15 research outputs found
SeroloŔka i entomoloŔka istraživanja liŔmanioze u pasa u Hrvatskoj.
In Croatia, canine leishmaniosis has been recognized in the southern littoral area (Dalmatia) as a reemerging disease since 1997. This paper reports the fi ndings of a survey carried out 2.5 years after the suspension of control measures for canine leishmaniosis. Entomological and cross-sectional serological surveys were carried out in the KaÅ”tela municipality in the Split-Dalmatia County (where stable foci of canine leishmaniosis were reported previously), and in a few localities from the Å ibenik-Knin county where a few unstable foci were previously reported. Serological surveys detected a focus with 31% seropositive dogs in Rudine (the known enzootic area); a tendency for a new stable focus appearance in the Å ibenik-Knin County (Rogoznica), with cumulative seropositivity of 13.5% in both areas. Entomological studies evidenced two competent Leishmania vectors, Phlebotomus neglectus and P. tobbi; the fi rst was prevalent (75.9%) being also the species much more associated to habitats where dogs are present. Moreover, prevalence for P. neglectus females feeding on human blood reached 30%.Na jugu hrvatskoga priobalja (Dalmacija) liÅ”manioza pasa u ponovnom je porastu od 1997. godine. U ovom radu izneseni su rezultati istraživanja provedenih 2,5 godine nakon ukidanja obveznih mjera suzbijanja liÅ”manioze pasa. SeroloÅ”ko i entomoloÅ”ko istraživanje provedeno je na podruÄju opÄine KaÅ”tela u Splitsko-dalmatinskoj županiji (podruÄje s poznatim stalnim žariÅ”tima pasje liÅ”manioze) i na nekoliko lokacija Å ibensko-kninske županije gdje je zabilježeno samo povremeno javljanje liÅ”manioze. SeroloÅ”kim je istraživanjima otkriveno žariÅ”te s 31% seroloÅ”ki pozitivnih pasa u Rudinama (enzootsko podruÄje) s tendencijom nastanka novoga stalnog žariÅ”ta u Å ibensko-kninskoj županiji (Rogoznica), a ukupno je bilo 13,5% seroloÅ”ki pozitivnih pasa. EntomoloÅ”kim istraživanjima dokazana je prisutnost dviju vrsta prijenosnika koji podržavaju razvoj roda Leishmania, Phlebotomus neglectus i P. tobbi; prvi je mnogo zastupljeniji (75,9%) i ÄeÅ”Äe prisutan tamo gdje ima pasa, a Äak 30% pretraženih ženki P. neglectus hranilo se na ljudima
Zdravstveno stanje jelena i srna u Gorskom kotaru u Hrvatskoj.
To determine the general health status of the main prey species of wolf (Canis lupus) and lynx (Lynx lynx), we examined 66 cervids (41 red deer - Cervus elaphus and 25 roe deer - Capreolus capreolus), shot in two hunting areas of Gorski kotar during the hunting season in 2007. We collected a total of 687 organ samples of shot deer, where 472 samples belonged to red deer and 215 samples to roe deer. Analyses were performed for various parasite invasions, non specific bacterial infections and for three specific bacteria. In five (12.2%) samples of red deer and seven (17.1%) roe deer, we determined the presence of Streptococcus sp. Specific tests for Mycobacterium sp., Brucella sp. and Leptospira sp. were all negative. The prevalence of Dictyocaulus spp., Ostertagia spp. and Elaphostrongylus cervi in red deer was 29.3%, 17.1% and 14.6%, respectively. The prevalence of Chabertia ovina, Ostertagia spp. and Trichostrongylus spp. in roe deer was 36.0%, 24.0% and 20.0%, respectively. The estimated number of red deer and roe deer in the hunting areas Smrekova Draga (182 km2) and Bjelolasica (303 km2) in the management year 2007-2008 were 430 and 290 respectively, with densities of 236 and 148 individuals per 100 km2. The low prevalence of parasite invasions and the absence of serious bacterial infections were the consequences of low ungulate densities, and the presence of large carnivores - predators that quickly eliminate animals weakened by disease.Za odreÄivanje opÄega zdravstvenoga stanja glavnih vrsta plijena vuka (Canis lupus) i risa (Lynx lynx), pretraženo je 66 cervida (41 jelen - Cervus elaphus i 25 srna - Capreolus capreolus), odstrijeljenih u dva loviÅ”ta na podruÄju Gorskoga kotara tijekom lovne sezone u 2007. godini. Sakupljeno je ukupno 687 uzoraka organa, od Äega je 427 bilo od jelena, a 215 od srna. Provedene su pretrage na razne parazitske invazije, nespecifiÄne bakterijske infekcije, te za tri specifiÄne bakterijske infekcije. U pet (12,2%) uzoraka jelena i sedam (17,1%) srna bio je prisutan Streptococcus sp. Testovi na Mycobacterium sp., Brucella sp. i Leptospira sp. bili su negativni. Zastupljenost parazita Dictyocaulus spp., Ostertagia spp. i Elaphostrongylus cervi u jelena bila je 29,3%, 17,1%, odnosno 14,6%. Zastupljenost parazita Chabertia ovina, Ostertagia spp. i Trichostrongylus spp. u srna bila je 36,0%, 24,0% odnosno 20,0%. Procijenjeni broj jelena i srna u loviÅ”tima Smrekova Draga (182 km2) i Bjelolasica (303 km2) u lovnoj godini 2007./2008. bio je 430 odnosno 290, s gustoÄama od 236 i 148 jedinki na 100 km2. Niska zastupljenost parazitarnih invazija i odsutnost ozbiljnijih bakterijskih zaraza, bile su posljedica niske gustoÄe parnoprstaÅ”a i prisutnosti velikih zvijeri - grabežljivaca koji hitro uklanjaju životinje oslabljene boleÅ”Äu
Mood disorders in later life and challenges of care in general/family medicine
PoremeÄaji raspoloženja se tradicionalno smatraju problemom adolescentne i mlaÄe odrasle dobi. Novije spoznaje stavljaju naglasak na poremeÄaje raspoloženja u starijoj životnoj dobi zbog njihovog devastirajuÄeg uÄinka na zdravlje i funkcionalnu sposobnost starijih osoba. Ipak, te poremeÄaje, ukljuÄujuÄi i one najÄeÅ”Äe, kao Å”to je generalizirani anksiozni poremeÄaj i depresija velikih depresivnih epizoda, obiteljski doktori Äesto ne prepoznaju. Glavni razlozi su Äesti komorbiditet sa somatskim stanjima i kognitivnim poremeÄajima te shvaÄanje pacijenata da su mentalni poremeÄaji normalan dio procesa starenja. Probir osoba starih 60 i viÅ”e godina na anksiozne poremeÄaje i depresiju pomoÄu standardiziranih upitnika, prilagoÄenih za primjenu u starijoj populaciji, mogao bi biti koristan za poboljÅ”anje prepoznavanja tih poremeÄaja. Postavljanje konaÄne dijagnoze bi se trebalo temeljiti na primjeni dijagnostiÄkih kriterija koje preporuÄuju najnovije DSM i ICD klasifikacije te detaljnom postupku kliniÄke evaluacije, a na osnovi intervjua s pacijentom ili njegovim skrbnikom. Iako se obiteljskim doktorima nalaze na raspolaganju djelotvorni lijekovi za lijeÄenje poremeÄaja raspoloženja, njihova primjena u osoba starije dobi može biti ograniÄena zbog poveÄanog rizika od interakcija meÄu lijekovima i neželjenih reakcija na lijekove. Psihosocijalne intervencije su od posebnog znaÄaja u toj populacijskoj skupini, ali nema dovoljno dokaza o tome koji postupak kome primijeniti. NaÄin kako poboljÅ”ati skrb za osobe starije dobi s poremeÄajima raspoloženja u opÄoj/obiteljskoj medicini bi bio putem intenziviranja istraživanja, s ciljem stjecanja boljih dokaza, te putem davanja veÄe pozornosti praktiÄnoj edukaciji obiteljskih doktora iz podruÄja psihijatrije, kao i putem strategija usmjerenih na poveÄanje svjesnosti javnosti o poremeÄajima raspoloženja u starijoj životnoj dobi i naÄinu njihove prezentacije.Mood disorders have been traditionally considered a problem of adolescenthood and early adulthood. Recent findings are pointing to mood disorders in later life due to their devastating effects on health and functional capabilities of older adults. However, those disorders, including those most common such as generalized anxiety disorder and major depressive disorder, are frequently unrecognised by family doctors. Main reasons for that are frequent comorbidities with medical conditions and cognitive disorders and patientsā treating mental disorders as normal aspects of aging. Screening 60 years old patients and older for anxiety and depression by standardised questionnaires, adapted for the use in older population, could be helpful in improving recognition rates. Definite diagnosis should combine the latest update of the DSM or the ICD classification criteria and a thorough clinical evaluation based on responses drown from a patient or a caregiver. Although effective medications for mood disorders are available to family doctors, their application in older adults may be compromised by the increased risk of medication interaction and adverse reaction. Psychosocial interventions are particularly important in this population group but evidence is insufficient regarding who should receive which treatment. The way of improving management of mood disorders in older adults, in family medicine, would be by intensifying research, in order to gain more evidence. More attention should be given to formal psychiatric training of family doctors, as well as to the strategies aimed at increasing the public awareness of mood disorders in later life and their modes of presentation
PREVALENCE COCCIDIA OF THE GENUS EIMERIA IN CATTLE IN CROATIA
ProÅ”irenost oocista kokcidija iz roda Eimeria istražena je na 641 uzorku fecesa goveda. U istraživanje su ukljuÄene krave s 8 mlijeÄnih i 6 farmi tovne junadi s razliÄitih podruÄja Hrvatske. Oociste kokcidija iz roda Eimeria uzvrÄene su u 14,19% životinja. Dominantne eimerie su E. bovis i E. zurnii. U manjem broju zastupljene su slabije patogene kokcidije. Eimeria bovis utvrÄena je u 12,01% a E. zurnii u 4,36 % uzoraka fecesa. Eimeria bovis prisutna je u 13 (92,85%) od 14 objekata, a E. zurnii u 8 (57,14%) od 14 objekata. NajveÄi broj životinja invadiran je s jednom vrstom, a najmanji broj životinja s tri vrste eimeria. UtvrÄeno je da u 550 (85,80%) (n= 641) pretražene životinje nisu utvrÄene oociste kokcidija. Oociste kokcidija iz roda Eimeria jaÄe su proÅ”irene na farmama tovne junadi nego na farmama mlijeÄnih krava. ÄeÅ”Äa je pojava E. bovis u odnosu na E. zurnii, kako u mlijeÄnih krava tako i u tovljenih goveda. JaÄe su invadirana telad do godinu dana u odnosu na životinje iznad godinu dana.Oocysts prevalence of Eimeria coccidia was investigated on 641 faecal samples of cattle. The study involved cows from 8 dairy farms and 6 beef cattle farms from different Croatian region. Eimeria oocysts were determined in 14.19% of the animals. Dominant Eimeria were E. bovis and E. zurnii. In a small percentage were represented less pathogenic coccidia. E. bovis was found in 12.01% and E. zurnii in 4.36% feces samples. E bovis is present in 13 (92.85%) of 14 objects, and E. zurnii in 8 (57.14%) of 14 objects. The largest number of animals was infested with one species, the smallest number of animals with three species of Eimeria. It was found that 550 examined animals (85.80%) (n = 641) showed no coccidia oocysts. Eimeria coccidia oocysts have been expanded more on beef cattle farms than on dairy farms. The frequent occurrence of E. bovis in relation to E. zurnii, both in dairy cows as well as in fattening cattle. Calves up to one year are stronger infested in comparison with animals over a year
First detection of Echinococcus multilocularis in Croatia
Echinococcus multilocularis has been spreading through Europe but has not yet been reported in Croatia. We report the results of a surveillance programme to detect E. multilocularis in red foxes (Vulpes vulpes) in different parts of Croatia. PCR-based screening of faecal samples from 238 red foxes in 2015 and 150 in 2016 indicate prevalences of 7.5% in 2015 and 6.6% in 2016 (overall 7.2%, CI 4.9 to 10.3). Positive samples were confirmed by sequencing parts of the nad1 gene and the gene encoding mitochondrial 12S rRNA. Geographic locations of all examined and positive cases were mapped to provide data on the distribution of E. multilocularis. Our results provide the first detection of E. multilocularis in Croatia and extend the southern boundary of this parasite's endemic area