14 research outputs found

    Kožna dekontaminacija živčanoga bojnog otrova sarina s apsorpcijskim pripravkom u uvjetima in vivo

    Get PDF
    Our Institute’s nuclear, biological, and chemical defense research team continuously investigates and develops preparations for skin decontamination against nerve agents. In this in vivo study, we evaluated skin decontamination efficacy against sarin by a synthetic preparation called Mineral Cationic Carrier (MCC®) with known ion exchange, absorption efficacy and bioactive potential. Mice were treated with increasing doses of sarin applied on their skin, and MCC® was administered immediately after contamination. The results showed that decontamination with MCC® could achieve therapeutic efficacy corresponding to 3 x LD50 of percutaneous sarin and call for further research.Istraživački tim NBKO (nuklearno-biološko-kemijske obrane) radi na pronalasku i razvoju pripravka za dekontaminaciju kože od živčanih bojnih otrova. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati dekontaminacijska svojstva (adsorpcijska i/ili kemisorpcijska) pripravka MCC® rabeći živčani bojni otrov sarin kao kožni kontaminant u uvjetima in vivo. MCC® je sintetski pripravak koji je biokemijski aktivan i ima ionskoizmjenjivačka i adsorpcijska svojstva. Istraživanje u uvjetima in vivo napravljeno je na miševima aplikacijom rastućih doza sarina na kožu životinje. Pripravak MCC® uporabljen je kao kožni dekontaminant neposredno nakon kožne kontaminacije sarinom. Istraživanja su pokazala da pripravak MCC® posjeduje adsorpcijska svojstva, ujedno važna za dekontaminaciju živčanih bojnih otrova. Eksperimenti u uvjetima in vivo na miševima (NOD-soj) pokazali su da se dekontaminacijom pripravkom MCC® može postići terapijski učinak od 3 LD50 (perkutano, sarin)

    Toxicological Effects of Weapons of Mass Destruction and Noxious Agents in Modern Warfare and Terorrism

    Get PDF
    Oružja za masovno uništavanje najbolji su primjer uporabe civilizacijskih tehnoloških dostignuća u štetne svrhe i protiv ljudske civilizacije. Unatoč nastojanjima oko kontrole i smanjenja njihove količine, rizik zbog samoga postojanja pa čak i širenja zahtijeva da se o njihovoj uporabi i dalje vodi računa i da se povećaju obrambene mjere – nuklearno-biološko-kemijske obrane (NBKO). Osim suvremenog vojnika koji je u vojnim i mirovnim operacijama diljem svijeta izložen raznim noksama kemijskog, biološkog i radiološkog podrijetla, nezaštićeno i uglavnom slabo educirano civilno stanovništvo može biti izloženo terorističkim napadima. Oružja za masovno uništavanje i nokse kemijskog, biološkog i radiološkog podrijetla uzrokuju razne toksikološke posljedice, a bez obzira na njihovo podrijetlo, imaju zajednički nazivnik djelovanja – poremećaj fi ziološkog stanja u organizmu. Poremećaji proizašli nakon izlaganja tim noksama nerijetko se teško determiniraju, dijagnosticiraju i liječe. U ovome su radu s biomedicinskog aspekta obrađene važnije nokse kemijskog, biološkog i radiološkog podrijetla na temelju odabranih primjera iz terorizma i suvremenog ratovanja: polonij-210, osiromašeni uran, salmonela, bedrenica (antraks), genetički modifi cirane bakterije, polimerno predivo “paučina” i bojni otrovi sarin i iperit.Weapons of mass destruction (WMD) best portray the twisted use of technological achievements against the human species. Despite arm control efforts, WMD threat continues to exist and even proliferate. This in turn calls for improvement in defensive measures against this threat. The modern soldier is exposed to a number of chemical, biological, and radiological agents in military and peace operations, while civilians are mainly exposed to terrorist attacks. Regardless of origin or mode of action, WMDs and other noxious agents aim for the same – to make an organism dysfunctional. Because their effects are often delayed, these agents are hard to spot on time and treat. This review presents a biomedical aspect of agents used in warfare and terrorism, including polonium-210, depleted uranium, salmonella, anthrax, genetically modifi ed bacteria, cobweb-like polymer fi bre, sarin, and mustard gas

    Absorptionseigenschaften handelsüblicher Bleichromate

    No full text

    A simple procedure for the quantitative microdetermination of rhamnose

    No full text

    nm23-H1 expression and loss of heterozygosity in colon adenocarcinoma

    No full text
    Background: The discovery that genetic alterations in oncogenes and tumour suppressor genes accompany tumour formation in many human tumours has encouraged the search for genes that promote or suppress tumour spread and metastasis; nm23 is a promising candidate for a metastasis suppressing gene. Aims: To evaluate whether expression of nm23-H1 protein or loss of heterozygosity (LOH) of the nm23-H1 gene is associated with colon cancer progression. Materials/Methods: Paraffin wax embedded tissue sections were analysed immunohistochemically. DNA isolated from normal and tumour tissue was used for LOH analysis using a variable nucleotide tandem repeat (VNTR) marker located in the untranslated 5′ region of the nm23-H1 gene. RNA isolated from tumour and normal tissue was used for “real time” RT-PCR. Results: Of 102 adenocarcinomas examined, 58.8% stained weakly for nm23-H1 protein. There was a negative correlation between nm23-H1 positivity and tumour histological grade. In VNTR analysis, 70.2% of patients were informative and 27.4% of tumours had nm23-H1 LOH. There was a positive correlation between nm23-H1 LOH and both tumour histological grade and Dukes’s stage. Expression of nm23-H1 mRNA was increased in 22 of 30 colon tumours compared with normal tissue. No significant correlation was found between nm23-H1 mRNA expression and histological grade or Dukes’s stage of tumours. Conclusions: These findings suggest that nm23-H1 protein expression in early stages may have a role in suppressing metastasis in sporadic colon cancer, whereas at a later stage both reduced nm23-H1 protein expression and LOH of the nm23-H1 gene may play role in colon cancer progression and metastasis
    corecore