The intention of this paper is to observe the aesthetic function within oral literature, particularly in the context of the literary structuralism of the Prague School and the work of Jan Mukařovský. What it is most important to notice in his work overall is the fact that the aesthetic function can be more prominent in certain literary works, while its presence can be almost impossible to prove in others.
The aesthetic function in oral literature is the promoter of structuring, but it surrenders its place to certain other cultural and social functions. The aesthetic function is not dominant, nor should it be, because that would disrupt the very essence of oral literature, and that is the collective preservation and transmission of knowledge from generation to generation.Namjera je ovoga rada promotriti estetsku funkciju unutar usmene književnosti, a u kontekstu književnog strukturalizma praške škole, odnosno na temelju rada Jana Mukařovskoga. Mukařovský je kao strukturalist estesku funkciju prije svega promatrao u kontekstu umjetnosti općenito, s naglaskom na književnosti, napose na tzv. "visokoj", odnosno umjetničkoj književnosti, ali pritom nije zaboravio niti "folklornu", odnosno usmenu književnost. Usmena književnost nije u središtu njegova teorijskog promišljanja, uporabio ju je više kao protutežu "visokoj" književnosti, odnosno kao sliku kojom je mogao zornije obrazlagati estetsku funkciju, norme i vrijednosti. U cijelu je njegovu radu najvažnije primijetiti da će estetska funkcija u nekim književnim djelima biti naglašeniija, dok će je u drugima biti gotovo nemoguće dokazati.
Ovaj rad pokušava dokazati da estetska funkcija postoji i u umjetničkom i u usmenoknjiževnom djelu, ali ne jednako u svim fazama života književnoga djela. Naime, prikazuje li književno djelo estetske vrijednosti kao primarne, govorimo o umjetničkom djelu, ali ako primarno aktualizira neke druge vrijednosti, a ne estetske, može prijeći u usmenu književnost. Estetska se funkcija s obzirom na tekst potvrđuje, transformira ili pak biva prikrivenom nekim drugim funkcijama. Dakle, u usmenoj je književnosti estetska funkcija pokretač strukturiranja, ali je svoje mjesto morala ustupiti nekim drugim kulturnim i društvenim funkcijama. Estetska funkcija nije niti smije biti dominantnom zbog toga što bi narušila samu bit usmene književnosti, a to je kolektivno čuvanje i prenošenje znanja s naraštaja na naraštaj
