Infrastruktura kao generator teritorija jest umjetničko istraživanje koje koristi likovnu analizu kao osnovu razvijanja kvalitativnih kartografskih metoda izvan egzaktnih okvira geoinformacijskih tehnologija. Uloga Jadranske magistrale ponajprije u turističkim transformacijama prethodno nepovezanog i nerazvijenoga agrikulturnog dužobalnog pojasa, analizirana kroz prvo sustavno korištenje aerofotogrametrijskih snimaka iz razdoblja uoči njezina dovršetka 1965., služi kao organizacijska i sadržajna potka valorizacije ovoga opsežnog obuhvata. Sekvencija prolaska magistralom iskustveno je oblikovala ovaj prostor, rekombinirajući njegove sastavnice na potpuno drugačiji način u odnosu na prethodne itinerere koji su ga obuhvaćali, poput shematizirane kasnoantičke Tabule Peutingeriane ili idealizirane kontinuirane panorame Giuseppea Riegera iz 1853. Transformacijom izvorne rute i izmještanjem prometa na trasu buduće Jadransko-jonske autoceste nastavlja se vizualna reorganizacija obalnog prostora. Postupkom bliskim klasičnim metodama sažimanja videosekvencija, magistrala je također podijeljena u sekvencije, a potom na arbitraran broj točaka koje čine nasuprotno snimljeni fotografski prikazi. Na njima se umjesto kontinuiteta analiziraju upravo prekidi i promjene u njemu, kao svojevrsni komprimirani zapis kojima se isključuju istovjetni podaci. Kroz niz jednostavnih odrednica koje ih karakteriziraju prate se transformacijski procesi, dominantno korištenje zemljišta, elementi prirodnog ili izgrađenog okoliša. Ovako se stvara otvorena matrica podataka koja omogućava rekombiniranje elemenata, ovisno o odabranoj metodi klasifikacije. Kroz statističku učestalost prevladava se inicijalna arbitrarnost i izgrađuju kartografske sekvencije kojima se detektiraju intrigantni obrasci i nova sagledavanja prostora.Infrastructure as a Generator of Territory is an art project that uses visual analysis in order to develop qualitative cartographic methods beyond the exact boundaries of geoinformatic technologies. The role of the Adriatic Highway in the transformations of the previously disconnected and underdeveloped agricultural litoral took place primarily owing to tourism. This has been analyzed by using, for the first time systematically, aerophotogrametric surveys from the period preceding its completiton (1965). The highway has been the organizational and conceptual basis for evaluating this extensive undertaking. The sequence of passage along the Magistral road has structured this space experientially by recombining its components in an entirely different way as compared to the previous itineraries, represented in the schematized late antique Peutingeriana or the idealized continuous panorama of Giuseppe Rieger from 1853. By transforming the original route and displacing the trafic to the future Adriatic-Ionian, motorway the visual reorganization of the literal was continued. By using a procedure similar to the classical methods of contracting video sequences, the Adriatic Highway has likewise been divided into sequences and then further to an arbitrary number of points rendered by the photographic scenes shot from the opposing angles. Rather than showing the continuities, they primarily analyze disruptions and transformations as a sort of comprimated recording that excludes identical data. A series of simple defining features makes it possible to observe the transformation processes, the prevalent uses of land, and the elements of natural or human-made environment. This creates a matrix of data that allows for a recombination of elements, depending on the selected method of classification. Statistical frequency helps overcome the initial arbitrariness and construct cartographic sequences that make it possible to detect intriguing patterns and to view space in a fresh way
