Implementing Social Stories in a Child with Social Communication Disorder

Poremećaj socijalne komunikacije (PSK) prvenstveno je karakteriziran teškoćama s pragmatikom ili socijalnom uporabom jezika i komunikacije, a odnosi se na onu djecu i odrasle koji pokazuju teškoće u prepoznavanju socijalnih znakova i uključivanju u svakodnevne konverzacijske situacije. Kako bi se smanjila nepoželjna ponašanja koja se često javljaju te kako bi se povećao broj socijalno prihvatljivih ponašanja, koriste se različite intervencije. Jedna od najučinkovitijih intervencija jest interevencija socijalnim pričama. Socijalne priče (Gray i Garand, 1993) su kratke priče pisane i prilagođene osobama koje pokazuju teškoće u socijalnoj uporabi jezika, a njihov je cilj poboljšanje socijalnih vještina kroz podučavanje primjerenih oblika ponašanja u socijalnim situacijama. Sastavljene su od jednostavnih rečenica, a nastaju ovisno o osobi i situaciji na koju se želi utjecati. Istraživački dio diplomskog rada odnosi se na rad s djevojčicom s poremećajem socijalne komunikacije te na provjeru učinkovitosti intervencije socijalnim pričama u svrhu smanjenja nepoželjnih ponašanja kod djevojčice te povećanja poželjnih ponašanja. Intervencija je provedena u 9 susreta s djevojčicom. U prvom susretu se promatralo ponašanje djevojčice na temelju kojeg su napisane dvije socijalne priče, zatim su se u 7 susreta čitale socijalne priče, a ponašanja djevojčice mjerila su se pomoću evaluacijskog obrasca. U zadnjem susretu promatralo se jesu li se ponašanja održala zato što se taj put nije čitala socijalna priča. Može se zaključiti da je intervencija socijalnim pričama bila uspješna budući da je došlo do smanjenja nepoželjnih ponašanja.Social communication disorder (SCD) is primarily characterized by difficulties in pragmatics or social use of language and communication, and it relates to children and adults that show difficulties in recognizing social signs and engaging in everyday conversational situations. There are various interventions that are used in order to reduce inappropriate behaviors that often appear, and their purpose is to raise number of socially acceptable behaviors in people diagnosed with SCD. One of the most affective interventions is the social stories intervention. Social stories (Gray and Garand, 1993.) are short stories written and adjusted to people showing difficulties in social use of language and their purpose is enhancing social skills through teaching acceptable forms of behavior in social situations. The research part of this thesis was to measure the effectiveness of a social stories intervention in reducing problem behaviors in a girl with SCD. Main goal of this intervention was to reduce inappropriate behaviors and to raise number of socially acceptable behaviors. Intervention was conducted in 9 sessions. An observation of child’s behavior was conducted in the first session and two social stories were made on basis of that observation. Those social stories were read in the next 7 sessions and child’s behaviors were measured by the evaluation scale. In the last session social stories were not read, so the session was used as an observation of child’s behavior in comparison to the first session. Analysis of the data concluded that both stories have been effective because the inappropriate behaviors were reduced

Length and Area Measures in the Kotor Commune Through Centuries

U ovom radu autorica prati razvoj mjernog sustava kotorske komune od XV. do XIX. stoljeća. Na temelju dosegnutih rezultata hrvatske metrologije, dosadašnjih autoričinih istraživanja, pisanih arhivskih i tiskanih izvora te trgovačkih priručnika, raščlanjuje se razvoj osnovnih mjera za dužinu i površinu u navedenom razdoblju, od najstarijih komunalnih mjera, mjera mletačkog sustava, austrijskih mjera do modernog metričkog sustava. Kotorska komuna i Boka kotorska su od 1420. godine dijelile političku sudbinu Dalmacije, te su postale dijelom mletačkog "Stato da Mar" na istočnoj obali Jadrana. Nakon propasti Mletačke Republike 1797. g. i kratkotrajne francuske vladavine 1805. – 1813. postala je dijelom Habsburške Monarhije. Metrološki sustavi, u temelju ekonomski, redovito su ovisni i vezani uz političku vlast pa su tako do uvođenja austrijskih mjera 1856. g. u uporabi mjere venecijanskog sustava, a još ranije kotorske komunalne mjere.In this paper, the author follows the development of the measuring system in the Kotor commune between the XVth and the XIXth centuries. On the basis of the results achieved in Croatian metrology, the author’s research conducted so far, written archival and printed sources, and tradesmen’s manuals, the paper analyses the development of basic length and area measures in the mentioned time period, ranging from the earliest communal measures, the Venetian measuring system and Austrian measures to the modern metric system. The Kotor commune and Boka Kotorska had since 1420 shared Dalmatia’s political fate, having become a part of the Venetian Stato da Mar on the eastern Adriatic coast. After the collapse of the Venetian Republic (1797) and the brief French rule (1805 – 1813), it became a part of the Habsburg Monarchy. Metrological systems, which are basically economic, depend on and are in connection with the political power; hence, before the introduction of Austrian measures in 1856, first the Kotor communal measures and later the Venetian measuring system had been used

Measures for Surface Area of Šibenik from the Fourteenth to the Nineteenth Century

U nizu članaka o starim mjerama autorica u ovome prilogu obrađuje šibenske mjere za površinu u razdoblju od 14. do 19. stoljeća. Analizirajući pisane i tiskane izvore, ponajprije fonda Šibenskog arhiva Državnog arhiva u Zadru, uvažavajući saznanja i dostignuća hrvatske povijesne metrologije, autorica donosi povijesni razvoj i vrijednosti šibenskih mjera za površinu, a koje se temelje na mjerama za dužinu. Ističe posebnosti tih mjera i probleme koji se javljaju u promatranom razdoblju. Valja istaknuti da se gonjaj u pisanim izvorima, prvenstveno, rabi kao mjera za površinu, ali i kao mjera za dužinu kojom se mjere površine zemljišta i to onda kada izmjeru vrše ovlašteni mjeritelji. Iako je površina šibenskog gonjaja poznata i gotovo nepromijenjena kroz istraživano razdoblje, problem se otvara i dijelom usložnjava spomenom gonjaja „ad mensuram croaticam“ ili „ad mensuram Luche“. Uspoređujući mjere sličnog naziva, „hrvatskog gonjaja“, na skradinskom i na zadarskom području, može se pretpostaviti da je površina toga gonjaja jednaka površini komunalnog šibenskog, odnosno zadarskog gonjaja, a naziv govori o političkom prostoru hrvatskoga bana i kralja na koji se u 15. stoljeću širi šibenski, odnosno zadarski distrikt i njihovo upravno područje. Zaključuje da se površina šibenskog gonjaja od 15. do 19. stoljeća nije mijenjala bez obzira na političke promjene koje su zahvaćale prostor šibenske komune i distrikta.In this article, the author discusses measures used for surface area in Šibenik in the period from the fourteenth to the nineteenth century. By analysing written and printed sources, in the first place those from the archival series The Archive of Šibenik of the State Archive of Zadar, and based on the previous efforts and results of Croatian historical metrology, the author presents historical development of Šibenik measures for surface area, which were based on contemporary measures for length, and calculates their equivalents, pointing to their peculiarities and problems evolving in the period under research. It should be stated that the term gonjaj in written sources is, primarily, used as a measure for surface area, but also as a measure for length used for measurement of surface and that particularly when measurement was made by authorised personnel. Even though the surface area of the gonjaj of Šibenik is known and was rather stable throughout the whole period under research, the problem opens and became more complex by mentions of gonjaj ad mesuram Croaticam or ad mensuram Luche. By comparison with measurements of similar name, Croatian gonjaj, in the areas of Skradin and Zadar, it may be argued that the surface area of this gonjaj equalled the surface area of the communal gonjaj of Šibenik and that of Zadar, and that the name points to the territory politically belonging to the Croatian Kingdom and ruled by the ban of Croatia, on which Šibenik and Zadar spread their influence in the fifteenth century and included them into their districts and jurisdictions. The author concludes that the surface area of the gonjaj of Šibenik did not changed in the period from the fifteenth to the nineteenth century, regardless of political changes otherwise affecting territories of Šibenik commune and its district