Review of Kajkavian and Štokavian idioms of Reka near Koprivnica

U Reki se govori kajkavski i štokavski, i to tri idioma: kajkavski (s dvije starije i jednom novijom varijantom) te dva štokavska. Većina Hrvata govori, odnosno govorila je kajkavski, a manji dio govori istočnobosanskim, ijekavsko-šćakavskim dijalektom. Srbi govore novoštokavskom (i)jekavštinom („novoštakavskom”), istočnohercegovačkim dijalektom. Kajkavski govor, koji je moj rodni idiom, istražio sam za Hrvatski jezični atlas (punkt 37a). Iznosim pretpostavku o jeziku u Podravini prije migracija, govorim o nastanku sela te prikazujem glavne osobine govora. Osvrćem se i na susjedne govore.People in Reka speak altogether three idioms of Kajkavian and Štokavian: one Kajkavian with three varieties and two Štokavian ones. Most Croats speak, or spoke, Kajkavian, while fewer speak the East-Bosnian Ijekavian-šćakavian dialect. Serbs speak the Neoštokavian Ijekavian („Neoštakavian”, the interrogative pronoun is šta) East-Herzegovinian dialect. I have reviewed the Kajkavian idiom in the monograph Bilogorski kajkavski govori (Kajkavian idioms of Bilogora), and the Štokavian ones in the article Kalničko-bilogorska štokavština (Štokavian idioms of Kalnik and Bilogora). Since the Kajkavian idiom is my native idiom, I undertook a research of it for the Croatian language atlas (point 37a). I make a hypothesis about a language in Podravina before migrations, I speak about how the village emerged and I present the main characteristics of the idioms. I draw parallels with the neighbouring idioms as well

The speech of Croatian “Dalmats” in Szentendre near Budapest

Prikazuju se osnovne govorne osobine hrvatske dijaspore u Sentandriji (Sentandreji, Szentendre) kod Budimpešte u Mađarskoj. U hrvatskoj filologiji postojanje Hrvata u tom gradiću, koji su se nazivali Dalmatima, bilo je posve nepoznato sve do naših dana, kada su se već posve asimilirali. Bilo je poznato da u nekoliko sela u okolici Budimpešte žive tzv. Hrvati Raci. Govor Hrvatä u Sentandriji bio je novoštokavski ekavski.The author discusses the main speech characteristics of the Croatians in Szentendre near Budapest, Hungary. The existence of the Croats who called themselves “Dalmats” in that town had until recently been unknown in Croatian philology, and they have been completely assimilated by now. The Croats living in Szentendre spoke neo-Štokavian Ekavian Croatian

KAJKAVSKA MORFOLOGIJA

Daje se pregled osnovnoga razvoja kajkavske morfologije i pregled suvremenoga stanja u govorima

Ortsnamenvarianten in Sabljars Ortsnamenwörterbuch

Der Autor gibt einen Überblick über die Problematik der Mehrnamigkeit und der Varianten der kroatischen Ortsnamen auf Grund des Werkes von V. Sabljar \u27Miestopisni riečnik kraljevinah Dalmacije, Hervatske i Slavonije\u27 aus dem Jahr 1866. Man gewinnt im allgemeinen dasselbe Bild, wie es auf Grund eines Teiles des kroatischen Gebietes gewonnen wurde. Man kann mehrere Arten von Varianten unterscheiden, und zwar: synchronische und diachronische, graphische und orthographische, phonologische, morphologische und lexikalische, Varianten, die auf der Opposition \u27eingliederig -mehrgliederig\u27 basieren usw. Das Werk Sabljars ist wertvoll für die Untersuchung der kroatischen Ortsnamen, ihrer Entwicklung und Kodifizierung

Contribution to the dialectal landscape of Lika in early toponyms

Prije velikih migracija izazvanih osmanlijskim prodorom Lika je bila u cjelini čakavska. Na jugu i zapadu nastavljalo se također čakavsko područje, na zapadu su se nadovezivali čakavsko-slovenski govori, na sjeveru su se na ličku čakavštinu nastavljali prijelazni čakavsko-kajkavski govori, a na istoku čakavsko-štokavski (šćakavski), o kojima svjedoče ikavski «kajkavci», kajkavski donjosutlanski dijalekt. Sa sigurnošću se za Liku može utvrditi čakavština na temelju današnjega rasporeda hrvatskih dijalekata i na osnovi povijesnih podataka o migracijama. Na temelju ranih zapisa toponima i drugih jezičnih podataka pokušava se odrediti osnovna karakteristika ličke čakavštine. Tekst zapisa može biti odraz i podrijetla ili obrazovanja pisara, a ne samo slika stanja na području o kojem zapis, listina govori. Od jezičnih, dijalektnih crta u ranim toponimima, potvrđenim prije migracija, na području Like malo je onih koje se mogu smatrati tipično čakavskim karakteristikama – većina značajki jednaka je onima u šćakavskim govorima. Daju se pretpostavke o toponimima na -ec na jugu ličkoga područja, u starim županijama (7) Otučka župa / Otuča, (8) Odorjanska župa / Odorja te (4) Gatanska župa / Gacka.Before the large-scale migrations caused by Otoman advances, Lika was completely Čakavian. To the south and west the Čakavian area continues, to the west it also bordered on Čakavian-Slovene dialects, to the north on transitional Čakavian-Kajkavian dialects, and in the east on ČakavianŠtokavian (Šćakvian), evidence for which is provided by Ikavian „Kajkavians“, the Kajkavian Donjosutlanski dialect. Čakavian can certainly be reconstructed for Lika on the basis of the present-day distribution of Croatian dialects and on the basis of historical data about migrations. We attempt to determine the basic features of Lika Čakavian on the basis of early attestations of toponyms and other linguistic data. The text of an attestation can also reflect the origin or education of a scribe, not just the linguistic situation in the area the form describes. There are few linguistic, dialectal features in early Lika toponyms from the period before the migrations that can be regarded as typically Čakavian – the majority of features is identical to those in Šćakavian dialects. Hypotheses will be forwarded about toponyms in -ec in the southern part of Lika, in the old counties Otučka župa / Otuča, Odorjanska župa / Odorja, and Gatanska župa / Gacka