Preispitivanje vidika “dobrote” prava u Dworkinovoj kritici “snažne” teorije naravnog prava

The scope of this paper is to explore certain aspects of Ronald Dworkin’s critique of the so-called “strong” natural-law theory. The author focuses on those aspects of Dworkin’s critique that gravitate toward the perspective of law’s “goodness”, namely, the question of how and to what extent Dworkin and the “strong” natural-law theory, each in its own way, allow the overlap between the concept of law and the evaluative viewpoint according to which substantive aspects of human moral good are pertinent to legal issues. In the first section of the paper, the author presents the central arguments of Dworkin’s legal theory by highlighting those theoretical elements that are often considered to be similar to the claims of the natural-law theory in a broad sense. The author then presents Dworkin’s main objections to the “strong” natural-law theory, as well as the evaluation of Dworkin’s “minimalist” natural-law account through the lens of the proponents of the “strong” theory. In the last section, the author analyses certain aspects of law’s “goodness” that have remained mostly implicit or underdeveloped in the debate between Dworkin and the “orthodox” natural lawyers.Cilj ovog rada preispitivanje je određenih vidika kritike američkog filozofa prava Ronalda Dworkina upućene “snažnoj” teoriji naravnog prava. Za žarišnu točku preispitivanja autor je odabrao perspektivu “dobrote” prava, odnosno pitanje na koji način i do koje granice Dworkin i predstavnici “snažne” teorije naravnog prava, svatko u okvirima vlastitog pristupa, dopuštaju preklapanje pojma prava sa stajalištem prosuđivanja prava sukladno moralnim vidicima ljudskog dobra. U prvom dijelu rada prikazani su ključni argumenti Dworkinove teorije prava s naglaskom na one elemente zbog kojih se Dworkina često smatra predstavnikom teorije naravnog prava u širem smislu. Nakon toga predstavljene su temeljne tvrdnje Dworkinove kritike upućene “snažnoj” teoriji naravnog prava, s posebnim naglaskom na Dworkinovo razlikovanje “snažne” teorije od njegova naravnopravnog pristupa. U nastavku su opisani osnovni smjerovi argumentacije kojima su predstavnici “snažne” teorije naravnog prava upozorili na otklon Dworkinova “minimalističkog” jusnaturalizma od klasičnih postavki naravnopravne teorije. U posljednjem dijelu analizirani su vidici “dobrote” prava koji proizlaze iz predmetne rasprave, s naglaskom na određene manjkavosti Dworkinove kritike “snažne” teorije naravnog prava. Pritom se upućuje i na teorijske sastavnice prema kojima se, unatoč uzajamnoj kritici, ova dva pravno-filozofska pristupa mogu smatrati srodnima

The textile industry at Krševica (Southeast Serbia) in the fourth-third centuries B.C.

Na ovom lokalitetu nedaleko od Bujanovca tokom istraživanja 2001-2006. godine otkriveni su značajni ostaci naselja s kraja klasičnog i početka helenističnog perioda. Pored mnogobrojnih nalaza, koji pripadaju IV i prvim decenijama III veka pre n.e, otkriveno je preko hiljadu celih i fragmentovanih tkačkih tegova, pršljenaka i kalemova od kojih je obrađeno 1038 bolje očuvanih i karakterističnih primeraka. Ovom broju treba priključiti i tridesetak komada iz Narodnog muzeja u Vranju koji su prikupljeni i objavljeni posle prvih iskopavanja u Krševici 1966. godine. Osnovne tipološke odlike ovog materijala odnose se na 314 tegova u obliku piramide (tip A - 35%; Cl. 1; T. I-III), tri tega u obliku kupe (T. IV. 35-37), 432 ovalna tega u obliku violine (tip B - 48%; Sl. 2; T. IV. 38-47 V) i 149 diskoidnih tegova (tip C - 17%; Sl. 3; T. VI; VII. 72-76). Pršljenci korišćeni za pređu zastupljeni su sa samo 22 primerka (Sl. 4; T. VII. 77-85) a 118 komada odnosi se na kalemove koji su imali široku primenu, ali se često objavljuju zajedno sa ovom vrstom nalaza (Sl. 5; T. VII. 86). Na izvesnom broju tegova nalaze se oznake ili žigovi urezani ili utisnuti u meku glinu koji su predstavljali "zaštitne znake ", dokaze o vlasništvu, ili su imali dekorativnu ulogu. Prilikom iskopavanja u Krševici tegovi su otkriveni u skoro svim sondama, ali osim manjih koncentracija za sada nisu otkrivene veće grupe koje bi mogle da se odnose na objekte sa radnim prostorom, ili radionicama. Prema stratigrafskim podacima najviše ovih nalaza potiče iz gornjih slojeva. Po svemu sudeći od kraja IV veka pre n.e., pored značajnih građevinskih poduhvata, prosperitet naselja ogledao se i u porastu stanovništva, pa shodno tome u većem intenzitetu tkačke delatnosti. O tome pored velikog broja tegova, dosta govore i paleozoološke analize. Pokazalo se da posle govečeta najzastupljeniju vrstu čine ovce, a vuna je u ovom slučaju predstavljala jednu od osnovnih sirovina. Ne ulazeći u problematiku ove specifične delatnosti, kao ilustraciju navodimo samo dva primera. To su piramidalni tegovi i vertikalni razboj iz kasnog bronzanog doba koji je rekonstruisan prema rezultatima arheoloških iskopavanja na jednom lokalitetu u severnoj Nemačkoj (Sl. 8). Drugi primer je atička vaza iz VI veka pre n.e. sa poznatom scenom gde žene, ili devojke rade na razboju, što živo odslikava intimnu atmosferu grčkog porodičnog domaćinstva (Sl. 9). Sličnosti su očigledne, a tegovi i ostali pribor, uključujući i razboj, bili su uobičajena pojava na svim većim naseljima gde su se obično devojke i žene bavile tkanjem. Materijal iz Krševice ima brojne analogije sa lokalitetima iz Bugarske i Makedonije, ali se sa sve većim brojem nalaza stiče utisak da pored piramidalnih tegova, koji se sreću na daleko širem mediteranskom prostoru, ovalni tegovi u obliku violine postaju karakteristika severnoegejskih, i posebno tračkih, makedonskih i peonskih oblasti. Tako su dolinama Vardara, Strume i dalje sve do Krševice stizali ljudi i roba, gde se potom izrađivao ne samo tkački pribor, već i daleko brojnija i značajnija lokalna "helenizirana" keramika. O značaju ovog za sada jedinstvenog naselja u dolini Južne Morave, koje je održavalo bliske kontakte sa Egejom, pored drugih nalaza svedoče i razvijene delatnosti poput grnčarstva i tkačkog zanata koji su u IV i početkom III veka pre n.e., u najmanju ruku zadovoljavale osnovne potrebe stanovništva.The site of Kale at Krševica, with significant remains of a settlement dating to the late Classical and early Hellenistic periods, has yielded, in addition to other finds, more than a thousand loom weights, spindle whorls and spools of which 1038 pieces are typologically classified. This material provides evidence for the craft of weaving in the settlement in the fourth and early third centuries B.C

Towards a Theory of International Politics of Hans J. Morgenthau

Hans J. Morgenthau, utemeljitelj realističke teorije međunarodne politike četrdesetih godina 20. stoljeća, donedavno se smatrao pozitivističkim teoretičarom "tvrde" politike moći u međunarodnoj politici. No sve veći akademski interes za njegovo djelo posljednjih godina pokazao je kako je riječ o kompleksnom misliocu koji je ponajprije teoretičar politike. U ovome rada autor prikazuje Morgenthauovu političku teoriju i njezine temeljne pojmove u trima razdobljima njihova razvoja: do Drugoga svjetskog rata, od kraja rata do šezdesetih godina i poslije šezdesetih. Posebno se osvrćući na glavne studije iz svakoga od tih razdoblja, autor nastoji dokazati da je svrha Morgenthauove teorije međunarodne politike bio pokušaj da se politika i političko konstituiraju kao odgovor na duboku društvenu i političku krizu modernog Zapada. Njegova realistička teorija međunarodne politike nije samo akademski pothvat nego i svojevrstan politički projekt.Hans J. Morgenthau, who founded realist theory of international politics in the 1940s, has until recently been considered a positivist theorist of crude power politics in international relations. However, in recent years, with rising academic interest for his works, Morgenthau has been seen as a complex thinker and primarily a political theorist. This article aims to show Morgenthau’s political theory and its fundamental concepts that run through the three periods of his writing: up to the Second World War, during the post-war period, and in the 1960s. With a special overview of the pivotal studies from each of the above periods, this article will show that the purpose of Morgenthau’s theory of international politics is an attempt at constructing politics and the political as an answer to the deep social and political crisis of the modern West. His realist theory of international politics is not just an academic endeavor but also a political project of sorts

Kale-Krševica: a selection of metallic finds from the acropolis

Na akropoli Kale-Krševica otkrivena su i četiri metalna predmeta kakvi se koriste u radionicama. To su: kalup za izradu lunulastih naušnica, dva olovna utega i vjerojatno vaga.Four metallic items of a type used in workshops were found at the Kale-Krševica acropolis. These are: a punch for making lunular earrings, two lead weights and, likely, a scale

A Speculative Approach to the Institutions of the International Society

Engleska škola međunarodnih odnosa predstavlja nepresušni izvor u proučavanju međunarodnoga društva i njegovih institucija. U ovome radu spekulativnim načinom analiziraju se tri institucije: rat, ravnotežu snaga i međunarodno pravo, kako bi se ukazalo na dosadašnja „znanstvena“ ograničenja konvencionalnog razumijevanja tih pojmova (koja su velikim dijelom bila uvjetovana realističkim poimanjem međunarodnog društva). Namjera ovoga članka je ukazati na postojanje univerzalnih načela koja čine jedinstvenu kulturu međunarodnog, odnosno danas „globalnog“ društva. U prvom dijelu rada razmatra se koncept rata, odnosno oprečnost realističkog i tradicionalnog poimanja te institucije. U drugom dijelu proučava se instituciju ravnoteže snaga kao dio tradicije koja je podrazumijevala nadređeni vertikalni odnos spram horizontalnog. U trećem dijelu članka analizira se međunarodno pravo koje svoju bit crpi iz tradicije univerzalnoga prirodnog prava. Putem brojevne analogije ukazuje se na svevremensko značenje univerzalnih načela u pozadini navedenih institucija, koje je vestfalski konsenzus interesa subjektivizirao i partikularizirao.The English School of International Relations represents an infinite source for the ongoing research of the “international society” concept. The paper speculatively examines three international society institutions: war, balance of power and international law; in order to indicate contemporary “scientific” (mostly realist) limitations to the terminological understanding of the international society concept. The goal of the article is to highlight the existence of specific universal principles that represent a unique culture of international society, presently better known as the “global” society. In the first part, the article discusses the institution of war, and the contrast between contemporary realist and traditional perception of the institution. The second part discusses the balance of power institution, namely the traditional approach to its superior vertical and inferior horizontal principles. The third part examines the institution of international law, which draws its essence from the universal principles of natural law tradition. By applying a numerical analogy, the article indicates the importance of universal principles as essential for understanding of the contemporary meaning of the above mentioned institutions

The Trump Doctrine and the Realist Tradition

Polazište ovog rada nedavni je prijepor suvremenih realista oko aktualne dvojbe je li vanjskopolitička doktrina američkog predsjednika Donalda Trumpa realistička. Autor ukazuje da je navedena polemika posljedicom zastarjelog, tautološkog, ali još uvijek i neprevladanog dualističkog diskursa u teorijama međunarodnih odnosa, koji dijeli teoriju i vanjskopolitičku praksu na dva dominantna pravca: realizam i liberalizam. Na temelju dosadašnje teorijske kritike novog realizma, ili neorealizma, članak potvrđuje da ovaj suvremeni realistički pravac epistemološki ne pripada tradiciji realizma na koju se poziva, nego se svojim predodžbama o moći, državi i međunarodnom sustavu utemeljuje u političkom idealizmu: pravcu mišljenja koji se redovno pripisuje liberalima I kojemu je tradicionalni, ili „klasični“ realizam bitno suprotstavljen. Analizirajući glavne podudarnosti između pretpostavki neorealizma i načela Trumpove doktrine, ovaj rad navodi na zaključak da Trump nije realist nego protuliberalni idealist. Pojam „protuliberalni idealizam“ prikladniji je za razmatranje aktualne američke vanjske politike u kontekstu njene hegemonijske pozicije u liberalnom međunarodnom poretku.The article’s initial motive is the recent controversy among contemporary realists, who questioned the supposed realism of US president Donald Trump’s foreign policy doctrine. The author argues that the polemic is a consequential outgrowth of outdated, tautological, and yet still actual binary discourse, that divides international theory and foreign policy practice on Realism and Liberalism. Referring to the established critique of Neorealism, the article argues that Neorealism does not in epistemic terms belong to the tradition of Realism, to which it is a self-proclaimed successor. On the contrary, with its notions of power, state and international system it is established in political idealism: the tradition of thought that is conventionally attributed to Liberalism, and to which “classical” Realism was fundamentally opposed. By analyzing evident congruence between principles of Neorealism and Trump’s America First doctrine, the article concludes that Trump is not a realist, but illiberal idealist. His idealistic nationalist world-view, when translated into foreign policy objectives, is in stark contrast to the professed principles of Realism. Furthermore, the concept of illiberal idealism offers an analytical framework for further analysis of present US foreign policy in the context of its hegemonic position in the Liberal International Order

Global Health and Interest of the State

Pandemija koronavirusa posljednja je u nizu svjetskih kriza koja upućuje ‎na domete i ograničenja teorija međunarodnih odnosa, poglavito suvremenog ‎realizma. Konvencionalni analitički okvir koji međunarodne političke odnose svodi‎ na dvije razine, nacionalnu i međunarodnu, čini se nedostatnim u razmatranju ‎globalnog upravljanja zdravljem. Ovaj rad namjerava, iz perspektive teorija globalizacije,‎ ukazati na kompleksan karakter i logiku globalnoga prostornog poretka na ‎području zdravlja. Implikacije za državu i njezin interes ogledaju se u dramatičnoj‎ proliferaciji različitih privatnih aktera, od farmaceutske industrije do korporativnih i ‎filantropskih inicijativa. Njihovom se ekspanzijom poglavito zapadne gospodarske i ‎vojne sile pozicioniraju na prostoru moći u globalnom upravljanju. No tržišna logika ‎i difuzna moć globalnog zdravlja generiraju ekstremne zdravstvene neravnoteže‎ među razvijenima i nerazvijenim društvima, jakima i slabim državama. Globalan nerazmjer,‎ odnosno katastrofalni sanitarni uvjeti u Trećem svijetu uzroci su potencijalnih‎ izbijanja pandemija koja ugrožavaju globalni poredak. Ključno je stoga pitanje‎ što je uopće strateški interes države u epohi globalnog zdravlja.‎The coronavirus pandemic is the last in a row of global crises that have‎ shed light on the reach and the limitations of international relations theories, especially‎ contemporary realism. The conventional analytical framework that narrows‎ international political relations down to just two levels of analysis, the national and‎ the international, seems inadequate for considering the issue of global health management.‎ This article, therefore, intends to highlight the complex character of and‎ the logic behind global spatial order in the area of global health from the perspective‎ of the sociology of globalization. The implications for the state and its interest‎ are reflected in the dramatic proliferation of different private actors, from pharmaceutical‎ industries to various corporate and philanthropic initiatives. Their expansion‎ has facilitated the positioning of particularly Western economic and military‎ forces in the power arena of global management. However, market logic and the‎ diffuse power of global health have been generating serious global health imbalances‎ between the developed and underdeveloped societies, between strong and‎ weak states. Global disproportion i.e. the catastrophic sanitary conditions in the‎ Third World are in fact the root of potential threats and pandemic outbreaks which,‎ in turn, threaten the very global order. The crucial question thus becomes: What is‎ actually the strategic interest of the state in a global health era?

Bogdan Radica i teorijski koncept međunarodne kulture

Na valu opće postpozitivističke kritike neorealizma kasnih 1980-ih godina, u teoriji međunarodnih odnosa aktualizira se koncept kulture kao ponovno otkriveno polje proučavanja i tumačenja međunarodnih političkih odnosa