Satisfaction and attitudes of Zagreb medical students towards online education during the COVID-19 pandemic

In March 2020 all in-person teaching activities at the University of Zagreb School of Medicine ceased due to COVID-19 pandemic and online classes were introduced till the end of the academic year. Both teachers and students experienced a completely new teaching environment

Smjernice za farmakološko liječenje epilepsije

SAŽETAK Međunarodne smjernice za farmakološko liječenje epilepsija općenite su, sveobuhvatne i ne prepoznaju lokalne specifičnosti poput ekonomskih i tehničkih mogućnosti u pojedinim državama, dostupnosti pojedinih antiepileptika ili drugih metoda liječenja i slično. Stoga se nameće potreba izrade nacionalnih smjernica, čiji su zapravo temelj međunarodne smjernice Internacionalne lige protiv epilepsije. Hrvatske smjernice za farmakološko liječenje epilepsija plod su suradnje svih relevantnih stručnih društava i referentnih centara u RH, na čelu s Hrvatskom ligom protiv epilepsije te Hrvatskim neurološkim društvom i Hrvatskim društvom za dječju neurologiju Hrvatskoga liječničkog zbora, a odražavaju aktualne socioekonomske i regulatorne specifičnosti u našoj zemlji, najnovije spoznaje farmakoloških profila i učinkovitosti pojedinih antiepileptika kao i ekspertna mišljenja. Antiepileptička terapija se uvodi nakon postavljanja dijagnoze epilepsije, stoga profilaktička primjena nije opravdana. Nakon postavljanja dijagnoze potrebno je bolesnika informirati o prognozi bolesti, mogućnostima liječenja i samopomoći, životnim ograničenjima te mogućim neželjenim događajima. Ciljevi farmakoterapije epilepsija su potpuna kontrola napada uz izbjegavanje nuspojava te održavanje ili poboljšanje kvalitete života. Zlatni standard liječenja je monoterapija odnosno primjena adekvatnog antiepileptika u adekvatnoj dozi. Izbor i titracija lijeka su individualni, a temelje se na smjernicama za liječenje pojedinih vrsta napada, karakteristikama bolesnika i regulatorno specifičnim čimbenicima. Nakon neuspjeha inicijalne monoterapije, potrebna je reevalucija anamnestičkih i dijagnostičkih podataka te potom postupna i spora zamjena antiepileptika. Racionalna politerapija podrazumijeva kombinaciju dvaju antiepileptika različitih mehanizama djelovanja, prvog ili eventualno drugog izbora za postavljenju dijagnozu, niskoga interakcijskog potencijala, različitog profila nuspojava i sinergističkog ili aditivnog djelovanja. Zamjena generičkih ili originalnog i generičkog oblika lijeka nije preporučljiva, a poglavito nakon postizanja remisije ili prilikom uzimanja visokih doza lijeka. Ukidanje antiepileptičke terapije treba biti postupno i sporo, u slučaju politerapije jedan po jedan lijek, a u donošenju odluke o ukidanju, kao i o uvođenju antiepileptika, mora biti uključen bolesnik i njegova obitelj

Using Twitter for sentiment analysis towards AstraZeneca/Oxford, Pfizer/BioNTech and Moderna COVID-19 vaccines

Introduction: A worldwide vaccination campaign is underway to bring an end to the SARS-CoV-2 pandemic; however, its success relies heavily on the actual willingness of individuals to get vaccinated. Social media platforms such as Twitter may prove to be a valuable source of information on the attitudes and sentiment towards SARS-CoV-2 vaccination that can be tracked almost instantaneously. ----- Materials and methods: The Twitter academic Application Programming Interface was used to retrieve all English-language tweets mentioning AstraZeneca/Oxford, Pfizer/BioNTech and Moderna vaccines in 4 months from 1 December 2020 to 31 March 2021. Sentiment analysis was performed using the AFINN lexicon to calculate the daily average sentiment of tweets which was evaluated longitudinally and comparatively for each vaccine throughout the 4 months. ----- Results: A total of 701 891 tweets have been retrieved and included in the daily sentiment analysis. The sentiment regarding Pfizer and Moderna vaccines appeared positive and stable throughout the 4 months, with no significant differences in sentiment between the months. In contrast, the sentiment regarding the AstraZeneca/Oxford vaccine seems to be decreasing over time, with a significant decrease when comparing December with March (p<0.0000000001, mean difference=-0.746, 95% CI=-0.915 to -0.577). ----- Conclusion: Lexicon-based Twitter sentiment analysis is a valuable and easily implemented tool to track the sentiment regarding SARS-CoV-2 vaccines. It is worrisome that the sentiment regarding the AstraZeneca/Oxford vaccine appears to be turning negative over time, as this may boost hesitancy rates towards this specific SARS-CoV-2 vaccine

Drug hypersensitivity reactions : underlying mechanisms, clinical presentation and diagnostic approach

Nuspojave lijekova predstavljaju značajan javnozdravstveni problem u modernoj medicini, a reakcije preosjetljivosti na lijekove relativno su česta nuspojava koju kategoriziramo kao nuspojava tipa B. Nastanak većine reakcija preosjetljivosti objašnjavao pomoću koncepta alergijsko imunološke stimulacije haptenom koja se temelji na općenitoj klasifikaciji reakcija preosjetljivosti koju su 1963. objavili autori Gell i Coombs. Tom klasifikacijom reakcije preosjetljivosti dijelimo na četiri tipa ovisno o imunološkom mehanizmu nastanka. Tip 1 reakcije posredovane su imunoglobulinima E te dovode do nastanka klasične kliničke slike alergijske reakcije. Tip 2 reakcije posredovane su imunoglobulinima M ili G usmjerenim protiv sastavnica vlastitih stanica ili izvanstanične matrice. Tip 3 reakcije su posredovane imunokompleksima koji svojim odlaganjem u tkiva dovode do upalne reakcije. Tip 4 reakcije posredovane su staničnom imunošću. Iako je nastanak većine reakcija preosjetljivosti na lijekove objašnjiv konceptom preosjetljivosti po Gell i Coombsu, u novije doba predložen je i koncept farmakoloških interakcija lijekova s imunoreceptorima (p-i koncept) koji dalje nadopunjuje naše znanje o nastanku reakcija preosjetljivosti i njihovog farmakogenetskoj podlozi. Prema p-i konceptu lijekovi se mogu izravno vezati na imunosne receptore i izravno dovesti do aktivacije staničnog imunosnog odgovora i nastanka reakcije preosjetljivosti na lijek. Klinička slika reakcija preosjetljivosti je raznolika, od benignih kožnih osipa pa sve do životno ugrožavajućih stanja poput anafilakse ili toksične epidermalne nekrolize. Dijagnostički postupak pri sumnji na reakciju preosjetljivosti na lijekove se temelji na opsežnoj anamnezi, kožnim i laboratorijskim testiranjima te provokacijskim testovima. Ključne riječi: nuspojave lijekova, reakcije preosjetljivosti na lijekove.Drug side effects are a significant public health problem in modern medicine. Drug hypersensitivity reactions are a relativly common side effect that is categorized as a type B side effect. The mechanisms underlying drug hypersensitivity reactions are most often explaind using the concept of allergic-immune stimulation by haptens, which is based on the general classification of hypersensitivity reactions published in 1963 by the authors Gell and Coombs. This classification of hypersensitivity reactions is divided into four types depending on the underlying immune mechanism. Type 1 reactions are mediated by immunoglobulin E and leed to the development of a classical clinical picture of an allergic reaction. Type 2 reactions are mediated by immunoglobulins M or G directed against cell components or the extracellular matrix. Type 3 reactions are mediated by immunocomplexes which by precipitating into tissues result in an inflammatory reaction. Type 4 reactions are mediated by cellular immunity. Although the occurrence of most drug hypersensitivity reactions can be explained by the concept of hypersensitivity according to Gell and Coombs, the concept of pharmacological drug interactions with immunoreceptors (p-i concept) has recently been proposed to supplement our knowledge of hypersensitivity reactions and their pharmacogenetic basis. According to the p-i concept, drugs can bind directly to immune receptors and directly activate the cellular immune response whicih results in the occurence of drug hypersensitivity reactions. The clinical picture of drug hypersensitivity reactions is diverse, ranging from benign skin rashes to life-threatening conditions such as anaphylaxis or toxic epidermal necrolysis. The diagnostic procedure in case of suspicion of a drug hypersensitivity reaction is based on an extensive history, skin and laboratory testing, and provocation testing

Drug hypersensitivity reactions : underlying mechanisms, clinical presentation and diagnostic approach

Nuspojave lijekova predstavljaju značajan javnozdravstveni problem u modernoj medicini, a reakcije preosjetljivosti na lijekove relativno su česta nuspojava koju kategoriziramo kao nuspojava tipa B. Nastanak većine reakcija preosjetljivosti objašnjavao pomoću koncepta alergijsko imunološke stimulacije haptenom koja se temelji na općenitoj klasifikaciji reakcija preosjetljivosti koju su 1963. objavili autori Gell i Coombs. Tom klasifikacijom reakcije preosjetljivosti dijelimo na četiri tipa ovisno o imunološkom mehanizmu nastanka. Tip 1 reakcije posredovane su imunoglobulinima E te dovode do nastanka klasične kliničke slike alergijske reakcije. Tip 2 reakcije posredovane su imunoglobulinima M ili G usmjerenim protiv sastavnica vlastitih stanica ili izvanstanične matrice. Tip 3 reakcije su posredovane imunokompleksima koji svojim odlaganjem u tkiva dovode do upalne reakcije. Tip 4 reakcije posredovane su staničnom imunošću. Iako je nastanak većine reakcija preosjetljivosti na lijekove objašnjiv konceptom preosjetljivosti po Gell i Coombsu, u novije doba predložen je i koncept farmakoloških interakcija lijekova s imunoreceptorima (p-i koncept) koji dalje nadopunjuje naše znanje o nastanku reakcija preosjetljivosti i njihovog farmakogenetskoj podlozi. Prema p-i konceptu lijekovi se mogu izravno vezati na imunosne receptore i izravno dovesti do aktivacije staničnog imunosnog odgovora i nastanka reakcije preosjetljivosti na lijek. Klinička slika reakcija preosjetljivosti je raznolika, od benignih kožnih osipa pa sve do životno ugrožavajućih stanja poput anafilakse ili toksične epidermalne nekrolize. Dijagnostički postupak pri sumnji na reakciju preosjetljivosti na lijekove se temelji na opsežnoj anamnezi, kožnim i laboratorijskim testiranjima te provokacijskim testovima. Ključne riječi: nuspojave lijekova, reakcije preosjetljivosti na lijekove.Drug side effects are a significant public health problem in modern medicine. Drug hypersensitivity reactions are a relativly common side effect that is categorized as a type B side effect. The mechanisms underlying drug hypersensitivity reactions are most often explaind using the concept of allergic-immune stimulation by haptens, which is based on the general classification of hypersensitivity reactions published in 1963 by the authors Gell and Coombs. This classification of hypersensitivity reactions is divided into four types depending on the underlying immune mechanism. Type 1 reactions are mediated by immunoglobulin E and leed to the development of a classical clinical picture of an allergic reaction. Type 2 reactions are mediated by immunoglobulins M or G directed against cell components or the extracellular matrix. Type 3 reactions are mediated by immunocomplexes which by precipitating into tissues result in an inflammatory reaction. Type 4 reactions are mediated by cellular immunity. Although the occurrence of most drug hypersensitivity reactions can be explained by the concept of hypersensitivity according to Gell and Coombs, the concept of pharmacological drug interactions with immunoreceptors (p-i concept) has recently been proposed to supplement our knowledge of hypersensitivity reactions and their pharmacogenetic basis. According to the p-i concept, drugs can bind directly to immune receptors and directly activate the cellular immune response whicih results in the occurence of drug hypersensitivity reactions. The clinical picture of drug hypersensitivity reactions is diverse, ranging from benign skin rashes to life-threatening conditions such as anaphylaxis or toxic epidermal necrolysis. The diagnostic procedure in case of suspicion of a drug hypersensitivity reaction is based on an extensive history, skin and laboratory testing, and provocation testing

Could fluvoxamine keep COVID19 patients out of hospitals and intensive care units?

Since December 2019, when the first cases of coronavirus disease 2019 (COVID-19) were reported in Wuhan, China, SARS-CoV-2 has caused a global pandemic, with more than 75 million cases and over 1.6 million deaths worldwide (1). The international community has invested enormous resources in the development of safe and effective vaccines, which were registered and approved for widespread use in record time. Nevertheless, limited production capacities and vaccine hesitancy could impede a global post-COVID19 recovery, particularly in developing countries