ENDOCRINE ASPECTS OF POLYCYSTIC OVARY SYNDROME

Sindrom policističnih jajnika, najčešći endokrinološki poremećaj u žena generativne dobi, rezultat je interakcije genetičkih svojstava jajnika i brojnih kongenitalnih i okolišnih faktora. Najvažniji postnatalni rizični čimbenik jest debljina, no osnovni je poremećaj u intraovarijskoj regulaciji steroidogeneze, obično udružen sa selektivnom inzulinskom rezistencijom. Kliničke su karakteristike sindroma oligo-amenoreja i menstrualna disfunkcija, povezane s neplodnošću, hiperandrogenizam te često prisutni udruženi rizični čimbenici za kardiovaskularne bolesti i šećernu bolest tipa 2, uključujući pretilost, hiperinzulinemiju, intoleranciju glukoze i dislipidemiju. Vrlo je bitno identificirati i redovito pratiti značajke metaboličkog sindroma te rizik od razvoja komplikacija. Prva terapijska opcija kod većine žena jest redukcija tjelesne težine koja je često dovoljna za uspostavu ovulatornih ciklusa uz povoljan utjecaj na metaboličke rizike, no katkad su potrebni i oralni kontraceptivi i antiandrogeni. U pacijentica s izraženom inzulinskom rezistencijom lijekovi koji povećavaju osjetljivost na inzulin poput metformina i tiazolidindiona važna su terapijska opcija.Polycystic ovary syndrome, the most common endocrine disorder among women of reproductive age, is a result of interaction between ovarian genetic traits and many congenital and environmental factors. The most common postnatal contributor is obesity, but the fundamental disorder is in the intraovarian regulation of steroidogenesis, often accompanied by selective insulin resistance. The syndrome is clinically characterized by oligo-amenorrhea, menstrual dysfunction, infertility, hyperandrogenism, as well as the frequent presence of associated risk factors for cardiovascular disease and diabetes, including obesity, glucose intolerance and dyslipidemia. It is very important to identify and monitor the main features of metabolic syndrome and the risk for complications. Weight loss can restore ovulatory cycles and improve metabolic risk, so it is the first-line intervention for most women, but sometimes oral contraceptives and antiandrogens have to be added. In patients with insulin resistance and associated hyperinsulinemia insulin-sensitizing agents like metformin and thiazolidinediones have important role in its treatment

ENDOCRINE ASPECTS OF POLYCYSTIC OVARY SYNDROME

Sindrom policističnih jajnika, najčešći endokrinološki poremećaj u žena generativne dobi, rezultat je interakcije genetičkih svojstava jajnika i brojnih kongenitalnih i okolišnih faktora. Najvažniji postnatalni rizični čimbenik jest debljina, no osnovni je poremećaj u intraovarijskoj regulaciji steroidogeneze, obično udružen sa selektivnom inzulinskom rezistencijom. Kliničke su karakteristike sindroma oligo-amenoreja i menstrualna disfunkcija, povezane s neplodnošću, hiperandrogenizam te često prisutni udruženi rizični čimbenici za kardiovaskularne bolesti i šećernu bolest tipa 2, uključujući pretilost, hiperinzulinemiju, intoleranciju glukoze i dislipidemiju. Vrlo je bitno identificirati i redovito pratiti značajke metaboličkog sindroma te rizik od razvoja komplikacija. Prva terapijska opcija kod većine žena jest redukcija tjelesne težine koja je često dovoljna za uspostavu ovulatornih ciklusa uz povoljan utjecaj na metaboličke rizike, no katkad su potrebni i oralni kontraceptivi i antiandrogeni. U pacijentica s izraženom inzulinskom rezistencijom lijekovi koji povećavaju osjetljivost na inzulin poput metformina i tiazolidindiona važna su terapijska opcija.Polycystic ovary syndrome, the most common endocrine disorder among women of reproductive age, is a result of interaction between ovarian genetic traits and many congenital and environmental factors. The most common postnatal contributor is obesity, but the fundamental disorder is in the intraovarian regulation of steroidogenesis, often accompanied by selective insulin resistance. The syndrome is clinically characterized by oligo-amenorrhea, menstrual dysfunction, infertility, hyperandrogenism, as well as the frequent presence of associated risk factors for cardiovascular disease and diabetes, including obesity, glucose intolerance and dyslipidemia. It is very important to identify and monitor the main features of metabolic syndrome and the risk for complications. Weight loss can restore ovulatory cycles and improve metabolic risk, so it is the first-line intervention for most women, but sometimes oral contraceptives and antiandrogens have to be added. In patients with insulin resistance and associated hyperinsulinemia insulin-sensitizing agents like metformin and thiazolidinediones have important role in its treatment

Endokrinološki aspekti sindroma policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika najčešći je endokrinološki poremećaj u žena generativne dobi. Pretpostavlja se kako je rezultat interakcije genetičkih svojstava jajnika i brojnih kongenitalnih i okolišnih faktora, a tipično se manifestira u razdoblju adolescencije. Najznačajniji postnatalni rizični čimbenik je debljina, no osnovni je poremećaj u intraovarijskoj regulaciji steroidogeneze u odgovoru na luteinizirajući hormon, obično udružen sa selektivnom inzulinskom rezistencijom: mišići su rezistentni na inzulin, dok jajnici, nadbubrežne žlijezde i masno tkivo zadržavaju relativnu osjetljivost, što potiče proizvodnju androgena i pretilost. Kliničke su karakteristike sindroma oligo-amenoreja i menstrualna disfunkcija, povezane s neplodnošću, hiperandrogenizam te često prisutni udruženi rizični čimbenici za kardiovaskularne bolesti i šećernu bolest tipa 2, uključujući pretilost, inzulinsku rezistenciju, hiperinzulinemiju, intoleranciju glukoze i dislipidemiju. Moguće manifestacije su i opstruktivna apneja tijekom spavanja, nealkoholna masna bolest jetre te psihijatrijski poremećaji. Dijagnostika započinje kliničkom procjenom hirzutizma i menstrualnih abnormalnosti, a nastavlja se laboratorijskom obradom te transvaginalnim ultrazvukom. Nakon postavljanja dijagnoze bitno je identificirati i redovito pratiti značajke metaboličkog sindroma te rizik razvoja komplikacija. Prvu terapijsku opciju kod većine žena predstavlja redukcija tjelesne težine koja je često dovoljna za uspostavu ovulatornih ciklusa uz povoljan utjecaj na metaboličke rizike. Za ublažavanje hiperandrogenizma i menstrualne disfunkcije koriste se oralni kontraceptivi, ponekad uz dodatak antiandrogena. Iako je metformin prvenstveno lijek za šećernu bolest tipa 2, često se koristi za terapiju ili prevenciju stanja povezanih sa sindromom policističnih jajnika, poput intolerancije glukoze, inzulinske rezistencije, pretilosti, ali i neplodnosti, oligomenoreje i hirzutizmaPolycystic ovary syndrome is the most common endocrine disorder among women of reproductive age, probably as a result of interaction between ovarian genetic traits and many congenital or environmental factors, which usually becomes manifest during adolescence. The most common postnatal contributor is obesity, but the fundamental defect seems to be an intrinsic disorder in the intraovarian regulation of steroidogenesis in response to luteinizing hormone, often accompanied by selective insulin resistance, in which muscle is insulinresistant, while the ovaries, adrenals and adipose tissue remain relatively sensitive, promoting androgen production and obesity. The syndrome is clinically characterized by oligoamenorrhea, menstrual dysfunction, infertility, hyperandrogenism, as well as the frequent presence of associated risk factors for cardiovascular disease and diabetes, including obesity, insulin resistance, glucose intolerance and dyslipidemia. Other possible clinical manifestations include obstructive sleep apnea, nonalcoholic fatty liver disease, mood or eating disorders. The evaluation begins with a clinical evaluation of hirsutism and menstrual abnormality, followed by laboratory testing and transvaginal ultrasonography. Once a diagnosis has been established, it is important to identify and monitor the main features of metabolic syndrome and the risk for complications. Weight loss can restore ovulatory cycles and improve metabolic risk, so it is the first-line intervention for most women. Oral contraceptives are the main pharmacologic therapy for managing hyperandrogenism and menstrual dysfunction, but sometimes antiandrogen has to be added. Although treatment of type 2 diabetes mellitus is the only approved indication for metformin, it has been used ''offlabel'' to treat or prevent several clinical problems associated with polycystic ovary syndrome, such as obesity, type 2 diabetes mellitus, infertility, oligomenorrhea, hirsutism

Endokrinološki aspekti sindroma policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika najčešći je endokrinološki poremećaj u žena generativne dobi. Pretpostavlja se kako je rezultat interakcije genetičkih svojstava jajnika i brojnih kongenitalnih i okolišnih faktora, a tipično se manifestira u razdoblju adolescencije. Najznačajniji postnatalni rizični čimbenik je debljina, no osnovni je poremećaj u intraovarijskoj regulaciji steroidogeneze u odgovoru na luteinizirajući hormon, obično udružen sa selektivnom inzulinskom rezistencijom: mišići su rezistentni na inzulin, dok jajnici, nadbubrežne žlijezde i masno tkivo zadržavaju relativnu osjetljivost, što potiče proizvodnju androgena i pretilost. Kliničke su karakteristike sindroma oligo-amenoreja i menstrualna disfunkcija, povezane s neplodnošću, hiperandrogenizam te često prisutni udruženi rizični čimbenici za kardiovaskularne bolesti i šećernu bolest tipa 2, uključujući pretilost, inzulinsku rezistenciju, hiperinzulinemiju, intoleranciju glukoze i dislipidemiju. Moguće manifestacije su i opstruktivna apneja tijekom spavanja, nealkoholna masna bolest jetre te psihijatrijski poremećaji. Dijagnostika započinje kliničkom procjenom hirzutizma i menstrualnih abnormalnosti, a nastavlja se laboratorijskom obradom te transvaginalnim ultrazvukom. Nakon postavljanja dijagnoze bitno je identificirati i redovito pratiti značajke metaboličkog sindroma te rizik razvoja komplikacija. Prvu terapijsku opciju kod većine žena predstavlja redukcija tjelesne težine koja je često dovoljna za uspostavu ovulatornih ciklusa uz povoljan utjecaj na metaboličke rizike. Za ublažavanje hiperandrogenizma i menstrualne disfunkcije koriste se oralni kontraceptivi, ponekad uz dodatak antiandrogena. Iako je metformin prvenstveno lijek za šećernu bolest tipa 2, često se koristi za terapiju ili prevenciju stanja povezanih sa sindromom policističnih jajnika, poput intolerancije glukoze, inzulinske rezistencije, pretilosti, ali i neplodnosti, oligomenoreje i hirzutizmaPolycystic ovary syndrome is the most common endocrine disorder among women of reproductive age, probably as a result of interaction between ovarian genetic traits and many congenital or environmental factors, which usually becomes manifest during adolescence. The most common postnatal contributor is obesity, but the fundamental defect seems to be an intrinsic disorder in the intraovarian regulation of steroidogenesis in response to luteinizing hormone, often accompanied by selective insulin resistance, in which muscle is insulinresistant, while the ovaries, adrenals and adipose tissue remain relatively sensitive, promoting androgen production and obesity. The syndrome is clinically characterized by oligoamenorrhea, menstrual dysfunction, infertility, hyperandrogenism, as well as the frequent presence of associated risk factors for cardiovascular disease and diabetes, including obesity, insulin resistance, glucose intolerance and dyslipidemia. Other possible clinical manifestations include obstructive sleep apnea, nonalcoholic fatty liver disease, mood or eating disorders. The evaluation begins with a clinical evaluation of hirsutism and menstrual abnormality, followed by laboratory testing and transvaginal ultrasonography. Once a diagnosis has been established, it is important to identify and monitor the main features of metabolic syndrome and the risk for complications. Weight loss can restore ovulatory cycles and improve metabolic risk, so it is the first-line intervention for most women. Oral contraceptives are the main pharmacologic therapy for managing hyperandrogenism and menstrual dysfunction, but sometimes antiandrogen has to be added. Although treatment of type 2 diabetes mellitus is the only approved indication for metformin, it has been used ''offlabel'' to treat or prevent several clinical problems associated with polycystic ovary syndrome, such as obesity, type 2 diabetes mellitus, infertility, oligomenorrhea, hirsutism

Endokrinološki aspekti sindroma policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika najčešći je endokrinološki poremećaj u žena generativne dobi. Pretpostavlja se kako je rezultat interakcije genetičkih svojstava jajnika i brojnih kongenitalnih i okolišnih faktora, a tipično se manifestira u razdoblju adolescencije. Najznačajniji postnatalni rizični čimbenik je debljina, no osnovni je poremećaj u intraovarijskoj regulaciji steroidogeneze u odgovoru na luteinizirajući hormon, obično udružen sa selektivnom inzulinskom rezistencijom: mišići su rezistentni na inzulin, dok jajnici, nadbubrežne žlijezde i masno tkivo zadržavaju relativnu osjetljivost, što potiče proizvodnju androgena i pretilost. Kliničke su karakteristike sindroma oligo-amenoreja i menstrualna disfunkcija, povezane s neplodnošću, hiperandrogenizam te često prisutni udruženi rizični čimbenici za kardiovaskularne bolesti i šećernu bolest tipa 2, uključujući pretilost, inzulinsku rezistenciju, hiperinzulinemiju, intoleranciju glukoze i dislipidemiju. Moguće manifestacije su i opstruktivna apneja tijekom spavanja, nealkoholna masna bolest jetre te psihijatrijski poremećaji. Dijagnostika započinje kliničkom procjenom hirzutizma i menstrualnih abnormalnosti, a nastavlja se laboratorijskom obradom te transvaginalnim ultrazvukom. Nakon postavljanja dijagnoze bitno je identificirati i redovito pratiti značajke metaboličkog sindroma te rizik razvoja komplikacija. Prvu terapijsku opciju kod većine žena predstavlja redukcija tjelesne težine koja je često dovoljna za uspostavu ovulatornih ciklusa uz povoljan utjecaj na metaboličke rizike. Za ublažavanje hiperandrogenizma i menstrualne disfunkcije koriste se oralni kontraceptivi, ponekad uz dodatak antiandrogena. Iako je metformin prvenstveno lijek za šećernu bolest tipa 2, često se koristi za terapiju ili prevenciju stanja povezanih sa sindromom policističnih jajnika, poput intolerancije glukoze, inzulinske rezistencije, pretilosti, ali i neplodnosti, oligomenoreje i hirzutizmaPolycystic ovary syndrome is the most common endocrine disorder among women of reproductive age, probably as a result of interaction between ovarian genetic traits and many congenital or environmental factors, which usually becomes manifest during adolescence. The most common postnatal contributor is obesity, but the fundamental defect seems to be an intrinsic disorder in the intraovarian regulation of steroidogenesis in response to luteinizing hormone, often accompanied by selective insulin resistance, in which muscle is insulinresistant, while the ovaries, adrenals and adipose tissue remain relatively sensitive, promoting androgen production and obesity. The syndrome is clinically characterized by oligoamenorrhea, menstrual dysfunction, infertility, hyperandrogenism, as well as the frequent presence of associated risk factors for cardiovascular disease and diabetes, including obesity, insulin resistance, glucose intolerance and dyslipidemia. Other possible clinical manifestations include obstructive sleep apnea, nonalcoholic fatty liver disease, mood or eating disorders. The evaluation begins with a clinical evaluation of hirsutism and menstrual abnormality, followed by laboratory testing and transvaginal ultrasonography. Once a diagnosis has been established, it is important to identify and monitor the main features of metabolic syndrome and the risk for complications. Weight loss can restore ovulatory cycles and improve metabolic risk, so it is the first-line intervention for most women. Oral contraceptives are the main pharmacologic therapy for managing hyperandrogenism and menstrual dysfunction, but sometimes antiandrogen has to be added. Although treatment of type 2 diabetes mellitus is the only approved indication for metformin, it has been used ''offlabel'' to treat or prevent several clinical problems associated with polycystic ovary syndrome, such as obesity, type 2 diabetes mellitus, infertility, oligomenorrhea, hirsutism

ENDOCRINE ASPECTS OF POLYCYSTIC OVARY SYNDROME

Sindrom policističnih jajnika, najčešći endokrinološki poremećaj u žena generativne dobi, rezultat je interakcije genetičkih svojstava jajnika i brojnih kongenitalnih i okolišnih faktora. Najvažniji postnatalni rizični čimbenik jest debljina, no osnovni je poremećaj u intraovarijskoj regulaciji steroidogeneze, obično udružen sa selektivnom inzulinskom rezistencijom. Kliničke su karakteristike sindroma oligo-amenoreja i menstrualna disfunkcija, povezane s neplodnošću, hiperandrogenizam te često prisutni udruženi rizični čimbenici za kardiovaskularne bolesti i šećernu bolest tipa 2, uključujući pretilost, hiperinzulinemiju, intoleranciju glukoze i dislipidemiju. Vrlo je bitno identificirati i redovito pratiti značajke metaboličkog sindroma te rizik od razvoja komplikacija. Prva terapijska opcija kod većine žena jest redukcija tjelesne težine koja je često dovoljna za uspostavu ovulatornih ciklusa uz povoljan utjecaj na metaboličke rizike, no katkad su potrebni i oralni kontraceptivi i antiandrogeni. U pacijentica s izraženom inzulinskom rezistencijom lijekovi koji povećavaju osjetljivost na inzulin poput metformina i tiazolidindiona važna su terapijska opcija

ENDOCRINE ASPECTS OF POLYCYSTIC OVARY SYNDROME

Sindrom policističnih jajnika, najčešći endokrinološki poremećaj u žena generativne dobi, rezultat je interakcije genetičkih svojstava jajnika i brojnih kongenitalnih i okolišnih faktora. Najvažniji postnatalni rizični čimbenik jest debljina, no osnovni je poremećaj u intraovarijskoj regulaciji steroidogeneze, obično udružen sa selektivnom inzulinskom rezistencijom. Kliničke su karakteristike sindroma oligo-amenoreja i menstrualna disfunkcija, povezane s neplodnošću, hiperandrogenizam te često prisutni udruženi rizični čimbenici za kardiovaskularne bolesti i šećernu bolest tipa 2, uključujući pretilost, hiperinzulinemiju, intoleranciju glukoze i dislipidemiju. Vrlo je bitno identificirati i redovito pratiti značajke metaboličkog sindroma te rizik od razvoja komplikacija. Prva terapijska opcija kod većine žena jest redukcija tjelesne težine koja je često dovoljna za uspostavu ovulatornih ciklusa uz povoljan utjecaj na metaboličke rizike, no katkad su potrebni i oralni kontraceptivi i antiandrogeni. U pacijentica s izraženom inzulinskom rezistencijom lijekovi koji povećavaju osjetljivost na inzulin poput metformina i tiazolidindiona važna su terapijska opcija

ENDOCRINE ASPECTS OF POLYCYSTIC OVARY SYNDROME

Sindrom policističnih jajnika, najčešći endokrinološki poremećaj u žena generativne dobi, rezultat je interakcije genetičkih svojstava jajnika i brojnih kongenitalnih i okolišnih faktora. Najvažniji postnatalni rizični čimbenik jest debljina, no osnovni je poremećaj u intraovarijskoj regulaciji steroidogeneze, obično udružen sa selektivnom inzulinskom rezistencijom. Kliničke su karakteristike sindroma oligo-amenoreja i menstrualna disfunkcija, povezane s neplodnošću, hiperandrogenizam te često prisutni udruženi rizični čimbenici za kardiovaskularne bolesti i šećernu bolest tipa 2, uključujući pretilost, hiperinzulinemiju, intoleranciju glukoze i dislipidemiju. Vrlo je bitno identificirati i redovito pratiti značajke metaboličkog sindroma te rizik od razvoja komplikacija. Prva terapijska opcija kod većine žena jest redukcija tjelesne težine koja je često dovoljna za uspostavu ovulatornih ciklusa uz povoljan utjecaj na metaboličke rizike, no katkad su potrebni i oralni kontraceptivi i antiandrogeni. U pacijentica s izraženom inzulinskom rezistencijom lijekovi koji povećavaju osjetljivost na inzulin poput metformina i tiazolidindiona važna su terapijska opcija.Polycystic ovary syndrome, the most common endocrine disorder among women of reproductive age, is a result of interaction between ovarian genetic traits and many congenital and environmental factors. The most common postnatal contributor is obesity, but the fundamental disorder is in the intraovarian regulation of steroidogenesis, often accompanied by selective insulin resistance. The syndrome is clinically characterized by oligo-amenorrhea, menstrual dysfunction, infertility, hyperandrogenism, as well as the frequent presence of associated risk factors for cardiovascular disease and diabetes, including obesity, glucose intolerance and dyslipidemia. It is very important to identify and monitor the main features of metabolic syndrome and the risk for complications. Weight loss can restore ovulatory cycles and improve metabolic risk, so it is the first-line intervention for most women, but sometimes oral contraceptives and antiandrogens have to be added. In patients with insulin resistance and associated hyperinsulinemia insulin-sensitizing agents like metformin and thiazolidinediones have important role in its treatment