Construct-Related Validity of the Emotional Skills and Competence Questionnaire – Children’s Form (ESCQ-C)

Social and emotional skills have an important role in children’s general functioning and social relationships (e.g., with peers, and family). Questionnaires measuring these competencies should be carefully developed and validated and be in accordance with the developmental stage of children. The Emotional Skills and Competence Questionnaire – Children’s form (ESCQ-C) is a self-report measure of one’s ability to perceive and understand emotions, to express and label emotions, and to manage and regulate emotions. It was developed within the theoretical framework from the Mayer and Salovey (1997) emotional intelligence model. Structural validity of the ESCQ-C was assessed in a sample of preadolescent children (N = 639, 53% girls, Mage = 11.24, SDage = 0.71), and convergent validity was tested by correlating ESCQ-C subscales scores with the social, emotional and academic self-efficacy (The Self-Efficacy Questionnaire for Children, Muris, 2001). Our results suggest the four-factor structure for the ESCQ-C. Manage and regulate emotions subscale was divided into two subscales: the self-perceived ability to regulate one’s own emotions and other’s emotions. Correlations with the self-efficacy scales were moderate, suggesting good convergent validity. The ESCQ-C can be considered a valid measure of the emotional skills and competences for children

Editor\u27s Note

Drage kolegice, Dragi kolege, objava trećega broja Psihologijskih tema prigoda je za osvrt na ovu, po svemu posebnu i izazovnu godinu. Pandemija uzrokovana koronavirusom stavila je pred nas mnogobrojne izazove, ali s ponosom možemo reći kako smo ih uspješno savladali i objavili tri broja našega časopisa. Posebnu zahvalu dugujemo svim autorima, recenzentima, članovima Uredništva i urednicima posebnoga broja koji su odigrali veliku ulogu u tome uspjehu. Također, želimo zahvaliti matičnomu Fakultetu i Sveučilištu u Rijeci na podršci koju nam godinama pružaju pri objavljivanju Psihologijskih tema. Godinu smo započeli tematskim brojem Emotional Intelligence: Current Research and Trends, u kojemu je objavljeno jedanaest radova autori kojih su ugledni znanstvenici iz Japana, Španjolske, Portugala, Italije, Poljske, Sjedinjenih Američkih Država, Srbije, Slovenije, Švedske i Hrvatske. U drugome je broju časopisa sadržano dvanaest radova (sedam izvornih znanstvenih radova i pet preglednih radova) domaćih i inozemnih znanstvenika koji su se bavili različitim temama iz psihologije: stavovima prema rizičnoj vožnji, razvojem karijere, elektroničkim nasiljem među djecom i mladima i dr. Treći broj ima dvanaest radova, među kojima je najviše izvornih znanstvenih radova (ukupno deset), a dva su rada pregledna. Teme zastupljene u tome broju također su raznolike i vrlo aktualne: usredotočena svjesnost i virtualna realnost, evolucija socijalne kognicije, mrežne analize i dr. S ciljem povećanja kvalitete našega časopisa sudjelovali smo na ovogodišnjoj konferenciji PUBMET2020. Tema je te konferencije bila znanstvena komunikacija i objavljivanje u kontekstu otvorene znanosti, što predstavlja našu budućnost, stoga ćemo dobivene informacije svakako primijeniti u daljnjemu radu. Nakraju posebno želim zahvaliti na prilici i ukazanomu mi povjerenju da nastavim rad dugogodišnje glavne urednice Barbare Kalebić Maglice, koja je svojim nesebičnim trudom i velikom profesionalnošću postavila visoke standarde, a koje ću nastojati i dalje slijediti. I u godini pred nama iskreno se veselim uspješnoj suradnji s autorima i recenzentima te s kolegicama i kolegama iz Uredništva. Tamara Mohorić, glavna urednicaDrage kolegice, Dragi kolege, objava trećega broja Psihologijskih tema prigoda je za osvrt na ovu, po svemu posebnu i izazovnu godinu. Pandemija uzrokovana koronavirusom stavila je pred nas mnogobrojne izazove, ali s ponosom možemo reći kako smo ih uspješno savladali i objavili tri broja našega časopisa. Posebnu zahvalu dugujemo svim autorima, recenzentima, članovima Uredništva i urednicima posebnoga broja koji su odigrali veliku ulogu u tome uspjehu. Također, želimo zahvaliti matičnomu Fakultetu i Sveučilištu u Rijeci na podršci koju nam godinama pružaju pri objavljivanju Psihologijskih tema. Godinu smo započeli tematskim brojem Emotional Intelligence: Current Research and Trends, u kojemu je objavljeno jedanaest radova autori kojih su ugledni znanstvenici iz Japana, Španjolske, Portugala, Italije, Poljske, Sjedinjenih Američkih Država, Srbije, Slovenije, Švedske i Hrvatske. U drugome je broju časopisa sadržano dvanaest radova (sedam izvornih znanstvenih radova i pet preglednih radova) domaćih i inozemnih znanstvenika koji su se bavili različitim temama iz psihologije: stavovima prema rizičnoj vožnji, razvojem karijere, elektroničkim nasiljem među djecom i mladima i dr. Treći broj ima dvanaest radova, među kojima je najviše izvornih znanstvenih radova (ukupno deset), a dva su rada pregledna. Teme zastupljene u tome broju također su raznolike i vrlo aktualne: usredotočena svjesnost i virtualna realnost, evolucija socijalne kognicije, mrežne analize i dr. S ciljem povećanja kvalitete našega časopisa sudjelovali smo na ovogodišnjoj konferenciji PUBMET2020. Tema je te konferencije bila znanstvena komunikacija i objavljivanje u kontekstu otvorene znanosti, što predstavlja našu budućnost, stoga ćemo dobivene informacije svakako primijeniti u daljnjemu radu. Nakraju posebno želim zahvaliti na prilici i ukazanomu mi povjerenju da nastavim rad dugogodišnje glavne urednice Barbare Kalebić Maglice, koja je svojim nesebičnim trudom i velikom profesionalnošću postavila visoke standarde, a koje ću nastojati i dalje slijediti. I u godini pred nama iskreno se veselim uspješnoj suradnji s autorima i recenzentima te s kolegicama i kolegama iz Uredništva. Tamara Mohorić, glavna urednic

Konstrukcija i validacija Testa razumijevanja emocija u okviru Rosemanova modela emocija

Rosemanov strukturalni model emocija pretpostavlja da se svaka situacija procjenjuje na temelju sedam relevantnih dimenzija (neočekivanost, željenost, motivacija, vjerojatnost, uzročnost, kontrolabilnost i tip problema) te da se poznavanjem procjena na svakoj dimenziji može točno odrediti emocija koja će se javiti u određenoj situaciji. Osnovni je cilj provedenog istraživanja bio konstruirati i validirati Test razumijevanja emocija na temelju postavki Rosemanova modela. Kombinacijom je procjena na tih sedam dimenzija definirano 14 emocija. Svaka je emocija opisana trima situacijama, što je rezultiralo Testom razumijevanja emocija od 42 čestice. Analiza testa pokazala je da se neke emocije jasno prepoznaju u opisanim situacijama i odabir odgovora ispitanika sukladan je onom koji proizlazi iz teorijskih postavki. Neke emocije međutim nije moguće jasno prepoznati i kod tih su situacija ispitanici u većini slučajeva birali odgovor koji nije u skladu s teorijski točnim odgovorom. Prema dobivenim rezultatima Test razumijevanja emocija ima nešto lakši prosječan indeks lakoće i zadovoljavajuću pouzdanost unutarnje konzistencije. Rezultati pokazuju da i ispitanici i eksperti na temelju tako definiranih dimenzija mogu razumjeti koja će se emocija javiti u određenoj situaciji. Povezanost je Testa razumijevanja emocija i Testa rječnika emocija umjereno visoka i statistički značajna

Editorial

Drage kolegice, Dragi kolege, za nama je još jedna uspješna godina u kojoj smo objavili tri broja časopisa Psihologijske teme. Započeli smo, kao i uvijek, tematskim brojem naslovljenim Psihologija glazbe, koji su uredile Valnea Žauhar i Ana Butković. U tome je broju objavljeno ukupno 12 teorijskih i empirijskih radova koji predstavljaju bitan doprinos interdisciplinarnomu području psihologije glazbe. Autori objavljenih radova dolaze iz Kanade, Austrije, Australije, Norveške, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Italije. U drugome je broju časopisa sadržano osam radova (četiri izvorna znanstvena rada i četiri pregledna rada) uglednih domaćih znanstvenika koji su obradili važne teme, poput znanstvene reforme i replikacijske krize u psihologiji, samosuosjećanja, samostigmatizacije kod mucanja, sekundarne traumatizacije i drugih. Posljednji, treći broj, obuhvaća trinaest radova, među kojima je najviše izvornih znanstvenih radova (ukupno deset), dok su preostala tri rada pregledna. Autori, osim iz Hrvatske, dolaze iz Nizozemske, Indonezije, Perua, Brazila, Srbije i Češke. Velik broj međunarodnih autora govori u prilog rastućoj prepoznatljivosti našega časopisa u međunarodnoj znanstvenoj zajednici, što nas iskreno veseli. I u ovome su broju zastupljene mnogobrojne relevantne teme, poput teorije svijesti, teorije uma, emocionalnoga plakanja, stavova prema cijepljenju te mnoge druge. Posebno smo ponosni što je naš časopis uvršten u znanstvenu bazu WOS: Emerging Sources Citation Index, u kojoj će biti indeksirani svi radovi objavljeni od prvoga broja 2020. godine. To će nas važno postignuće dodatno motivirati i potaknuti da nastavimo razvijati Psihologijske teme i u godinama koje slijede. Kao i uvijek, posebno zahvaljujemo svim autorima, recenzentima te urednicama tematskoga broja na trudu uloženome da bismo i ove godine objavili tri brojačasopisa. Posebno želim zahvaliti članovima uredništva na lijepoj i uspješnoj suradnji tijekom protekle četiri godine. Također, zahvaljujemo matičnomu Fakultetu i Sveučilištu u Rijeci na podršci koju nam godinama pružaju pri objavljivanju časopisa. Nadamo se i veselimo uspješnoj suradnji i dogodine! Tamara Mohorić, glavna urednicaDrage kolegice, Dragi kolege, za nama je još jedna uspješna godina u kojoj smo objavili tri broja časopisa Psihologijske teme. Započeli smo, kao i uvijek, tematskim brojem naslovljenim Psihologija glazbe, koji su uredile Valnea Žauhar i Ana Butković. U tome je broju objavljeno ukupno 12 teorijskih i empirijskih radova koji predstavljaju bitan doprinos interdisciplinarnomu području psihologije glazbe. Autori objavljenih radova dolaze iz Kanade, Austrije, Australije, Norveške, Hrvatske, Srbije, Slovenije i Italije. U drugome je broju časopisa sadržano osam radova (četiri izvorna znanstvena rada i četiri pregledna rada) uglednih domaćih znanstvenika koji su obradili važne teme, poput znanstvene reforme i replikacijske krize u psihologiji, samosuosjećanja, samostigmatizacije kod mucanja, sekundarne traumatizacije i drugih. Posljednji, treći broj, obuhvaća trinaest radova, među kojima je najviše izvornih znanstvenih radova (ukupno deset), dok su preostala tri rada pregledna. Autori, osim iz Hrvatske, dolaze iz Nizozemske, Indonezije, Perua, Brazila, Srbije i Češke. Velik broj međunarodnih autora govori u prilog rastućoj prepoznatljivosti našega časopisa u međunarodnoj znanstvenoj zajednici, što nas iskreno veseli. I u ovome su broju zastupljene mnogobrojne relevantne teme, poput teorije svijesti, teorije uma, emocionalnoga plakanja, stavova prema cijepljenju te mnoge druge. Posebno smo ponosni što je naš časopis uvršten u znanstvenu bazu WOS: Emerging Sources Citation Index, u kojoj će biti indeksirani svi radovi objavljeni od prvoga broja 2020. godine. To će nas važno postignuće dodatno motivirati i potaknuti da nastavimo razvijati Psihologijske teme i u godinama koje slijede. Kao i uvijek, posebno zahvaljujemo svim autorima, recenzentima te urednicama tematskoga broja na trudu uloženome da bismo i ove godine objavili tri brojačasopisa. Posebno želim zahvaliti članovima uredništva na lijepoj i uspješnoj suradnji tijekom protekle četiri godine. Također, zahvaljujemo matičnomu Fakultetu i Sveučilištu u Rijeci na podršci koju nam godinama pružaju pri objavljivanju časopisa. Nadamo se i veselimo uspješnoj suradnji i dogodine! Tamara Mohorić, glavna urednic

Automatic Thoughts and Test Anxiety as Determinants of Objective and Subjective Academic Achievement

Akademsko postignuće već nekoliko godina zaokuplja pažnju istraživača, što je rezultiralo velikim brojem istraživanja koja ispituju brojne faktore koji pridonose uspjehu i neuspjehu studenata. Ovim se istraživanjem željelo ispitati vezu akademskog postignuća, ispitne anksioznosti i automatskih misli, na uzorku studenata hrvatskih sveučilišta. U istraživanju je sudjelovalo 413 studenata drugih, trećih i četvrtih godina različitih fakulteta Sveučilišta u Rijeci i Zagrebu. Prema dobivenim rezultatima postoji značajna povezanost automatskih misli kod učenja, ispitne anksioznosti i akademskog postignuća studenata. Studenti kojima se rjeđe javljaju negativne automatske misli i koji imaju manje izraženu kognitivnu komponentu ispitne anksioznosti ujedno postižu i bolji uspjeh, mjereno prosječnom ocjenom na studiju. Ako se postignuće mjeri subjektivnom procjenom (zadovoljstvo sobom kao studentom), rezultati pokazuju da su zadovoljniji oni studenti koji izvještavaju o rjeđem javljanju negativnih automatskih misli i češćem javljanju pozitivnih misli te koji navode da doživljavaju manje i fizioloških i kognitivnih simptoma ispitne anksioznosti. Također, analiza rezultata pokazuje da se studenti s visokom i niskom anksioznošću međusobno razlikuju u čestini javljanja automatskih misli kod učenja i zadovoljstvom sobom, ali da nema razlike u prosječnoj ocjeni koju postižu na studiju.The aim of the present study was to determine the relationship between academic achievement and its cognitive and emotional determinants i.e. the goal was to examine the relationship of achievement, automatic thoughts and test anxiety in Croatian university students. Participants were students in their 2nd, 3rd and 4th year of study at the University of Rijeka and Zagreb. The results show that there is a significant correlation between automatic thoughts, test anxiety and students’ academic achievement. Those students who reported fewer automatic thoughts and lower level of cognitive test anxiety had better college achievement, measured as a grade point average. When achievement is measured via subjective appraisal (self-satisfaction), the results are similar. This means that students who are more content with themselves seldom report negative automatic thoughts and have fewer symptoms of test anxiety. The results also showed a significant difference in the frequency of automatic thoughts between high and low test-anxious students. There was no difference in grade point average between high and low test-anxious students, but there was significant difference in self-satisfaction

GUEST EDITORS\u27 NOTE

This thematic issue of the journal Psychological Topics is dedicated to emotional intelligence. Twenty-five years after the concept of emotional intelligence was introduced, it still captures the attention of scholars, practitioners, educators, and the public alike. Questions regarding how EI should be defined and measured, with different approaches both to theory and measurement, are still relevant. Emotional intelligence is usually analysed from two different perspectives – the ability models or mixed models. While the ability models focus on an individual\u27s mental abilities to apply information provided by emotions for the improvement of cognitive processing, mixed models conceptualize EI as the combination of mental abilities, stable behavioural traits and personality variables. This volume presents theoretical and empirical papers that address a variety of topics. Two review papers cover new and important themes: the mechanisms of emotional intelligence using a computational approach, and the question on how to transversely develop emotional intelligence through school subjects. Research papers investigate several topics: the relationships between measures of EI and transformational leadership; the effect of the implicit theories of EI and of ability and trait EI on students’ academic achievement; the relationship between perceived emotional intelligence, burnout, work engagement, and job satisfaction in Italian schoolteachers; the developmental changes in EI abilities during early adolescence; and the effects of short-term emotional intelligence training on preschool teachers. Four papers are dedicated to methodological themes: dealing with an ongoing problem of EI measurement, especially its cross-cultural effects: comparing differential item functioning procedure in traditional back translation of the questionnaire with the native translator version; measurement invariance of the Interpersonal and Intrapersonal Emotional Competence Questionnaire across five different countries (Slovenia, Russia, Croatia, India, and the Czech Republic); the psychometric properties of the Vocabulary of Emotions Test (VET) in Serbian context; construction and validation of the Emotional Skills and Competence Questionnaire – Children’s form (ESCQ-C). We hope that this special issue will broaden knowledge in this field and raise further questions about emotional intelligence construct. We would like to express our sincere gratitude to all the authors who contributed to this thematic issue, and to academic reviewers. We also thank editor-in-chief and editorial board for their support and assistance

GUEST EDITORS\u27 NOTE

This thematic issue of the journal Psychological Topics is dedicated to emotional intelligence. Twenty-five years after the concept of emotional intelligence was introduced, it still captures the attention of scholars, practitioners, educators, and the public alike. Questions regarding how EI should be defined and measured, with different approaches both to theory and measurement, are still relevant. Emotional intelligence is usually analysed from two different perspectives – the ability models or mixed models. While the ability models focus on an individual\u27s mental abilities to apply information provided by emotions for the improvement of cognitive processing, mixed models conceptualize EI as the combination of mental abilities, stable behavioural traits and personality variables. This volume presents theoretical and empirical papers that address a variety of topics. Two review papers cover new and important themes: the mechanisms of emotional intelligence using a computational approach, and the question on how to transversely develop emotional intelligence through school subjects. Research papers investigate several topics: the relationships between measures of EI and transformational leadership; the effect of the implicit theories of EI and of ability and trait EI on students’ academic achievement; the relationship between perceived emotional intelligence, burnout, work engagement, and job satisfaction in Italian schoolteachers; the developmental changes in EI abilities during early adolescence; and the effects of short-term emotional intelligence training on preschool teachers. Four papers are dedicated to methodological themes: dealing with an ongoing problem of EI measurement, especially its cross-cultural effects: comparing differential item functioning procedure in traditional back translation of the questionnaire with the native translator version; measurement invariance of the Interpersonal and Intrapersonal Emotional Competence Questionnaire across five different countries (Slovenia, Russia, Croatia, India, and the Czech Republic); the psychometric properties of the Vocabulary of Emotions Test (VET) in Serbian context; construction and validation of the Emotional Skills and Competence Questionnaire – Children’s form (ESCQ-C). We hope that this special issue will broaden knowledge in this field and raise further questions about emotional intelligence construct. We would like to express our sincere gratitude to all the authors who contributed to this thematic issue, and to academic reviewers. We also thank editor-in-chief and editorial board for their support and assistance

The structure of dimensions of mood

Raspoloženje se definira kao difuzno afektivno stanje koje se najčešće doživljava kao promjena u subjektivnom doživljaju. Obično je niskoga intenziteta i dužega trajanja (Russell, 2003). Iako postoji konsenzus među autorima kako se raspoloženje najbolje ispituje mjerama samoprocjene (O′Connor, 2004), nije postignut dogovor oko broja različitih dimenzija raspoloženja ili njihovih naziva. Dvodimenzionalne strukture raspoloženja naglašavaju postojanje dviju dimenzija prema kojima se organiziraju raspoloženja (Diener i Iran-Nejad, 1986; Russell i Carroll, 1999a; Watson i Tellegen, 1985), dok višefaktorski modeli nastoje identificirati nekoliko dimenzija ili klastera. Cilj je istraživanja bio provjeriti jačinu izvora varijabiliteta dimenzija ugoda/neugoda i aktivacija unutar konstrukta raspoloženja. Listu od 88 raspoloženja ispunilo je 276 studenata raznih odjela Sveučilišta u Zadru. Na listi su trebali označiti čestinu javljanja različitih raspoloženja u posljednjih nekoliko mjeseci. Faktorskom analizom podataka dobivene su dvije različite faktorske strukture raspoloženja u zavisnosti o tipu rotacije faktorskih osi. U početku analize (nerotirana struktura) izlučen je faktor ugoda/neugoda, a nakon njega faktor aktivacije. Nakon rotacije faktorskih osi u dvodimenzionalnom prostoru, raspoloženja se raspoređuju na dimenzijama ugode i neugode, a gubi se efekt dimenzije aktivacije. Rezultati su komentirani obzirom na dva kompetitivna modela raspoloženja: Watsonov i Tellegenov (1985) koji naglašava odvojenost i nezavisnost pozitivnih i negativnih raspoloženja, te Russellov i Carrollov (1995a), koji naglašava ortogonalnost i bipolarnost dviju dimenzija raspoloženja (hedonskog tona i aktivacije).Mood can be defined as a diffuse affective state, most frequently experienced as change in subjective status. It is usually low in intensity and longer in duration (Russell, 2003). Although there is consensus among authors that the best way to measure mood is by self-report measures (O′Connor, 2004), researchers still disagree on a number of different mood dimensions or their names. Dimensional mood models emphasize two dimensions on which to organize mood (Diener and Iran-Nejad, 1986; Russell and Carroll, 1999a; Watson and Tellegen, 1985), while multi-factorial models try to identify the several dimensions or clusters. The aim of the present research was to examine the source of variability in the dimensions pleasant/unpleasant and activation within the mood construct. A total sample of 276 students from different departments at the University of Zadar filled out a list containing 88 mood adjectives. Students had to mark how frequently they had experienced the different mood states in the past few months. A factor analysis of the given data revealed two different factor structures, depending on the given method of rotation. An unrotated factor analysis extracted two significant factors: pleasant/unpleasant and then activation. After rotation of the factor axis the mood adjectives are allocated into two dimensions (pleasant and unpleasant), while the effect of activation is diminished. The results are discussed in the light of two competitive mood models: the one proposed by Watson and Tellegen (1985) which emphasizes autonomy and independence of positive and negative affects, and a second proposed by Russell and Carroll (1995a) which emphasizes the orthogonality and bipolarity of two mood dimensions (valence and activation)

Uloga razumijevanja emocija u razvoju simptoma depresivnosti i anksioznosti u ranoj adolescenciji

Razumijevanje emocija uključuje sposobnosti razumijevanja uzroka i odrednica emocija, razumijevanje veza između različitih emocija, razumijevanje razvoja emocija te sposobnost promišljanja o emocijama, a to znanje može se zatim iskoristiti za razumijevanje kako vlastitog, tako i tuđeg ponašanja. Cilj provedenog istraživanja bio je ispitati povezanost razumijevanja emocija s osobinama ličnosti te razvojem simptoma anksioznosti i depresivnosti adolescenata. Također, željeli smo provjeriti može li razumijevanje emocija pridonijeti objašnjenju razvoja simptoma anksioznosti i depresivnosti kod djece, nakon kontrole neverbalne inteligencije i osobina ličnosti. Prema dobivenim rezultatima djevojčice postižu bolje rezultate u odnosu na dječake i na testu razumijevanja emocija i testu rječnika emocija. Učenici 7. i 8. razreda značajno su uspješniji u rješavanju testa razumijevanja emocija od učenika 5. razreda. Razumijevanje emocija značajno je negativno povezano s depresivnosti, ali nije značajno povezano s mjerom anksioznosti. Također, razumijevanje emocija je značajan negativan prediktor depresivnosti koji objašnjava dodatnih 1 % varijance depresivnosti, nakon kontrole neverbalne inteligencije i osobina ličnosti

Emotionale Intelligenz: Theorie, Operationalisierung, Anwendung und Bezug zur positiven Psychologie

Emocionalna inteligencija je pojam koji se u posljednjih petnaest godina često spominjao u psihološkoj, ali i široj općoj javnosti. Naziv, definiranje i prva istraživanja emocionalne inteligencije vezuju se uz imena dvojice autora, Johna Mayera i Petera Saloveya, koji su svojstveno znanstvenoj metodologiji pomalo, ali sustavno, razvijali modele i instrumentarij za procjenu EI. U području mjerenja individualnih razlika u emocionalnoj inteligenciji najčešće se spominju dva pristupa: a) samoprocjene vlastitih sposobnosti i b) ispitivanje emocionalne inteligencije testovima uratka. U Hrvatskoj je razvijeno nekoliko skala samoprocjene (Takšić, 2002.b; 2004.). Prvi poznati test emocionalne inteligencije je Multifaktorska skala EI (MEIS; Mayer, Caruso, Salovey, 1999.), čije su nedostatke autori otklonili u drugoj bateriji testova MSCEIT (Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, 2001.). Na našem području objavljeno je nekoliko testova različitih sposobnosti iz modela emocionalne inteligencije (Arar, Takšić i Molander, 2000.; Kulenović, Balenović i Buško, 2001.; Takšić, Harambašić i Velemir, 2004.). EI je najbliža konceptima kristalizirane inteligencije, tako da se razvija tijekom života i s iskustvom pojedinca. Te su spoznaje poslužile kao osnova za mnoge programe razvoja emocionalnih sposobnosti i vještina za različite skupine ljudi (djecu i odrasle) koji se kreiraju diljem svijeta. Zbog nastojanja da otkrije i istakne pozitivne osobine pojedinaca, emocionalna je inteligencija od početka zastupljena u pozitivnoj psihologiji.During the past fifteen years emotional intelligence (EI) raised much interest in psychological research. The name, definition and first research of emotional intelligence are connected with two psychologists, John Mayer and Peter Salovey. They have been slowly and systematically developing models and instruments for EI appraisal. Measurement of individual differences in emotional intelligence is based on two different models, one which relies on a) self-appraisal of abilities, and the other which is based on b) measurement of EI with ability tests. In Croatia, in use are several questionnaires (Tak{i}, 2002b; 2004). The first developed test of EI is MEIS – Multifactor Emotional Intelligence Scale (MEIS; Mayer, Caruso and Salovey, 1999), whose shortcomings were improved in the second test battery called MSCEIT (Salovey, Mayer, Caruso and Lopez, 2001). Several different tests from the EI model have been developed in Croatia (Arar, Takšić and Molander, 2000;Kulenović, Balenović and Buško, 2001; Takšić, Harambašić and Velemir, 2004). According to the authors, EI instruments must have a positive relationship with two constructs: empathy and life satisfaction. A lot of research works confirmed a significant relationship between EI and these two constructs, and also with a number of other positive variables and outcomes. There is a strong support of the hypothesis that EI is in close connection with the concept of crystallized intelligence, which has motivated the development of several programs for emotional literacy development around the world. Because of its efforts to find and emphasize positive qualities in individuals, emotional intelligence has been present in positive psychology from the beginning.Emotionale Intelligenz ist ein Begriff, der seit den letzten 15 Jahren unter Psychologen, aber auch in der breiteren Öffentlichkeit oft erwähnt wird. Bezeichnung, Definition und erste Forschungen zur emotionalen Intelligenz (EI) werden mit den Namen zweier Autoren, John Mayer und Peter Salovey, in Verbindung gebracht, die, im Einklang mit der wissenschaftlichen Methodologie, in kleinen, aber systematischen Schritten Modelle und ein angemessenes Instrumentarium zur Beurteilung der EI entwickelten. Bezüglich der Ermittlung von individuellen Unterschieden in der EI werden zumeist zwei Ansätze erwähnt: a) Selbsteinschätzung der eigenen Fähigkeiten und b) Anwendung von Leistungstests. In Kroatien entwickelte man mehrere Selbsteinschätzungs-Skalen (Takšić, 2002b; 2004). Der erste bekannte EI-Test ist die Multifaktoren-Skala zur emotionalen Intelligenz (MEIS; Mayer, Caruso, Salovey, 1999). Mängel dieses Tests wurden in der zweiten Batterie von Umfragebogen beseitigt (MSCEIT; Salovey, Mayer, Caruso und Lopez, 2001). Auf dem Gebiet Kroatiens wurden mehrere Umfragebogen zur Ermittlung verschiedener Fähigkeiten gemäß des Modells der emotionalen Intelligenz entworfen (Arar, Takšić und Molander, 2000;Kulenović, Balenović und Buško, 2001; Takšić, Harambašić und Velemir, 2004). EI liegt den Konzepten kristallisierter Intelligenz am nächsten, d.h., sie wird zeitlebens weiterentwickelt und hängt von der Lebenserfahrung des Einzelnen ab. Von diesen Erkenntnissen ausgehend entwarf man weltweit zahlreiche Programme zur Entwicklung emotionaler Fähigkeiten und Fertigkeiten für Menschen verschiedener Altersgruppen (Kinder und Erwachsene). Im Bestreben, die positiven Eigenschaften des Einzelnen aufzudecken und hervorzuheben, ist die emotionale Intelligenz von Anfang an in der positiven Psychologie vertreten