ŠTOKAVSKI OTOCI U SRCU GORSKOGA KOTARA

Knjiga Mirjane Crnić Novosel Štokavski ikavski govori u Gorskome kotaru objavljena je 2019. u nakladi Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Nastala je na temelju njene doktorske disertaci je obranjene 2015. godine. Kao što i sama autorica uvodno apostrofira, u tome četverogodišnjemu periodu istraživanje je nastavljeno, građa proširena, a spoznaje i zaključci razvedeni do najsitnijih detalja. Knjiga je koncipirana u 8 velikih cjelina, od čega se prve tri odnose na uvodna poglavlja, teorijske, metodološke i kontekstualne prirode, posljednje tri cjelin e o d n o s e s e n a z a k l j u č n a promišljanja, uključujući vrlo informativan popis literature, dok su središnja dva poglavlja, ujedno i najobimnija, posvećena fonološkoj i morfološkoj analizi odabranih govora. A ti su odabrani govori mjesni govori Mrkoplja, Sungera i Liča

The local speech of Blaževci in the light of its classification into the western subdialect of the Kajkavian Gorski kotar dialect

Selo Blaževci smješteno je na razmeđi dvaju poddijalekata kajkavskoga goranskog dijalekta. Iako je u dosadašnjim radovima hrvatskih dijalektologa svrstavan u zapadni poddijalekt, ovaj mjesni govor još nije bio predmetom usmjerenoga istraživanja. Na principima strukturalne dijalektologije mjesni je govor Blaževaca stoga u novije vrijeme terenski istražen na dvjema razinama: fonološkoj te, manjim dijelom, morfološkoj. Na temelju prikupljenih podataka u radu se analiziraju vokalizam, konsonantizam i prozodija (inventar, distribucija i podrijetlo jedinica) te imenička deklinacija. Cilj je ovoga rada utvrditi pripadnost mjesnog govora Blaževaca hijerarhijski višemu sustavu, poštivajući načela dijalektološke klasifikacije. Zbog toga je u analizi građe naglasak stavljen na vokalizam i prozodiju. Najmarkantnija prozodijska osobina koja ovaj govor veže uz zapadne goranske govore jest progresivni pomak cirkumfleksa, karakteristika koja uglavnom izostaje u istočnome poddijalektu, a zabilježene su i druge fonološke i morfološke značajke zajedničke sa zapadnogoranskim kajkavskim govorima.The local speech of Blaževci is geographically located at the boundary of two subdialects of the Kajkavian Gorski kotar dialect. Although Croatian dialectologists previously classified it as belonging to the western subdialect, this local speech has not been a subject of targeted research. Using the principles of structural dialectology, field research on the local speech of Blaževci has recently been conducted on the phonological and, to a lesser extent, morphological level. Based on the collected data, the work analyzes vocalism, consonantism and prosody (inventory, distribution, and origin of units) and noun declension. The aim of this paper is to determine the affiliation of the local speech of Blaževci to a higher hierarchical level, while respecting the principles and criteria of dialectological classification. Therefore, in the analysis of the material the emphasis is put on vocalism and prosody. The most prominent prosodic feature linking this speech to western speeches of Gorski kotar is the progressive shift of the Slavic old circumflex, the isogloss that is largely absent in the eastern subdialect. Other phonological and morphological features shared with western Kajkavian speeches of Gorski kotar were recorded: subsequent lengthening of initially short vowels, multiple vowel alternations (o → a, u → i), noun declension reflecting the initial palatal variants of the major changes in nouns of masculine, feminine, or neuter genders. However, some of the features that associate this speech with eastern Kajkavian speeches of Gorski kotar were confirmed, such as monophthong vocalism, the absence of -m > -n change in the final position, the fluctuation in the reflex of old acute beyond the last syllable etc. All the above points refer to the marginal position of the local speech of Blaževci and to the conclusion that this local speech comprises characteristics of both eastern and western subdialects of Kajkavian dialect of Gorski kotar. However, given that the accentual features, as the most important classification criterion, are closer to western speeches, based on the analysis that was carried out, this local speech is placed in the western subdialect of Kajkavian Gorski kotar dialect

Phonological features of Vrbanci village local dialect: a contribution to the study of Draganić Kajkavian dialect

U radu se na temelju građe prikupljene vlastitim terenskim istraživanjima opisuje fonološka razina mjesnoga govora Vrbanaca. Selo Vrbanci dio su Općine Draganić smještene u neposrednoj blizini grada Karlovca. U dosadašnjim dijalektološkim radovima draganićki govori nisu opsežnije opisivani, premda se nalaze na samom razmeđu dvaju dijalekata kajkavskoga narječja: plješivičko-ozaljskoga i vukomeričko-pokupskoga (te dviju Ivšićevih grupa, prve i treće). Analizom dijalektnoga materijala utvrđeno je da se fonologija ovoga idioma unekoliko razlikuje od susjednih govora ozaljskoga tipa, no i da postoji niz fonoloških značajki koje ga uz te govore vežu: monoftonški vokalizam, prisutnost frikativa ś i ź te afrikata č i ć u konsonantskome inventaru, očuvanje poluglasa u slogu s kratkim akcentom i dr. S druge strane, jat i u dugim i u kratkim slogovima daje zatvoreno /ẹ (za razliku od obližnjih zapadnijih govora s ikavsko-ekavskom zamjenom jata), a distribucija neoakuta bliska je distribuciji u govorima prodindolskoga tipa, pri čemu neoakut dolazi i na starome i na novome mjestu. Posebno su u ovome govoru zamjetne fonemske zamjene (o → u, o → ẹ, ẹ → i; o → a rijetko), čime se on uvelike identificira s ostalim govorima na najistočnijemu kraku plješivičkoprigorske kajkavštine. S obzirom na navedene sumarne značajke, u radu se mjesni govor Vrbanaca preciznije pozicionira na karti jugozapadnoga dijela kajkavskoga narječja, na liniji Ozalj – Tuškani – Domagović.The paper describes the phonological level of Vrbanci village local dialect on the basis of material collected through author’s own field research. The village of Vrbanci is part of the Municipality of Draganić located near the town of Karlovac. In previous dialect research, Draganić dialects have not been described in more detail, although they are at the very crossroads of two Kajkavian dialects: plješivičko-ozaljski and vukomeričko-pokupski dialect (and two of Ivšić\u27s groups, the first and the third). The analysis of dialectological material showed that the phonology of this dialect differs somewhat from the neighboring dialects of the Ozalj type, but also that there are a number of phonological features that they share: monophthonic vocalism, fricatives ś and ź, afrikates č and ć, preserving the semivowel in a syllable with a short accent etc. On the other hand, jat in both long and short syllables gives a closed /ẹ (unlike with the nearby western dialects with the Ikavian-Ekavian replacement of jat), and the distribution of neoacute is the same as in prodindoltype speeches, with neoacute occurring in both old and new places. Phoneme substitutions (o → u, o → ẹ, ẹ → i; o → a rarely) are especially noticeable in this speech, which largely identifies it with other speeches on the easternmost branch of the Plješivica-Prigorje Kajkavian dialect. Considering the stated common features, this paper positions Vrbanci local dialect more precisely on the map of the southwestern part of the Kajkavian dialect, on the Ozalj – Tuškani – Domagović line

Ikavian-Ekavian reflex of jat in the Štokavian local varieties of the East Karlovačko Pokuplje area

Ikavsko-ekavska zamjena jata karakteristična je za čakavske govore kvarnerskih otoka, zadarskih otoka, za neke priobalne dijelove sjevernoga primorja (Novi Vinodolski, Senj, Grobnik), unutrašnjosti istarskog poluotoka, Gorskoga kotara i Like, za pokupsko, prikupsko i žumberačko područje te među govornicima stare dijaspore (Lukežić 1990). Govori pokupskoga i prikupskoga područja u kojima je dosada identificiran ikavsko-ekavski refleks jata određeni su također pripadnošću čakavskome narječju. U ovome radu analizirat će se ikavsko-ekavski refleks jata u govorima Banskog Kovačevca, Banskih Moravaca, Banske Selnice, Kablara te Slunjske Selnice. Ovi su punktovi smješteni na desnoj obali Kupe, 20-ak km istočno od Karlovca. Njihovo današnje stanovništvo naseljeno je nakon osmanlijskih pustošenja s područja zapadne Bosne i Pounja, a povjesničar Radoslav Lopašić naziva ih Vlasima (Oko Kupe i Korane, 1895). Provedena terenska ispitivanja u svima su govorima potvrdila one jezične osobine koje su u relevantnoj literaturi dosada klasificirane uglavnom kao značajke štokavskoga narječja (zamjenica štȍ za neživo, četveroakcenatski sustav, promjena -l na kraju riječi ili sloga u o ili a, novo jotovanje, umetak -ov/-ev u množini većine jednosložnih imenica muškoga roda, čuvanje aorista i dr.). Uz poneke iznimke, refleks jata u analiziranim govorima većinom slijedi pravilo Jakubinskoga i Meyera, stoga ovi rezultati istraživanja nameću potrebu revidiranja dosadašnjih spoznaja o prostiranju izoglose ikavsko- -ekavske zamjene jata.The Ikavian-Ekavian reflex of jat is a recognizable feature of the Middle Čakavian dialect of the Čakavian dialect group. The dialects of the Pokupsko and Prikupsko areas, in which the Ikavian-Ekavian jat reflex has been identified through existing dialect research, also belong to the Čakavian dialect group. This paper discusses the reflex of jat in the local varieties of Banska Selnica, Slunjska Selnica, Banski Moravci, Banski Kovačevac, and Kablar. These investigation spots are located on the right bank of the Kupa river, some 20 kilometers east of the town of Karlovac. The present population of the above villages were settled there by people from the regions of Pounje and western Bosnia after those regions had been invaded by the Ottoman armies. These people were referred to as Vlachs by the nineteenth-century historian Radoslav Lopašić. Field research conducted on all the varieties confirm linguistic traits which have so far in the relevant literature mostly been classified as Štokavian dialect features. In addition, some other linguistic traits matching with other, non-Štokavian dialects of the Karlovačko Pokuplje region have been confirmed. With a few exceptions, the reflex of jat in the studied varieties mostly complies with Meyer- -Jakubinskij\u27s law, suggesting that this is a specific language situation, that is, that fundamentally Štokavian dialects were subjected to the influence of neighboring Kajkavian-Čakavian Ikavian-Ekavian dialects

U potrazi za izgubljenim svijetom

Đuro Blažeka. 2018. Rječnik preloške skupine govora međimurskog dijalekta. Zagreb: Učiteljski fakultet. 858 str

The local speech of Blaževci in the light of its classification into the western subdialect of the Kajkavian Gorski kotar dialect

Selo Blaževci smješteno je na razmeđi dvaju poddijalekata kajkavskoga goranskog dijalekta. Iako je u dosadašnjim radovima hrvatskih dijalektologa svrstavan u zapadni poddijalekt, ovaj mjesni govor još nije bio predmetom usmjerenoga istraživanja. Na principima strukturalne dijalektologije mjesni je govor Blaževaca stoga u novije vrijeme terenski istražen na dvjema razinama: fonološkoj te, manjim dijelom, morfološkoj. Na temelju prikupljenih podataka u radu se analiziraju vokalizam, konsonantizam i prozodija (inventar, distribucija i podrijetlo jedinica) te imenička deklinacija. Cilj je ovoga rada utvrditi pripadnost mjesnog govora Blaževaca hijerarhijski višemu sustavu, poštivajući načela dijalektološke klasifikacije. Zbog toga je u analizi građe naglasak stavljen na vokalizam i prozodiju. Najmarkantnija prozodijska osobina koja ovaj govor veže uz zapadne goranske govore jest progresivni pomak cirkumfleksa, karakteristika koja uglavnom izostaje u istočnome poddijalektu, a zabilježene su i druge fonološke i morfološke značajke zajedničke sa zapadnogoranskim kajkavskim govorima.The local speech of Blaževci is geographically located at the boundary of two subdialects of the Kajkavian Gorski kotar dialect. Although Croatian dialectologists previously classified it as belonging to the western subdialect, this local speech has not been a subject of targeted research. Using the principles of structural dialectology, field research on the local speech of Blaževci has recently been conducted on the phonological and, to a lesser extent, morphological level. Based on the collected data, the work analyzes vocalism, consonantism and prosody (inventory, distribution, and origin of units) and noun declension. The aim of this paper is to determine the affiliation of the local speech of Blaževci to a higher hierarchical level, while respecting the principles and criteria of dialectological classification. Therefore, in the analysis of the material the emphasis is put on vocalism and prosody. The most prominent prosodic feature linking this speech to western speeches of Gorski kotar is the progressive shift of the Slavic old circumflex, the isogloss that is largely absent in the eastern subdialect. Other phonological and morphological features shared with western Kajkavian speeches of Gorski kotar were recorded: subsequent lengthening of initially short vowels, multiple vowel alternations (o → a, u → i), noun declension reflecting the initial palatal variants of the major changes in nouns of masculine, feminine, or neuter genders. However, some of the features that associate this speech with eastern Kajkavian speeches of Gorski kotar were confirmed, such as monophthong vocalism, the absence of -m > -n change in the final position, the fluctuation in the reflex of old acute beyond the last syllable etc. All the above points refer to the marginal position of the local speech of Blaževci and to the conclusion that this local speech comprises characteristics of both eastern and western subdialects of Kajkavian dialect of Gorski kotar. However, given that the accentual features, as the most important classification criterion, are closer to western speeches, based on the analysis that was carried out, this local speech is placed in the western subdialect of Kajkavian Gorski kotar dialect

Dislocated dialects of Gorski Kotar: dialects of Vukmanić and Knez Gorica

U radu se na temelju vlastitoga terenskoga istraživanja prikazuje fonološka (i dijelom morfološka) analiza mjesnih govora Vukmanića i Knez Gorice. Sela Vukmanić i Knez Gorica smještena su 14 kilometara jugoistočno od Karlovca, a prema navodima iz povijesnih izvora njihovo je stanovništvo na prostor sjevernoga Korduna doseljeno početkom 18. stoljeća iz gorskokotarskih predjela. Dosadašnji istraživači spomenute su idiome dijelili različito: prve je podatke o njima dao Stjepko Težak (1957) istaknuvši da se na čakavsko-kajkavsko-štokavskome terenu karlovačkoga kraja radi o punktovima s najviše čakavskih osobina. Čakavskome ikavsko-ekavskome dijalektu pripojila ih je i Iva Lukežić (1990), a na Karti kajkavskoga narječja Mije Lončarića (1996) osjenčani su bojama kajkavskoga goranskoga dijalekta. S obzirom na navedena divergentna određenja, a radi njihove što preciznije klasifikacije, istraženi su vokalizam, konsonantizam i prozodija mjesnih govora Vukmanića i Knez Gorice, dok se na planu morfologije donose ona obilježja koja su specifična i koja determiniraju goransko podrijetlo navedenih govora s jedne strane, te arealna obilježja s druge strane, zajednička svim tipovima govora na karlovačkome dijalektološki heterogenome prostoru. Istraživanje je pokazalo da su goranski doseljenici u Vukmaniću i Knez Gorici do danas zadržali brojna obilježja govorâ Gorskoga kotara, a gorskokotarska čakavsko-kajkavska interferencija ogleda se i u analiziranim mjesnim govorima, što potvrđuju neka obilježja: o-odraz stražnjeg nazala, sporadična zamjena * > o, zamjena -m > -n u gramatičkim morfemima promjenjivih riječi te leksičkim morfemima nepromjenjivih riječi i dr. Kao i u drugim govorima karlovačkoga kraja, zabilježen je ikavsko-ekavski refleks jata kao supstratni element, osnovno obilježje svih govora karlovačkoga četveroriječja, no ovo je istraživanje potvrdilo i da na sinkronijskoj razini ekavizmi daleko više nadmašuju ikavizme, kao i da je prijeporno govoriti o ovim govorima kao govorima sa zamjenom jata prema pravilu Meyera i Jakubinskog.The paper gives a phonological (and partly morphological) analysis of the dialects of Vukmanić and Knez Gorica on the basis of the author’s own field research. The villages of Vukmanić and Knez Gorica are located 14 km southeast of Karlovac, and according to historical sources, their population moved from the region of Gorski Kotar to the area of northern Kordun in the early 18th century. So far, researchers have categorised these dialects in a different way: the first information about them was given by Stjepko Težak (1957), who pointed out that the checkpoints with the most Chakavian features were on the Chakavian-Kajkavian-Shtokavian terrain of the Karlovac area. Iva Lukežić also categorized them under Chakavian-Ikavian-Ekavian dialect, and on the Kajkavian dialect map by Mijo Lončarić (1996), they were marked with the colors of the Kajkavian Gorski Kotar dialect. Considering these divergent determinations, and in order to classify them as accurately as possible, the vocalism, consonantism, and prosody of the dialects of Vukmanić and Knez Gorica were explored, while the morphology features that were included in the research refer to specific features, as well as those determining the Gorski Kotar origin of the mentioned dialects on the one hand, and areal features on the other hand, common to all types of dialects in the Karlovac dialectologically heterogeneous area. The research has shown that the settlers of Gorski Kotar in Vukmanić and Knez Gorica have retained many features of Gorski Kotar dialects to this day, and the Gorski Kotar-Chakavian-Kajkavian interference is also reflected in the analyzed dialects, which is confirmed by some features: o-reflection of the *ǫ, sporadic replacement > o, the substitution of -m > -n in grammatical morphemes, etc. As in other dialects of the Karlovac region, the Ikavian-Ekavian reflex of jat was confirmed as a substrate element. For all those reasons dialects of Vukmanić and Knez Gorica should be concidered as (dislocated) dialects of Gorski kotar

Phonological characteristics of local speech of Brežani near Karlovac

U radu se opisuju glavne fonološke značajke mjesnoga govora Brežana. Brežani su naselje smješteno 15 km jugoistočno od Karlovca, uz desnu obalu rijeke Kupe. Dosadašnjim istraživanjima dijalektološki heterogenoga teritorija karlovačke okolice punkt Brežani nije bio usmjereno ispitivan. Prema karti kajkavskoga narječja Mije Lončarića taj se punkt nalazi na južnome rubu vukomeričko-pokupskoga dijalekta kojeg determinira naglasni tip pȍsẹkel – poskli (zapadni dio Ivšićeve revolucionarne turopoljsko-posavske skupine) te izjednačen refleks stražnjega nazala i samoglasnoga > u. U većini ostalih radova upravo je područje oko Brežana dijalektološki bilo određivano kao kajkavsko-čakavsko razmeđe. Analizom glavnih značajki vokalizma, konsonantizma i prozodije brežanskoga govora donijet će se zaključci prema kojima će se moći suditi o njegovom dijalektološkome statusu te koji će pridonijeti boljem razumijevanju preplitanja govornih tipova različitih narječnih osnova na širemu istočnokarlovačkom teritoriju.The paper discusses the main phonological characteristics of local speech of Brežani based on the fieldwork. Brežani is a village located 15 km south-east from Karlovac, near the south bank of the Kupa river. So far, in the research of this dialectologically complicated area around Karlovac, vernacular Brežani has not been the focus of investigations. According to the Lončarić’s Kajkavian map, this vernacular belongs to the vukomeričkopokupski dialect, which is determined by the accent type pȍsẹkel – poskli (the western part of Ivšić’s turopoljsko-posavska group) and the same reflexes of *ǫ = * > u. In this paper, the author provides the vowel, consonant and prosodic inventory of Brežani speech, she describes features of distribution in these inventories and she shows the origin of their components. It has been shown that the local speech of Brežani has a few typical Kajkavian phonological characteristics and also some characteristics typical of other Croatian dialect groups