Expression of cyclin D1 in bone marrow of multiple myeloma patients before and after bortezomib treatment

Cilj: Imunohistokemijski procijeniti ekspresiju ciklina D1 na mijelomskim stanicama u koštanoj srži pacijenata s multiplim mijelomom (MM), liječenih bortezomibom te dobivene podatke usporediti s kliničko-patološkim parametrima i odgovorom na terapiju. Ispitanici i metode: Ekspresija ciklina D1 analizirana je ubioptičkim uzorcima koštane srži 24 pacijenta s MM-om prije i nakon provedene terapije bortezomibom. Za određivanje ekspresije ciklina D1 na mijelomskim stanicama korištena je dvostruka imunohistokemijska metoda koja omogućava istovremeno bojanje uzorka s dva protutijela (u ovom slučaju s CD138 za identifikaciju plazma stanica i ciklinom D1). Pozitivnom reakcijom smatralo se nuklearno obojenje naciklin D1, bilo kojeg intenziteta, u ≥ 10 % plazma stanica. Rezultati su potom korelirani s kliničko-patološkim podacima pacijenata ispitivane skupine. Rezultati: Nuklearna ekspresija ciklina D1 u plazma stanicama oboljelim od MM-a prije terapije nađena u je 9/24 pacijenta, a ukupno negativnih pacijenata bez ikakvog nuklearnog bojanja 13/24 ili s bojanjem na ciklin D1 u < 10 % stanica 2/24 bilo je 15/24. Nakon terapije bortezomibom 5/24 pacijenta bilo je pozitivno na ciklin D1, dok je ukupno 19/24 pacijenata bilo negativno, tj. bez ikakvog nuklearnog bojanja 17/24 ili je imalo < 10 % tumorskih stanica 2/24 pozitivno na ciklin D1. U ovoj studiji nije nađena statistički značajna razlika u ekspresiji ciklina D1 prije i nakon provedene terapije bortezomibom (p = 0,084) niti s nekim od kliničko-patoloških parametara. Zaključak: Rezultati i razina ekspresije ciklina D1 uvelike variraju unutar različitih ispitivanih skupina, a također ovise i o terapiji koju su pacijenti dobivali, stoga je za utvrđivanje značaja ciklina D1 na prognozu i korelaciju s kliničko- -patološkim karakteristikama potrebna veća i homogenija skupina pacijenata.Objective: To evaluate, immunohistochemically expression of cyclin D1 in myeloma cells in the bone marrow of multiple myeloma (MM) patients treated with bortezomib and compare obtained data with clinico-pathological parameters and response to therapy. Patients and methods: Twenty four patients with MM treated with bortezomib were included in this study. To determine the expression of cyclin D1 in the bone marrow prior to and after bortezomib treatment, we used double immunohistochemical method, which allows simultaneous staining of the sample with two antibodies (in this case with CD138 (plasma cell marker) and cyclin D1). A positive reaction was considered when ≥ 10% plasma cells showed cyclin D1 nuclear staining, at any intensity. The results were correlated with patient’s clinicopathological data. Results: The nuclear expression of cyclin D1 in the plasma cells of patients with MM before therapy was found in 9/24 cases and there was 15/24 negative patients, including patients without any nuclear staining 13/24 or with nuclear staining for cyclin D1 but in < 10% of plasma cells 2/24. After bortezomib tretament, 5/24 patients were positive for cyclin D1 while 19/24 patients were negative, including patients without any nuclear staining 17/24 or they had < 10% of cyclin D1 positive tumor cells 2/24. In this study there was no statistically significant difference in the expression of cyclin D1 before and after bortezomib treatment (p = 0.084) as well as any correlation with some of the clinical or pathological parameters. Conclusion: The results and the level of expression of cyclin D1 vary within different study groups and depend as well on the prior treatment patients received. Therefore to determine the prognostics significance of cyclin D1 expression and its correlation with clinico-pathological features a larger and more homogeneous group of patients is required

Temporal Bone Actinomycosis Accompanied by Actinomycotic Meningitis and Cervical Lymphadenitis – a Case Report

Aktinomikoza predstavlja rijetku kroničnu infekciju uzrokovanu anaerobnom, Gram pozitivnom bakterijom koja pripada rodu Actinomyces. U ovom smo radu prikazali slučaj aktinomikoze temporalne kosti i meningitisa uzrokovanog Aktinomicetama te limfadenitisa vrata kod imunokompetentne bolesnice s anamnezom kroničnog supurativnog otitisa nakon traumatske perforacije bubnjića starijeg datuma. Liječenje je uspješno provedeno kombiniranom kirurškom i dugotrajnom antimikrobnom terapijom. Ovim prikazom želimo skrenuti pozornost na meningitis kojeg uzrokuje Actinomyces spp. te kojeg je, iako je rijedak, potrebno uključiti u diferencijalnu dijagnozu kroničnog meningitisa, osobito kod pacijenata s kroničnom upalom srednjeg uha i paranazalnih sinusa. Jednako tako, želimo skrenuti pozornost i na ostale manifestacije ove rijetke bolesti.Actinomycosis represents rare chronic infection caused by anaerobic, Gram positive bacteria belonging to Actinomyces genus. Here we present a case of temporal bone actinomycosis accompanied by meningitis and cervical lymphadenitis in imunocompetent patient with case history of chronic suppurative otitis media as a tympanic membrane perforation sequelae. The patient was successfully treated with both surgical and prolonged antimicrobial therapy. This case, although rare, implies cosideration of Actinomyces spp. in diferential diagnosis of chronic meningitis, especially in patients with case history of chronic otitis media or chronic sinusitis

Postantimikrobna dijareja: prikaz bolesnika liječenih u Klinici za infektivne bolesti KBC Rijeka u razdoblju 2010.-2015.

Svrha rada: Svrha ove retrospektivne studije je prikaz pacijenata s postantimikrobnom dijarejom (PAD) uzrokovanom C. difficile u Klinici za infektivne bolesti Kliničkog bolničkog centra Rijeka (KBC) u periodu 2010.-2015. Cilj je bio dati uvid u sociodemografske značajke, laboratorijske parametre pacijenata te rizične čimbenike za razvoje bolesti. Željeli smo dobiti presjek najčešće kliničke prezentacije PAD-a te koje skupine pacijenata su najzahvaćenije i imaju rizik razvoja bolesti da bi se sukladno tome preporučile potrebne mjere prevencije. Ispitanici i postupci: Korišteni su podaci iz medicinske dokumentacije povijesti bolesti 24 pacijenta, liječenih u Klinici za infektivne bolesti KBC Rijeka koji su hospitalizirani u vremenskom periodu od 2010. godine do 2015. godine. Napravljena je statistika deskriptivnom analizom u programu Microsoft Excell 2016. Rezultati: Udio žena je bio 58 %, a muškaraca 42 %. Prosječna dob ispitanika bila je 73 godine (±16,5). Svi ispitanici su imali bar jedan rizični čimbenik za razvoj PAD-a. Prije nastupa simptoma PAD-a 79 % pacijenata je koristilo bar jedan antibiotik. U uzročnoj antibiotskoj terapiji se po prvi put spominju aminoglikozidi. Teži oblik bolesti je imalo 46 % pacijenata (11), fulminantni oblik je bio prisutan u jednog pacijenta, a svi ostali su imali blagi do umjereni oblik. Primijenjena terapija za postantimikrobnu dijareju je u 75 % pacijenata bio metronidazol, a u 25 % vankomicin. Recidiv je nastupio u 29 % pacijenata. Zaključak: Ova studija daje uvid o stanju PAD-a u KBC Rijeka. Ima svrhu edukacije o higijenskim mjerama da bi zaustavili širenje C. difficile te naglasili nužnost racionalnog propisivanja antibiotika kao glavnog precipitirajućeg faktora PAD-a.Aims of research: Purpose of this retrospective study is representation of patients with antibiotic-associated diarrhea (AAD) caused by C. difficile in The Clinic of Infectious Diseases Clinical Hospital Center (CHC) Rijeka from 2010.-2015. Our aim was to show laboratory parameters of patients and risk factors for developing disease. We wanted to make a review of the most often clinical presentations of AAD and to determine which group of patients was the most affected and had a risk of developing the disease. Patients and methods: We used the data from medical documentation of 24 patients, treated in the Clinic of Infectious Disease CHC Rijeka which were hospitalized in the period 2010.-2015. Statistic was made by descriptive analysis in the program Microsoft Excell 2016. Results: Share of women was 58 %. Average age of examinees was 73 years (±16,5). All patients had at least one risk factor for developing AAD. Before the onset of AAD symptoms 79 % patients used at least one antibiotic. Aminoglycosides are mentioned for the first time as a causative agents of AAD. Hard AAD was seen in 46 % (11) patients, while one had a fulminant form and all the rest had mild/moderate form. Metronidazole was applied as a therapy in 75 % patients and vancomycin in 25 %. Recurrent disease was found in 29 % patients. Conclusion: This study gives insight about AAD in CHC Rijeka. It points towards the education about sanitary measures necessary to stop the spreading of C. difficile and emphasizes the necessity of rational prescribing of antibiotics

Postantimikrobna dijareja: prikaz bolesnika liječenih u Klinici za infektivne bolesti KBC Rijeka u razdoblju 2010.-2015.

Svrha rada: Svrha ove retrospektivne studije je prikaz pacijenata s postantimikrobnom dijarejom (PAD) uzrokovanom C. difficile u Klinici za infektivne bolesti Kliničkog bolničkog centra Rijeka (KBC) u periodu 2010.-2015. Cilj je bio dati uvid u sociodemografske značajke, laboratorijske parametre pacijenata te rizične čimbenike za razvoje bolesti. Željeli smo dobiti presjek najčešće kliničke prezentacije PAD-a te koje skupine pacijenata su najzahvaćenije i imaju rizik razvoja bolesti da bi se sukladno tome preporučile potrebne mjere prevencije. Ispitanici i postupci: Korišteni su podaci iz medicinske dokumentacije povijesti bolesti 24 pacijenta, liječenih u Klinici za infektivne bolesti KBC Rijeka koji su hospitalizirani u vremenskom periodu od 2010. godine do 2015. godine. Napravljena je statistika deskriptivnom analizom u programu Microsoft Excell 2016. Rezultati: Udio žena je bio 58 %, a muškaraca 42 %. Prosječna dob ispitanika bila je 73 godine (±16,5). Svi ispitanici su imali bar jedan rizični čimbenik za razvoj PAD-a. Prije nastupa simptoma PAD-a 79 % pacijenata je koristilo bar jedan antibiotik. U uzročnoj antibiotskoj terapiji se po prvi put spominju aminoglikozidi. Teži oblik bolesti je imalo 46 % pacijenata (11), fulminantni oblik je bio prisutan u jednog pacijenta, a svi ostali su imali blagi do umjereni oblik. Primijenjena terapija za postantimikrobnu dijareju je u 75 % pacijenata bio metronidazol, a u 25 % vankomicin. Recidiv je nastupio u 29 % pacijenata. Zaključak: Ova studija daje uvid o stanju PAD-a u KBC Rijeka. Ima svrhu edukacije o higijenskim mjerama da bi zaustavili širenje C. difficile te naglasili nužnost racionalnog propisivanja antibiotika kao glavnog precipitirajućeg faktora PAD-a.Aims of research: Purpose of this retrospective study is representation of patients with antibiotic-associated diarrhea (AAD) caused by C. difficile in The Clinic of Infectious Diseases Clinical Hospital Center (CHC) Rijeka from 2010.-2015. Our aim was to show laboratory parameters of patients and risk factors for developing disease. We wanted to make a review of the most often clinical presentations of AAD and to determine which group of patients was the most affected and had a risk of developing the disease. Patients and methods: We used the data from medical documentation of 24 patients, treated in the Clinic of Infectious Disease CHC Rijeka which were hospitalized in the period 2010.-2015. Statistic was made by descriptive analysis in the program Microsoft Excell 2016. Results: Share of women was 58 %. Average age of examinees was 73 years (±16,5). All patients had at least one risk factor for developing AAD. Before the onset of AAD symptoms 79 % patients used at least one antibiotic. Aminoglycosides are mentioned for the first time as a causative agents of AAD. Hard AAD was seen in 46 % (11) patients, while one had a fulminant form and all the rest had mild/moderate form. Metronidazole was applied as a therapy in 75 % patients and vancomycin in 25 %. Recurrent disease was found in 29 % patients. Conclusion: This study gives insight about AAD in CHC Rijeka. It points towards the education about sanitary measures necessary to stop the spreading of C. difficile and emphasizes the necessity of rational prescribing of antibiotics

Postantimikrobna dijareja: prikaz bolesnika liječenih u Klinici za infektivne bolesti KBC Rijeka u razdoblju 2010.-2015.

Svrha rada: Svrha ove retrospektivne studije je prikaz pacijenata s postantimikrobnom dijarejom (PAD) uzrokovanom C. difficile u Klinici za infektivne bolesti Kliničkog bolničkog centra Rijeka (KBC) u periodu 2010.-2015. Cilj je bio dati uvid u sociodemografske značajke, laboratorijske parametre pacijenata te rizične čimbenike za razvoje bolesti. Željeli smo dobiti presjek najčešće kliničke prezentacije PAD-a te koje skupine pacijenata su najzahvaćenije i imaju rizik razvoja bolesti da bi se sukladno tome preporučile potrebne mjere prevencije. Ispitanici i postupci: Korišteni su podaci iz medicinske dokumentacije povijesti bolesti 24 pacijenta, liječenih u Klinici za infektivne bolesti KBC Rijeka koji su hospitalizirani u vremenskom periodu od 2010. godine do 2015. godine. Napravljena je statistika deskriptivnom analizom u programu Microsoft Excell 2016. Rezultati: Udio žena je bio 58 %, a muškaraca 42 %. Prosječna dob ispitanika bila je 73 godine (±16,5). Svi ispitanici su imali bar jedan rizični čimbenik za razvoj PAD-a. Prije nastupa simptoma PAD-a 79 % pacijenata je koristilo bar jedan antibiotik. U uzročnoj antibiotskoj terapiji se po prvi put spominju aminoglikozidi. Teži oblik bolesti je imalo 46 % pacijenata (11), fulminantni oblik je bio prisutan u jednog pacijenta, a svi ostali su imali blagi do umjereni oblik. Primijenjena terapija za postantimikrobnu dijareju je u 75 % pacijenata bio metronidazol, a u 25 % vankomicin. Recidiv je nastupio u 29 % pacijenata. Zaključak: Ova studija daje uvid o stanju PAD-a u KBC Rijeka. Ima svrhu edukacije o higijenskim mjerama da bi zaustavili širenje C. difficile te naglasili nužnost racionalnog propisivanja antibiotika kao glavnog precipitirajućeg faktora PAD-a.Aims of research: Purpose of this retrospective study is representation of patients with antibiotic-associated diarrhea (AAD) caused by C. difficile in The Clinic of Infectious Diseases Clinical Hospital Center (CHC) Rijeka from 2010.-2015. Our aim was to show laboratory parameters of patients and risk factors for developing disease. We wanted to make a review of the most often clinical presentations of AAD and to determine which group of patients was the most affected and had a risk of developing the disease. Patients and methods: We used the data from medical documentation of 24 patients, treated in the Clinic of Infectious Disease CHC Rijeka which were hospitalized in the period 2010.-2015. Statistic was made by descriptive analysis in the program Microsoft Excell 2016. Results: Share of women was 58 %. Average age of examinees was 73 years (±16,5). All patients had at least one risk factor for developing AAD. Before the onset of AAD symptoms 79 % patients used at least one antibiotic. Aminoglycosides are mentioned for the first time as a causative agents of AAD. Hard AAD was seen in 46 % (11) patients, while one had a fulminant form and all the rest had mild/moderate form. Metronidazole was applied as a therapy in 75 % patients and vancomycin in 25 %. Recurrent disease was found in 29 % patients. Conclusion: This study gives insight about AAD in CHC Rijeka. It points towards the education about sanitary measures necessary to stop the spreading of C. difficile and emphasizes the necessity of rational prescribing of antibiotics

Epidemiology and Clinical Course of Haemorrhagic Fever with Renal Syndrome in New Endemic Area for Hantavirus Infection in Croatia

Background: Hantaviruses remain an important case of emerging and re-emerging infections in human medicine. This study aimed to analyse the epidemiology, clinical presentation, and outcome of hantavirus infections in the western part of Republic of Croatia, a new geographical area for hantavirus infections. Methods: Retrospective analysis of medical records of patients treated for hemorrhagic fever with renal syndrome (HFRS) at the infectious diseases Clinic of the Clinical Hospital Center in Rijeka, Croatia, from 1 January 2014, to 31 December 2021. Results: During the eight-year period, 251 patients were hospitalized and treated for HFRS, with epidemic outbreaks in years 2014 and 2021. Most patients had a typical clinical course of HFRS and received supportive care. Serological analysis revealed the Puumala Virus (PUUV) as the predominant etiology of the disease. Epidemiological analysis revealed clustering of infections in the region of Gorski Kotar and spread to the area on the Mediterranean coast (Adriatic Sea), which was previously considered an area free from hantavirus infections. Conclusions: The presented results indicate the spread of hantavirus infections in Croatia from the central low-lying parts of the country to the tourist-attractive western area adjacent to the Mediterranean coast, which was previously considered free of hantavirus infections

The importance of the bone marrow microenvironment in the treatment of multiple myeloma

Multipli mijelom (MM) je maligna hematološka bolest porijekla B stanica koja čini oko 1 % svih malignih oboljenja odnosno oko 10-15 % svih hematololoških neoplazmi. Bolest većinom zahvaća starije osobe i udružena je brojnim kliničkim i laboratorijskim manifestacijama uključujući prisutnost monoklonalnog proteina u serumu i/ili urinu, osteolitičke lezije, oštećenje bubrega, anemiju, rekurentne infekcije, neuropatiju i hiperkalcemiju. U ovom kratkom preglednom članku osvrnut ćemo se samo na dva značajna čimbenika mikrookoliša koštane srži, angiogenezu i makrofage koštane srži (MKS), koja su ujedno i prijedlog istraživanja u okviru zajedničkih projekata, s posebnim naglaskom na mogućnost njihova ciljanja u terapiji bolesnika s MM-om

The importance of the bone marrow microenvironment in the treatment of multiple myeloma

Multipli mijelom (MM) je maligna hematološka bolest porijekla B stanica koja čini oko 1 % svih malignih oboljenja odnosno oko 10-15 % svih hematololoških neoplazmi. Bolest većinom zahvaća starije osobe i udružena je brojnim kliničkim i laboratorijskim manifestacijama uključujući prisutnost monoklonalnog proteina u serumu i/ili urinu, osteolitičke lezije, oštećenje bubrega, anemiju, rekurentne infekcije, neuropatiju i hiperkalcemiju. U ovom kratkom preglednom članku osvrnut ćemo se samo na dva značajna čimbenika mikrookoliša koštane srži, angiogenezu i makrofage koštane srži (MKS), koja su ujedno i prijedlog istraživanja u okviru zajedničkih projekata, s posebnim naglaskom na mogućnost njihova ciljanja u terapiji bolesnika s MM-om

Temporal Bone Actinomycosis Accompanied by Actinomycotic Meningitis and Cervical Lymphadenitis – a Case Report

Aktinomikoza predstavlja rijetku kroničnu infekciju uzrokovanu anaerobnom, Gram pozitivnom bakterijom koja pripada rodu Actinomyces. U ovom smo radu prikazali slučaj aktinomikoze temporalne kosti i meningitisa uzrokovanog Aktinomicetama te limfadenitisa vrata kod imunokompetentne bolesnice s anamnezom kroničnog supurativnog otitisa nakon traumatske perforacije bubnjića starijeg datuma. Liječenje je uspješno provedeno kombiniranom kirurškom i dugotrajnom antimikrobnom terapijom. Ovim prikazom želimo skrenuti pozornost na meningitis kojeg uzrokuje Actinomyces spp. te kojeg je, iako je rijedak, potrebno uključiti u diferencijalnu dijagnozu kroničnog meningitisa, osobito kod pacijenata s kroničnom upalom srednjeg uha i paranazalnih sinusa. Jednako tako, želimo skrenuti pozornost i na ostale manifestacije ove rijetke bolesti

Temporal Bone Actinomycosis Accompanied by Actinomycotic Meningitis and Cervical Lymphadenitis – a Case Report

Aktinomikoza predstavlja rijetku kroničnu infekciju uzrokovanu anaerobnom, Gram pozitivnom bakterijom koja pripada rodu Actinomyces. U ovom smo radu prikazali slučaj aktinomikoze temporalne kosti i meningitisa uzrokovanog Aktinomicetama te limfadenitisa vrata kod imunokompetentne bolesnice s anamnezom kroničnog supurativnog otitisa nakon traumatske perforacije bubnjića starijeg datuma. Liječenje je uspješno provedeno kombiniranom kirurškom i dugotrajnom antimikrobnom terapijom. Ovim prikazom želimo skrenuti pozornost na meningitis kojeg uzrokuje Actinomyces spp. te kojeg je, iako je rijedak, potrebno uključiti u diferencijalnu dijagnozu kroničnog meningitisa, osobito kod pacijenata s kroničnom upalom srednjeg uha i paranazalnih sinusa. Jednako tako, želimo skrenuti pozornost i na ostale manifestacije ove rijetke bolesti