Interkorreljacii i kroskorreljacii morfologičesko-funkcional\u27nyh harakteristik i dvigatel\u27nyh sposobnostej

Rezultati su pokazali da između skupa morfološko-funkcionalnih i motoričkih spospobnosti postoji osrednja povezanost, za koju su najviše odgovorne visina i težina tijela, maksimalan pritisak kisika, te trčanje na 50 ili 1500 m i skok u dalj.The sample of 160 female subject aged 16 served to investigate the correlation between morphological and functional characteristics and motor abilities. Correlation analysis between the group of morphological and functional characteristics and the group of motor abilities indicated a moderate correlation between them. A greater correlation between these two groups in undoubtedly influenced by morphological variables of height and weight of the body and functional variables of the maximum relative oxygen intake and heart frequency in standing and sitting position. In the motor group the following variables were prominent: 50 m race, broad jump and the 1600 m race. The variables for measuring respiratory functions, vital capacity of the lungs and forced expiratory volume in the first second are in cross-correlation with the 50 m race and broad jump, while the motor variable of trunk lifting in 25 seconds is not in correlation with any morphological and functional variables

Zusätzliche Körperübungen als ein Effizienzfaktor im Sportunterricht

The study, based on the experimental method in which the factors were additional exercises in the parallel-alternating form of work in two teaching units and the pupils’ preparedness for more demanding instructional forms, was conducted with a sample of 59 first form pupils (7-year-olds) within their regular physical education classes from March till June 2002. The instructors and observers were students of the Teacher Training College, Petrinja, Croatia, during their student teaching practice. The aim was to establish empirically the actual exercise time in a PE lesson and the role of additional tasks in it. Heart rate was used to estimate the physiological workload. The efficiency of a lesson can be significantly improved through the use of more demanding instructional forms of work, especially the ones including additional exercise (640.3sec.±157.38sec. vs. 923.17sec.±189.27sec. without and with additional tasks per pupil, respectively). The increase in the metabolic rate (initial 132.48 bpm and final 133.82 bpm in the programme without additional exercise – not statistically significant, vs. initial 138.71 bpm and final 158.61 bpm in the programme with additional tasks – statistically significant) is caused by additional exercise, which decreased “waiting in line” and increased the effective exercise time, thus increasing the workload during the lesson and providing a greater stimulus for the transformation of pupils’ anthropological characteristics. If we want to increase the actual work time and workload in a PE lesson with the use of more demanding instructional forms of work, we must gradually prepare the pupils for their application.Uvod U ostvarenju ciljeva tjelesne i zdravstvene kulture značajno mjesto pripada metodičkim organizacijskim oblicima rada. Primjena odgovarajućeg metodičkog organizacijskog oblika rada u tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području, posebice uz dopunsko vježbanje, doprinosi intenzifikaciji, racionalizaciji, optimalizaciji, humanizaciji i individualizaciji upravljanog procesa vježbanja. U radu se uspoređuju efektivna vremena vježbanja i fiziološka opterećenja u primjeni paralelno-izmjeničnog oblika rada sa i bez dopunskih vježbi, pri čemu se vodi računa o pripremljenosti učenika za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada. Metode Istraživanje je provedeno u II. osnovnoj školi u Petrinji, u razdoblju od ožujka do lipnja 2002. godine na uzorku od 59 učenika i učenica prvih razreda, prosječne dobi sedam godina. U tome razdoblju svaki od tri razreda imao je 33 sata tjelesne i zdravstvene kulture (45 minuta). Od toga su studenti razredne nastave Visoke učiteljske škole iz Petrinje, u okviru svoje nastavne prakse, održali po 14 sati javnih predavanja u svakom razredu. Primijenjen je pedagoški eksperiment u kojemu su eksperimentalni faktori bili dopunsko vježbanje u paralelno-izmjeničnom obliku rada sa dvije nastavne teme (naskok i saskok sa švedskog sanduka i penjanje uz i niz švedske ljestve) te pripremljenost za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada. Na početku je svaki razred imao dva sata organizirana u paralelno-izmjeničnom obliku rada, prvo bez dopunskog vježbanja (kontrolni sat), a potom s dopunskim vježbanjem (postranično kotrljanje dužinom dviju strunjača i 3 cučnja) – eksperimentalni sat. Varijable u istraživanju jesu efektivno vrijeme vježbanja u pojedinim dijelovima sata te frekvencija srca u mirovanju i sva- kih 5 minuta tijekom trajanja sata. Mjerenje efektivnog vremena rada i frekvencije srca obavljali su studenti i to tako da je svaki student bio zadužen za praćenje samo jednog učenika. Potom su učenici redovito pohabali nastavu tjelesne i zdravstvene kulture koju su držali njihove učiteljice i studenti Visoke učiteljske škole. Tijekom tog razdoblja učenici su se postupno privikavali na sve zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada. Na kraju eksperimenta opet su održana dva ista sata kao i na početku eksperimenta–prvo kontrolni sat bez dopunskog vježbanja, a potom i eksperimentalni sat s dopunskim vježbanjem. U oba sata je mjereno efektivno vrijeme rada svakog ucenika, kao i frekvencija srca svakih pet minuta. Rezultati su obrabeni metodama deskriptivne statistike te je ispitana značajnost razlika - t-testom za normalne distribucije ili U-testom za distribucije s odstupanjem od normalnosti, što je ustanovljeno Kologorov-Smirnovljevim testom. Korišten je programski paket Statistica 6.0. Rezultati i rasprava Ukupno efektivno vrijeme vježbanja ucenika prvih razreda osnovne škole, prema inicijalnom mjerenju, na satu tjelesne i zdravstvene kulture bez dopunskog vježbanja iznosi 10\u27 21\u27\u27 ili 23% ukupnog sata, a na satu s dopunskim vježba- njem 13\u27 42\u27\u27 ili 30,43%. Toj razlici najviše doprinosi razlika u vremenu vježbanja tijekom glavnog “A” dijela sata u kojemu je primijenjen metodočki organizacijski oblik rada s dopunskim vježbanjem. Postotak iskorištenosti glavnog “A” dijela, za koji se u literaturi pretpostavlja da bi trebao iznositi 18\u27 ili 40% ukupnog trajanja sata, bez dopunskog vježbanja jest 15% ili 2\u27 42\u27\u27, a s dopunskim vježbama 22,55% ili 4\u27 4\u27\u27. Dopunsko vježbanje povećava iskorištenost glavnog “A” dijela sata za 7,55%, što se u konačnici odražava i na iskorištenost ukupnog dijela sata. I rezultati frekvencije srca, mjerene svakih 5 minuta, pokazuju značajne razlike u paralelno-izmjeničnom obliku rada s dopunskim vježbanjem. Značajne razlike efektivnog vremena vježbanja u “pripremnom” i glavnom “A” dijelu sata na satima tjelesne i zdravstvene kulture bez dopunskog vježbanja te u pripremnom i ukupnom vremenu sata na satima tjelesne i zdravstvene kulture s dopunskim vježbanjem uočavaju se poslije primjene eksperimentalnog faktora-tromjesečnog rada sa studentima Visoke učiteljske škole. Prosječna frekvencija srca na satima prije i poslije djelovanja eksperimentalnog faktora – tromjesečnog rada sa studentima tijekom metodičkih vježbi i privikavanja na zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada, za oblik bez dopunskog vježbanja iznosi prije eksperimentalnog faktora 132,48 otkucaja, a poslije 133,82 otkucaja, što nije statistički znacajna razlika. Za oblik rada s dopunskim vježbama prije tromjesečnog perioda prosječna frekvencija srca iznosila je 138,71 otkucaj, a poslije 158,61 otkucaja, što je statistički značajna razlika. Dopunsko vježbanje, pored mogućeg kompenzirajućeg, korigirajućeg, relaksirajućeg, utilitarnog i kombiniranog utjecaja, ima i važnu ulogu u intenzifikaciji procesa rada te povećanju efektivnog vremena vježbanja u glavnom “A” dijelu sata tjelesne i zdravstvene kulture, ali povećava i učinak cijelog sata. Fiziološko opterećenje procjenjuje se frekvencijom srca budući da intenzivnija razmjena tvari rezultira intenzivnijom aktivnošću srca i pluća. Značajna razlika frekvencije srca od tridesete minute (HR30 i dalje) pa do kraja sata rezultat je povećane razmjene tvari prouzročene dopunskim vježbanjem koje ne samo da smanjuje čekanje i povećava efektivno vrijeme vježbanja, nego povećava ukupno opterećenje na satu, pa i fiziološko opterećenje. Time se osigurava veći utjecaj na transformaciju antropološkog statusa djece. Ova razlika rezultira značajno većom prosječnom frekvencijom srca za cijeli sat tjelesne i zdravstvene kulture pa se može ustvrditi da dopunsko vježbanje, primijenjeno u glavnom “A” dijelu sata, značajno utječe na ukupno opterećenje i željenu transformaciju djeteta. Eksperimentalni faktor, tromjesečni rad sa studentima pripremio je učenike za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada, što je rezultiralo povećanjem efektivnog vremena vježbanja. Dobiveni rezultat potvrđuje potrebu poštivanja principa sustavnosti i postupnosti u primjeni zahtjevnijih metodičkih organizacijskih oblika rada. Povećana frekvencija srca osobito nakon tromjesečne pripreme u obliku rada s dopunskim vježbama pokazuje da je za povećanje opterećenja na satu u zahtjevnijim metodičkim organizacijskim oblicima rada potrebna priprema, odnosno postupno uvođenje zahtjevnih oblika rada od frontalnoga ka grupnim. Zaključak Temeljem provedenog istraživanja može se zaključiti da se učinkovitost sata može znatno povećati primjenom zahtjevnijih metodičkih organizacijskih oblika rada, posebice onih s dopunskim vježbanjem. Povećanje razmjene tvari, prouzročeno dopunskim vježbanjem koje ne samo smanjuje “čekanje na red” povećavajući efektivno vrijeme vježbanja, već ujedno doprinosi ukupnom povećanju ukupnog, pa i fiziološkog, opterećenja na satu, osiguravajući veći utjecaj na transformaciju antropoloških obilježja učenika. Tromjesečni rad sa studentima Visoke učiteljske škole u Petrinji pripremio je učenike za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada, što je uvjetovalo značajne pozitivne razlike u efektivnom vremenu vježbanja. Povećana frekvencija srca tijekom vježbanja, nakon tromjesečnog perioda, osobito u obliku rada s dopunskim vježbama, pokazuje da je za povećanje opterećenja na satu primjenom zahtjevnijih metodičkih organizacijskih oblika rada potrebna priprema.Es wurde eine Studie an 59 Schülern der ersten Hlasse (7jährige Schüler) in der Zeit zwischen März und Juni 2002 gemacht. Diese Studie basierte auf einer experimentalen Unterrichtsmethode, in der die zusätzlichen Hörperübungen mit den analog abwechselnden Arbeitsformen in zwei Unterrichtseinheiten und die Fitness von Schülern für die anspruchsvollen methodischen Arbeitsorganisationsformen als Faktoren angewendet waren. Die Studenten der Pädagogischen Hochschule aus Petrinja, Hroatien, waren die Instruktoren und Beobachter dieses Verfahrens innerhalb deren Unterrichts im Studienfach Methodik als der praktische Teil des Fachs Methodik des Sportunterrichts. Das Ziel der Studie war, sowohl die eigentliche Übungszeit während einer Sportunterrichtsstunde als auch die Rolle der zusätzlichen Übungsaufgaben empirisch festzustellen. Die Herzfrequenz wurde dazu verwendet, die physiologische Belastung zu bewerten. Die Effizienz einer Unterrichtsstunde kann bedeutend verbessert werden, indem man die mehr anspruchsvollen methodischen Arbeitsorganisationsformen im Unterricht anwendet, besonders diejenigen, die die zusätzlichen Hörperübungen einschließen (640,3 Sekunden ±157,38 Sekunden beim Unterricht mit zusätzlichen Übungen und 923,17 Sekunden ±189,27 Sekunden beim Unterricht ohne zusätzliche Übungen). Die Steigerung der Herzfrequenz (anfängliche Herzfrequenz = 132,48 Herzschläge pro Minute und Herzfrequenz am Ende der Belastung 133,82 Herzschläge pro Minute während des Unterrichts ohne zusätzliche Übungen – nicht statistisch bedeutend, und anfängliche Herzfrequenz von 138,71 und Herzfrequenz am Ende der Belastung 158,61 Herzschläge pro Minute beim Unterricht mit zusästzlichen Aufgaben/Übungen – statistisch bedeutend) ist das Resultat von zusätzlichen Übungen, was nicht nur das ‘Schlange-Stehen’ vermindert einerseits, und andererseits die effektive Übungszeit verlängert, sondern was auch sowohl die Belastung während der Unterrichtsstunde vergrößert als auch einen größeren Stimulus für die Transformation von anthropologischen Charakteristiken der Schüler darstellt. Wenn wir die eigentliche Übungszeit und die Belastung während des Sportunterrichts durch die Anwendung mehr anspruchsvoller Unterrichts-Arbeitsmethoden verlängern, bzw. vergrößern wollen, ist eine gute allmähliche Vorbereitung von Schülern für einen solchen Unterrichtstyp notwendig

Zusätzliche Körperübungen als ein Effizienzfaktor im Sportunterricht

The study, based on the experimental method in which the factors were additional exercises in the parallel-alternating form of work in two teaching units and the pupils’ preparedness for more demanding instructional forms, was conducted with a sample of 59 first form pupils (7-year-olds) within their regular physical education classes from March till June 2002. The instructors and observers were students of the Teacher Training College, Petrinja, Croatia, during their student teaching practice. The aim was to establish empirically the actual exercise time in a PE lesson and the role of additional tasks in it. Heart rate was used to estimate the physiological workload. The efficiency of a lesson can be significantly improved through the use of more demanding instructional forms of work, especially the ones including additional exercise (640.3sec.±157.38sec. vs. 923.17sec.±189.27sec. without and with additional tasks per pupil, respectively). The increase in the metabolic rate (initial 132.48 bpm and final 133.82 bpm in the programme without additional exercise – not statistically significant, vs. initial 138.71 bpm and final 158.61 bpm in the programme with additional tasks – statistically significant) is caused by additional exercise, which decreased “waiting in line” and increased the effective exercise time, thus increasing the workload during the lesson and providing a greater stimulus for the transformation of pupils’ anthropological characteristics. If we want to increase the actual work time and workload in a PE lesson with the use of more demanding instructional forms of work, we must gradually prepare the pupils for their application.Uvod U ostvarenju ciljeva tjelesne i zdravstvene kulture značajno mjesto pripada metodičkim organizacijskim oblicima rada. Primjena odgovarajućeg metodičkog organizacijskog oblika rada u tjelesnom i zdravstvenom odgojno-obrazovnom području, posebice uz dopunsko vježbanje, doprinosi intenzifikaciji, racionalizaciji, optimalizaciji, humanizaciji i individualizaciji upravljanog procesa vježbanja. U radu se uspoređuju efektivna vremena vježbanja i fiziološka opterećenja u primjeni paralelno-izmjeničnog oblika rada sa i bez dopunskih vježbi, pri čemu se vodi računa o pripremljenosti učenika za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada. Metode Istraživanje je provedeno u II. osnovnoj školi u Petrinji, u razdoblju od ožujka do lipnja 2002. godine na uzorku od 59 učenika i učenica prvih razreda, prosječne dobi sedam godina. U tome razdoblju svaki od tri razreda imao je 33 sata tjelesne i zdravstvene kulture (45 minuta). Od toga su studenti razredne nastave Visoke učiteljske škole iz Petrinje, u okviru svoje nastavne prakse, održali po 14 sati javnih predavanja u svakom razredu. Primijenjen je pedagoški eksperiment u kojemu su eksperimentalni faktori bili dopunsko vježbanje u paralelno-izmjeničnom obliku rada sa dvije nastavne teme (naskok i saskok sa švedskog sanduka i penjanje uz i niz švedske ljestve) te pripremljenost za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada. Na početku je svaki razred imao dva sata organizirana u paralelno-izmjeničnom obliku rada, prvo bez dopunskog vježbanja (kontrolni sat), a potom s dopunskim vježbanjem (postranično kotrljanje dužinom dviju strunjača i 3 cučnja) – eksperimentalni sat. Varijable u istraživanju jesu efektivno vrijeme vježbanja u pojedinim dijelovima sata te frekvencija srca u mirovanju i sva- kih 5 minuta tijekom trajanja sata. Mjerenje efektivnog vremena rada i frekvencije srca obavljali su studenti i to tako da je svaki student bio zadužen za praćenje samo jednog učenika. Potom su učenici redovito pohabali nastavu tjelesne i zdravstvene kulture koju su držali njihove učiteljice i studenti Visoke učiteljske škole. Tijekom tog razdoblja učenici su se postupno privikavali na sve zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada. Na kraju eksperimenta opet su održana dva ista sata kao i na početku eksperimenta–prvo kontrolni sat bez dopunskog vježbanja, a potom i eksperimentalni sat s dopunskim vježbanjem. U oba sata je mjereno efektivno vrijeme rada svakog ucenika, kao i frekvencija srca svakih pet minuta. Rezultati su obrabeni metodama deskriptivne statistike te je ispitana značajnost razlika - t-testom za normalne distribucije ili U-testom za distribucije s odstupanjem od normalnosti, što je ustanovljeno Kologorov-Smirnovljevim testom. Korišten je programski paket Statistica 6.0. Rezultati i rasprava Ukupno efektivno vrijeme vježbanja ucenika prvih razreda osnovne škole, prema inicijalnom mjerenju, na satu tjelesne i zdravstvene kulture bez dopunskog vježbanja iznosi 10\u27 21\u27\u27 ili 23% ukupnog sata, a na satu s dopunskim vježba- njem 13\u27 42\u27\u27 ili 30,43%. Toj razlici najviše doprinosi razlika u vremenu vježbanja tijekom glavnog “A” dijela sata u kojemu je primijenjen metodočki organizacijski oblik rada s dopunskim vježbanjem. Postotak iskorištenosti glavnog “A” dijela, za koji se u literaturi pretpostavlja da bi trebao iznositi 18\u27 ili 40% ukupnog trajanja sata, bez dopunskog vježbanja jest 15% ili 2\u27 42\u27\u27, a s dopunskim vježbama 22,55% ili 4\u27 4\u27\u27. Dopunsko vježbanje povećava iskorištenost glavnog “A” dijela sata za 7,55%, što se u konačnici odražava i na iskorištenost ukupnog dijela sata. I rezultati frekvencije srca, mjerene svakih 5 minuta, pokazuju značajne razlike u paralelno-izmjeničnom obliku rada s dopunskim vježbanjem. Značajne razlike efektivnog vremena vježbanja u “pripremnom” i glavnom “A” dijelu sata na satima tjelesne i zdravstvene kulture bez dopunskog vježbanja te u pripremnom i ukupnom vremenu sata na satima tjelesne i zdravstvene kulture s dopunskim vježbanjem uočavaju se poslije primjene eksperimentalnog faktora-tromjesečnog rada sa studentima Visoke učiteljske škole. Prosječna frekvencija srca na satima prije i poslije djelovanja eksperimentalnog faktora – tromjesečnog rada sa studentima tijekom metodičkih vježbi i privikavanja na zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada, za oblik bez dopunskog vježbanja iznosi prije eksperimentalnog faktora 132,48 otkucaja, a poslije 133,82 otkucaja, što nije statistički znacajna razlika. Za oblik rada s dopunskim vježbama prije tromjesečnog perioda prosječna frekvencija srca iznosila je 138,71 otkucaj, a poslije 158,61 otkucaja, što je statistički značajna razlika. Dopunsko vježbanje, pored mogućeg kompenzirajućeg, korigirajućeg, relaksirajućeg, utilitarnog i kombiniranog utjecaja, ima i važnu ulogu u intenzifikaciji procesa rada te povećanju efektivnog vremena vježbanja u glavnom “A” dijelu sata tjelesne i zdravstvene kulture, ali povećava i učinak cijelog sata. Fiziološko opterećenje procjenjuje se frekvencijom srca budući da intenzivnija razmjena tvari rezultira intenzivnijom aktivnošću srca i pluća. Značajna razlika frekvencije srca od tridesete minute (HR30 i dalje) pa do kraja sata rezultat je povećane razmjene tvari prouzročene dopunskim vježbanjem koje ne samo da smanjuje čekanje i povećava efektivno vrijeme vježbanja, nego povećava ukupno opterećenje na satu, pa i fiziološko opterećenje. Time se osigurava veći utjecaj na transformaciju antropološkog statusa djece. Ova razlika rezultira značajno većom prosječnom frekvencijom srca za cijeli sat tjelesne i zdravstvene kulture pa se može ustvrditi da dopunsko vježbanje, primijenjeno u glavnom “A” dijelu sata, značajno utječe na ukupno opterećenje i željenu transformaciju djeteta. Eksperimentalni faktor, tromjesečni rad sa studentima pripremio je učenike za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada, što je rezultiralo povećanjem efektivnog vremena vježbanja. Dobiveni rezultat potvrđuje potrebu poštivanja principa sustavnosti i postupnosti u primjeni zahtjevnijih metodičkih organizacijskih oblika rada. Povećana frekvencija srca osobito nakon tromjesečne pripreme u obliku rada s dopunskim vježbama pokazuje da je za povećanje opterećenja na satu u zahtjevnijim metodičkim organizacijskim oblicima rada potrebna priprema, odnosno postupno uvođenje zahtjevnih oblika rada od frontalnoga ka grupnim. Zaključak Temeljem provedenog istraživanja može se zaključiti da se učinkovitost sata može znatno povećati primjenom zahtjevnijih metodičkih organizacijskih oblika rada, posebice onih s dopunskim vježbanjem. Povećanje razmjene tvari, prouzročeno dopunskim vježbanjem koje ne samo smanjuje “čekanje na red” povećavajući efektivno vrijeme vježbanja, već ujedno doprinosi ukupnom povećanju ukupnog, pa i fiziološkog, opterećenja na satu, osiguravajući veći utjecaj na transformaciju antropoloških obilježja učenika. Tromjesečni rad sa studentima Visoke učiteljske škole u Petrinji pripremio je učenike za zahtjevnije metodičke organizacijske oblike rada, što je uvjetovalo značajne pozitivne razlike u efektivnom vremenu vježbanja. Povećana frekvencija srca tijekom vježbanja, nakon tromjesečnog perioda, osobito u obliku rada s dopunskim vježbama, pokazuje da je za povećanje opterećenja na satu primjenom zahtjevnijih metodičkih organizacijskih oblika rada potrebna priprema.Es wurde eine Studie an 59 Schülern der ersten Hlasse (7jährige Schüler) in der Zeit zwischen März und Juni 2002 gemacht. Diese Studie basierte auf einer experimentalen Unterrichtsmethode, in der die zusätzlichen Hörperübungen mit den analog abwechselnden Arbeitsformen in zwei Unterrichtseinheiten und die Fitness von Schülern für die anspruchsvollen methodischen Arbeitsorganisationsformen als Faktoren angewendet waren. Die Studenten der Pädagogischen Hochschule aus Petrinja, Hroatien, waren die Instruktoren und Beobachter dieses Verfahrens innerhalb deren Unterrichts im Studienfach Methodik als der praktische Teil des Fachs Methodik des Sportunterrichts. Das Ziel der Studie war, sowohl die eigentliche Übungszeit während einer Sportunterrichtsstunde als auch die Rolle der zusätzlichen Übungsaufgaben empirisch festzustellen. Die Herzfrequenz wurde dazu verwendet, die physiologische Belastung zu bewerten. Die Effizienz einer Unterrichtsstunde kann bedeutend verbessert werden, indem man die mehr anspruchsvollen methodischen Arbeitsorganisationsformen im Unterricht anwendet, besonders diejenigen, die die zusätzlichen Hörperübungen einschließen (640,3 Sekunden ±157,38 Sekunden beim Unterricht mit zusätzlichen Übungen und 923,17 Sekunden ±189,27 Sekunden beim Unterricht ohne zusätzliche Übungen). Die Steigerung der Herzfrequenz (anfängliche Herzfrequenz = 132,48 Herzschläge pro Minute und Herzfrequenz am Ende der Belastung 133,82 Herzschläge pro Minute während des Unterrichts ohne zusätzliche Übungen – nicht statistisch bedeutend, und anfängliche Herzfrequenz von 138,71 und Herzfrequenz am Ende der Belastung 158,61 Herzschläge pro Minute beim Unterricht mit zusästzlichen Aufgaben/Übungen – statistisch bedeutend) ist das Resultat von zusätzlichen Übungen, was nicht nur das ‘Schlange-Stehen’ vermindert einerseits, und andererseits die effektive Übungszeit verlängert, sondern was auch sowohl die Belastung während der Unterrichtsstunde vergrößert als auch einen größeren Stimulus für die Transformation von anthropologischen Charakteristiken der Schüler darstellt. Wenn wir die eigentliche Übungszeit und die Belastung während des Sportunterrichts durch die Anwendung mehr anspruchsvoller Unterrichts-Arbeitsmethoden verlängern, bzw. vergrößern wollen, ist eine gute allmähliche Vorbereitung von Schülern für einen solchen Unterrichtstyp notwendig

The Mechanisms of Morphological-Motor Functioning in Elementary School Female First- to Fourth-Graders

Four morphological and 7 motor variables were assessed in a sample of 2,235 female children (subdivided into 4 groups) aged 7–11 years, elementary school first- to fourthgraders from the Primorje-Gorski Kotar County, Republic of Croatia. The study objective was to analyze the morphological-motor structures according to age. Factor analysis was done for each of the four subject groups. Results clearly showed the morphological-motor functioning of the girls to change with age. Developmental processes lead to the formation of a general morphological factor defined as ectomesomorph and two general mechanisms responsible for motor efficiency in the form of strength regulation and speed regulation. The results obtained were found to be consistent with the existing relevant models related to the morphological, motor, functional and cognitive systems. The more so, these results allow for a supramodel to design, which will integrate relevant elements of all these models to define the function of the body as a whole

GENDER DIFFERENCES IN THE MORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS AND MOTOR SKILLS OF CHILDREN AGED 7 TO 11

A sample of 655 participants (348 boys and 307 girls), schoolchildren aged 7 to 11, was included in a study of a system of 10 variables (4 morphological and 6 motor variables), with the aim of applying a multivariate analysis of variance and a canonical discriminant analysis to determine the statistical significance of the differences in the means between the genders in terms of morphological characteristics and motor skills. The obtained results indicated a statistically significant difference between the genders in the entire system of applied variables, at the p=.00 level, an univariately, that the boys, probably as a result of increased body weight (p=.01) and forearm volume (p=.00), had better results in motor skills as well, including explosive strength (the standing long jump, p=.00), body coordination (the polygon backwards, p=.00), repetitive strength (sit-ups, p=.00) and force (hyperextensions, p=.00), while the girls had better values only for flexibility (deep pull-up hang on the bench, p=.00). By using a canonical discriminant analysis, we isolated a single discriminant function (p=.00) whose structure is made up of seven variables, six of which belong to the boys, and only one of which (deep pull-up hang on the bench) belongs to the girls. In accordance with the obtained values, it is necessary to consider the development (extensive changes) in the morphological characteristics and motor skills of both boys and girls equally in physical education classes. These changes are ones which are not genetically limited, that is, ones which are still susceptible to change, so as to be able to perform optimum planning and programming and the operationalization of physical education classes based on the obtained indicators, as well as the control of the ontogenetic development of these relevant anthropological characteristics, under the influence of the programmed contents according to gender at this age

Uloga biohemijskih markera u predviđanju ishoda teško obolelih covid-19 pacijenata primljenih na jedinicu intenzivnog lečenja

Background: The pandemic of severe acute respiratory syndrome by coronavirus 2 (SARS-CoV-2) is a multi-system disease caused by a diffuse systemic process involving a complex interaction of the inflammatory, immunological and coagulative cascades. This study aims to identify the most effective biomarkers to predict poor outcome in intensive care unit (ICU) patients with severe COVID-19 disease. Methods: A single-centre retrospective observational study enrolled 69 deceased and 20 recovered patients treated in the ICU of the General Hospital Gradiska in the period from March 1, 2021. until April 1, 2022. We evaluated the leukocytes (WBC), lymphocytes (LYM), neutrophils (NEU), platelets (PLT), haemoglobin, neutrophil-lymphocyte ratio (NLR), platelet lymphocyte ratio (PLR), and systemic immune-inflammation index (SII). In addition, we evaluated the IL-6, ferritin, CRP, D-dimer, magnesium, bilirubin and lactate dehydrogenase. Results: Between deceased and recovered patients on admission to the ICU, there was a significant differencebetween the following parameters: WBC x10 9/L 11.50 (8.86–14.75) vs. 9.40 (5.90–11.90), p =0.026 ; NEU x10 9 /L 10.15 (7.81–12.74) vs. 8.60 (4.80–10.30) p=0.022 ; NLR 15.01 (10.60–24.33) vs. 9.45 (5.10– 14.90) p=0.02 ; SII 3712 (2240–6543) vs. 1949 (993–3720) p=0.003 . The magnesium level increased significantly over time in the patients who died, while the haemoglobin level and platelet count decreased. ROC analysis showed the following AUC values: WBC 0.774; NEU 0.781; NLR 0.786; SII 0.776; D-dimer 0.741, and bilirubin 0.713. Conclusion: In this retrospective study WBC, NEU, NLR, SII, D-dimer, and bilirubin determined at hospital admission had a high value in predicting death among patients with severe COVID-19.Uvod: Pandemija teškog akutnog respiratornog sindroma koronavirusa 2 (SARS-CoV-2) je multisistemska bolest izazvana difuznim sistemskim procesom koji uključuje kompleksne interakcije inflamatornih, imunoloških i koagulacionih kaskadnih procesa. Cilj ove studije je da utvrdi najefikasnije biomarkere u proceni lošeg ishoda pacijenata u jedinici intenzivne nege (ICU) obolelih od teškog oblika bolesti COVID-19. Metode: Retrospektivna opservaciona studija je uključivala 69 preminulih i 20 preživelih pacijenata lečenih u ICU u Opštoj bolnici Gradiška u periodu od 01.03.2021. do 01.04.2022. godine. Procenjivane su vrednosti leukocita (WBC), limfocita (LYM), neutrofila (NEU), trombocita (PLT), hemoglobina, odnosa neutrofila i limfocita (NLR), odnosa trom bocita i limfocita (PLR), sistemskog inflama tornog indeksa (SII). Takođe, procenjivane su vrednosti inter leukina6, feritina, CRP, D-dimera, magnezijuma, bilirubina i aktivnost laktat dehidrogenaze. Rezultati: Prilikom prijema pacijenata u ICU postojala je značajna razlika u vrednostima sledećih parametara između preminulih i preživelih pacijenata: WBC x 109/L 11,50 (8,86-14,75) prema (vs.) 9,40 (5,90-11,90), p=0,026; NEU x109/L 10,15 (7,81-12,74) vs. 8,60 (4,80-10,30) p=0,022; NLR 15,01 (10,60-24,33) vs. 9,45 (5,10-14,90) p=0,02; SII 3712 (2240-6543) vs. 1949 (993-3720) p=0,003. Takođe, tokom vremena koncentracija magnezijuma je značajno rasla u grupi preminulih pacijenata, dok je koncentracija hemoglobina i broj trombocita opadao. ROC analiza je pokazala sledeće AUC vrednosti: WBC 0,774; NEU 0,781; NLR 0,786; SII 0,776; D-dimer 0,741 i bilirubin 0,713. Zaključak: U ovoj retrospektivnoj studiji WBC, NEU, NLR, SII, D-dimer i bilirubin, određeni pri prijemu u ICU, su imali visoku vrednost u predviđanju smrti između pacijenata s teškim COVID-19.

Interkorreljacii i kroskorreljacii morfologičesko-funkcional\u27nyh harakteristik i dvigatel\u27nyh sposobnostej

Rezultati su pokazali da između skupa morfološko-funkcionalnih i motoričkih spospobnosti postoji osrednja povezanost, za koju su najviše odgovorne visina i težina tijela, maksimalan pritisak kisika, te trčanje na 50 ili 1500 m i skok u dalj.The sample of 160 female subject aged 16 served to investigate the correlation between morphological and functional characteristics and motor abilities. Correlation analysis between the group of morphological and functional characteristics and the group of motor abilities indicated a moderate correlation between them. A greater correlation between these two groups in undoubtedly influenced by morphological variables of height and weight of the body and functional variables of the maximum relative oxygen intake and heart frequency in standing and sitting position. In the motor group the following variables were prominent: 50 m race, broad jump and the 1600 m race. The variables for measuring respiratory functions, vital capacity of the lungs and forced expiratory volume in the first second are in cross-correlation with the 50 m race and broad jump, while the motor variable of trunk lifting in 25 seconds is not in correlation with any morphological and functional variables

Integration of Aerobic Power into the Morphological-Motor System in Children Aged 7–11 Years

The aim of the study was to analyze integration of aerobic power into other dimensions evaluated. For this purpose, predictor relations of the morphological-motor variables were analyzed with a 3-minute run as a criterion (according to school grade and sex). Four morphological and 6 motor variables covering the morphological-motor system were used in a sample of 4,440 children of both sexes aged 7–11 years, elementary school first- to four-graders from the Primorje–Gorski Kotar County, Republic of Croatia, divided into 8 groups. Data were processed by use of regression analysis. Study results clearly showed the values of the criterion variable to rise and criterion prediction using the set of predictor variables to improve with age. Also, the number of predictors included in power run prediction was observed to significantly increase with age. Strength factors with a predominance of explosive strength and repetitive strength in boys and girls, respectively, were the best criterion predictors. It is emphasized that development of the morphological-motor system and thus functioning of the body as a whole are influenced by aerobic power upgrading. Appropriate systematic kinesiologic activities accelerate the process of aerobic power integration in the morphological-motor system. As indicated by study results, this integration occurred at a faster rate and was more intensive in girls than in boys