53 research outputs found
STONE PINE SEEDS (PINUS PINEA L.), FOREST REPRODUCTIVE MATERIAL AND FOOD
Pinija (Pinus pinea L.) je mediteranska vrsta drveÄa. RaÅ”irena je na cijelom Sredozemlju. U Hrvatskoj je prirodno rasprostranjena na otoku Mljetu u podruÄju Saplunare. Zbog ekonomske, ekoloÅ”ke, pejzažne, nutritivne i zdravstvene vrijednosti velike su moguÄnosti iskoriÅ”tavanja pinije. U Å”umarstvu se koristi za poÅ”umljavanje degradiranih staniÅ”ta eumediteranskoga krÅ”kog podruÄja Hrvatske, a zbog Å”iroke kiÅ”obranaste kroÅ”nje vrlo dekorativnog izgleda interesantna je i kao hortikulturna vrsta. Nutritivna i zdravstvena vrijednost sjemena proizlazi iz kemijskog sastava. Bogato je proteinima, vitaminima A, B, C, D, E, od minerala željezom,
magnezijem, fosforom, selenom i cinkom, nezasiÄenim masnim kiselinama i polifenolima. Ispitana je kvaliteta i kemijski sastav sjemena: klijavost sjemena, masa 1000 sjemenaka, vlaga, koliÄina fosfora, kalija, kalcija, magnezija, bakra, cinka, željeza i mangana.
Dobiveni rezultati istraživanja u skladu su s literaturnim podatcima istraživanja provedenih u drugim mediteranskim zemljama.
Upotreba sjemena pinije za potrebe Ŕumarstva i proizvodnju Ŕumskoga reprodukcijskog materijala te za prehranu zanemariva je. Stoga bi bilo potrebno intenzivirati proizvodnju sjemena za navedene namjene.The stone pine is typically Mediterranean tree species found along the Mediterranean basin. In Croatia the stone pine is natively distributed on the island of Mljet, the locality Saplunara. The use of these seeds is extensive in the trade, the ecology, the landscape as well as in the nutrition. In the forestry it is used for the reforestation of Croatian Mediterranean karst region. Because of their wide umbrella shaped crown and very decorative form it is interesting as horticulture tree species. The chemical composition is the reason for nutritive and
health values. The seeds are rich in proteins, vitamins A,B,C, D and E, iron, magnesium, phosphorus, selen, zinc, unsaturated fatty acids and polyphenols. In this research qualitative properties of seeds and chemical composition of seed coat and seed have been tested: germination capacity, 1000 seed weight, amount of phosphorus, potassium, calcium, magnesium, copper, zinc, iron and manganese. Research results are in good agreement with the reported values in other Mediterranean countries. The use of Pinus pinea L seeds as forest reproductive material and the nutrition is negligible. Therefore the intensive production of seeds would be of a great interest
EFFECT OF DIFFERENT LEVELS OF SOIL POLLUTION BY CADMIUM ON POPLAR SEEDLINGS (Populus nigra var. Italica)
Fitoremedijacija je uspjeÅ”na tehnologija koja iskoriÅ”tava biljke za proÄiÅ”Äavanje tla, ekoloÅ”ki je prihvatljiva, potencijalno jeftina, vizualno nenametljiva i nudi moguÄnost bioobnove tla oneÄiÅ”Äenog teÅ”kim metalima. Potencijal upotrebe drveÄa kao prikladne biljne vrste za fitoremedijaciju tla zagaÄenim teÅ”kim metalima privlaÄi veliku pozornost zadnjih desetljeÄa upravo zbog svojstava kao Å”to su
brzi rast, velika biomasa, dubok korijenski sustav te jeftin uzgoj. U ovom radu ispitani su fitoekstrakcijski potencijal i morfoloÅ”ke znaÄajke jablana (Populus nigra var. Italica) kao odgovor biljke na stres uzrokovan akumulacijom razliÄitih koncentracija kadmija.
Dobiveni rezultati pokazuju da ispitivani jablan (Populus nigra var. Italica) može biti razmatran kao vrsta s fitoekstrakcijskim potencijalom za ÄiÅ”Äenje tala oneÄiÅ”Äenih kadmijem.Phytoremediation is considered the new technology that uses plant for soil purification. It is economically acceptable, inexpensive and aesthetically acceptable and gives the opportunity to remediate heavy metals from contaminated soils. The potential use of trees in the
phytoremediation of soil contaminated with heavy metals has been recognized in the past decades because of trees properties: fast growth, huge biomass, deep root system and cheap cultivation. In this study the phytoextraction potential and morphological properties of poplar (Populus nigra var. Italica) in response to plant stress caused by the accumulation different concentration of cadmium was investigated. Results indicate that the tested poplar (Populus nigra var. Italica) can be considered as a species with fitoextraction potential for the soil polluted with cadmium
Primjena kultura stanica za odreÄivanje bioloÅ”ke aktivnosti spojeva iz biljaka
Prirodni proizvodi poput žitarica, oraÅ”astih plodova, voÄa, povrÄa i ljekovitog bilja sadrže brojne bioloÅ”ki aktivne tvari (fenolne spojeve, glukozinolate, karotenoide, alkaloide i dr.) koje mogu imati razliÄite povoljne, ali i nepovoljne uÄinke na organizam. Povoljni uÄinci na zdravlje ljudi povezuju se s antitumorskim, antialergijskim, antibiotiÄkim, antioksidacijskim i drugim svojstvima koje mogu posjedovati bioloÅ”ki aktivne tvari iz biljaka. UtvrÄeno je da djelovanje navedenih tvari ima zaÅ”titni uÄinak kod Å”irokog raspona tumorskih oboljenja, smanjuje moguÄnost pojave koronarnih bolesti, srÄanog udara te Å”titi organizam od oksidativnog stresa uzrokovanog slobodnim radikalima. Stoga se sve viÅ”e ispituje primjena bioloÅ”ki aktivnih tvari iz biljaka kao izvora novih lijekova, pri Äemu se u istraživanjima Äesto koriste in vitro testovi koji ukljuÄuju uporabu razliÄitih humanih staniÄnih linija.
StaniÄne linije koriste se u procjeni toksiÄnosti kemikalija i uzoraka iz okoliÅ”a te predstavljaju vrlo koristan alternativni pristup u (eko)toksikoloÅ”kim istraživanjima. TakoÄer, Äesto se koriste pri ispitivanju bioloÅ”ke aktivnosti spojeva prisutnih u biljkama, osobito voÄu i povrÄu, te raznih proizvoda koji se baziraju na tim sirovinama. Interakcija ispitivane tvari i bioloÅ”kih sustava odvija se ponaprije na staniÄnoj razini, na Äemu se temelji primjena in vitro staniÄnih kultura, koje omoguÄuju brže i ekonomiÄnije studije u odnosu na in vivo istraživanja. Kod in vitro testova najÄeÅ”Äe se odreÄuje tzv. bazalna citotoksiÄnost, kojom se odreÄuje uÄinak ispitivane tvari na preživljenje stanica u kulturi, a tako dobiveni rezultati mogu poslužiti kao smjernice za daljnja in vivo istraživanja
Bioactive compounds glucosinolates and polyphenols in florets, leaves and stems of broccoli (BrassicaĀ oleracea var. italica L.)
Brokula (Brassica oleracea var. italica L.) je povrÄe koje se smatra izvornim oblikom cvjetaÄe, a uzgaja se zbog zelenih cvjetnih izdanaka smjeÅ”tenih na razgranatoj mekanoj stabljici. Brokula je bogata bioaktivnim spojevima, glukozinolatima i polifenolima te se uvelike istražuje radi njihova korisnog djelovanja na ljudsko zdravlje. U literaturi je mnogo viÅ”e radova o sastavu i udjelima bioaktivnih spojeva u cvatu nego u listovima i stabljici biljke. U ovom radu analizirani su ukupni i pojedinaÄni glukozinolati, ukupni polifenolni spojevi te njihov antioksidacijski kapacitet u svim jestivim dijelovima brokule (cvat, listovi, stabiljka). UtvrÄeno je da je koliÄina glukozinolata najveÄa u listu brokule pri Äemu udio indolnih prevladava nad alifatskim spojevima Å”to vrijedi i za cvat. U stabljici je veÄi udio alifatskih spojeva. Udio polifenolnih spojeva u uzorcima u rasponu je od 9,70-16,11 mg GE g-1 s. tv. u stabljici, od 17,65-31,08 mg GE g-1 s. tv. u cvatu i od 22,27-34,02 mg GE g-1 s.tv. u listu brokule. VeÄu antioksidacijsku aktivnost pokazuju uzorci s veÄom koncentracijom polifenola. Ti rezultati upuÄuju da ne samo cvat brokule veÄ i ostali dijelovi biljke mogu biti vrijedan izvor bioaktivnih spojeva te ih se preporuÄa takoÄer koristiti u prehrani. Nadalje, nusproizvodi nakon berbe, stabiljke i listovi mogli bi se koristiti kao sirovina za njihovu izolaciju te eventualnu uporabu kao dodataka prehrani.Broccoli is rich in bioactive compounds, polyphenols and glucosinolates, and as such considered as functional food and great experimental material. Previous scientific attention had mostly been focussed on composition and amounts of phytochemicals in florets rather than leaves and stem. In this research, content of total and individual glucosinolates, total polyphenols and antioxidative capacity were studied in broccoli florets, leaves and stems. Leaves showed to be the most abundant in glucosinolates with indolyl predominating aliphatic as was also the case in florets. In contrast, stem contained more aliphatic than indolyl glucosinolates. Polyphenol quantity ranged from 9.70-16.11 mg GE g-1 DW in stems, from 17.65-31.08 mg GE g-1 DW in florets and from 22.27-34.02 mg GE g-1 DW in leaves and was the highest in leaves irrespective of extraction method. It was determined that samples containing the highest amounts of polyphenols also had the highest antioxidant activity
Mehanizmi toksiÄnosti ionskih kapljevina
Over the past three decades a growing awareness of environmental protection prompted the development of so-called green and sustainable technologies. Therefore, academic and wider community intensively explores new chemicals and safer, more energy efficient processes based on a rational compromise between economic, social, and environmental requirements. Due to low volatility and stability, ionic liquids emerged as a potential replacement for traditional volatile and harmful organic solvents. Various studies have been carried out to validate the green character of ionic liquids, whereby data published suggest that these compounds, due to their relatively high toxicity and poor biodegradability, could have an extremely negative impact on the environment. This paper presents the current knowledge on the toxicity of ionic liquids, with a special emphasis on the mechanisms by which this group of compounds causes changes in the morphology and physiology of organisms at different organisational levels of the ecosystem.U protekla tri desetljeÄa sve viÅ”e raste svijest ljudi o potrebi zaÅ”tite okoliÅ”a, pa se velika pozornost pridaje tzv. zelenim i održivim tehnologijama. Stoga se u akademskim sredinama, a i u Å”iroj zajednici, intenzivno istražuju nove kemikalije te sigurniji i energetski uÄinkovitiji procesi koji se zasnivaju na prihvatljivom kompromisu izmeÄu ekonomskih, socijalnih i ekoloÅ”kih zahtjeva. Ionske se kapljevine zbog neznatne hlapljivosti i stabilnosti smatraju potencijalnom zelenom zamjenom za tradicionalna i Å”kodljiva organska otapala. Kako bi se potvrdio zeleni karakter ionskih kapljevina, posljednjih godina provode se razliÄita istraživanja njihova uÄinka na okoliÅ”. Do sada objavljeni podaci upuÄuju na to da bi ova skupina spojeva, zbog relativno visoke toksiÄnosti i slabe biorazgradljivosti, ipak mogla imati izrazito negativan utjecaj na okoliÅ”. U ovom radu prikazana su dosadaÅ”nja saznanja o toksiÄnosti ionskih kapljevina, s naglaskom na mehanizme kojima ova skupina spojeva uzrokuje promjene u morfologiji i fiziologiji organizama koji se nalaze na razliÄitim organizacijskim razinama ekosustava
Metode priprave eutektiÄkih otapala
KlasiÄna organska otapala uzrokuju brojne negativne uÄinke na okoliÅ” i zdravlje ljudi, a neizbježni su za koriÅ”tenje u kemijskoj i biotehnoloÅ”koj industriji. PokuÅ”avajuÄi unaprijediti proizvodnju industrijski važnih kemikalija u ekoloÅ”kom, ali i ekonomskom pogledu, istražuje se primjena razliÄitih nekonvencionalnih otapala, meÄu kojima se istiÄu ionske tekuÄine i eutektiÄka otapala. Cilj ovoga rada je ispitati moguÄnost unaprjeÄenja priprave eutektiÄkih otapala primjenom reaktora koji ima moguÄnost istovremenog koriÅ”tenja ultrazvuka i mikrovalnog zraÄenja. Priprema eutektiÄkog otapala sastava kolin kloridi:glukoza (u molarnom mjeru 1:2) klasiÄnom metodom (zagrijavanje vodenom kupelji uz mijeÅ”anje magnetskom mjeÅ”alicom) trajala je viÅ”e od 3 sata, dok je priprema otapala u ultrazvuÄno-mikrovalnom reaktoru trajala 25 min (vrijeme priprave skraÄeno je Äak 7 puta). Rezultati prikazani u ovom istraživanju imaju znaÄajan doprinos u razvoju uÄinkovitih, kao i ekonomiÄnih te održivih procesa za pripremu industrijski važnih otapala
Metode priprave eutektiÄkih otapala
KlasiÄna organska otapala uzrokuju brojne negativne uÄinke na okoliÅ” i zdravlje ljudi, a neizbježni su za koriÅ”tenje u kemijskoj i biotehnoloÅ”koj industriji. PokuÅ”avajuÄi unaprijediti proizvodnju industrijski važnih kemikalija u ekoloÅ”kom, ali i ekonomskom pogledu, istražuje se primjena razliÄitih nekonvencionalnih otapala, meÄu kojima se istiÄu ionske tekuÄine i eutektiÄka otapala. Cilj ovoga rada je ispitati moguÄnost unaprjeÄenja priprave eutektiÄkih otapala primjenom reaktora koji ima moguÄnost istovremenog koriÅ”tenja ultrazvuka i mikrovalnog zraÄenja. Priprema eutektiÄkog otapala sastava kolin kloridi:glukoza (u molarnom mjeru 1:2) klasiÄnom metodom (zagrijavanje vodenom kupelji uz mijeÅ”anje magnetskom mjeÅ”alicom) trajala je viÅ”e od 3 sata, dok je priprema otapala u ultrazvuÄno-mikrovalnom reaktoru trajala 25 min (vrijeme priprave skraÄeno je Äak 7 puta). Rezultati prikazani u ovom istraživanju imaju znaÄajan doprinos u razvoju uÄinkovitih, kao i ekonomiÄnih te održivih procesa za pripremu industrijski važnih otapala
Glucosinolates potential role in plant defence
Glukozinolati su složena klasa spojeva tioglukozidne strukture svojstvena biljkama porodice Cruciferae, u koju ubrajamo znaÄajne kulture kao Å”to su uljana repica, kupus, cvjetaÄa, brokula, koraba, kelj, hren, goruÅ”ica. Sve biljke koje sadrže glukozinolate sadrže i endogeni enzim hidrolize - mirozinazu (Ī²-tioglukozid-glukohidrolaza, EC 3.2.1.1) u odijeljenim dijelovima biljke. OÅ”teÄenjem tkiva oni dolaze u kontakt s enzimom mirozinazom te ovisno o strukturi glukozinolata nastaju razliÄiti bioloÅ”ki aktivni produkti razgradnje, koji imaju Äitav niz bioloÅ”kih svojstava, od toksiÄnih do antikarcinogenih. Udio i sastav glukozinolata razlikuje se izmeÄu biljnih vrsta te izmedu sorata istih vrsta te se mogu razlikovati unutar biljne jedinke ovisno o stupnju razvoja i vrsti organa. RazliÄiti uvjeti okoliÅ”a u kojima se biljka nalazi, kao Å”to su svjetlo, nutritivni status biljke, mehaniÄko oÅ”teÄenje, infekcija fitopatogenima i oÅ”teÄenja uzrokovana napadom insekata, mogu uzrokovati znaÄajne promjene u sastavu i udjelu glukozinolata. Stoga postoji niz teorija o potencijalonoj ulozi glukozinolata u biljci, iako se njihova uloga u obrani biljke od insekata i fitopatogena smatra primarnom.Glucosinolates are sulfur- and nitrogen-containing plant secondary metabolites common in the Brassicaceae and related plant families. In the plant, they coexist with an endogenous Ī²-thioglucosidase (EC 3.2.3.1) called myrosinase and upon plant tissue disruption, glucosinolates are released at the damage site and become hydrolyzed by myrosinase. The chemical nature of the hydrolysis products depends on the structure of the glucosinolate side chain, plant species and reaction conditions. Glucosinolate pattern differs between species and ecotype as well as between and even within individual plants, depending on developmental stage, tissue and photoperiod. A number of environmental conditions such as light plant, nutritional status, fungal infection, wounding and insect damage can alter the glucosinolate pattern significantly. The change of the glucosinolate profile by several environmental factors has brought forward different theories regarding their potential roles in the plant. However, the most accepted theory is that the glucosinolate-myrosinase system is involved in defense against herbivores and pathogens
- ā¦