igrama kao što je nogomet. Ovaj rad logičan je nastavak prethodnog istraživanja provedenog na vrhunskim hrvatskim nogometašima. Uzorak ispitanika sačinjen je od nogometašica Prve hrvatske ženske nogometne lige (n=24). Nogometašice su testirane na kraju natjecateljske sezone 2005/06 (neposredno prije kvalifikacija za Europsko prvenstvo). Mjerenje morfoloških mjera izvršeno je prema napucima Međunarodnog Biološkog Programa. Za potrebe ovog istraživanja izmjereno je 14 morfoloških mjera: visina tijela, tjelesna masa, dužina noge, dužina ruke, širina ramena i kukova, dijametar lakta i koljena, opseg nadlaktice, opseg podlaktice, te opseg natkoljenice i potkoljenice. Postotak potkožnog masnog tkiva i relativna masa potkožnog masnog tkiva kod nogometašica određene su jednadžbama Sloan-a i Siri-ja. Razlike u morfološkim karakteristikama s obzirom na igračku poziciju (vratari, obrambeni igrači, napadači i vezni igrači) analizirani su Multivarijatnom analizom varijance MANOV-om, s statističkom značajnošću od p<0.05. U skladu s njihovim građom tijela utvrđeno je da su igračice na golu više i teže od igračice u polju. Multivarijatna analiza varijance nije pokazala postojanje statistički značajnih razlika između igračkih pozicija nogometašica. Dobiveni rezultati nogometašica u skladu su sa rezultatima prosječne populacije (vrijednosti visine tijela i mase tijela). Rezultati vrhunskih hrvatskih nogometašica slični su rezultatima koji su dobiveni na uzorcima vrhunskih europskih nogometašica. Možemo zaključiti da su hrvatske nogometašice u morfološkim karakteristikama slične vrhunskim europskim nogometašicama. Dobiveni podaci o morfološkim karakteristikama mogu koristiti trenerima u procesu selekcije igračica za određene igračke pozicije, a posebice za igračice na golu

Differences in motor abilities of pupils by level of physical activity in leisure time

Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrðivanje razlika u motoričkim sposobnostima izmeðu učenika koji su podijeljeni prema razini tjelesne aktivnosti u slobodnom vremenu. U istraživanju je sudjelovalo 434 dječaka od 5-8 razreda osnovne škole. Uzorak ispitanika obuhvaćao je učenike koji teritorijalno pripadaju gradovima Sisku i Petrinji. U istraživanju je izmjereno 15 mjera motoričkih sposobnosti, 2 mjere morfoloških karakteristika te je pomoću anketnog upitnika procijenjeno vrijeme provedeno u kineziološkim aktivnostima u slobodnom vremenu. Rezultati istraživanja pokazali su da učenici koji se bave dodatnim tjelesnim vježbanjem u slobodno vrijeme imaju bolje rezultate u motorièčkim sposobnostima. Diskriminativnom analizom utvrðeno je da se značajna razlika odnosi na uèenike šestog, sedmog i osmog razreda osnovne škole, dok kod učenika petog razreda nisu pronaðene značajne razlike. Takoðer, utvrðeno je da tjelesno neaktivni uèenici u slobodno vrijeme imaju povećanu tjelesnu masu, a samim time i više vrijednosti indeksa tjelesne mase (ITM). Učenici koji u slobodno vrijeme ne provode kineziološke aktivnosti u trajanju od najmanje 60 minuta dnevno imaju slabije razvijene motoričke sposobnosti, a nesudjelovanje u tjelesnoj aktivnosti doprinosi većim vrijednostima indeksa tjelesne mase (ITM) nego kod učenika koji su tjelesno aktivni u slobodno vrijeme.The aim of this research is to determine the difference in motor abilities between students who were classified according to the level of physical activity in leisure time. The study included 434 boys from 5th- 8th grades of primary school. The sample included the pupils who belong to the territorial towns of Sisak and Petrinja. The study measured 15 tests of motor skills, two measures of morphological characteristics and by using the questionnaire estimated the time spent in kinesiology activities in leisure time. The results showed that pupils who are engaged in additional physical exercise in leisure time have better results in motor abilities. Discriminant analysis has shown that the significant difference between pupils of sixth, seventh and eighth grade, while among the fifth graders significant differences were not found significant differences. Also, it was found that pupils who are physically inactive during leisure time have increased body weight, and therefore more value to the body mass index (BMI). Pupils who do not spend leisure time in kinesiology activities at least 60 minutes a day, have less developed motor skills, and non-participation in physical activity contributes to higher values of body mass index (BMI) than for students who are physically active in their leisure time

PREDICTION OF RESULTS IN NON-SELECTED SWIMMERS BASED ON SPECIFIC SWIMMING TESTS

Primjena specifičnih plivačkih testova na suhom i u vodi zahtijeva dobro poznavanje tehnike plivanja od strane ispitanika. Cilj rada je bio ispitati da li na rezultate plivanja studentske populacije tj. ustanoviti mogu li se ti standardni plivački testovi (dinamometrija u vodi i plivački ergometar na suhom) mogu upotrijebiti za mjerenje neselekcionirane plivačke populacije. Uzorak ispitanika su činila 52 studenta, muškog spola, treće godine Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prediktorske varijable su predstavljali rezultati testiranja na plivačkom ergometru na suhom (Biokinetic swim bench) i to relativna snaga jednog i maksimalnog provlaka kraul tehnikom, 10 maksimalnih provlaka kraul tehnikom, jedna minuta na ergometru kraul tehnikom i dinamometrijska sila vuče u vodi. Kriterijske varijable su bili rezultati plivanja na 25, 50 300m kraul tehnikom i 50m dupin tehnikom. Analizirani su koeficijenti interkorelacija među svim varijablama. Nakon toga je regresijskom analizom utvrđivan utjecaj svih prediktorskih varijabli na svaku od kriterijskih. Jedino se test dinamometrije mjeren u vodi u mjestu (full-tethered swimming) pokazao kao uspješan prediktor rezultata na kraćim dionicama tj. 25 metara kraul, 50 metara kraul i 50 metara dupin. Na 300 metara kraul niti jedan prediktor se nije izdvojio kao značajan dok se kod dionice 50 metara dupin izdvoji i test dinamometrije 1 dupin provlak kao značajan. Zapaženo upućuje na zaključak da je test ergometrije na suhom potpuno neprimjeren za testiranje neselekcionirane plivačke populacije.SUMMARY In order to use specific swimming tests on land and in water the subjects must be well acquainted to swimming technique. The aim of this study was to investigate the possibility of usage of standard swimming test (full tethered swimming and swim bench tests on land) in non-selected swimming population. Fifty-two male subjects, students of the third year of the Faculty of Kinesiology, University of Zagreb underwent the testing procedure. The predictor variables were the results of measurements on Biokinetic swim bench (the relative power of one crawl pull; the relative power of 10 crawl pull; one minute crawl swimming; and the relative power of one maximal butterfly pull). The predictor variable measured in water was the maximal force produced during full-tethered swimming. The criteria were the results obtained at 25, 50 300m crawl and 50m butterfly swimming. The inter-correlations between all variables were calculated and regression analysis used in order to determine the influence of all four predictor variables on each criterion variable. Only the maximal force produced during full tethered swimming showed the significance in prediction of the results on shorter distances, 25m, 50m crawl and 50m butterfly swimming results. None of the tests showed any significance in prediction of 300m crawl swimming result. The test performed on swim bench out of water were not significant in prediction of the swimming results except for the test of one butterfly pull, which was related to the result on 50m butterfly swimming. In conclusion, the swimming bench is not a suitable method for evaluation and testing of non-selected swimmers probably because of their poor technique

SPIROERGOMETRIJSKI PARAMETRI VRHUNSKIH NOGOMETAŠA

The aim of the study was to determine the central and the dispersive parameters of some morphological characteristics and functional abilities in 17 elite Croatian soccer players tested by all-out VO2max treadmill test. Also, the present study investigated the differences in analyzed spiroergometric values in regard to the playing position. The research has been conducted in Sports diagnostic centre of the Faculty of Kinesiology in Zagreb. The differences between attackers, defenders and midfielders in analyzed parameters were determined (MANOVA results: Wilks\u27 Lambda=0.314, Raos\u27R=8,52, p<0.02). Midfielders were the players with highest values of VO2max. Defenders had highest values of oxygen consumption at ventilatory threshold and were the tallest and the heaviest player in the team. The lowest values of maximal breathing frequency were found in attackers while the midfielders and the defenders had similar values. As expected, the ventilatory lung functions were satisfactory and did not represent the limit for maximal performance. In conclusion, aerobic abilities of Croatian soccer players are within reported values for international elite soccer player, but still in the lower range for midfielders (59,92±3,14 mLkg min-1). Therefore, Croatian soccer players, especially the midfielders should improve aerobic fitness, which might contribute to the overall better match performanceCilj istraživanja bio je utvrditi centralne i disperzivne parametre nekoh morfoloških karakteristika i funkcionalnih pokazatelja 17 vrhunskih hrvatskih nogometaša. Sekundarni cilj ovog rada bio je utvrditi pozicijske razlike temeljem testiranih karakteristika i sposobnosti. Istraživanje je provedeno u Sportsko dijagnostičkom centru Kineziološkog fakulteta u Zagrebu. Utvrđena je statistički značajna razlika između igrača prema poziciji na kojoj igraju (MANOVA; Wilks\u27 lambda=0.314, Raos\u27R=8,52, p<0.02). Vezni igrači imali su najveće vrijednosti VO2max dok su obrambeni igrači imali najveće vrijednosti primitka kisika pri anaerobnom pragu, a ujedno su bili najviši i najteži. Što se tiče ventilacijske funkcije pluća, najniže vrijednosti maksimalne frekvencije disanja imali su napadači i kao što se i očekivalo, nije bilo ograničenja postizanja maksimalnog opterećenja od strane ventilacijske funkcije pluća. Aerobni kapaciteti hrvatskih nogometaša su unutar raspona objavljenih rezultata vrhunskih svjetskih nogometaša, iako se vrijednosti aerobnog kapaciteta posebno za vezne igrače nalaze na donjoj granici preporučenih (59,92±3,14 mLkg min-1). Testirani vezni igrači trebali bi poboljšati svoje aerobne kapacitete, što bi moglo utjecati i na poboljšanje samog nastupa na utakmicama