Temu "dizajniranja" (muzejskih izložaba) gledamo vrlo široko i otvoreno

Oblikovanje izložaba vidimo kao jedan od najpotentnijih alata za stvaranje i prezentaciju novog znanja na temelju akumulacije postojećih znanja. Radi komuniciranja izložbenog narativa, otvoreni smo za sve medije, materijale i pristupe oblikovanju, od ambijentalnih, tekstualno-informativnih, multimedijskih, grafičko-ilustrativnih ili pak participativnih. Balansiranje odnosa između odabira pristupa i korištenja medijima u odnosu prema temi određuje karakter konačnog rješenja

Temu "dizajniranja" (muzejskih izložaba) gledamo vrlo široko i otvoreno

Oblikovanje izložaba vidimo kao jedan od najpotentnijih alata za stvaranje i prezentaciju novog znanja na temelju akumulacije postojećih znanja. Radi komuniciranja izložbenog narativa, otvoreni smo za sve medije, materijale i pristupe oblikovanju, od ambijentalnih, tekstualno-informativnih, multimedijskih, grafičko-ilustrativnih ili pak participativnih. Balansiranje odnosa između odabira pristupa i korištenja medijima u odnosu prema temi određuje karakter konačnog rješenja

M8: The Adriatic Highway: Infrastructure as a Generator of Territory

Infrastruktura kao generator teritorija jest umjetničko istraživanje koje koristi likovnu analizu kao osnovu razvijanja kvalitativnih kartografskih metoda izvan egzaktnih okvira geoinformacijskih tehnologija. Uloga Jadranske magistrale ponajprije u turističkim transformacijama prethodno nepovezanog i nerazvijenoga agrikulturnog dužobalnog pojasa, analizirana kroz prvo sustavno korištenje aerofotogrametrijskih snimaka iz razdoblja uoči njezina dovršetka 1965., služi kao organizacijska i sadržajna potka valorizacije ovoga opsežnog obuhvata. Sekvencija prolaska magistralom iskustveno je oblikovala ovaj prostor, rekombinirajući njegove sastavnice na potpuno drugačiji način u odnosu na prethodne itinerere koji su ga obuhvaćali, poput shematizirane kasnoantičke Tabule Peutingeriane ili idealizirane kontinuirane panorame Giuseppea Riegera iz 1853. Transformacijom izvorne rute i izmještanjem prometa na trasu buduće Jadransko-jonske autoceste nastavlja se vizualna reorganizacija obalnog prostora. Postupkom bliskim klasičnim metodama sažimanja videosekvencija, magistrala je također podijeljena u sekvencije, a potom na arbitraran broj točaka koje čine nasuprotno snimljeni fotografski prikazi. Na njima se umjesto kontinuiteta analiziraju upravo prekidi i promjene u njemu, kao svojevrsni komprimirani zapis kojima se isključuju istovjetni podaci. Kroz niz jednostavnih odrednica koje ih karakteriziraju prate se transformacijski procesi, dominantno korištenje zemljišta, elementi prirodnog ili izgrađenog okoliša. Ovako se stvara otvorena matrica podataka koja omogućava rekombiniranje elemenata, ovisno o odabranoj metodi klasifikacije. Kroz statističku učestalost prevladava se inicijalna arbitrarnost i izgrađuju kartografske sekvencije kojima se detektiraju intrigantni obrasci i nova sagledavanja prostora.Infrastructure as a Generator of Territory is an art project that uses visual analysis in order to develop qualitative cartographic methods beyond the exact boundaries of geoinformatic technologies. The role of the Adriatic Highway in the transformations of the previously disconnected and underdeveloped agricultural litoral took place primarily owing to tourism. This has been analyzed by using, for the first time systematically, aerophotogrametric surveys from the period preceding its completiton (1965). The highway has been the organizational and conceptual basis for evaluating this extensive undertaking. The sequence of passage along the Magistral road has structured this space experientially by recombining its components in an entirely different way as compared to the previous itineraries, represented in the schematized late antique Peutingeriana or the idealized continuous panorama of Giuseppe Rieger from 1853. By transforming the original route and displacing the trafic to the future Adriatic-Ionian, motorway the visual reorganization of the literal was continued. By using a procedure similar to the classical methods of contracting video sequences, the Adriatic Highway has likewise been divided into sequences and then further to an arbitrary number of points rendered by the photographic scenes shot from the opposing angles. Rather than showing the continuities, they primarily analyze disruptions and transformations as a sort of comprimated recording that excludes identical data. A series of simple defining features makes it possible to observe the transformation processes, the prevalent uses of land, and the elements of natural or human-made environment. This creates a matrix of data that allows for a recombination of elements, depending on the selected method of classification. Statistical frequency helps overcome the initial arbitrariness and construct cartographic sequences that make it possible to detect intriguing patterns and to view space in a fresh way

Foregrounding of Individual Lots in Zagreb – From Sensible Critique Towards Rampant Speculation

In the 1980s, in parallel to the decline of large-scale planning, a local critique of modernist urbanism came to dominate the planning discourse in Zagreb, one that sought to implement strategies of urban regeneration on the omnipresent strata of persisting agricultural lots, and would soon be inscribed as the guiding ethos in the last socialist general plan. Concentrating their efforts on the central area of Trnje, then littered with scattered zones of informal construction that had hitherto resisted generation after generation of ambitious plans to convert it into a central representative and commercial part of Zagreb, local urban planners gradually formulated an innovative system of urban renewal that would enable its programmatic and morphological integration with the historic city. Breaking with the already exhausted expansionist strategy of large-scale greenfield planning, they strove to direct the future development of the city towards the densification and improvement of urban quality for previously “skipped-over” areas, with a newly found appreciation for the idiosyncrasies and complexities of the existing agricultural morphologies and heterogeneous buildings. The peculiar and deliberate choice of this kind of underlying urban strata as the basis of process-based urban renewal to harness the potential of both commercial and private actors promised a pronouncedly different urban outcome than the tabula rasa approach deployed at the apex of modernist urban planning only a decade earlier. However, the complex gestation process of required executive documents, the failure to create sufficient mechanisms of control, and the subsequent ascension of private ownership as the dominant spatial value all helped to usher in a period of frantic individual construction, signalling an abrupt end of this experiment. Rather than mere manifestations of capitalist transition, these processes will be framed as unintended echoes of the paradigm shift within the plans themselves

Recikliraj, ideje iz prošlosti

Znanstvena monografija Recikliraj, ideje iz prošlosti posvećena je temi recikliranja i ponovne upotrebe u prošlosti, a nastala je u sklopu istoimene izložbe. Monografija sadrži 17 tekstova u okviru kojih se razmatraju ponovna upotreba predmeta i recikliranje različitih vrsta materijala poput kamena, keramike, kosti, metala, stakla i tekstila kroz sva vremenska razdoblja. Tekstovi monografije, koji prate koncept izložbe, pokazuju da su reciklirani predmeti imali vrlo aktivnu ulogu u društvu, da nisu izolirani slučajevi ponovne upotrebe određenog materijala te da je ideološka pozadina, ponovne upotrebe i recikliranja, imala mnogo složenije značenje za društvo. Prateći osnovnu misao izložbe tekstovi u monografiji usmjereni su na podizanje svijesti o dugovječnom i neprekinutom ciklusu ponovne upotrebe predmeta kako bi se čitatelja potaklo na razmišljanje o konceptu recikliranja u odnosu na suvremeni način života.Znanstvena monografija Recikliraj, ideje iz prošlosti posvećena je temi recikliranja i ponovne upotrebe u prošlosti, a nastala je u sklopu istoimene izložbe. Monografija sadrži 17 tekstova u okviru kojih se razmatraju ponovna upotreba predmeta i recikliranje različitih vrsta materijala poput kamena, keramike, kosti, metala, stakla i tekstila kroz sva vremenska razdoblja. Tekstovi monografije, koji prate koncept izložbe, pokazuju da su reciklirani predmeti imali vrlo aktivnu ulogu u društvu, da nisu izolirani slučajevi ponovne upotrebe određenog materijala te da je ideološka pozadina, ponovne upotrebe i recikliranja, imala mnogo složenije značenje za društvo. Prateći osnovnu misao izložbe tekstovi u monografiji usmjereni su na podizanje svijesti o dugovječnom i neprekinutom ciklusu ponovne upotrebe predmeta kako bi se čitatelja potaklo na razmišljanje o konceptu recikliranja u odnosu na suvremeni način života

M8: The Adriatic Highway: Infrastructure as a Generator of Territory

Infrastruktura kao generator teritorija jest umjetničko istraživanje koje koristi likovnu analizu kao osnovu razvijanja kvalitativnih kartografskih metoda izvan egzaktnih okvira geoinformacijskih tehnologija. Uloga Jadranske magistrale ponajprije u turističkim transformacijama prethodno nepovezanog i nerazvijenoga agrikulturnog dužobalnog pojasa, analizirana kroz prvo sustavno korištenje aerofotogrametrijskih snimaka iz razdoblja uoči njezina dovršetka 1965., služi kao organizacijska i sadržajna potka valorizacije ovoga opsežnog obuhvata. Sekvencija prolaska magistralom iskustveno je oblikovala ovaj prostor, rekombinirajući njegove sastavnice na potpuno drugačiji način u odnosu na prethodne itinerere koji su ga obuhvaćali, poput shematizirane kasnoantičke Tabule Peutingeriane ili idealizirane kontinuirane panorame Giuseppea Riegera iz 1853. Transformacijom izvorne rute i izmještanjem prometa na trasu buduće Jadransko-jonske autoceste nastavlja se vizualna reorganizacija obalnog prostora. Postupkom bliskim klasičnim metodama sažimanja videosekvencija, magistrala je također podijeljena u sekvencije, a potom na arbitraran broj točaka koje čine nasuprotno snimljeni fotografski prikazi. Na njima se umjesto kontinuiteta analiziraju upravo prekidi i promjene u njemu, kao svojevrsni komprimirani zapis kojima se isključuju istovjetni podaci. Kroz niz jednostavnih odrednica koje ih karakteriziraju prate se transformacijski procesi, dominantno korištenje zemljišta, elementi prirodnog ili izgrađenog okoliša. Ovako se stvara otvorena matrica podataka koja omogućava rekombiniranje elemenata, ovisno o odabranoj metodi klasifikacije. Kroz statističku učestalost prevladava se inicijalna arbitrarnost i izgrađuju kartografske sekvencije kojima se detektiraju intrigantni obrasci i nova sagledavanja prostora.Infrastructure as a Generator of Territory is an art project that uses visual analysis in order to develop qualitative cartographic methods beyond the exact boundaries of geoinformatic technologies. The role of the Adriatic Highway in the transformations of the previously disconnected and underdeveloped agricultural litoral took place primarily owing to tourism. This has been analyzed by using, for the first time systematically, aerophotogrametric surveys from the period preceding its completiton (1965). The highway has been the organizational and conceptual basis for evaluating this extensive undertaking. The sequence of passage along the Magistral road has structured this space experientially by recombining its components in an entirely different way as compared to the previous itineraries, represented in the schematized late antique Peutingeriana or the idealized continuous panorama of Giuseppe Rieger from 1853. By transforming the original route and displacing the trafic to the future Adriatic-Ionian, motorway the visual reorganization of the literal was continued. By using a procedure similar to the classical methods of contracting video sequences, the Adriatic Highway has likewise been divided into sequences and then further to an arbitrary number of points rendered by the photographic scenes shot from the opposing angles. Rather than showing the continuities, they primarily analyze disruptions and transformations as a sort of comprimated recording that excludes identical data. A series of simple defining features makes it possible to observe the transformation processes, the prevalent uses of land, and the elements of natural or human-made environment. This creates a matrix of data that allows for a recombination of elements, depending on the selected method of classification. Statistical frequency helps overcome the initial arbitrariness and construct cartographic sequences that make it possible to detect intriguing patterns and to view space in a fresh way