Linguistic Concepts of Rijeka and Zagreb Philological School

U Hrvatskoj su u 19. stoljeću djelovale četiri filološke škole: riječka, zagrebačka, zadarska i hrvatski vukovci. Zagrebačku je školu predvodio Adolfo Veber Tkalčević, riječku školu Fran Kurelac, zadarsku Ante Kuzmanić, a hrvatske vukovce Tomo Maretić, Franjo Iveković te Ivan Broz. Na temelju jezične analize polemika, programatskih tekstova te ostalih jezikoslovnih djela Frana Kurelca i Adolfa Vebera Tkalčevića (Recimo koju, Kako da sklanjamo imena? Mulj govora, Fluminensia, Brus jezika, O našem pravopisu, Obrana njekoliko tobožnjih barbarizamah, Zagrebačka škola) utvrdili smo fonološke, morfološke, sintaktičke tvorbene i leksičke razlike jezičnih koncepcija dviju filoloških škola. Također, osvrnuli smo se na pravopisna razilaženja ovih dviju jezičnih koncepcija ustvrdivši i primjerima potkrijepivši kako su obje škole naklonjene morfonološkome pravopisu. Zagrebačka je škola Brusom jezika označila pobjedu nad riječkom filološkom koncepcijom te je, nastavljajući s ilirskom tradicijom, utvrdila štokavsko narječje kao osnovu hrvatskome standardu, ne zazirući ni od čakavštine ili kajkavštine. Naposljetku, kada se proučavaju filološke škole hrvatskoga 19. stoljeća, nezaobilazno je pitanje leksičkoga posuđivanja. I dok Kurelac oštro brani svoje purističke težnje, Veber je liberalniji po tom pitanju te se u svojim idejama približava pojmu elastične stabilnosti koji će u 20. stoljeću detaljnije definirati Ljudevit Jonke.In 19th century Croatia, there were four philological schools – the ones that operated in Rijeka, Zagreb and Zadar and Croatian Vukovites. Zagreb Philological School was led by Adolfo Veber Tkalčević, Rijeka Philological School by Fran Kurelac, Zadar Philological School by Ante Kuzmanić, whereas leaders of the Croatian Vukovites were Tomo Maretić, Franjo Iveković and Ivan Broz. Based on the linguistic analysis of debates, programmatic texts and other linguistic works authored by Fran Kurelac and Adolf Veber Tkalčević (Recimo koju, Kako da sklanjamo imena? Mulj govora, Fluminensia, Brus jezika, O našem pravopisu, Obrana njekoliko tobožnjih barbarozamah, Zagrebačka škola), we have defined phonological, morphological, syntactic, word formation and lexical differences between the linguistic concepts of the two philological schools. Also, having analysed orthographical differences between the two linguistic concepts, we came to the conclusion that both schools were more inclined toward the morphonological orthography, which we have substantiated with examples. With linguistic work under the title Brus jezika, Zagreb Philological School marked a victory against Rijeka Philological School and, continuing the Illyrian tradition, established the Shtokavian dialect as base for the standard Croatian without belittling the Chakavian or the Kajkavian dialect. Finally, when one studies the 19th century Croatian philological schools, the question of lexical borrowing becomes unavoidable. While Kurelec fiercely defends his purist tendencies, Veber is more liberal in that regard, approaching the concept of elastic stability, which will be defined in more detail by Ljudevit Jonke in the 20th century

Horvatsko-slavonska slovnica za početnike by Lavoslav Firholcer

Lavoslav Firholcer u Varaždinu je 1847. godine objavio Horvatsko-slavonsku slovnicu za početnike koja je podijeljena na četiri velike cjeline: pravočitanje (ortoepija), pravopis (ortografija), rěčoizpitivanje (morfologija), rěčoslaganje (sintaksa) i glasoudaranje (prozodija), a sve su cjeline oblikovane na principu pitanja i odgovora. Jezično je gradivo obrazloženo na 107 stranica, nakon čega dolazi 21 stranica tekstova za vježbu čitanja, popis rukopisnih i tiskanih ćiriličnih te latiničnih slova, a na posljednjim je četirima stranicama primjer teksta na srpskome jeziku koji je prvo zapisan ćirilicom, a potom latinicom. U radu se analizira sadržaj Firholcerove slovnice i uspoređuje s koncepcijom zagrebačke filološke škole i dvjema dotada objavljenim slovnicama koje su na Firholcera imale značajan utjecaj – Osnove slovnice slavjenske narěčja ilirskoga Vjekoslava Babukića iz 1836. te posebno Temelja ilirskoga i latinskoga jezika za početnike Antuna Mažuranića iz 1839. godine.Lavoslav Firholcer published Horvatsko-slavonska slovnica za početnike (grammar for beginners) in Varaždin in 1847. The grammar is divided into four big parts: pravočitanje (orthoepy), pravopis (orthography), rěčoizpitivanje (morphology), rěčoslaganje (syntaxes) and glasoudaranje (prosody), and all parts are in the question-and-answer form. This grammar of the Croatian language contains 107 pages of description of the Croatian language, 21 pages of practise reading skills, a list of handwritten and typewritten Cyrillic and Latinic letters, while the last four pages contain texts in Serbian written in the Cyrillic script and in the Latinic script. This paper analyses contents of grammar and compares them with the linguistic concepts of the Zagreb School of Philology and two grammars which had influenced on Lavoslav Firholcer’s grammar – Osnova slovnice slavjenske narěčja ilirskoga from 1836 by Vjekoslav Babukić and especially Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike from 1839 by Antun Mažuranić

Kneginja iz Petrinjske ulice - prvi hrvatski kriminalistički roman

Kriminalističke su priče u romantizmu postale sastavni dio svjetske književnosti zahvaljujući američkom piscu Edgaru Allanu Poeu. Za njim su se poveli brojni pisci, a najpoznatije među njima, Arthura Conana Doylea i Agathu Christie, i danas rado čitamo. Nakon nekoliko manje poznatih kriminalističkih priča hrvatska je književnost konačno afirmirala ovaj žanr zahvaljujući Mariji Jurić Zagorki i njezinoj Kneginji iz Petrinjske ulice. Spajajući elemente ljubavnih, pustolovnih i kriminalističkih romana, Zagorka je brzo pronašla put do hrvatske čitalačke publike. Naš je cilj je prikazati kriminalističke elemente u romanu Kneginja iz Petrinjske ulice te početak hrvatskoga kriminalističkog romana u kontekstu europskoga krimića. Pri određivanju vremenskog presjeka žanra u hrvatskoj književnosti poslužit ćemo se člankom Antonija Juričića Počeci hrvatskoga kriminalističkoga romana. Opisujući ovaj roman, susrest ćemo se s kriminalističkim romanima ostalih književnih velikana, kako stranih, tako i onih hrvatskih. Tako ćemo se osvrnuti na književni opus Agathe Christie, Arthura Conana Doylea, Gorana Tribusona te Pavla Pavličića. Prikaz narativne strukture romana temeljit ćemo na analizi Stanka Lasića, detaljno prikazanoj u njegovoj Poetici kriminalističkoga romana. Ne smijemo zanemariti ni Pavličićevu knjigu eseja Sve što znam o krimiću, koja će nam poslužiti ponajprije u opisu istražitelja, odnosno klasifikaciji i psihologizaciji istog.Crime stories became an integral part of world literature in Romanticism thanks to American writer Edgar Allan Poe. Many authors followed his steps, and the best know among them, Arthur Conan Doyle and Agatha Christie, are still favourite among readers. After a few less known crime stories, Croatian literature finally established this genre thanks to Marija Jurić Zagorka and her Kneginja iz Petrinjske ulice. By linking elements from romance, adventure and crime novels, Zagorka quickly found her way into the hearts of Croatian readers. We aim to present criminalistic elements in the novel Kneginja iz Petrinjske ulice and the inception of Croatian crime novel in the context of European crime fiction. In determining the time overview of the genre in Croatian literature, we will use an article by Antonio Juričić, Počeci hrvatskoga kriminalističkoga romana. Describing this novel, we will encounter crime novels by other literary giants, both foreign and Croatian ones. So we will look back on the literary opus of Agatha Christie, Arthur Conan Doyle, Goran Tribuson and Pavao Pavličić. Representation of the narrative structure of the novel will be based on the analysis by Stanko Lasić, which is shown in detail in his Poetika kriminalističkog romana. We must not forget about Pavličić\u27s book of essays Sve što znam o krimiću either, which will be used primarily for the description of the investigator, i.e. his classification and psychologization

Horvatsko-slavonska slovnica za početnike by Lavoslav Firholcer

Lavoslav Firholcer u Varaždinu je 1847. godine objavio Horvatsko-slavonsku slovnicu za početnike koja je podijeljena na četiri velike cjeline: pravočitanje (ortoepija), pravopis (ortografija), rěčoizpitivanje (morfologija), rěčoslaganje (sintaksa) i glasoudaranje (prozodija), a sve su cjeline oblikovane na principu pitanja i odgovora. Jezično je gradivo obrazloženo na 107 stranica, nakon čega dolazi 21 stranica tekstova za vježbu čitanja, popis rukopisnih i tiskanih ćiriličnih te latiničnih slova, a na posljednjim je četirima stranicama primjer teksta na srpskome jeziku koji je prvo zapisan ćirilicom, a potom latinicom. U radu se analizira sadržaj Firholcerove slovnice i uspoređuje s koncepcijom zagrebačke filološke škole i dvjema dotada objavljenim slovnicama koje su na Firholcera imale značajan utjecaj – Osnove slovnice slavjenske narěčja ilirskoga Vjekoslava Babukića iz 1836. te posebno Temelja ilirskoga i latinskoga jezika za početnike Antuna Mažuranića iz 1839. godine.Lavoslav Firholcer published Horvatsko-slavonska slovnica za početnike (grammar for beginners) in Varaždin in 1847. The grammar is divided into four big parts: pravočitanje (orthoepy), pravopis (orthography), rěčoizpitivanje (morphology), rěčoslaganje (syntaxes) and glasoudaranje (prosody), and all parts are in the question-and-answer form. This grammar of the Croatian language contains 107 pages of description of the Croatian language, 21 pages of practise reading skills, a list of handwritten and typewritten Cyrillic and Latinic letters, while the last four pages contain texts in Serbian written in the Cyrillic script and in the Latinic script. This paper analyses contents of grammar and compares them with the linguistic concepts of the Zagreb School of Philology and two grammars which had influenced on Lavoslav Firholcer’s grammar – Osnova slovnice slavjenske narěčja ilirskoga from 1836 by Vjekoslav Babukić and especially Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za početnike from 1839 by Antun Mažuranić

Anthroponymy in Register of Baptisms of the Parish of Lovran (1820-1860)

O matičnim je knjigama, kao izvorima za povijesna, sociološka, onomastička, povijesnojezična, pa i medicinska istraživanja, do sada već podosta napisano, a sve intenzivnijim radom na digitalizaciji građe hrvatskih arhiva one postaju dostupnije javnosti. Jedan je od kvalitetnih izvora za antroponomastička i ina istraživanja mrežna stranica Family Search (https://www.familysearch.org). Riječ je o bazi digitaliziranih i javno dostupnih matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih iz cijeloga svijeta koju je objavilo Genealoško društvo Utah. Za potrebe smo ovoga rada analizirali imena i prezimena krštenika upisanih u matičnu knjigu krštenih župe Lovran od 2. siječnja 1820. do 1. siječnja 1860. i time nastavili popunjavati antroponimijski mozaik Lovranštine koji su dijelom analizirali i komentirali drugi istraživači na temelju različitih izvora.Registers of baptisms are source for historical, sociological, onomastic, historical linguistic, even a medical researches, and by constant work on digitalisation of Croatian archival materials, they are easily accessible. One of those quality sources for anthroponomastic researches is a website Family Search (https://www.familysearch.org). It is a base of easily accessible registers of baptisms, marriages and deaths which is founded by Genealogical Society of Utah. This paper analyses first names and family names in the register of baptisms of the parish of Lovran from January 2, 1820 to January 1, 1860. This paper tries to continue researching anthroponyms of Lovran area which has already been partly analysed from other sources