Slika parobroda Adria pronađena u Dubrovniku i neka usputna opažanja

Slika je pronađena u privatnom vlasništvu u Dubrovniku u stanju znatne oštećenosti. Izrađena je u tehnici gvaša na papiru. Vlasnik nije znao ništa o portretiranom brodu, podrijetlu slike, ni autoru. Jedina identifikacijska oznaka je natpis Adria na pramcu. Člankom se prezentira zatečeno stanje slike i promjene napravljene konzervatorsko-restauratorskim zahvatom te istraživanja u svrhu spoznavanja koji je brod prikazan i tko je autor slike. Za fizičko očuvanje i prezentaciju slike trebalo je sliku kvalitetno konzervirati i restaurirati, te je uokviriti na konzervatorski i estetski prihvatljiv način. Konzervatorsko-restauratorski zahvat ne donosi nikakvu novost u smislu tehnološke inovacije, ali je znanstvenim pristupom i visokom razinom izvedbe rezultirao iznova vjerodostojnim i atraktivnim djelom. Pretraživanjem brodarskih, brodogradilišnih i osiguravateljskih baza podataka i usporedbama osobina parobroda, a nadasve usporedbom s razglednicama i fotografijama utvrđeno je o kojemu se brodu radi. Prikazani brod je jedan od trinaest parobroda koje se može povezati s nazivom Adria. Istraživanjem slika srodnoga slikarskog rukopisa u potrazi za autorom, na Trsatu je pronađena slika identičnoga slikarskog rukopisa, identičnih materijala i ugođaja… potpisana imenom Vincenza Luzza i datirana 1893. godinom. Još nekoliko potvrda istom autoru našlo se na temelju komparacije načina slikanja. Tako su ranije nepoznatoj slici kontekstualizirani značaj i značenje: koji je to brod, kakve su mu bile osobine, kakva je bila povijest i sudbina broda, tko je slikar, kakva je bila i kakva je danas reputacija toga slikara. U literaturi se navodi kako je slikarske rukopise unutar obitelji Luzzo teško razlikovati, ipak, ovim istraživanjem su uočene neke osobine slikarskog rukopisa kojima se razlikuju Giovanni-otac, Giovanni-unuk, Vincenzo i Antonio. Na temelju tih opservacija, ovim člankom se uz sliku parobroda Adria još neke slike usputno atribuira ili deatribuira ili se dodatno precizira ranije objavljeno

Slika parobroda Adria pronađena u Dubrovniku i neka usputna opažanja

Slika je pronađena u privatnom vlasništvu u Dubrovniku u stanju znatne oštećenosti. Izrađena je u tehnici gvaša na papiru. Vlasnik nije znao ništa o portretiranom brodu, podrijetlu slike, ni autoru. Jedina identifikacijska oznaka je natpis Adria na pramcu. Člankom se prezentira zatečeno stanje slike i promjene napravljene konzervatorsko-restauratorskim zahvatom te istraživanja u svrhu spoznavanja koji je brod prikazan i tko je autor slike. Za fizičko očuvanje i prezentaciju slike trebalo je sliku kvalitetno konzervirati i restaurirati, te je uokviriti na konzervatorski i estetski prihvatljiv način. Konzervatorsko-restauratorski zahvat ne donosi nikakvu novost u smislu tehnološke inovacije, ali je znanstvenim pristupom i visokom razinom izvedbe rezultirao iznova vjerodostojnim i atraktivnim djelom. Pretraživanjem brodarskih, brodogradilišnih i osiguravateljskih baza podataka i usporedbama osobina parobroda, a nadasve usporedbom s razglednicama i fotografijama utvrđeno je o kojemu se brodu radi. Prikazani brod je jedan od trinaest parobroda koje se može povezati s nazivom Adria. Istraživanjem slika srodnoga slikarskog rukopisa u potrazi za autorom, na Trsatu je pronađena slika identičnoga slikarskog rukopisa, identičnih materijala i ugođaja… potpisana imenom Vincenza Luzza i datirana 1893. godinom. Još nekoliko potvrda istom autoru našlo se na temelju komparacije načina slikanja. Tako su ranije nepoznatoj slici kontekstualizirani značaj i značenje: koji je to brod, kakve su mu bile osobine, kakva je bila povijest i sudbina broda, tko je slikar, kakva je bila i kakva je danas reputacija toga slikara. U literaturi se navodi kako je slikarske rukopise unutar obitelji Luzzo teško razlikovati, ipak, ovim istraživanjem su uočene neke osobine slikarskog rukopisa kojima se razlikuju Giovanni-otac, Giovanni-unuk, Vincenzo i Antonio. Na temelju tih opservacija, ovim člankom se uz sliku parobroda Adria još neke slike usputno atribuira ili deatribuira ili se dodatno precizira ranije objavljeno

On Preservation and Restoration Works and the New Insights Concerning the Triptych from the Sacristy of Zagreb Cathedral

U okviru ograničenoga konzeruatorsko-rrestauratorskog zahvata analiziran je triptih kao i svi poznati povijesni i povijesnoumjetnički izvori i literatura o njemu. Ovim se analizama pokazalo da je središnja kasnogotička slika, koja se datira 1495., okružena dvjema neogotičkim slikama nastalima 1880.-1883. Te dvije slike do sada su se datirale u 15. stoljeće. Na poleđinu tih dviju neogotičkih slika transferirane su 1880.—1883. dvije barokne slike iz 17. stoljeća. Komparativnom analizom postojećih zakita i retuša na svim slikama, te analizom pisanih izvora i literature datirana su sva restauriranja na slikama.A partial restoration of the triptych was carried out in the Croatian Restoration Institute in the course of preparations for its exhibiting in the Vatican and in Ljubljana. On that occasion the triptych was analyzed from a restoration point of view. All known art historical sources and literature on the triptych or any of its parts were also analyzed. The analysis has shown that the central Late Gothic painting dated to 1495 is surrounded by two Neo-Gothic panels made in 1880—1883. These two panels had been previously dated to the 15 century. Two Baroque (17 century) paintings were transferred to the back of the Neo-Gothic ones in 1880-1883. It is known that the carved wooden wing altarpiece, the triptych\u27s frame, was designed by Hermann Bollé in 1880-1883. Through a comparative analysis of the existing putty patching and retouching, and with the help of written sources, it was possible to date all previous restoration works, The central Late Gothic panel was repaired three times: in 1673 on commission of the cantor I. Mišić; in 1880—1883 when a thorough restoration was undertaken including a transfer of pigment from the wood panel to a canvass accomplished by the Viennese restorer K. Schllein, commissioned by Bollé; and in 1947 when the painting was restored by Z. Wyrubal in preparation for an exhibition in the Strossmayer Gallery of Old Masters in Zagreb. The Baroque paintings on the outer side of the wings were restored twice — in 1880—1883 and in 1947, whereas the Neo-Gothic painting on the inside of the wings were restored in 1947

Distinctivity of adhesives and their use in restoration

Distinktibilnost je preduvjet reverzibilnosti. Ako nije moguće razlikovati ljepilo kojega se želi ukloniti od onog materijala kojega se ne želi oštetiti - ne može se smatrati da će predstojeći konzervatorsko-restauratorski zahvat biti moguće provesti u skladu s načelom održivosti. Distinktibilnost ljepila bi prvenstveno trebala biti kemijska ili fizikalna jer bi vizualna distinktibilnost često bila nagrđujuća za ukupan izgled umjetničkog djela. U diplomskom radu se donosi nekoliko citata iz starije literature o papiru i ljepilima u papiru i za papir koje su pisali hrvatski autori ili koji su objavljeni na hrvatskom jeziku. Nisu svi navodi u toj literaturi u skladu sa suvremenom etikom konzervatorsko-restauratorskog rada, ali bitno je znati i ono što se pokazalo neodgovarajućim kako ne bismo ponavljali greške prethodnika, ali i kako bismo bili upoznati što sve možemo očekivati na predmetima koje dobijemo na konzervatorsko-restauratorski zahvat. Slijedi pregled suvremenih ljepila bilo onih prvenstveno adhezivnih bilo onih prvenstveno kohezivnih. Suvremena ljepila omogućuju veću fleksibilnost, između ostalog, i u planiranju reverzibilnosti, tj kemijske distiktibilnosti na temelju različitosti u topljivosti. Koristiti ljepila koja će u budućnosti biti moguće ukloniti otapanjem bez i najmanje ugroze za izvorne materijale predmeta predstavlja jedan od osnovnih imperativa struke. U drugoj polovici diplomskog rada predstavljen je rad na konzerviranju i restauriranju, kulturološkoj studiji, te atribuciji gvaša na papiru koji prikazuje parobrod Adria u oluji.Distinctivity is a prerequisite for reversibility. If it is not possible to distinguish the glue that is to be removed from the material that is not to be damaged - it can not be considered that the upcoming conservation and restoration procedure can be carried out in accordance with the principle of sustainability. Distinctivity of adhesives should primarily be chemical or physical, as visual distinkability would often be invigorating for the overall appearance of the work of art. A graduate thesis brings several quotations from the older literature on paper written by Croatian authors or literature published in Croatian language. Not all of citations are in accordance with the contemporary ethics of conservation and restoration work, but it isimportant to know what has turned out to be inadequate so that we do not repeat the mistakes of the predecessors but also to know what we can expect to meet on objects. There is a review of contemporary adhesives of those primarily adhesive or primarily cohesive ones. Contemporary adhesives provide greater flexibility, among other things in the design of reversibility, ie chemical distibution based on dissimilarity in solubility. Using glue that can be removed in the future by dissolving without the slightest threat to the original material of the subject is one of the basic imperatives of the profession. In the second half of the diploma work it is presented the work on conservation and restoration of the gouache on the paper depicting steamship Adria in the storm together with the cultural study and the attribution of the painting

Distinctivity of adhesives and their use in restoration

Distinktibilnost je preduvjet reverzibilnosti. Ako nije moguće razlikovati ljepilo kojega se želi ukloniti od onog materijala kojega se ne želi oštetiti - ne može se smatrati da će predstojeći konzervatorsko-restauratorski zahvat biti moguće provesti u skladu s načelom održivosti. Distinktibilnost ljepila bi prvenstveno trebala biti kemijska ili fizikalna jer bi vizualna distinktibilnost često bila nagrđujuća za ukupan izgled umjetničkog djela. U diplomskom radu se donosi nekoliko citata iz starije literature o papiru i ljepilima u papiru i za papir koje su pisali hrvatski autori ili koji su objavljeni na hrvatskom jeziku. Nisu svi navodi u toj literaturi u skladu sa suvremenom etikom konzervatorsko-restauratorskog rada, ali bitno je znati i ono što se pokazalo neodgovarajućim kako ne bismo ponavljali greške prethodnika, ali i kako bismo bili upoznati što sve možemo očekivati na predmetima koje dobijemo na konzervatorsko-restauratorski zahvat. Slijedi pregled suvremenih ljepila bilo onih prvenstveno adhezivnih bilo onih prvenstveno kohezivnih. Suvremena ljepila omogućuju veću fleksibilnost, između ostalog, i u planiranju reverzibilnosti, tj kemijske distiktibilnosti na temelju različitosti u topljivosti. Koristiti ljepila koja će u budućnosti biti moguće ukloniti otapanjem bez i najmanje ugroze za izvorne materijale predmeta predstavlja jedan od osnovnih imperativa struke. U drugoj polovici diplomskog rada predstavljen je rad na konzerviranju i restauriranju, kulturološkoj studiji, te atribuciji gvaša na papiru koji prikazuje parobrod Adria u oluji.Distinctivity is a prerequisite for reversibility. If it is not possible to distinguish the glue that is to be removed from the material that is not to be damaged - it can not be considered that the upcoming conservation and restoration procedure can be carried out in accordance with the principle of sustainability. Distinctivity of adhesives should primarily be chemical or physical, as visual distinkability would often be invigorating for the overall appearance of the work of art. A graduate thesis brings several quotations from the older literature on paper written by Croatian authors or literature published in Croatian language. Not all of citations are in accordance with the contemporary ethics of conservation and restoration work, but it isimportant to know what has turned out to be inadequate so that we do not repeat the mistakes of the predecessors but also to know what we can expect to meet on objects. There is a review of contemporary adhesives of those primarily adhesive or primarily cohesive ones. Contemporary adhesives provide greater flexibility, among other things in the design of reversibility, ie chemical distibution based on dissimilarity in solubility. Using glue that can be removed in the future by dissolving without the slightest threat to the original material of the subject is one of the basic imperatives of the profession. In the second half of the diploma work it is presented the work on conservation and restoration of the gouache on the paper depicting steamship Adria in the storm together with the cultural study and the attribution of the painting