Structure of sufficient quantum coarse-grainings

Let H and K be Hilbert spaces and T be a coarse-graining from B(H) to B(K). Assume that density matrices D_1 and D_2 acting on H are given. In the paper the consequences of the existence of a coarse-graining S from B(K) to B(H) satisfying ST(D_1)=D_1 and ST(D_2)=D_2 are given. (This condition means the sufficiency of T for D_1 and D_2.) Sufficiency implies a particular decomposition of the density matrices. This decomposition allows to deduce the exact condition for equality in the strong subadditivity of the von Neumann entropy.Comment: 13 pages, LATE

lzdržljivost i oporavljanje u toku sukcesivnih statičnih napora

Investigations of repeated static work have shown that the average »output« increases with decreased load and shortened rest pause between successive efforts.Ispitivanje promjena, koje nastaju u statičnoj izdržljivosti kad se statični napor ponavlja više puta određenim tempom, dalo je ove rezultate: 1. U toku sukcesivnih napora, od kojih se svaki vrši do granice izdržljivosti, izdržljivost se smanjuje, i to tim naglije, što je odmor medu sukcesivnim naporima kraći. Pad izdržljivosti nije kontinuiran, nego se trajanje napora povremeno ustaIjuje na različitim razinama, koje su medu sobom odijeljene relativno kratkim i naglim prelazima. Nakon većeg ili manjeg broja napora izdržljivost se konačno ustaljuje na nekoj određenoj vrijednosti, koja se više ne mijenja, iako se raci nastavlja. Ta konstantna razina (definitivni plato) dostiže se to brže, što je odmor među sukcesivnim naporima duži. 2. Razina, na kojoj se izdržljivost definitivno ustaljuje. raste s dužinom odmora, ali sporije od njega. Zbog toga je prosječni radni učinak (umnožak opterećenja i izdržljivosti na platou, podijeljen s vremenom izdržljivosti i trajanjem odmora) manji uz duže odmore, nego uz kraće. 3. Prosječni radni učinak, postignut pri radu uz nisko opterećenje, veći je i na definitivnom platou od onog, koji se postiže uz visoko opterećenje. Ta razlika među radnim učincima uz različito opterećenje, manja je nego kod jednokratnih statičnih napora, ali je ipak značajna, što ukazuje, da prividno brže oporavljanje nakon jednokratnog statičnog napora izvršenog uz visoko opterećenje ne može potpuno kompenzirati faktore, koji uvjetuju, da radni učinak opada s opterećenjem. 4. Odnos između početne izdržljivosti (trajanje prvog napora) i izdržljivosti na definitivnom platou ukazuje, koliko je radne sposobnosti sačuvano u toku rada uz određene odmore. S porastom odmora medu sukcesivnim naporima raste i količina sačuvanih radnih sposobnosti. Taj porast slijedi krivulju negativne akceleracije. a jednak je i po količini i po brzini pri radu uz visoko i pri radu uz nisko opterećenje. Prema mišljenju autora, dobiveni rezultati potvrđuju njihovu raniju zamisao, po kojoj bi umor, koji se naglo razvija pri radu uz visoko opterećenje bio u prvom redu uvjetovan promjenama u živčanom sustavu, dok bi umor pri radu uz nisko opterećenje bio pretežno izazvan lokalne-kemijskim promjenama u mišićima. Kad se statični napor ponavlja. prilike su utoliko drukčije. što i pri radu uz visoko opterećenje dolazi do postepenog gomilanja metabolita u mišićima. tako da periferna komponenta umora postaje i pri radu te vrste dominantna. Zbog takvog izjednačenja u osnovnom mehanizmu, nema više razlike u djelovanju odmora na količinu sačuvanih radnih sposobnosti pri radu uz visoko i pri radu uz nisko opterećenje

Hypothesis testing for Gaussian states on bosonic lattices

The asymptotic state discrimination problem with simple hypotheses is considered for a cubic lattice of bosons. A complete solution is provided for the problems of the Chernoff and the Hoeffding bounds and Stein's lemma in the case when both hypotheses are gauge-invariant Gaussian states with translation-invariant quasi-free parts.Comment: 22 pages, submitted versio

Može li kritična frekvencija fuzije isprekidanih električnih podražaja oka služiti kao test umora

Differing from the test of the C. F. F. of interrupted stimuli of light which some authors used to investigate fatigue, the authors attempted to use the C. F. F. of interrupted electrical stimulations of the eye as a lest of fatigue. The results show, that the C. F. F. of interrupted electrical stimulations of the eye does not change in the state of fatigue. Therefore, that lest can not serve as a test of fatigue.Ispitivanje umora znatno je otežane time, što se nijedan fiziološki, biokemijski ili psihološki test, koji se dosad u tu svrhu upotrebljavao, nije pokazao dovoljno pouzdanim. Fiziološki i biokemijski testovi ne zadovoljavaju u potpunosti zbog toga, što različite kemijske promjene u organizmu, promjene u funkciji različitih organa i nervne aktivnosti u toku dužeg rada nisu uvijek u korelaciji, pa njihovo jednostrano testiranje ima relativno slabu dijagnostičku vrijednost. Nedostatak psiholoških testova za ispitivanje funkcionalnog stanja najviših živčanih struktura opet je u tome, što rezultati mogu biti znatno pod utjecajem motiviranosti ispitanika. Nešto su pouzdaniji esteziometrijski psihološki testovi, jer pri ispitivanju osjetnih funkcija ispitanik ne može kontrolirali svoje rezultate niti može na te rezultate znatno utjecali pojačanim zalaganjem. Među takvim testovima u posljednje se vrijeme kao test umora mnogo proučava test kritične frekvencije fuzije (k. f. f.) isprekidanih podražaja svijetla. Taj se test sastoji u mjerenju one frekvencije svjetlosnih podražaja, koja upravo izazivlje kontinuirani vidni osjet. Neki autori smatraju, da se tim testom može ustanoviti funkcionalno stanje živčanog tkiva, pa da je prema tome umor, koji tim testom mjerimo, centralne prirode. Ali rezultati do kojih su došli različiti ispitivači, nisu jednoznačni: dok su neki našli smanjenje k. f. f. u stanju umora, drugi nisu mogli ustanovili nikakve promjene. Budući da se osjet svijetla može izazvati i električnim podraživanjem oka (t. zv. fosfeni), autori su se odlučili za ovaj oblik ispitivanja, jer tu periferne promjene u funkciji samog vidnog aparata ne mogu utjecali na rezultate. Pomoću pravokutnih udaraca istosmjerne struje, koji su se mogli davati različitom frekvencijom, ispitana je na 3 ispitanika k. f. f. električnih fosfena u stanju odmorenosti i u stanju većeg· tjelesnog, odnosno intelektualnog umora. Tjelesni se rad sastojao u radu na step testu gotovo do granice izdržljivosti (ritam 21 na minutu kroz 9 do 20 min.) a intelektualni rad u zbrajanju napamet parova dvoznamenkastih brojeva kroz 90 minuta. Osim toga mjerena je k. f. f. i u toku bdijenja, koje je trajalo 24 sata. Rezultati su pokusa pokazali da k. f. f. isprekidanih električnih podražaja nije u stanju umora usporena. Razlika nije nađena čak ni kod dva trkača, koji su u 2.5 sata pretrčali 25 km s usponom na visinu od 700 m. Isto tako nije ni bdijenje izazvalo nikakvu značajnu promjenu u k. f. f. iako su se ispitanici osjećali izrazito umorni. Prema tome test kritične frekvencije fuzije električnih podražaja oka ne može služiti kao test umora. Ako novi pokusi potvrde, da je u stanju umora usporena k. f. f. adekvatnih (svjetlosnih) podražaja oka onda to usporenje treba pripisati promjenama u perifernim retinalnim strukturama, t. j. specifičnom umoru oka, a ne promjenama u općem slanju centralnog nervnog sistema

The influence of age and family responsibility on the number of absences and days lost

Na skupini od 622 muška radnika jednog metalnog poduzeća ispitali smo i analizirali izostanke za 1952. godinu. Čitavu skupinu podijelili smo na 3 dobna razdoblja: (I) mladi radnici (20-29 god.), (2) radnici srednjih godina (30-49 god.) i (3) stari radnici (50-64 god.). S obzirom na obiteljsku odgovornost podijelili smo radnike na ove skupine: (I) samci (S), (2) ljudi s jednim ovisnim članom (većinom oženjeni ljudi, bez djece) (+I), (3) ljudi sa 2 ovisna člana (većinom oženjeni, s jednim djetetom) (+2), i (4) ljudi sa 3 ili više ovisnih članova (većinom oženjeni, sa dvoje ili više djece) (2 +3). Izostanke smo podijelili na ove tri skupine: (1) izostanci zbog bolesti i nesreća.; (2) neopravdani izostanci, i (3) izostanci s odobrenjem unaprijed. Rezultati i zaključci, koje smo iz našeg rada izveli, mogu se sažeti ovako: (1) Prosječni broj izostanaka zavisi u prvom redu o stupnju obiteljske odgovornosti, a tek u drugom redu o starosti. Naprotiv prosječni broj izgubljenih radnih dana zavisi u prvom ·redu o starosti. (2) Prosječni broj izostanaka najveći je u skupini mladih radnika, a najmanji u skupini radnika srednjih godina. Velik broj izostanaka mladih ljudi treba pripisati velikom broju kratkotrajnih izostanaka kod tih ljudi. (3) Prosječni broj izgubljenih radnih dana najmanji je u skupini mladih, a najveći u skupini starih. To je uzrokovano time, što najveći postotak izgubljenih radnih dana otpada na izostanke zbog bolesti, a ti izostanci traju sve duže, što su ljudi stariji. (4) Samci imaju najviše izostanaka i izgubljenih radnih dana. U poredbi s drugim skupinama, oni imaju najviše neopravdanih ,izostanaka. (5) Najveći broj iz ostanaka kod samca ne može se protumačiti time, što su samci većinom mladi ljudi, jer srno našli, da stariji samci imaju još i više izostanaka od mladih. (6) Skupina +2 ima najmanje izostanaka i najmanje izgubljenih radnih dana. (7) Skupine + 1 ≥ +3 nalaze se između ta dva ekstrema. (8) Jednodnevni izostanci predstavljaju glavninu svih izostanaka (t.j. preko 75%). (9) Najmanji postotak izostanaka otpada na izostanke zbog bolesti, ali ti izostanci najdulje traju, pa zato na te izostanke otpada i najveći broj izgubljenih dana. (10) Najveći postotak uzostanaka otpada na »neopravdane« (kratkotrajne) izostanke, ali je broj izgubljenih dana zbog tih izostanaka poradi njihove kratkoće znatno manji. (11) Prosječni broj izostanaka zbog bolesti neznatno raste u toku starenja, ali trajanje oboljenja raste značajno. (12) Prosječna broj neopravdanih izostanaka najveći je kod mladih ljudi, a kasnije pada i stabilizira se (osim kod samaca, gdje stalno raste). (13) Prosječni broj izostanaka s odobrenjem uglavnom je podjednak u svim godinama, i malen za sve skupine. Skupina +2 ima relativno najviše tih izostanaka u poredbi s ostalim skupinama. (14) Prosječno trajanje oboljenja najdulje je kod skupine +2, a najkraće kod samaca. (15) Kod svih naših ispitanika, kao i napose kod svih dobnih i obiteljskih skupina, distribucija svih izostanaka zajedno jasno odstupa od Poissonove raspodjele. (16) Distribucija izostanaka zbog bolesti, distribucija neopravdanih izostanaka i distribucija izostanaka s odobrenjem statistički značajno odstupaju od Poissonove raspodjele.An analysis of absences in 1952 in a group of 622 male workers of a metal factory in Great Britain was carried out. The group was divided into 3 age groups: (1) young workers (20-29 years), (2) middle-aged workers (30-49 years), and aged workers (50-64 years). With regard to family responsibility, the workers were divided as follows: (I) single (S), (2) with 1 dependent member (mostly married men without children) (+1), (3) with 2 dependent members (mostly married men with a child) (+2), (4) with 3 or more dependent members (mostly married men with 2 or more children (≥ +3). Absences were divided into (1) those due to illness and accidents, (2) unauthorized absences, and (3) absences with permission. The results are summarized as follows: (1) The average number of absences is influenced in the first place by the degree of family responsibility, and in the second place by the age. The average number of days lost, however, is influenced in the first place by the age of workers. (2) The average number of absences is the highest in the group of young workers, and the lowest in the middle-aged workers. A high percentage of absences in young workers is the result of a high number of short absences in this age group. (8) The average number of days lost is the lowest in young and highest in aged workers. This is due to the fact that the highest percentage of days lost relates to the absences due to illness, and the older the workers are, the longer these absences last. (4) The highest number of absences and days lost are observed in sing-le men. In comparison with other groups, unauthorized absences are also most frequent in single men (5) The highest number of absences in single men cannot be explained by the fact that single men are mainly young men, because old single men have even more absences. (6) The groups +2 is the group with least absences and days lost. (7) The groups + 1 and ≥ +3 are between these two extremes. (8) One-day absences represent the bulk of all absences (more than 75%). (9) The absences due to illness represent the smallest percentage of absences, but as they last long, they account for the highest number of days lost. (10) The highest percentage of absences is due to unauthorized (short) absences, but the number of days lost due to such absences is rather low. (11) There is an insignificant increase with the age in the average number of absences due to illness. The duration of i1lness, however, rises significantly with the age of workers. (12) The average number of unauthorized absences is the highest in young people, but decreases and stabilizes in older people (except in older single men where it is constantly rising). (13) The average number of absences with permission is nearly the same in all age groups, and low in all groups, being relatively highest in the group +2. (14) The average duration of illness is the highest in the group +2, lowest in single men. (15) In all the subjects, and particularly in all family and age groups, the distribution of all types of absences does not fit to the Poisson distribution. (16) The Poisson distribution is a bad fit to the observed distribution of absences due to illness, of unauthorized absences, as well as of absences with permission. The author thanks Mr. J. W. Whitfield, Medical Research Council, Industrial Psychology Research Group, Psychology Department, University College, London, for his valuable advice, and Messrs. R. Shepherd and J. Walker, from the same institution, for the material on absences put at the author\u27s disposal. Special thanks are due to Mr. Shepherd who was actively engaged in the arrangement of the material and an extremely helpful partner in the first (London) phase of this work

The economy of work under the influence of incentives

Na osnovu indirektnog mjerenja stupnja umora nakon statičnog rada uz manju ili uz veću psihološku stimulaciju autor zaključuje, da psihološka stimulacija omogućava povećanje radnog efekta time, što organizam u tom slučaju ekonomičnije iskorištava raspoloživu energiju.The question whether incentives arc harmful to the organism has been very little investigated. According to the results of Bujas and Petz (1), the organism works more economically in the state of increased motivation. The author has tried to check these results by measuring the degree of fatigue after the work with and without special motivation. The fatigue was measured by letting the subject repeat static work of the same intensity after a pause which was not Jong enough to provide complete recovery. The experiments were performed with a mercury dynamometer. Results: (1) The endurance while performing static work was prolonged under the influence of increased motivation. Fatigue after such prolonged work was equal to the degree of fatigue, which occured in experiments without additional motivation and shorter work. (2) When in experiments with increased motivation the subject\u27s effort was suddenly stopped at the moment corresponding to his maximal endurance without motivation, the fatigue was smaller than after the same work performed without additional motivation. The author concludes that the increase in work output caused by incentives is not due to an increase in energy expenditure, but to a better and more economical use of the available energy. The author considers that incentives should be used within the normal working time and within the normal intensity limits of the average everyday\u27s work, but not to increase the maximum work output; they have to be means to make the work easier and decrease the fatigue. Only in special cases they should be used also as means to increase the work output

Bures geometry of the three-level quantum systems. II

For the eight-dimensional Riemannian manifold comprised by the three-level quantum systems endowed with the Bures metric, we numerically approximate the integrals over the manifold of several functions of the curvature and of its (anti-)self-dual parts. The motivation for pursuing this research is to elaborate upon the findings of Dittmann in his paper, "Yang-Mills equation and Bures metric" (quant-ph/9806018).Comment: thirteen pages, LaTeX, four tables, two figures, this paper supersedes math-ph/0012031, "Numerical analyses of a quantum-theoretic eight-dimensional Yang-Mills fields," which will be withdrawn. For part I of this paper (to appear in J. Geom. Phys.), see quant-ph/000806

Experiments with dotting test in the state of rest and fatigue

Na 14 muških ispitanika ispitivano je na dotting testu, da li uvježbavanje u točnost rada napreduje jednako brzo, ako je između dva rada na dottingu bio umetnut step test, kao i kad je između dva rada bila prazna pauza. Dobivena je prosječna razlika od 9,4 udarca u korist pokusa s praznom pauzom. Ta je razlika doduše značajna na razini nižoj od P/2 = 0,05, ali se taj test ipak ne može upotrebiti kao individualni test umora, jer bi za svakog ispitanika trebalo imati kontrolni pokus, kojim bi usporedili progres u radu u stanju umora s progresom u radu u stanju svježine, i jer neki ispitanici individualno ne pokazuju nađeni fenomen.Experiment with dotting test were made on 14 subjects to investigate whether training in this work progresses as rapidly in the case of a step test being introduced between two trials with dotting test as in the case when a rest is inserted between two dotting trials. An average difference of 9.4 dots in favour of the experiment with the inserted rest was obtained. Although this difference is significant at the 0.05 level (P/2 = 0.05, d. f. = 13), the test described cannot be used as an individual test of fatigue, because for each subject a control experiment should be carried out to compare progress in work in the state of fatigue with that in the state of rest, and also because this phenomenon has not been found in every subject

Attitudes towards the radiated food

Uz pomoć kratkog upitnika anketirana su 283 studenta o stavu prema namirnicama koje su sterilizirane zračenjem. Rezultati pokazuju da velika većina ispitanika osjeća strah od uzimanja takvih namirnica i da preferira klasično steriliziranu hranu. Ispitanici bi radije rendgenski snimili zub ili pluća negoli jeli zračenjem sterilizirane namirnice. Građani bi sredstvima obavještavanja trebali biti upućeni u činjenice u vezi sa zračenjem, te bi se tako suzbio strah od zračenja u onim situacijama gdje je on neopravdan.By means of a short questionnaire 283 students from three different schools were asked about their attitudes towards the food sterilized by ionizing radiation. The results have shown that a great majority of subjects were afraid of taking such food and expressed preference for classically sterilized food. They said that they would even prefer to have their teeth or chest X-rayed rather than eat radiated food. It is concluded that the population should be instructed through public information media about real dangers of radiation and about where such dangers do not exist at all

Utjecaj broja i trajanja odmora na radni učinak kod statičkog rada

It was considered of interest to see how changes in the number and length of rest pauses affect work output. The experiment was carried out on 11 subjects by the Henry mercury dynamometer. The total lenght of the experiment amounted to 4 minutes, while the ratio between the total length of work and the total time of rest was 3:1. The following situations were analysed: Lenght of work and rest pauses in seconds (numbers in brackets = pauses): Without the rest = 240 (A) 90 + (60) + 90 = 240 (B) 60 + (30) + 60 + (30) + 60 = 240 (C) 45 + (20) + 45 + (20) + 45 + {20) + 45 = 240 The subject squeezed the rubber bulb as much as he could, and tried to maintain the maximum strain without visual control. The height of the mercury column was read every 5 seconds. »Work output« was obtained by adding up all the readings. The results: The average work output was 892 in experiment (A), 955 in (B), and 977 in (C). If there were no rest pauses at all and the work alone lasted 4 minutes, the work output was 880. The differences obtained are statistically significant. The results show that in the static effort of this kind it is better to have more shorter than less fewer longer rest pauses.Kod 11 ispitanika ispitane je na dinamometru na živu kako broj i trajanje odmora utječu na radni učinak. Ukupno trajanje eksperimenta iznosilo je 4 minute, a odnos rad/odmor bio je 3:1. Pokusi su izvršeni u ovim eksperimentalnim situacijama: bez pauze (240 sele), A = jodna pauza od 60 sek: B = dvije pauze od po 30 sek; C = tri pauze od po 20 sek. Ispitanik je bez vidne \u27kontrole maksimalno stisnuo gumenu krušku i držao je - stalno uz maksimalni napor - do znaka za prestanak rada. Pri tome se visina stupca žive smanjivala, a radni učinak dobiven je zbrajanjem vrijednosti očitavanja visine stupca svakih 5 sekundi. Rezultati: »Radni učinak« u pokusu bez pauze = 880, u pokusu A = 892, u pokusu B = 955, i u pokusu C = 977. Razlike su statistički značajne, a to znači da je u radu ove vrste ukupni radni učinak veći, ako su pauze kraće i brojnije