Executive Functions and the Theory of Mind in Individuals with an Autism Spectrum Disorder

Poremećaji iz autističnoga spektra su razvojni poremećaji koji se očituju u teškoćama socijalne interakcije i komunikacije kao i postojanjem stereotipnog ponašanja, interesa i aktivnosti. S obzirom da klinička slika poremećaja iz autističnog spektra varira u stupnju ozbiljnosti i težini simptoma, smatra se opravdanim govoriti o spektru razvojnih poremećaja. Postoje različite teorije kojima se poremećaj pokušava objasniti. Povijesno su se gledano poremećaji iz autističnog spektra objašnjavali teorijom emocionalno hladne majke, nakon toga teorijama koje su naglašavale perceptivne teškoće te teorijama koje su autistični spektar tumačile teškoćama u području pamćenja. Novije teorije poremećaje iz autističnog spektra tumače kao primarno poremećaj izvršnih funkcija (sposobnosti inhibicije, planiranja, kognitivne fleksibilnosti, samomotrenja, generativnosti) ili kao primarno deficit u teoriji uma koji se definiraju kao sposobnost pripisivanja mentalnih stanja sebi i drugima ili teorijom slabe centralne povezanosti. Svaka od navedenih teorija objašnjava samo neke aspekte i simptome poremećaja, te do danas nije poznata teorija koja bi objasnila sve aspekte poremećaja te koja bi bila jedinstvena za poremećaje iz autističnoga spektra. S obzirom da su u literaturi najzastupljenije teorije koje poremećaje iz autističnoga spektra tumače kao poremećaj u izvršnim funkcijama i deficit teorije uma, u ovom radu iznosimo prikaz istraživanja vezan uz dvije navedene teorije.Autism spectrum disorders are developmental disorders manifested through difficulties in social interactions and communication as well as by displaying stereotypical behaviour, interests and activities. Given that clinical features of autism spectrum disorders vary in gravity and symptoms, it is considered justifiable to speak of a spectrum of developmental disorders. Different theories exist as to the origin of the disorder. Autism spectrum disorders were first explained by the “refrigerator mother” theory; later by theories emphasizing difficulties in perception and finally by theories based on memory difficulties. New theories interpret autism spectrum disorders as primarily an executive functions disorder (problems in capability for inhibition, planning, cognitive flexibility, self-monitoring, generativity), or as primarily a deficit in the theory of mind defined as capability of ascribing mental states to oneself and others, or by the theory of weak central coherence. Each of the mentioned theories explains only some of the disorder aspects and symptoms. Currently, no theory has been proposed which would explain all aspects of the disorder or which would be unique for autism spectrum disorders. Considering that theories interpreting autism spectrum disorders as executive function disorder and theory of mind deficit are the ones most widely accepted, this paper presents an overview of research done on those two theories

The relation between executive functions and theory of mind in preschool children

Povezanost i međudjelovanje izvršnih funkcija i teorije uma dosad nisu jasno definirani u psihološkim istraživanjima. Izvršne funkcije i teorija uma „igraju“ značajnu ulogu u razvoju pojedinca i to počevši od jednostavnih obrazaca ponašanja dojenčeta pa do razvoja maštovite igre i autonomije djece, sve do planiranja i organizacije karijere i obitelji u ranoj odrasloj dobi. Cilj ovog rada bio je ispitati odnos odabranih aspekata izvršnih funkcija (inhibicijske kontrole, radnog pamćenja i kognitivne fleksibilnosti) i teorije uma za djecu u dobi četiri i pet godina te utvrditi koji od njih ima najveću prediktivnu vrijednost za postignuće na zadacima teorije uma. Kako bi se utvrdio međuodnos izvršnih funkcija i teorije uma u djece predškolske dobi, na uzorku od 203 djece dobi četiri i pet godina individualno je primijenjen niz zadataka za procjenu izvršnih funkcija (CANTAB baterija testova) i teorije uma (NEPSY-II baterija testova). Rezultati su pokazali da je verbalno radno pamćenje značajan prediktor teorije uma za djecu u dobi od četiri godine, a verbalno radno pamćenje i kognitivna fleksibilnost značajni su prediktori teorije uma u dobi od pet godina. Pritom je verbalno radno pamćenje najsnažniji pojedinačni prediktor teorije uma za obje dobne skupine. Zaključno razvoj u predškolskoj dobi vrlo je dinamičan; kognitivne se funkcije u funkciji kronološke dobi diferenciraju i restrukturiraju, a odnos između varijabli izvršnih funkcija i teorije uma tijekom razvoja se mijenja.The connection and interaction between executive functions and theory of mind have not yet been clearly defined in psychological research. Executive functions and theory of mind play a significant role in the development of the individual, starting from simple patterns of infant behaviour to the development of imaginative play and autonomy of children, through to planning and organising careers and families in early adulthood. The aim of the present study was to examine the relationship between selected aspects of executive functions (inhibitory control, working memory, and cognitive flexibility) and theory of mind for children aged four and five, and to determine which aspect has the greatest value for predicting achievement in tasks involving the theory of mind. In order to determine the relationship between executive functions and theory of mind in preschool children, a set of tasks was applied individually to a sample of 203 children aged four and five. Executive functions were evaluated using the CANTAB test battery, and theory of mind was assessed using the NEPSY-II test battery. Verbal working memory was a significant predictor of theory of mind in children as young as four, and verbal working memory and cognitive flexibility were significant predictors of theory of mind at the age of five. At both ages, verbal working memory was the strongest single predictor of theory of mind. These results suggest that pre-school development is very dynamic, cognitive functions differentiate and restructure with age, and the relationship between variables of executive functions and theory of mind changes during development

The development of executive functions and their neurological correlates

U novije vrijeme izvršne funkcije se definiraju kao niz međusobno povezanih procesa (planiranje, vremenska organizacija ponašanja, anticipacija cilja, započinjanje aktivnosti, nadgledanje aktivnosti, sposobnost inhibiranja ili odgađanja odgovora, evaluacija odgovora, kognitivna fleksibilnost) potrebnih za svrhovito, prema cilju usmjereno ponašanje. Brojna istraživanja upućuju na povezanost izvršnih funkcija s frontalnim režnjevima, točnije s prefrontalnom moždanom korom. Sve je više razvojnih istraživanja izvršnih funkcija koje pokazuju da procesi izvršnih funkcija imaju svoje različite razvojne putove, počinju se intenzivnije razvijati i sazrijevaju u različito vrijeme. U radu će biti prikazani različiti razvojni putovi procesa izvršnih funkcija te s njima povezanih mozgovnih promjena kroz tri razvojna perioda: (1) rano djetinjstvo, (2) predškolska dob, (3) srednje djetinjstvo i adolescencija sve do odrasle dobi.Executive functions have recently been defined as a series of interrelated processes (planning, temporal organization of behaviour, goal anticipation, initiating activities, monitoring activities, capability to inhibit or postpone the response, response evaluation, cognitive flexibility) needed to ensure a purposeful, goal oriented behaviour. Numerous studies have suggested executive function to be connected with the frontal lobes, i.e. with the prefrontal cerebral cortex. A number of recent developmental studies of executive functions show that executive function processes have their own developmental paths; start developing and mature each at a different time. The paper plans to present different developmental paths of executive function processes and related brain changes throughout the three development periods: (1) early childhood, (2) preschool period, (3) childhood and adolescence into adulthood

Asperger syndrome in childhood

Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj koji pripada širokoj kategoriji pervazivnih razvojnih poremećaja. Iako je svijest o zastupljenosti, dijagnostici i terapiji Aspergerova sindroma porasla nakon uključivanja u DSM-IV (1996), postoje još brojna pitanja i nepoznanice koje se vežu uz samu dijagnostiku i intervenciju kod djece i mladih s Aspergerovim sindromom. Glavno kliničko obilježje djece s Aspergerovim sindromom su brojne poteškoće vezane uz socijalne interakcije, poteškoće komunikacije, uski i specifični interesi, iako se radi o populaciji prosječne ili iznadprosječne inteligencije i dobrih ekspresivnih jezičnih sposobnosti. Navedene “jake strane” su ujedno i glavna obilježja koja ih razlikuju od autizma. Teškoće koje se očituju tijekom socijalnih interakcija kod ove djece su: nerazumijevanje neverbalnih signala, emocija, problemi s razumijevanjem metafora, ironije, sarkazma, teškoće u započinjanju spontane konverzacije, “egocentričan konverzacijski stil”, teškoće apstraktnog mišljenja, razvojno neprikladni interesi. Premda se ovaj poremećaj najlakše prepoznaje s polaskom djeteta u školu kada treba udovoljiti određenim zahtjevima okoline (sjediti mirno, ne ometati drugu djecu dok slušaju, ne upadati u riječ i sl.), uz preduvjet poznavanja tijeka socio-kognitivnog razvoja, ovaj poremećaj se može prepoznati i pratiti još u predškolskome razdoblju, te dijete i roditelje uključiti u odgovarajuće terapijske postupke. Što se tiče etiologije Aspergerova sindroma, postoje različite psihološke teorije te neurobiološka objašnjenja koja objašnjavaju neke od poteškoća navedene skupine. Potrebna su daljnja istraživanja u tom području kako bi se objasnili eventualni uzroci te utvrdili primjereni terapijski postupci za pojedince s Aspergerovim sindromom.Asperger\u27s syndrome is a developmental disorder belonging to a more general category of pervasive developmental disorders. Even though awareness of the presence, diagnostics and therapy of Asperger\u27s syndrome has risen following included in the DSM-IV (1996), many questions still need to be answered regarding the diagnostics and intervention with children and young adults with Asperger\u27s syndrome. It is well known that main clinical features of children with Asperger\u27s syndrome include numerous difficulties in the area of social interaction, communication impairments, narrow and specific interests, notwithstanding the fact that the population with Asperger\u27s syndrome has an above-average level of intelligence and well developed expressive language skills. The above mentioned “strong sides” are also the main features that differentiate this syndrome and autism. Difficulties arising during social interactions with these children are: lack of understanding of nonverbal signs and emotions, problems in understanding metaphors, irony, sarcasm and difficulties in starting a spontaneous conversation. Further features of children with Asperger\u27s syndrome include an “egocentric conversation style”, difficulties in abstract reasoning, interests not appropriate for their age, clumsiness in motor skills as well as persistent and repetitive behaviour. Although this disorder is most easily identified when the child starts schools and needs to meet certain demands of the environment (sitting still, not disturbing other children while they are listening, non interrupting etc.), it is important to emphasize that – assuming one knows the course of socio-cognitive development – it is possible and important to recognize and monitor this disorder beginning as early as at preschool age and involving children and parents in the appropriate therapeutic process. As far as etiology of Asperger\u27s syndrome is concerned, there are different psychological therapies and neurological explanations for difficulties experienced by this group. Further research is needed in this area in order to explain the possible causes and determine an appropriate therapy for individuals suffering from Asperger\u27s syndrome

THE RELATIONSHIP BETWEEN SCREEN TIME ON DIGITAL DEVICES AND EXECUTIVE FUNCTIONING - LITERATURE REVIEW

Sve se više pažnje pridaje interakciji djece i digitalne tehnologije, posebice u kontekstu posljedica ekstenzivne izloženosti zaslonima na dječje kognitivno, emocionalno ili drugo funkcioniranje. Cilj je ovog rada pružiti pregled postojeće literature koja problematizira izloženost zaslonima i tehnologiji (prvenstveno pametnim telefonima) u kontekstu kognitivnih, točnije izvršnih funkcija. Izvršne se funkcije odnose na najkompleksnije radnje koje kognitivni sustav izvodi poput planiranja, donošenja odluka i inhibicije. Brojna su istraživanja više ili manje uspješno u vezu dovela vrijeme provedeno pred zaslonom i izvršne funkcije djece, ali i odraslih. Velik broj autora izvještava o negativnom utjecaju vremena provedenog pred zaslonom na izvršne funkcije, ali nezanemariv broj autora izvještava o izostanku značajnog utjecaja, a neki čak i o pozitivnim učincima. Sam utjecaj vremena pred zaslonom ili sama fizička prisutnost pametnog telefona, mogu se promatrati u kontekstu neposrednih i dugoročnih učinaka na izvršno funkcioniranje. Ovisno o odabranom fokusu tih istraživanja, ona se metodološki bitno razlikuju, kao i teorijske implikacije njihovih rezultata. Pregledni rad sažima ograničenja postojećih istraživanja u ovom području na koja se često upozorava u literaturi. Pritom, najveće je ograničenje sama operacionalizacija vremena pred zaslonom. U radu su predložene smjernice za buduća istraživanja u ovom području.It is becoming increasingly evident that there is a growing body of research examining the interaction between children and technology. Possible consequences of extensive screen time on children\u27s cognitive, emotional, and other functions are currently being investigated. The aim of this paper is to provide an overview of the existing literature that problematizes exposure to screens and technology (primarily smartphones) in the context of cognitive, more precisely, executive functions. Executive functions refer to the most complex actions performed by the cognitive system, such as planning, decision-making, and inhibition. Numerous studies have successfully linked screen time and the executive functions of children and adults. Many authors reported a negative impact of screen time on executive functions. However, a significant number of authors reported the absence of a significant impact, some even positive effects. Screen time, or even the mere presence of a smartphone, can be viewed in the context of immediate and long-term impacts on executive function. The methodological approach as well as the theoretical implications of the research findings vary according to the selected constructs and research focus. There are many limitations of the existing research that are often pointed out in the literature, and this review paper summarizes those limitations. Currently, operationalizing and measuring screen time is the biggest challenge. The paper proposes guidelines for future research in this area

Asperger syndrome in childhood

Aspergerov sindrom je razvojni poremećaj koji pripada širokoj kategoriji pervazivnih razvojnih poremećaja. Iako je svijest o zastupljenosti, dijagnostici i terapiji Aspergerova sindroma porasla nakon uključivanja u DSM-IV (1996), postoje još brojna pitanja i nepoznanice koje se vežu uz samu dijagnostiku i intervenciju kod djece i mladih s Aspergerovim sindromom. Glavno kliničko obilježje djece s Aspergerovim sindromom su brojne poteškoće vezane uz socijalne interakcije, poteškoće komunikacije, uski i specifični interesi, iako se radi o populaciji prosječne ili iznadprosječne inteligencije i dobrih ekspresivnih jezičnih sposobnosti. Navedene “jake strane” su ujedno i glavna obilježja koja ih razlikuju od autizma. Teškoće koje se očituju tijekom socijalnih interakcija kod ove djece su: nerazumijevanje neverbalnih signala, emocija, problemi s razumijevanjem metafora, ironije, sarkazma, teškoće u započinjanju spontane konverzacije, “egocentričan konverzacijski stil”, teškoće apstraktnog mišljenja, razvojno neprikladni interesi. Premda se ovaj poremećaj najlakše prepoznaje s polaskom djeteta u školu kada treba udovoljiti određenim zahtjevima okoline (sjediti mirno, ne ometati drugu djecu dok slušaju, ne upadati u riječ i sl.), uz preduvjet poznavanja tijeka socio-kognitivnog razvoja, ovaj poremećaj se može prepoznati i pratiti još u predškolskome razdoblju, te dijete i roditelje uključiti u odgovarajuće terapijske postupke. Što se tiče etiologije Aspergerova sindroma, postoje različite psihološke teorije te neurobiološka objašnjenja koja objašnjavaju neke od poteškoća navedene skupine. Potrebna su daljnja istraživanja u tom području kako bi se objasnili eventualni uzroci te utvrdili primjereni terapijski postupci za pojedince s Aspergerovim sindromom.Asperger\u27s syndrome is a developmental disorder belonging to a more general category of pervasive developmental disorders. Even though awareness of the presence, diagnostics and therapy of Asperger\u27s syndrome has risen following included in the DSM-IV (1996), many questions still need to be answered regarding the diagnostics and intervention with children and young adults with Asperger\u27s syndrome. It is well known that main clinical features of children with Asperger\u27s syndrome include numerous difficulties in the area of social interaction, communication impairments, narrow and specific interests, notwithstanding the fact that the population with Asperger\u27s syndrome has an above-average level of intelligence and well developed expressive language skills. The above mentioned “strong sides” are also the main features that differentiate this syndrome and autism. Difficulties arising during social interactions with these children are: lack of understanding of nonverbal signs and emotions, problems in understanding metaphors, irony, sarcasm and difficulties in starting a spontaneous conversation. Further features of children with Asperger\u27s syndrome include an “egocentric conversation style”, difficulties in abstract reasoning, interests not appropriate for their age, clumsiness in motor skills as well as persistent and repetitive behaviour. Although this disorder is most easily identified when the child starts schools and needs to meet certain demands of the environment (sitting still, not disturbing other children while they are listening, non interrupting etc.), it is important to emphasize that – assuming one knows the course of socio-cognitive development – it is possible and important to recognize and monitor this disorder beginning as early as at preschool age and involving children and parents in the appropriate therapeutic process. As far as etiology of Asperger\u27s syndrome is concerned, there are different psychological therapies and neurological explanations for difficulties experienced by this group. Further research is needed in this area in order to explain the possible causes and determine an appropriate therapy for individuals suffering from Asperger\u27s syndrome

Do typically developing Croatian preschool children have "typical" communication?

Obilježja verbalne komunikacije, neverbalne komunikacije i pragmatike u velikoj su mjeri određena kulturom i socijalnim očekivanjima pojedinog društva. Procjena komunikacijskih obilježja važna je u dijagnostici brojnih razvojnih poremećaja, posebice poremećaja iz spektra autizma, te se u posljednje vrijeme sve više ističe potreba kulturnog prilagođavanja ljestvica za probir i dijagnostiku poremećaja iz spektra autizma. Cilj ovog rada bio je ispitati obilježja verbalne komunikacije, neverbalne komunikacije i pragmatike hrvatske djece predškolske dobi (petogodišnjaka i šestogodišnjaka) urednog razvoja, te ih sagledati i kodirati na način kako to čini Opservacijski protokol za dijagnostiku poremećaja iz spektra autizma Autism Diagnostic Observation Schedule (ADOS-2; modul 3). Rezultati su pokazali da hrvatska djeca pokazuju uglavnom očekivana obilježja verbalne komunikacije (obilježja jezične proizvodnje i govora), no da pokazuju različitosti od očekivanih ponašanja u neverbalnoj komunikaciji, i, u znatnoj mjeri, obilježjima pragmatike. Razlike su najviše uočene u količini spontane uporabe gesta i svim varijablama pragmatike koje u obzir uzimaju količinu inicijative u komunikaciji (primjerice, spontano traženje ili davanje informacija). Primjerice, samo 15% djece u uzorku je tražilo informacije onom učestalošću koja se procjenjuje „urednom“ prema kodovima protokola ADOS-2. Premda su među djecom uočene znatne individualne razlike, količina „odstupajućih“ ponašanja u obilježjima neverbalne komunikacije i pragmatike navodi na potrebu preispitivanja zadanih kodova i prilagođavanja kriterija različitim kulturama.The characteristics of verbal communication, nonverbal communication, and pragmatics are largely determined by the culture and social expectations of a particular society. The evaluation of communication features is important in the diagnostics of numerous developmental disorders, particularly autism spectrum disorder, and in recent years the need for the cultural adaptation of both screening and diagnostics scales for autism spectrum disorder (ASD) is emphasized. The aim of this study was to investigate the characteristics of verbal communication, nonverbal communication, and pragmatics in Croatian typically developing preschool children (5- and 6-year-olds), and code them according to the American scale Autism Diagnostic Observation Schedule (ADOS-2, module 3). The results showed that Croatian preschool children show typical features of verbal communication (characteristics of language production and speech), but show some atypical features in non-verbal communication, and, to a large extent, atypical features of pragmatics. The differences are mostly noticed in the amount of spontaneous use of gestures and all pragmatics variables that take into account the amount of initiatives in communication (e.g., spontaneously asking for information or giving information). For example, only 15% of the children in the sample requested information at a frequency that is expected by code 0 (typical behavior) of ADOS-2. Although significant individual differences were observed among the children, the amount of “deviating” behavioral characteristics of non-verbal communication and pragmatics emphasizes the need to review the set of codes and adjust criteria in different cultures

Quality of life for mothers of children with autism spectrum disorders

Cilj: Djeca s poremećajem iz spektra autizma (PSA) zahtijevaju dodatnu brigu i različite oblike podrške što često utječe na cijelu obitelj, pa tako i na majke. Cilj ovog istraživanja je utvrditi kvalitetu života majki djece sa PSA-om i čimbenike povezane s kvalitetom života majki. Metode: Uzorak ispitanika čini 40 majki djece koja imaju dijagnozu PSA-a i dobi su od 2 do 7 godina. Kao mjerni instrument korišten je upitnik Svjetske zdravstvene organizacije WHOQOL-BREF. Rezultati: Istraživanjem je utvrđeno da kvaliteta života majki djece predškolske dobi sa PSA-om odstupa od zadovoljavajuće na svim domenama. Kao značajni čimbenici povezani s kvalitetom života pokazali su se prihodi kućanstva i stupanj obrazovanja majki. Majke djece sa PSA-om s većim prosječnim prihodima kućanstva imaju bolje psihičko zdravlje, zadovoljnije su svojom okolinom i pokazuju bolje fizičko zdravlje. Nadalje, majke koje imaju viši stupanj obrazovanja imaju bolje psihičko zdravlje i zadovoljnije su svojom okolinom u odnosu na majke nižeg stupnja obrazovanja. Međutim, radni status majke i težina simptoma djeteta u ovom se istraživanju nisu pokazali značajnim čimbenicima. Zaključci: Poznavanje točnih područja kvalitete života koje su narušene kod majki djece sa PSA-om te čimbenika koji na nju utječu doprinosi boljem obiteljskom savjetovanju i stvaranju partnerskog odnosa s roditeljima, a posljedično i ostvarivanju ciljeva podrške i pružanja socijalne podrške majkama djece sa PSA-om.Aim: Children with autism spectrum disorders (ASD) require additional care and different forms of support, which often affects the entire family, including mothers. The aim of this research is to determine the quality of life (QOL) of mothers of children with ASD and the factors related to the QOL of mothers. Methods: The participants were 40 mothers of children who have a diagnosis of ASD and are aged from 2 to 7 years. The questionnaire of the World Health Organization WHOQOL-BREF was used as a measuring instrument. Results: The research found that the QOL of mothers of preschool children with ASD deviated from satisfactory in all domains. Household income and mother’s level of education proved to be significant factors related to QOL. Mothers of children with ASD with higher average household incomes had better mental health, were more satisfied with their environment and showed better physical health. Furthermore, mothers with a higher level of education had better mental health and were more satisfied with their environment. However, the working status of the mother and the severity of the child’s symptoms did not prove to be significant factors in this study. Conclusions: Knowing the exact areas of QOL that are impaired in mothers of children with ASD and the factors that affect it contributes to better family counseling and the creation of a partnership relationship with parents, and consequently to the achievement of the goals of support and provision of social support to mothers of children with ASD

Early assessment of autism spectrum disorder: Theory, research and practice

autističnog spektra (PAS) u cijelom svijetu, što je rezultiralo i pojačanim interesom stručnjaka, znanstvenika i šire javnosti za ovaj poremećaj. Noviji podaci pokazuju da je učestalost ovog poremećaja veća od 1:100. Dob dijagnosticiranja PAS-a se snižava, te je standard kojem se teži postavljanje dijagnoze u predškolskom razdoblju, po mogućnosti i tijekom prve tri godine života. Novija istraživanja upućuju na relativno visoku pouzdanost dijagnoze kad se ona postavlja nakon navršenih 18 mjeseci (mentalne) dobi djeteta. Još uvijek ne postoji biomedicinski marker ovog poremećaja, te se dijagnoza postavlja isključivo na temelju bihevioralnih (ponašajnih) odstupanja opisanih u dijagnostičkim priručnicima (DSM ili MKB), koji su se kroz povijest relativno često mijenjali. U ovom radu prikazana su suvremena istraživanja o dijagnostici PAS-a vezana uz dijagnostičke kriterije i implikacije njihovih povijesnih promjena, dob postavljanja dijagnoze, područja procjene te mjerni instrumentarij. Jednako tako, sagledani su nedostaci u osnovnim preduvjetima rane dijagnostike PAS-a u Republici Hrvatskoj, te moguće implikacije takvog neodrživog sustava za kliničku praksu i provođenje znanstvenih istraživanja u našoj zemlji.An increase in the prevalence of autism spectrum disorders (ASD) in the last few decades has resulted in the enhanced interest of professionals, researchers and the public in this disorder. The newest data indicate that the prevalence rate is more than 1:100. ASD is becoming diagnosed at an earlier age and the standard to strive for is to diagnose children in the preschool period, preferably during the first three years of life. New studies indicate a relatively high reliability of diagnosis if it is made in children whose (mental) age is above 18 months. Since there is still no biomedical marker of ASD, diagnosis is based on behavioral deviations described in diagnostic manuals (DSM or ICD) that have changed often through time. Contemporary studies on aspects of ASD diagnostics – diagnostic criteria and implications of their frequent changes, age for diagnostic assessment, areas and measures of assessment are presented in this paper. Moreover, deficiencies in basic prerequisites for early diagnosis of ASD in Croatia are considered as well as possible implications of this unsustainable system on clinical and research practice in our country

Obilježja neverbalne komunikacije djece sa selektivnim mutizmom – nalikuju li onima u poremećaju iz spektra autizma?

Selektivni mutizam (SM) rijedak je anksiozni poremećaj, obilježen odsutnošću govora u socijalnim situacijama u kojima se od osobe očekuje da govori, čak i kada ona može govoriti u drugim situacijama. Cilj ovoga rada bio je: ispitati obilježja neverbalne komunikacije djece predškolske i rane školske dobi koja imaju selektivni mutizam, utvrditi i opisati koja su obilježja zajednička djeci sa selektivnim mutizmom i onoj s poremećajem iz spektra autizma (PSA) u situaciji ispitivanja. Osim toga, cilj rada bio je: odrediti razlikovna obilježja djece sa selektivnim mutizmom i one s poremećajem iz spektra autizma u ispitnoj situaciji, radi dobivanja smjernica za lakši postupak dijagnosticiranja selektivnog mutizma. Obilježja neverbalne komunikacije ispitana su Opservacijskim protokolom za dijagnostiku autizma (ADOS-2; Lord i sur., 2012), a u istraživanju je sudjelovalo sedam djevojčica u dobi od 5 do 10 godina. Rezultati pokazuju kako je većina djece sa selektivnim mutizmom imala minimalan kontakt očima (57,1 %) te oskudne izraze lica. Djeca su upotrijebila konvencionalne, informativne i instrumentalne geste prilikom odgovora na pitanja, no opisne geste javile su se u vrlo malom broju. Nadalje, djevojčice su rijetko započinjale socijalne interakcije, davale informacije o sebi ili tražile informacije od ispitivača. Iako su obilježja komunikacije i interakcija djevojčica sa selektivnim mutizmom u ispitnoj situaciji prilično nalikovala obilježjima djece sa PSA-om, postoje ponašanja koja čine razlikovna obilježja navedena dva poremećaja. Odstupanja u neverbalnoj komunikaciji djece sa selektivnim mutizmom prisutna su samo u određenim situacijama. Isto tako, nepostojanje stereotipnih i drugih neuobičajenih ponašanja, upotreba gesta te afektivni socijalni odnosi jasno razlikuju selektivni mutizam i poremećaj iz spektra autizma