Symptomatic Sacral Perineurial (Tarlov) Cysts

Sacral perineurial (Tarlov) cysts are rare lesions. Over a seven year period 4000 patients underwent surgery for lumbar disk herniation. In three patients neurological symptoms were caused by large sacral perineurial cysts. Methods of choice for diagnosis of Tarlov cysts are lumbosacral magnetic resonance imaging and computerized tomography myelography. The majority of Tarlov cysts are asymptomatic. In case of large (ł1.5 cm) and symptomatic perineurial cyst, as in three patients reported in this article, microsurgical treatment was successful. Although rare, perineurial (Tarlov) cysts must be taken into consideration when approaching to patient with low back and radicular pain. Authors review the medical literature, pathological and pathophysiological features and treatment options of sacral perineurial cysts

Cerebellopontine angle tumors

Tumori pontocerebelarnog kuta čine gotovo desetinu svih intrakranijskih tumora. Zbog određenih značajki u kliničkoj slici i pristupu u liječenju, ove će tumore mnogi autori svrstati u zajedničku skupinu patologije u neurokirurgiji. Ove lezije predstavljaju poseban izazov u dijagnostici i kirurškom liječenju zbog specifičnog anatomskog smještaja i vrlo raznolike etiologije. Unatoč svojoj kompleksnosti, a sukladno rezultatima najnovijih kliničkih istraživanja, u modernoj neurokirurgiji očekuje se uspješno prepoznavanje kao i praćenje progresije lezija pontocerebelarnog kuta na temelju kliničke slike i visoko specifičnih neuroradioloških i drugih metoda diferencijalne dijagnostike. U konačnici kirurško liječenje dovodi do niskog morbiditeta i zanemarivog mortaliteta operiranih bolesnika.Cerebellopontine angle tumors comprise almost 10 % of all intracranial tumors. Due to their distinct clinical features and therapy approaches these tumors are listed within the same neurosurgery pathological group. Such lesions represent a unique challenge in diagnostics and surgical treatment which reflects their specific anatomic position and a large variety in etiology. Despite the complexity of such tumors the most recent clinical research studies indicate that modern neurosurgery can provide successful recognition and monitoring of cerebellopontine angle lesion progression based on the clinical features and highly specific neuroradiological and other diagnostic methods. Surgical treatment results in low morbidity and minimal mortality rate of patients going through such surgery

Surgical procedures in treatment of mesial temporal lobe epilepsy

Članak donosi detaljan pregled različitih operacijskih tehnika resekcije koje se trenutno izvode u neurokirurškom liječenju epilepsije mezijalnog sljepoočnog režnja. Tri su temeljne razlike među resekcijskim tehnikama. Prva se odnosi na opseg resekcije mezijalnih temporalnih struktura u odnosu na temporalni neokorteks (resekcija temporalnog neokorteksa bez resekcije mezijalnih temporalnih struktura i obrnuto). Druga se odnosi na točan opseg resekcije mezijalnih temporalnih struktura uz razlike u opsegu resekcije amigdala, hipokampusa i parahipokampusa. Treća se odnosi na razliku u anatomskom pristupu (transsilvijski ili transkortikalni pristup).This paper reviews the various anatomic techniques of temporal lobe resection used in surgical treatment of medically refractory mesial temporal lobe epilepsy. There are several resection techniques currently in use for treatment of mesial temporal lobe epilepsy. The main differences among those techniques is in the extent of neocortical resection vs. mesial temporal resection and the anatomic approaches used (transsylvian vs. transcortical approach)

Surgical procedures in treatment of mesial temporal lobe epilepsy

Članak donosi detaljan pregled različitih operacijskih tehnika resekcije koje se trenutno izvode u neurokirurškom liječenju epilepsije mezijalnog sljepoočnog režnja. Tri su temeljne razlike među resekcijskim tehnikama. Prva se odnosi na opseg resekcije mezijalnih temporalnih struktura u odnosu na temporalni neokorteks (resekcija temporalnog neokorteksa bez resekcije mezijalnih temporalnih struktura i obrnuto). Druga se odnosi na točan opseg resekcije mezijalnih temporalnih struktura uz razlike u opsegu resekcije amigdala, hipokampusa i parahipokampusa. Treća se odnosi na razliku u anatomskom pristupu (transsilvijski ili transkortikalni pristup).This paper reviews the various anatomic techniques of temporal lobe resection used in surgical treatment of medically refractory mesial temporal lobe epilepsy. There are several resection techniques currently in use for treatment of mesial temporal lobe epilepsy. The main differences among those techniques is in the extent of neocortical resection vs. mesial temporal resection and the anatomic approaches used (transsylvian vs. transcortical approach)

Provedba specifičnoga neurokirurškog operacijskog postupnika u hitnih elektivnih i hitnih bolesnika tijekom pandemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj: institucijsko iskustvo

Introduction: The COVID-19 pandemic was declared on January 30, 2020. The disease has rapidly disseminated throughout Europe, reaching Croatia from late February onward, representing a great burden to the national health care system. Our institution’s capacity for emergency neurosurgery was adjusted to assure adequate degree of protection for both the patients and medical workforce. Separate COVID-19-free pathways were ensured, while regular operative program has been attuned to the existing epidemiological condition. Aim: To explain the implementation of neurosurgical protocol for urgent elective and emergency traumatic brain injury patients during the COVID-19 pandemic based on our institutional experience. Methods: The time of pandemic was divided into 3 separate two-month periods. Patients, who suffered a traumatic brain injury and were not tested for corona virus, were considered COVID positive and were included in the analysis investigating the type and severity of injury, period of hospital admission and surgery, methods of surgery, and outcome. Results: A series consisted of 16 patients who were tested for COVID-19 at hospital admission, and underwent urgent/emergency surgery before the test results became known. Surgery was performed according to the specifically designed operative COVID-19 protocol. Skull fracture and traumatic intracranial hemorrhage were mainly observed. Moderate injury was recorded less frequently, particularly during the lockdown, and post-lockdown summer. The majority of patients recuperated well, having good recovery. Conclusion: A specific operative protocol, employment of protective measures, and a separate operating theatre are mandatory for a safe and successful management of traumatic brain injury to evade transmission of the infection.Uvod: Pandemija bolesti COVID-19 proglašena je 30. siječnja 2020. Bolest se brzo proširila diljem Europe stigavši u Hrvatsku krajem veljače, što je predstavljalo veliko opterećenje nacionalnom zdravstvenom sustavu. Mogućnosti naše ustanove za pružanje hitnih neurokirurških usluga prilagođene su tako da osiguraju dostatan i podjednak stupanj zaštite bolesnika i medicinskog osoblja. Osigurani su nekontaminirani smještajni kapaciteti za COVID negativne bolesnike, a redoviti operacijski program prilagođen je trenutačnoj epidemiološkoj situaciji. Cilj: Na temelju našeg stečenog iskustva, objasniti primjenu neurokirurškoga operacijskog postupnika u hitnih elektivnih i hitnih bolesnika s traumatskom ozljedom mozga za tijekom pandemije bolesti COVID-19. Metode: Vrijeme trajanja pandemije podijeljeno je u tri dvomjesečna razdoblja. U istraživanje su uključeni oni bolesnici s traumatskom ozljedom mozga koji nisu bili testirani na koronavirus, pa su time smatrani COVID pozitivnima. Analizirani su sljedeći pokazatelji: vrsta i težina ozljede, razdoblje u kojem je bolesnik primljen u bolnicu i operiran te način i ishod kirurškog liječenja. Rezultati: Istraživanu skupinu činilo je 16 kirurški liječenih bolesnika testiranih na COVID-19 pri bolničkom primitku, koji su hitno operirani u skladu s posebno oblikovanim operacijskim postupnikom za COVID-19 prije nego što su rezultati testiranja postali poznati. Najčešće zabilježene vrste ozljede bile su prijelom lubanje i intrakranijsko krvarenje. Umjerena ozljeda mozga bila je po težini najmanje zastupljeni oblik ozljede, posebice za vrijeme trajanja zatvaranja i tijekom ljeta. U većine bolesnika zabilježen je dobar oporavak. Zaključak: Poseban operacijski postupnik, kao i primjena zaštitnih mjera u odvojenim operacijskim dvoranama, uvjet su sigurnog i uspješnog liječenja bolesnika s traumatskom ozljedom mozga kako bi se spriječilo širenje infekcije

Intrakranijska hipertenzija uzrokovana Lhermitte-Duclosovom bolešću: prikaz slučaja

A 24-year-old woman presented with symptoms of increased intracranial pressure. Computed tomography scanning showed a hypodense cerebellar mass. Magnetic resonance imaging (MRI) revealed a large lesion within the left cerebellar hemisphere and vermis that reduced the fourth ventricle and compressed the aqueduct with subsequent dilatation of the ventricular system. The case is described because of the rare occurrence of Lhermitte-Duclos disease in a central location. The preoperative diagnosis was verified by histologic findings obtained upon subtotal resection of the lesion. MRI provides an opportunity to improve the surgical approach and to evaluate long-term follow-up, thus reducing the probability for recurrence and complications. Therefore, MRI is considered the imaging method of choice to make the diagnosis of Lhermitte-Duclos disease.Mlada žena u dobi od 24 godine primljena je sa simptomima povišenog intrakranijskog tlaka. Kompjutorizirana tomografija pokazala je hipodenznu cerebelarnu masu. Prikaz pomoću magnetske rezonance otkrio je veće oštećenje unutar lijeve cerebelarne polutke i vermisa, koje je smanjilo četvrti ventrikul i pritisnulo akvedukt uz posljedičnu dilataciju ventrikularnog sustava. Slučaj se opisuje zbog rijetke pojave središnje lokalizirane Lhermitte-Duclosove bolesti. Učinjena je subtotalna resekcija lezije, a histološki su nalazi potvrdili prijeoperacijski postavljenu dijagnozu. Magnetska rezonanca pruža mogućnost poboljšanja kirurškog pristupa i procjenu dugotrajnog praćenja, smanjujući tako vjerojatnost ponovne pojave bolesti i komplikacija. Stoga se magnetska rezonanca smatra metodom izbora u postavljanju dijagnoze Lhermitte-Duclosove bolesti

Potpuno iščezavanje medika mentno tvrdokorne epilepsije temporalnog režnja nakon fenestracije arahnoidne ciste

Intracranial arachnoid cysts are congenital lesions that are frequently detected incidentally. About 30% of patients have a symptomatic epileptic seizure as the presenting symptom, occasionally with other focal neurologic signs. A case is presented of a young male patient with medically refractory temporal lobe epilepsy. Following his neurological examination, epileptic zone was defined in the right temporal lobe that correlated with the MRI-detected sylvian arachnoid cyst. Microneurosurgical cyst fenestration with volume reduction was performed, which resulted in a decremental but eventually complete seizure freedom. In conclusion, the arachnoid microsurgical cyst reduction is a safe procedure and may result in complete remission of symptomatic epileptic seizures and favorable outcomes, as reported in other studies.Intrakranijske arahnoidne ciste su prirođena oštećenja koja se često otkrivaju slučajno. U oko 30% bolesnika manifestiraju se simptomatskim epileptičnim konvulzijama, ponekad i uz druge žarišne neurološke znakove. Prikazuje se slučaj mladog muškog bolesnika s medicinski refraktornom epilepsijom temporalnog režnja. Nakon neurološkog pregleda epileptična zona je definirana u desnom temporalnom režnju, što je koreliralo s arahnoidnom cistom Sylvianove fisure otkrivenom magnetskom rezonancijom. Izvedena je mikroneurokirurška fenestracija ciste sa smanjenjem volumena, što je rezultiralo ublažavanjem i na kraju potpunim izostankom konvulzija. Zaključuje se kako je mikrokirurško smanjenje ciste siguran zahvat koji može dovesti do potpune remisije simptomatskih epileptičnih napadaja i dobrog ishoda, kao što izvještavaju i autori drugih studija

Sekvestrirana ekstruzija lumbalnog diska: eksperimentalni model, klinička slika, dijagnostika i liječenje

Sequestered extrusions of the lumbosacral spine, a type of herniated lumbar disk, with large sequesters located in the spinal canal, so-called sequestered extrusions of the lumbosacral spine, were analyzed. They are mainly located in the L-4-L5 and L5-S1 spinal segments, and less commonly in the L3-L4 spinal segment, and are divided into several groups.Etiologija i patogeneza sekvestriranih diskus hernija slabinskoga dijela kralješnice evidentirana je kod prekomjernih biomehaničkih opterećenja slabinskog modela kralješnice (preko 1000 N). Eksperimentalni model je bio svježi humani model slabinske kralješnice koji je bio izložen kontinuiranim ekscentričnim i centričnim opterećenjima od 1000 do 1500 N. Eksperiment je proveden na 35 svježih modela humane slabinske kralješnice u Zavodu za anatomiju Medicinskoga fakulteta i Zavoda za fiziku Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Zagrebu. Sličan mehanizam, tj. jaka biomehanička sila, odgovorna je za nastanak sekvestrirane lumbalne ekstruzije diska koja je dokazana neuroradiološki (kompjutorizirana tomografija i magnetska rezonanca kralješnice) u bolesnika koji traže neurokiruršku pomoć. U pokusima s torzijom sekvestrirane ekstruzije slabinske kralješnice javljale su se i pri opterećenjima manjim od 1000 N (800 N) i uz centrična i uz ekscentrična opterećenja. Prema podacima dobivenim iz bolesničkih povijesti bolesti većina slučajeva ekstruzije slabinskog diska nastali su kod podizanja teškog tereta u kombinaciji s torzijom i rotacijom

Disfonija kao rijetka manifestacija papiloma pontocerebelarnog koroidnog pleksusa

A case is presented of a patient with dysphonia, hearing loss and ataxia due to vestibulocochlear and vagal nerve compression by choroid plexus papilloma in the cerebellopontine angle. Choroid plexus papillomas are rare tumors usually arising in the lateral and fourth ventricle, and rarely found in the cerebellopontine angle, making the neuroimaging characteristics usually not sufficient for diagnosis. Patients usually present with headache and hydrocephalus but tumors in the cerebellopontine angle can cause vestibulocochlear dysfunction and cerebellar symptoms. Dysphonia along with hearing loss was a dominant symptom in the case presented. After complete surgical removal of the tumor, deterioration of dysphonia was noticed; it could be explained as peripheral vagal nerve neuropathy due to tumor compression and intraoperative manipulation. In this case report, we describe dysphonia as an uncommon presentation of a rare posterior fossa tumor. To our knowledge, a case of choroid plexus papilloma presenting with dysphonia has not been described before. Our case extends the differential diagnosis of dysphonia from the otorhinolaryngological to the neurosurgical field.Prikazuje se slučaj bolesnika s disfonijom, gubitkom sluha i ataksijom uslijed pritiska na osmi i deseti moždani živac papilomom koroidnog pleksusa u cerebelopontinom kutu. Papilomi koroidnog pleksusa su rijetki tumori koji se obično javljaju u postraničnoj i četvrtoj moždanoj komori te zbog rijetke pojavnosti u cerebelopontinom kutu neuroradiološke karakteristike nisu dostatne za postavljanje dijagnoze. Bolesnici se obično klinički prezentiraju glavoboljom i hidrocefalusom, no tumori u cerebelopontinom kutu mogu dovesti do poremećaja funkcije osmog moždanog živca i cerebelarnih simptoma. U prikazanom slučaju kao dominantni simptom javila se disfonija uz gubitak sluha. Nakon potpunog kirurškog odstranjenja tumora primijećeno je pogoršanje disfonije, što se moglo objasniti perifernom neuropatijom desetog moždanog živca uslijed pritiska tumora i intraoperacijske manipulacije. U ovom prikazu slučaja opisuje se disfonija kao neuobičajena prezentacija rijetkog tumora stražnje lubanjske jame. Prema našim spoznajama dosad nije opisan slučaj papiloma koroidnog pleksusa koji se prezentira disfonijom. Ovaj slučaj proširuje diferencijalnu dijagnozu disfonije iz otorinolaringološkog polja na neurokirurško polje

FIRST FRAMELESS NEURONAVIGATION GUIDED BRAIN BIOPSY IN CROATIA

U članku predstavljamo biopsiju mozga vođenu neuronavigacijom, prvi put izvedenu u Republici Hrvatskoj. Napredak tehnologije donosi nam mogućnost uzimanja uzoraka bez uporabe stereotaktičkog okvira, kontrolirajući položaj biopsijske igle s pomoću neuronavigacijskog uređaja. Pri izvođenju biopsije bez fiksnog okvira rabili smo kirurški navigacijski sustav Medtronic StealthStation® S7®. Zglobni krak Vertek® i uređaj za precizno usmjeravanje upotrijebljeni su za rigidnu i preciznu fiksaciju trajektorija igle. Biopsija bez uporabe stereotaktičkog okvira, pod kontrolom neuronavigacije, pokazala se pouzdanom metodom u pogledu vizualizacije prilikom planiranja trajektorija, uz mogućnost odabira višestrukih ciljnih točaka biopsije, a iziskuje manje vremena od biopsije uz uporabu stereotaktičkog okvira.First case of frameless neuronavigation guided brain biopsy performed in Croatia is presented. Neuronavigation developing technology enables tissue sample acquiring with a frameless, image-guided technique with visual control of the biopsy needle. Frameless stereotactic brain biopsy was performed using the Medtronic StealthStation® S7® surgical navigation system. The Articulating Arm and the Precision Aiming Device were used for precise and rigid fixation of the needle trajectory. Compared to the frame-based stereotactic procedure, frameless stereotactic biopsy method offers superior visualisation in trajectory planning, multiple target choosing and is a time-saving procedure