Izloženost genotoksičnim agensima iz životnog okoliša tijekom prenatalnog razvoja i djetinjstva

Health disorders and diseases related to environmental exposure in children such as cancer and immunologic disturbances (asthma, allergies) are on the rise. However, complex transplacental and prepubertal genotoxicology is given very limited consideration, even though intrauterine development and early childhood may be critical for elucidating the cancer aetiology. The foetus is transplacentally exposed to contaminants in food and environment such as various chemicals, drugs, radiochemically contaminated water and air. Target organs of xenobiotic action may differ between the mother and the foetus due to specific stage of developmental physiology and enzyme distribution. This in turn may lead to different levels of clastogenic and aneugenic metabolites of the same xenobiotic in the mother and the foetus. Adult’s protective behaviour is not sufficient to isolate children from radioisotopes, pesticides, toxic metals and metalloids, environmental tobacco smoke, endocrine disrupting chemicals, and various food contaminants, which are just a part of the stressors present in a polluted environment. In order to improve legislation related to foetus and child exposure to genotoxic and possibly carcinogenic agents, oncologists, paediatricians, environmental health specialists, and genotoxicologists should work together much more closely to make a more effective use of accumulated scientific data, with the final aim to lower cancer incidence and mortality.Unatoč velikim naporima da se smanji okolišna izloženost u djece se dalje bilježi trend porasta pojavnosti karcinoma i imunosnih poremećaja (astma, alergije). Premda su intrauterini razvoj i rano djetinjstvo kritično razdoblje za tumačenje etiologije nastanka karcinoma, transplacentalna i prepubertetna genotoksikologija do danas su slabo istražene. Fetus je transplacentalno izložen brojnim fizikalnim i kemijskim čimbenicima: kontaminantima iz hrane i okoliša, radiokemijski kontaminiranoj vodi, zraku te lijekovima. Ciljna tkiva za djelovanje ksenobiotika mogu biti različita u majke i fetusa zbog različitosti u razvojnoj fiziologiji i distribuciji enzima. Zbog toga u organizmu majke i fetusa mogu nastati različite razine klastogenih i aneugenih metabolita istog ksenobiotika. Zaštitna uloga odraslih u namjeri da spriječe negativne utjecaje onečišćenog okoliša na djetetovo zdravlje često je ograničena jer su radioizotopi, olovo, PCB, pasivno pušenje, živa, endokrino aktivne tvari, pesticidi i kontaminanti prisutni u svim životnim područjima tijekom razvoja i rasta djeteta. Kako bi se poboljšalo zakonodavstvo vezano uz izloženost djece genotoksičnim i vjerojatno kancerogenim tvarima, tijekom razvoja potrebna je bolja suradnja onkologa, pedijatara, stručnjaka zdravstvene ekologije i genotoksikologa. Na taj način ostvarilo bi se uspješnije iskorištavanje postojećih znanstvenih podataka u cilju smanjenja incidencije karcinoma i mortaliteta