TIPOLOGIJA BIBLIJSKIH INVOKACIJA NA PRIMJERIMA PSALAMA I PJESME NAD PJESMAMA

In the relation between invocations and the texts that contain them there is an obvious functional relationship, in which the part defines the whole, and the whole defines the part. In other words, functions very precisely reflect the semantics of the text underlying them, which is rarely found in other forms that stylise texts. At the same time, as this is a matter of a feedback yoking, the very nature of the text often defines which type of invocation will be realised. This implies that various types of invocation exist depending on the type of text in which they are found, which is shown in several examples taken from the Bible. In other words, individual types of bible invocation are more adapted to religious semantics, while other types are functional in positioning the secular semantics found in the Bible, so as to use it to develop a more pleasing semantic harmony of the text in both the religious and secular sense. It stems from the above that certain pre-conditions for understanding the function and semantics of individual biblical texts can be established by analysis of biblical invocations, thus also facilitating the creation of a coherent image of the Bible as a whole.Biblija je prije svega religijska knjiga, no, gledana s aspekta povijesti književnosti, ona je i svojevrstan zbornik cjelovite, raznovrsne i vrlo bogate književnosti, kao što to navodi Milivoj Solar u svojoj knjizi Povijest svjetske književnosti. Pitanje koje proizlazi iz spomenute tvrdnje glasi: u kojoj je mjeri Biblija religijska knjiga, a u kojoj mjeri književnost te u kojoj bi je se mjeri moglo podrazumijevati visokom, estetiziranom književnošću? U tome je smislu jedan od mogućih načina određivanja biblijskih tekstova kao književnih i proučavanje biblijskih invokacija. Naime, invokacije su vrlo čest i homogen element biblijske strukture, a razvijaju funkcijski odnos prema tekstu koji ih sadrži, odnosno, vrlo točno, kao rijetko koji oblik stiliziranja teksta, odražavaju semantiku teksta koji stoji iza njih. Istodobno, kako je riječ o povratnoj sprezi, i sama priroda teksta često određuje koji će se tip invokacije realizirati. Ovaj navod implicira tvrdnju kako postoji više tipova različitih invokacija s obzirom na tip teksta u kojemu se nalaze, što je ovim radom i pokazano na više primjera preuzetih iz Biblije. Naime, pojedina vrsta biblijskih invokacija više je prilagođena religijskoj semantici, dok su drugi tipovi invokacija funkcionalni u impostiranju svjetovne semantike uočljive u Bibliji kako bi se s njome razvilo što harmoničnije semantičko suzvučje teksta u religijskom i svjetovnom smislu. Iz navedenog proizlazi da se analizom biblijskih invokacija mogu stvoriti određeni preduvjeti za razumijevanje funkcija i semantike pojedinih biblijskih tekstova, što će ujedno omogućiti i stvaranje koherentne slike o Bibliji kao estetiziranoj književnoj činjenici

ESTETSKA FUNKCIJA U USMENOJ KNJIŽEVNOSTI

The intention of this paper is to observe the aesthetic function within oral literature, particularly in the context of the literary structuralism of the Prague School and the work of Jan Mukařovský. What it is most important to notice in his work overall is the fact that the aesthetic function can be more prominent in certain literary works, while its presence can be almost impossible to prove in others. The aesthetic function in oral literature is the promoter of structuring, but it surrenders its place to certain other cultural and social functions. The aesthetic function is not dominant, nor should it be, because that would disrupt the very essence of oral literature, and that is the collective preservation and transmission of knowledge from generation to generation.Namjera je ovoga rada promotriti estetsku funkciju unutar usmene književnosti, a u kontekstu književnog strukturalizma praške škole, odnosno na temelju rada Jana Mukařovskoga. Mukařovský je kao strukturalist estesku funkciju prije svega promatrao u kontekstu umjetnosti općenito, s naglaskom na književnosti, napose na tzv. "visokoj", odnosno umjetničkoj književnosti, ali pritom nije zaboravio niti "folklornu", odnosno usmenu književnost. Usmena književnost nije u središtu njegova teorijskog promišljanja, uporabio ju je više kao protutežu "visokoj" književnosti, odnosno kao sliku kojom je mogao zornije obrazlagati estetsku funkciju, norme i vrijednosti. U cijelu je njegovu radu najvažnije primijetiti da će estetska funkcija u nekim književnim djelima biti naglašeniija, dok će je u drugima biti gotovo nemoguće dokazati. Ovaj rad pokušava dokazati da estetska funkcija postoji i u umjetničkom i u usmenoknjiževnom djelu, ali ne jednako u svim fazama života književnoga djela. Naime, prikazuje li književno djelo estetske vrijednosti kao primarne, govorimo o umjetničkom djelu, ali ako primarno aktualizira neke druge vrijednosti, a ne estetske, može prijeći u usmenu književnost. Estetska se funkcija s obzirom na tekst potvrđuje, transformira ili pak biva prikrivenom nekim drugim funkcijama. Dakle, u usmenoj je književnosti estetska funkcija pokretač strukturiranja, ali je svoje mjesto morala ustupiti nekim drugim kulturnim i društvenim funkcijama. Estetska funkcija nije niti smije biti dominantnom zbog toga što bi narušila samu bit usmene književnosti, a to je kolektivno čuvanje i prenošenje znanja s naraštaja na naraštaj

The difference between the bibliotherapy and the literature bibliotherapy

Već i prije pojave svijesti o biblioterapiji kao metodi interpretacije književnosti, literarna psihoanaliza ukazuje na činjenicu da se književnost može rabiti u svrhu postizanja psihičke i duhovne stabilnosti. Sada znamo kako je puno dobrih razloga koji upućuju na uporabu biblioterapije kao metode u kontekstu razumijevanja književnosti zbog toga što je tijekom tisućljeća književne povijesti pisana riječ postala ključna u ljudskoj komunikaciji pa bilježi barem ponešto o svakom zamislivom aspektu ljudskoga postojanja, a posebno o ljudskoj psihi i emocijama. Možemo kazati kako književnost, upravo zahvaljujući emocijama, ostvaruje ljudske težnje estetskomu užitku, informiranju, pouci, inspiraciji, razumijevanju, zabavi itd. U književnosti gotovo svatko može pronaći primjer kako su ljudi pristupili i što su rekli o osjećajima, znanjima, idejama, željama i gotovo svim vrstama ljudskih psihičkih i fizičkih aktivnosti i životnih problema. Klasična biblioterapija i literarna biblioterapija metode su interpretacije književnosti koje daju konkretne odgovore na to što književnost nudi u smislu samospoznaje i samoostvarivanja. Ovaj će se članak baviti nekim njihovim međusobnim razlikama.Before the emergence of the bibliotherapy as the method for the literature analysis, literary psychoanalysis points out the fact that literature can be used for the purpose of achieving the psychological and the spiritual stability. We now know that there are many good reasons to use bibliotherapy as a method in the context of understanding literature, because over the millennia of literary history, the written word has become crucial in human communication and records something about every conceivable aspect of human existence, especially the human psyche and emotions. We can say that the literature, thanks to the emotions, realizes human aspirations for the aesthetic pleasure, information, teaching, inspiration, understanding, entertainment, etc. In the literature, almost everyone can find an example of how people approached and what they said about the feelings, knowledge, ideas, desires and almost everything about human mental and physical activities and life problems. Classical bibliotherapy and literary bibliotherapy are tools for literary analysis that offer the very concrete answers to what the literature offers in terms of the self-knowledge and the self-realization. This article will be about some similarities and differences between them

PARTICIPATION OF COMMUNICATIONS IN THE EMERGENCE OF CONTEMPORARY MYTHS

Kad govorimo o mitu danas, susrećemo se s nekoliko nezaobilaznih pitanja. S obzirom na to da je tijekom povijesti cjelokupno društvo bilo normirano mitom, kakvo je danas stanje s mitskom sviješću? Razvija li se mitska svijest i danas onako kako se razvijala do sada? Uz sve to možemo postaviti još jedno, možda i najzanimljivije pitanje: što motivira komunikacijske aspekte mitske svijesti današnjice? Da bismo odgovorili na ta pitanja, potrebno je prije svega uvidjeti specifičnost kodova kojima se u ovo doba masmedija odvija proces komunikacije te vidjeti kako na takva pitanja odgovaraju mit i znanost u kontekstu suvremene povijesti.When we speak of myths today, we encounter several unavoidable questions. Since all of society has been standardised by myth throughout history, what is the state of mythic awareness today? Does mythic awareness still develop today in the way that it has to date? With all that, we can ask another, perhaps even more interesting question: what is it that motivates the communicational aspects of the mythic awareness of the present day? In order to respond to that question, it is necessary firstly to identify the specific nature of the codes by which the process of communication unfolds in this age of mass media and to see how such questions are answered by myth and science in the context of contemporary history

The difference between the bibliotherapy and the literature bibliotherapy

Već i prije pojave svijesti o biblioterapiji kao metodi interpretacije književnosti, literarna psihoanaliza ukazuje na činjenicu da se književnost može rabiti u svrhu postizanja psihičke i duhovne stabilnosti. Sada znamo kako je puno dobrih razloga koji upućuju na uporabu biblioterapije kao metode u kontekstu razumijevanja književnosti zbog toga što je tijekom tisućljeća književne povijesti pisana riječ postala ključna u ljudskoj komunikaciji pa bilježi barem ponešto o svakom zamislivom aspektu ljudskoga postojanja, a posebno o ljudskoj psihi i emocijama. Možemo kazati kako književnost, upravo zahvaljujući emocijama, ostvaruje ljudske težnje estetskomu užitku, informiranju, pouci, inspiraciji, razumijevanju, zabavi itd. U književnosti gotovo svatko može pronaći primjer kako su ljudi pristupili i što su rekli o osjećajima, znanjima, idejama, željama i gotovo svim vrstama ljudskih psihičkih i fizičkih aktivnosti i životnih problema. Klasična biblioterapija i literarna biblioterapija metode su interpretacije književnosti koje daju konkretne odgovore na to što književnost nudi u smislu samospoznaje i samoostvarivanja. Ovaj će se članak baviti nekim njihovim međusobnim razlikama.Before the emergence of the bibliotherapy as the method for the literature analysis, literary psychoanalysis points out the fact that literature can be used for the purpose of achieving the psychological and the spiritual stability. We now know that there are many good reasons to use bibliotherapy as a method in the context of understanding literature, because over the millennia of literary history, the written word has become crucial in human communication and records something about every conceivable aspect of human existence, especially the human psyche and emotions. We can say that the literature, thanks to the emotions, realizes human aspirations for the aesthetic pleasure, information, teaching, inspiration, understanding, entertainment, etc. In the literature, almost everyone can find an example of how people approached and what they said about the feelings, knowledge, ideas, desires and almost everything about human mental and physical activities and life problems. Classical bibliotherapy and literary bibliotherapy are tools for literary analysis that offer the very concrete answers to what the literature offers in terms of the self-knowledge and the self-realization. This article will be about some similarities and differences between them

Bibliotherapy and the psychoanalytic criticism in the context of the system theory

Biblioterapija je sustavna metoda za “praktičnu primjenu književnosti”, odnosno za razumijevanje emocija unutar književnoga djela. Ona rabi medij književnosti i jezika te interpretacijom misaonih, emocionalnih i fizičkih događanja, u okviru tzv. MED ciklusa, otkriva kako emocije nastaju u društvu, što one znače, kako koriste jezik i kako ulaze u književno djelo. Jednako kao što interpretacija jedina može, pod određenim uvjetima, povezati različite sustave, tako biblioterapija može povezati pojedinca s kulturom i simbolima jezika. Kako je srodna psihoanalitičkoj kritici, može se kazati da psihoanalitička kritika i biblioterapija koriste interpretacijsku sposobnost ega za promatranje vječno zavađene krajnosti. Za razliku od psihoanalitičke kritike, biblioterapija rabi jezik i književnost kao medije za izricanje svoga promatranja.Bibliotherapy is a systematic method for “practical application of literature”, and for the understanding of the emotions within a literary work. Literary bibliotherapy uses the medium of literature and language and the interpretation of thought, emotional and physical events within the so-called “The MED cycle”. It reveals how emotions are created in society, and how they use language to be incorporated into a literary work

Therapeutic Reading of Matoš’s Short Story Camao

Cilj ovoga rada jest prikazati mogućnost uporabe književnosti u terapijske svrhe rada s emocijama. Prema načelima simboličkoga modeliranja, ugrađena se metafora u književnome diskursu vrlo vjerojatno može funkcionalizirati i kao tzv. emocijska metafora. Svrha je ovoga rada uputiti na to da je možda moguće povezati postavke kognitivne terapije o kauzalitetu misli, emocija i postupaka, odnosno životnih odabira sa simboličkim modeliranjem metafora na temelju metaforičkoga potencijala narativnoga diskursa. Navedeno će biti prikazano na modelu literarne biblioterapije kao jedne od terapijskih tehnika. Teorijski se model temelji na hipotezi da je u kontekstu terapijskoga čitanja možda moguće potaknuti proces usmjerenog tumačenja i razumijevanja emocijskih metafora književnoga diskursa, na temelju pozorne analize i interpretacije narativnoga diskursa, te da je u skladu s time vrlo vjerojatno moguće književne likove duboko okarakterizirati i u emocionalnome smislu. Predstavlja se mogućnost da se ono što narativni diskurs izriče kao misaonu komponentu, bilo da je izriče sam književni lik ili pripovjedač, shvati kao emocijska metafora prema načelima simboličkoga modeliranja. Potom se u skladu s postavkama kognitivne terapije može utvrditi kauzalitet emocija i događaja. Rezultati teorijskoga promišljanja u terapijskome smislu će se oprimjeriti na Matoševoj pripovijetci Camao, s time da će se naglasak staviti na uočavanje emocijskoga obrasca prema kojem Kamenski živi: ugodne emocije – neugodne emocije i frustracija – bijeg, sve do točke kada se zaljubio i prvi se puta u životu pokušao suprotstaviti bijegu, ali nažalost, njegov ga je životni obrazac u tome spriječio.This work aims to show the possibility of using literature for therapeutic purpose of working with emotions. According to the principles of symbolic modelling, embedded metaphor in a literary text is very likely to function as an emotional metaphor. The aim of the paper is to point out that it may be possible to connect cognitive therapy settings of the causality of thoughts, emotions, and actions, i.e., life choices, with symbolic modelling of metaphors based on the metaphorical potential of narrative discourse. The above will be shown in the model of literary bibliotherapy. The theoretical model is based on the hypothesis that it may be possible to induce in the reader the process of focused interpretation and understanding of emotional metaphors of a literary text based on careful analysis and interpretation of narrative discourse, and it is also possible to deeply characterize literary characters in an emotional sense. It represents the possibility that what the narrative discourse expresses as a thought component, whether it is expressed by the literary character or the narrator, is understood as an emotional metaphor according to the principles of symbolic modelling. Then, according to the settings of cognitive therapy, the causality of emotions and events can be determined. Finally, this pattern can be used as an insight in a therapeutic sense. It will be attempted to exemplify the results of theoretical reflection in a therapeutic sense in Matoš’s short story Camao, with the emphasis on observing the emotional pattern according to which Kamenski lives: pleasant emotions - unpleasant emotions and frustration - escape, up to the point when he falls in love and, for the first time in his life, tries to oppose escape, but unfortunately, his lifestyle prevents him from doing so

Od knjiškoga moljca do čitateljskoga leptira

Prikaz knjige \u27Čitanjem do (spo)razumijevanja. Od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti.\u27 Anite Peti-Stantić

The Philosophical Discourse in the Poetry of Mate Meršić Miloradić

Mate Meršić Miloradić, svećenik, filozof i poeta, u gradišćanskohrvatskoj je kulturnoj povijesti ponajprije poznat i priznat kao pjesnik. Teme pronalazi u narodnom životu i običajima gradišćanskih Hrvata, ali njegovo se pjesništvo u jednom dijelu temelji i na intertekstualnom filozofskom diskursu te na idejama koje je sam razvijao kako bi i kao znanstvenik i kao pjesnik upućivao na aktualnu osobnu i društvenu problematiku. Ono što ostaje nerazjašnjeno zasad: je li Miloradić veći znanstvenik ili pjesnik?!Mate Meršić Miloradic, a priest, the philosopher and the poet, is very important in cultural history of the Burgenland. He searches for inspiration in the folk life and customs of the Burgenland Croatians. His poetry is, in one part, based on intertextual philosophical discourse and, in the other part, he himself developed style of the poetry which is referring on the current personal and social issues. We can say, with complete certainty, that Miloradic is the poet with the greatest opus in chakavian language at the beginning of the twentieth century. Thus, according to these criteria, he is also because in his poetry he is “better” as the scientist than the poet. On the other hand, his poetry was able to homogenize Croats of Burgenland by almost Illyrian enthusiasm and makes them proud of Miloradić’s work. He also strongly contributed to the extensive opus of the Croatian Chakavian poetry. Among the people he was very popular because of his poetry, and in Croatian culture he was respected because he appeared as a peculiar poetical personality

Od knjiškoga moljca do čitateljskoga leptira

Prikaz knjige \u27Čitanjem do (spo)razumijevanja. Od čitalačke pismenosti do čitateljske sposobnosti.\u27 Anite Peti-Stantić