Serološka i entomološka istraživanja lišmanioze u pasa u Hrvatskoj.

Abstract

In Croatia, canine leishmaniosis has been recognized in the southern littoral area (Dalmatia) as a reemerging disease since 1997. This paper reports the fi ndings of a survey carried out 2.5 years after the suspension of control measures for canine leishmaniosis. Entomological and cross-sectional serological surveys were carried out in the Kaštela municipality in the Split-Dalmatia County (where stable foci of canine leishmaniosis were reported previously), and in a few localities from the Šibenik-Knin county where a few unstable foci were previously reported. Serological surveys detected a focus with 31% seropositive dogs in Rudine (the known enzootic area); a tendency for a new stable focus appearance in the Šibenik-Knin County (Rogoznica), with cumulative seropositivity of 13.5% in both areas. Entomological studies evidenced two competent Leishmania vectors, Phlebotomus neglectus and P. tobbi; the fi rst was prevalent (75.9%) being also the species much more associated to habitats where dogs are present. Moreover, prevalence for P. neglectus females feeding on human blood reached 30%.Na jugu hrvatskoga priobalja (Dalmacija) lišmanioza pasa u ponovnom je porastu od 1997. godine. U ovom radu izneseni su rezultati istraživanja provedenih 2,5 godine nakon ukidanja obveznih mjera suzbijanja lišmanioze pasa. Serološko i entomološko istraživanje provedeno je na području općine Kaštela u Splitsko-dalmatinskoj županiji (područje s poznatim stalnim žarištima pasje lišmanioze) i na nekoliko lokacija Šibensko-kninske županije gdje je zabilježeno samo povremeno javljanje lišmanioze. Serološkim je istraživanjima otkriveno žarište s 31% serološki pozitivnih pasa u Rudinama (enzootsko područje) s tendencijom nastanka novoga stalnog žarišta u Šibensko-kninskoj županiji (Rogoznica), a ukupno je bilo 13,5% serološki pozitivnih pasa. Entomološkim istraživanjima dokazana je prisutnost dviju vrsta prijenosnika koji podržavaju razvoj roda Leishmania, Phlebotomus neglectus i P. tobbi; prvi je mnogo zastupljeniji (75,9%) i češće prisutan tamo gdje ima pasa, a čak 30% pretraženih ženki P. neglectus hranilo se na ljudima