Zoofolkloristika: Prvi uvidi na putu prema novoj disciplini

The author notes that new, more complex researches of connections between animals, nature and connections to humans are needed in Slovenian and European folklore, literature and cultural studies, due to new ecological and ethical findings in the wider social and cultural environment and a changing order of the world, which has moved the focus from anthropocentrism into ecocentrism. The discussion builds upon various theoretical discourses, new concepts and multidisciplinary knowledge, to create the foundations, guidelines and directions for a new academic discipline of zoofolkloristics. Furthermore, new theoretical and analytical discourses should enable zoofolkloristics to provide an insight into changes in human attitudes to animals, in both folklore and within traditional and contemporary ritual practices, or their redefinition, and at the same time exert influence upon legal safety of non-human subjectivities.Autorica polazi od tvrdnje da su potrebna nova, kompleksnija istraživanja veza između životinja, prirode i poveznica s ljudima u slovenskoj i europskoj folkloristici, znanosti o književnosti i kulturnim studijima, zbog novih ekoloških i etičkih uvida u širu društveno-kulturnu okolinu i promjene u svijetu, koje su dovele do promjene od antropocentrizma k ekocentrizmu. U radu se na temelju različitih teorijskih diskursa, novih pojmova i multidisciplinarnog znanja stvaraju temelji, smjernice i pravci istraživanja u novoj znanstvenoj disciplini zoofolkloristike. Autorica tvrdi da bi etnologija, folkloristika i znanost o književnosti mogle imati ključnu ulogu u razvoju ekološke svijesti, znanstvenih terenskih istraživanja i kulturne ekologije te tako omogućiti prelazak iz ekologije u eshatologiju. Rad započinje opisom percepcije životinja i odnosa ljudi i životinja, gdje autorica govori o temeljnim pojmovima koji utječu na uvođenje ove nove znanstvene discipline, kao što su: životinja kao ispitanik, individualni pristup životinji, sinantropski i antropofilni pogled na čovjeka i životinju te antropomorfizam. Zatim se govori o povijesnim i suvremenim filozofsko-antropološkim diskursima o ljudskom pogledu na životinju te o teoriji specizma. Autorica razmatra predmet nove discipline te kaže da je u centru istraživanja životinja u folkloru u najširem mogućem smislu, u svim sferama narodne kulture, što se proučava iz novih gledišta, nove percepcije i recepcije; u pjesmama, pričama, bajkama, basnama, predajama, poslovicama, izrekama, zagonetkama, šalama, narodnom jeziku, kulturnim praksama, narodnom teatru, mitologiji, narodnoj medicini pa čak i u narodnoj glazbi. Nadalje, autorica daje pregled kulturnih istraživanja životinja u Europi i Sloveniji, te pokazuje da su rasprave o životinjama uglavnom objavljivane u 21. stoljeću, što bi moglo označavati da je riječ o prelasku u novu paradigmu ili čak i novu ontologiju. Autorica se bavi metodološkim i teorijskim pitanjima i pravcima u zoofolklorističkim istraživanjima koje klasificira prema kritičkom diskursu. Rad završava pregledom ciljeva zoofolkloristike, za koju tvrdi da ne bi smjela postati znanstvena disciplina koja nema aktivan utjecaj na društvenopolitički prostor u kojem koegzistiraju ljudski i ne-ljudski subjektiviteti