Evaluation of speech and voice of a female patient diagnosed with Parkinson\u27s disease

Cilj je ovoga rada bio ispitati tečnost govora i kvalitetu glasa kod 55 godišnje bolesnice s ekstrapiramidnim sindromom. U tu svrhu analizirali su se spontani govor, čitanje, pisanje i akustička analiza glasa. U svrhu procjene kvalitete govora i glasa, bolesnica je testirana u dva navrata u razmaku od 4 mjeseca. Promatrale su se vrste netečnosti, mjesto netečnosti, duljina produžavanja vokala, dužina stanki i postotak netečnih riječi u spontanom govoru i čitanju. Kvaliteta se glasa procjenjivala kroz modalitet govora (analiza snimke čitanja) te na temelju perceptivne analize. Za akustičku obradu korišten je Multidimensional Voice Program (MDVP, Kay Pentax). Rezultati su pokazali da je kod ispitanice došlo do pogoršanja opće motorike, ali i govora, glasa, čitanja i pisanja. Tečnost govora se pogoršala. U drugom ispitivanju ispitanica je mucala na 10% više riječi nego u prvom. Kvaliteta glasa je lošija. U drugom ispitivanju snižene su vrijednosti (u odnosu na prvo ispitivanje) kod parameatra sPPQ (Smoothed Pitch Perturbation Quotient) i vFo (Fundamental Frequency Variation) što ukazuje na osiromašenje prozodijskih karakteristika govora (monotonija). Relativno je povišena vrijednost VTI (Voice Turbulence Indeks) koja bi mogla ukazivati na nepotpune addukcije glasnica tijekom fonacije. U drugom ispitivanju povećane su vrijednosti parametara sAPQ (Smoothed Amplitude Perturbation Quotient) i APQ (Amplitude Perturbation Quotient) kao i ATRI (Amplitude Tremor Intensity Indeks) i sva tri parametra ukazuju na tendenciju povećanja tremora glasa što je također jedna od mogućih popratnih karakteristika PB. Povišenje parametara ShdB (Shimmer in dB) i Shim (Shimmer Percent) ukazuju da se s progresijom bolesti javlja veća i varijabilnost u amplitudama te intenzitet zračne struje oscilira. Grafomotoričke sposobnosti su lošije, a najveće pogoršanje se zapaža u čitanju, iako je ono i u drugom ispitivanju bolje od spontanog govora. Podaci dobiveni u ovom istraživanju potkrepljuju tezu o upletenosti bazalnih ganglija u razvojnom mucanju. Rad je doprinos timskom pristupu u dijagnostici Parkinsonove bolesti. Poremećaji glasa i govora se često javljaju prije tjelesnih simptoma bolesti, a logopedska dijagnostika, što je potvrđeno i u ovom radu, može pomoći u ranom otkrivanju Parkinsonove bolesti.The aim of this work was to examine the fluency of speech and voice quality of a 55-year old female patient diagnosed with extra pyramidal syndrome (Parkinson’s disease – PD). For this purpose, spontaneous speech, reading, writing and acoustic analysis of voice were analyzed. In order to evaluate the speech and voice quality, the patient has been tested on two occasions with an interval of four months between the tests. We observed forms of dysfluency, place of dysfluency, duration of vowel prolongation, length of pauses and percentage of dysfluent words in spontaneous speech and reading. The quality of voice was assessed through speech modules (analysis of a reading recording) and on basis of perceptive analysis. The Multidimensional Voice Program (MDVP, Kay Pentax) was used for acoustic analysis. The results showed that there was a deterioration of general motor skills, but also a deterioration of speech, voice, reading and writing. The speech fluency deteriorated. In the second study the patient stuttered in 10% more words than in the first study. The voice quality inferiorated. In the second study the values were decreased (in comparison to the first study) with sPPQ parameters (Smoothed Pitch Perturbation Quotient) and vFo parameters (Fundamental Frequency Variation) which indicates deterioration of prosodial speech characteristics (monotony). VTI value (Voice Turbulence Index) has been relatively increased which might be an indication of incomplete adduction of vocal cords during phonation. In the second study the values were increased with parameters sAPQ (Smoothed Amplitude Perturbation Quotient) and APQ (Amplitude Perturbation Quotient) as well as the ATRI (Amplitude Tremor Intensity Index) and all three parameters indicate the tendency of increase in voice tremor which is also one of the possible accompanying characteristics of PD. Increase of parameters ShdB (Shimmer in dB) and Shim (Shimmer Percent) indicate that with progression of illness higher variability in amplitudes also occurs and that the intensity of airflow is oscillating. Grapho-motoric abilities have gone worse and the greatest deterioration is noticed in reading, although it was better than the spontaneous speech. Data provided by this research support the hypothesis on the involvement of basal ganglia in the developmental stuttering. This paper is a contribution to team approach in the diagnosis of PD. Voice and speech disorders often occur before any physical symptoms are evident, and the diagnosis of speech language pathologist may help in early detection of PD, which was confirmed in this study as well

CJELOVITI PRISTUP ETIOLOGIJI MUCANJA

U radu se raspravlja o mucanju kao o multifaktorijalnom poremećaju. Pokušava se odgovoriti na pitanje što je to mucanje i kako nastaje pod međudjelovanjem psiholingvističkih, psihosocijalnih i fizioloških faktora; kognitivnih, lingvističkih, emocionalnih i motoričkih faktora; preko procesiranja, produkcije i kontekstualizacije. Govori se o mogućim uzrocima mucanja u odnosu na naučeno ponašanje, nasljeđivanje, deficit vremenskog djelovanja i kao poslijedicu disfunkcije neuromotornih procesa. Posebno se raspravlja o aktivaciji desne hemisfere u govoru odraslih osoba koje mucaju, pokušava se dokučiti uzrok takvom ponašanju i postavlja se pitanje da li je desnohemisferična lateralizacija posljedica ili uzrok mucanja. Dan je pregled novijih PET (Positron Emission Tomography) studija i drugih neurofizioloških dijagnostičkih tehnika o neurobiologiji mucanja. Na kraju se govori o mucanju kao o multidimenzionalnom i dinamičkom poremećaju

Phonemic Awareness and Stuttering in Children

Iako se prema nekim autorima kod 30 - 40 % djece koja mucaju kao popratna pojava javlja fonološki poremećaj (Wolk, Edwards i Conture, 1993, Melnick i Conture, 2000), povezanost mucanja i fonoloških poremećaja i dalje nije sa sigurnošću potvrđena. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi moguću povezanost između mucanja i fonološke svjesnosti. U tu svrhu analizirani su rezultati skupine djece koja mucaju (N=21) i djece koja ne mucaju (N=21) na zadacima izdvajanja inicijalnog i finalnog glasa u riječi te analize i sinteze glasovnog slijeda. Ispitanici su bili u dobi od 5;5 do 7;0 (godine; mjeseci). Statističkom analizom ustanovljeno je da su djeca koja ne mucaju bila uspješnija na zadacima analize riječi od djece koja mucaju. Na zadacima izdvajanja inicijalnog i finalnog glasa u riječi te sinteze riječi nije bilo statistički značajnih razlika među skupinama ispitanika.Although some researchers reported 30 - 40% incidence of phonological disorders among children who stutter (Wolk, Edwards i Conture, 1993, Melnick i Conture, 2000), the connection between stuttering and phonological disorders has not yet been strongly confirmed. The aim of this research was to determine possible connection between stuttering and the phonemic awareness. The group of 21 children who stutter and their fluent pairs were compared on initial phoneme identification, final phoneme identification, phoneme analysis, and phoneme synthesis tasks. The subjects were between the ages 5; 3 and 7; 0 (years; months). According to results of statistical analysis, children who do not stutter performed better on phoneme analysis task then children who stutter. The results of initial phoneme identification task and final phoneme identification task, and and synthesis task showed no significant difference between groups

KARAKTERISTIČNE RAZLIKE IZMEĐU MUCANJA I DRUGIH POREMEĆAJA FLUENTNOSTI GOVORA

Svrha je ovoga rada bila razlučiti mucanje od drugih poremećaja fluentnosti govora na osnovi simptomatologije / kriterija oštećenja, nesposobnosti i hendikepa u odnosu na fluentni govor. Opiscmi su neki najčešći sindromi i bolesti kod kojih se kao prvi ili učestali simptom javlja nefluentnost u govoru: poremećaji fluentnosti govora pod djelovanjem stresnih situacija: mucanje; mucanje uzrokovano oštećenjem mozga; sindrom brzopletosti; palilalija; parkinsonizam; afazija; dizartrija; apraksija; spastična disfonija i Tourettov sindrom. Analiza je simptomatologije navedenih poremećaja i bolesti pokazala da su ponavljanja u govoru najčešći zajednički simptom, koji često izaziva zabunu kod diferencijalne dijagnostike mucanja i ostalih pojava nefluentnosti. S druge su strane popratni simptomi mucanja, kao što su izbjegavanje vizualnog kontakta sa sugovornikom i izbjegavanje govora, karakteristike koje najbolje razlučuju mucanje od ostalih poremećaja tečnosti govora. Najviše sličnosti u simptomatologiji pokazuju mucanje i spastična disfonija koja se (vjerojatno zbog te sličnosti) često naziva "laringealnim mucanjem". Kada smo kao kriterij razlikovanja postavili "oštećenje", "nesposobnost" i "hendikep" (Prins, 1991), zapazili smo da kriterij "hendikep" najbolje diferencira mucanje od ostalih poremećaja fluentnosti govora, i da su opet najsličniji mucanje i spastična disfonija

Orofacial abilities of children who stutter

Mucanje je najpoznatiji govorni poremećaj, sindrom brojnih manifestacija na govornom, jezičnom, psihološkom, tjelesnom, socijalnom području i upravo zbog opsežnosti simptoma utječe na mnoge aspekte života osobe, a posebno na komunikaciju s okolinom. Sve nas to upućuje na zaključak da jedinstveni uzrok mucanja ne postoji i ono što možemo učiniti je naći način da se poboljšaju procjena, dijagnoza i terapija poremećaja. Testiranje orofacijalnih sposobnosti djece koja mucaju upravo je jedan od tih načina jer te sposobnosti ističu važnost senzomotornih obilježja uključenih u govornu produkciju osoba koje mucaju. Eksperimentalna skupina djece koja mucaju (N=10) i kontrolna skupina djece koja ne mucaju (N=20) bila je podvrgnuta testu MAMS za procjenu orofacijanih sposobnosti kojime su se procjenjivala četiri bitna elementa: pokreti, artikulacija, mandibularna te senzorička svjesnost. Rezultati dviju skupina ispitanika uspoređeni su ukupno i na svakom pojedinom dijelu testa kako bi se utvrdilo da li skupina djece koja mucaju ima lošije orofacijalne sposobnosti kako se pretpostavljalo. Rezultati provedenog istraživanja pokazali su da su općenito orofacijalne sposobnosti djece koja mucaju lošije od orofacijalnih sposobnosti djece koja ne mucaju te da su ta djeca lošija u izvođenju niza zadanih pokreta orofacijalnih struktura, da su češće prisutne poteškoće u artikulaciji određenih glasova, da je kod njih prisutna lošija mandibularna svjesnost kao i ona senzorička jer su imali više poteškoća u prepoznavanju objekata opipom na jeziku i prepoznavanjem mjesta dodira na jeziku.Stuttering, the most well-known speech disorder, is a syndrome with numerous manifestations on the speech and language, as well as the psychological, physical, and social area of those afflicted by it. Because its symptoms are so extensive, stuttering affects many aspects of a person’s life, especially his or her communication with the environment. All this suggests that the sole cause of stuttering is still unknown, and we can only try to find a way to improve the assessment, diagnosis, and treatment of the disorder. Testing the orofacial abilities of children who stutter is one of those ways, because these abilities emphasize the importance of sensorimotor features involved in speech production in stutterers. An experimental group of children who stutter (N = 10) and a control group of children who do not stutter (N = 20) were subjected to a MAMS test for the assessment of orofacial abilities in which four essential elements were assessed: movement, articulation, as well as mandibular and sensory awareness. The results of the two groups were compared overall and for each part of the test to determine whether the group of children who stutter have poorer orofacial abilities, as was assumed. The results of the study showed that, in general, the orofacial abilities of children who stutter are not as strong as the orofacial abilities of children who do not stutter, and that these children have more difficulty in performing a series of movements of orofacial structures; that they more often have difficulties in the articulation of certain sounds; that they are inferior in tasks of mandibular awareness; and that they have worse sensory awareness because they had more difficulty in identifying an object by sense of touch on the tongue and in recognizing the location of contact on the tongue. An experimental group of children who stutter (N = 10) and a control group of children who do not stutter (N = 20) were subjected to a MAMS test for the assessment of orofacial abilities in which four essential elements were assessed: movement, articulation, as well as mandibular and sensory awareness. The results of the two groups were compared overall and for each part of the test to determine whether the group of children who stutter have poorer orofacial abilities, as was assumed. The results of the study showed that, in general, the orofacial abilities of children who stutter are not as strong as the orofacial abilities of children who do not stutter, and that these children have more difficulty in performing a series of movements of orofacial structures; that they more often have difficulties in the articulation of certain sounds; that they are inferior in tasks of mandibular awareness; and that they have worse sensory awareness because they had more difficulty in identifying an object by sense of touch on the tongue and in recognizing the location of contact on the tongue

Phonemic Awareness and Stuttering in Children

Iako se prema nekim autorima kod 30 - 40 % djece koja mucaju kao popratna pojava javlja fonološki poremećaj (Wolk, Edwards i Conture, 1993, Melnick i Conture, 2000), povezanost mucanja i fonoloških poremećaja i dalje nije sa sigurnošću potvrđena. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi moguću povezanost između mucanja i fonološke svjesnosti. U tu svrhu analizirani su rezultati skupine djece koja mucaju (N=21) i djece koja ne mucaju (N=21) na zadacima izdvajanja inicijalnog i finalnog glasa u riječi te analize i sinteze glasovnog slijeda. Ispitanici su bili u dobi od 5;5 do 7;0 (godine; mjeseci). Statističkom analizom ustanovljeno je da su djeca koja ne mucaju bila uspješnija na zadacima analize riječi od djece koja mucaju. Na zadacima izdvajanja inicijalnog i finalnog glasa u riječi te sinteze riječi nije bilo statistički značajnih razlika među skupinama ispitanika.Although some researchers reported 30 - 40% incidence of phonological disorders among children who stutter (Wolk, Edwards i Conture, 1993, Melnick i Conture, 2000), the connection between stuttering and phonological disorders has not yet been strongly confirmed. The aim of this research was to determine possible connection between stuttering and the phonemic awareness. The group of 21 children who stutter and their fluent pairs were compared on initial phoneme identification, final phoneme identification, phoneme analysis, and phoneme synthesis tasks. The subjects were between the ages 5; 3 and 7; 0 (years; months). According to results of statistical analysis, children who do not stutter performed better on phoneme analysis task then children who stutter. The results of initial phoneme identification task and final phoneme identification task, and and synthesis task showed no significant difference between groups

KARAKTERISTIČNE RAZLIKE IZMEĐU MUCANJA I DRUGIH POREMEĆAJA FLUENTNOSTI GOVORA

Svrha je ovoga rada bila razlučiti mucanje od drugih poremećaja fluentnosti govora na osnovi simptomatologije / kriterija oštećenja, nesposobnosti i hendikepa u odnosu na fluentni govor. Opiscmi su neki najčešći sindromi i bolesti kod kojih se kao prvi ili učestali simptom javlja nefluentnost u govoru: poremećaji fluentnosti govora pod djelovanjem stresnih situacija: mucanje; mucanje uzrokovano oštećenjem mozga; sindrom brzopletosti; palilalija; parkinsonizam; afazija; dizartrija; apraksija; spastična disfonija i Tourettov sindrom. Analiza je simptomatologije navedenih poremećaja i bolesti pokazala da su ponavljanja u govoru najčešći zajednički simptom, koji često izaziva zabunu kod diferencijalne dijagnostike mucanja i ostalih pojava nefluentnosti. S druge su strane popratni simptomi mucanja, kao što su izbjegavanje vizualnog kontakta sa sugovornikom i izbjegavanje govora, karakteristike koje najbolje razlučuju mucanje od ostalih poremećaja tečnosti govora. Najviše sličnosti u simptomatologiji pokazuju mucanje i spastična disfonija koja se (vjerojatno zbog te sličnosti) često naziva "laringealnim mucanjem". Kada smo kao kriterij razlikovanja postavili "oštećenje", "nesposobnost" i "hendikep" (Prins, 1991), zapazili smo da kriterij "hendikep" najbolje diferencira mucanje od ostalih poremećaja fluentnosti govora, i da su opet najsličniji mucanje i spastična disfonija

Proizvodnja i percepcija govora

Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa.Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa

Proizvodnja i percepcija govora

Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa.Zbornik radova okupio je 57 domaćih i inozemnih autora/ica, koji/e kroz 33 rada, iz različitih istraživačkih kutova, obrađuju recentne teme o proizvodnji i percepciji govora, te o njihovoj međuovisnosti u govornom procesu. Knjiga je posvećena profesoru Damiru Horgi povodom njegova sedamdesetog rođendana. Uz svaki rad naveden je sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Zbornik je objavljen u suizdavaštvu Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odjela za fonetiku Hrvatskoga filološkog društva i FF-pressa