Tko me gleda? Koga gledam(o)?

The article discusses the presence of women in professional photography journals after the Second World War. The research includes printed journals published over a longer or shorter period in Croatia and partly in Yugoslavia, taking into account data on the share of photographs taken by women, articles written by women, but also the way in which women – more precisely, the female body – were used on various occasions in professional photography magazines.U članku se govori o prisustvu žena u stručnoj fotografskoj publicistici nakon Drugoga svjetskog rata. Tijekom istraživanja obuhvaćena su tiskana izdanja koja su kroz dulje ili kraće razdoblje objavljivana u Hrvatskoj i dijelom u Jugoslaviji, pri čemu su u obzir uzeti podatci o zastupljenosti fotografija koje su snimile žene, zatim članaka koje su napisale žene, ali i način kako se žena – preciznije, žensko tijelo – koristilo u raznim prilikama u stručnim časopisima o fotografiji

Vrijeme spomenika. Skulpturalni, arhitektonski, urbanistički i drugi načini obilježavanja Domovinskog rata

Suvremena spomenička baština u prilici je povezati sjećanje s poviješću, materijalizirati recentna događanja na temelju naslijeđena slobodnog razvitka umjetničkih ideja. Spomen-obilježja Domovinskog rata svjedoče o intenzivnom procesu zadržavanja simboličkih modernističkih formi; često se radi o spomenicima koji prisvajaju javni prostor ne ostvarujući nikakvu komunikaciju s okolinom, tretirajući gledatelje kao obične, pasivne promatrače. Njihova brojnost i tipološke karakteristike svjedoče o birokratskom procesu arhiviranja, pa time i institucionaliziranja sjećanja, kojim se ne potiču rješenja koja komuniciraju izravno razumijevanje događaja lišeno monumentalnih spomeničkih gesta. Spomen-obilježja najčešće su riješena kao spomeničke skulpture, dok su arhitektonska, kiparsko-arhitektonska i urbanistička rješenja koja se ne oslanjaju na materijalnost tragova, izravnost bilježenja i vidljivost »slike« poželjniji, no mnogo rjeđi interpretativni princip