Prospektivno istraživanje prevencije kontrastne nefropatije u Republici Hrvatskoj

Aim: To explore the protective role of hydration, urine alkalization (Na bicarbonate) and high doses of antioxidant (N-acetylcysteine) in the prevention of CIN. Material and methods: In a prospective, randomized, single-blinded study patients were divided into three groups: 1) peroral hydration, 2) Na bicarbonate infusion and 3) N-acetylcysteine (NAC) plus NaHCO3 infusion. Serum creatinine (SCr), blood urea nitrogen (BUN), and neutrophil gelatinase-associated lipocalin (NGAL) were measured before and 48 hours after the angiography. Mehran score was calculated for each patient. Results: The study included 106 patients. Groups were comparable regarding the baseline characteristics. According to Mehran risk score 70 % of patients had a low risk, 24% medium and 6% high risk score for development of CIN. After the procedure renal function was preserved in all patients (SCr 103(87.0-121.5), BUN 5.8 (4.9-7.6), creatinine clearance 74.7(55.3-97.6), NGAL 11.4(5.4-19.9)) regardless of the Mehran risk score. The follow up was completed for 73 patients (68 %). Twenty two patients (32 %) developed chronic kidney disease, mostly classified as G3a and G3b according to KDIGO guidelines. Chronic kidney disease developed in patients with the positive history of diabetes and in patients who had higher Mehran score before the diagnostic procedure. Conclusion: The study showed that patients with preserved renal function are not prone to CIN. Regardless of the protocol used, no case of CIN was observed. Our results indicate that adequate hydration is a key component in maintaining the renal function. Higher Mehran score might be useful in predicting the development of chronic kidney disease.Cilj: Ispitati protektivnu ulogu hidracije, alkalizacije mokraće (natrijevim bikarbonatom) i visokih doza antioksidansa (N-acetilcistein) u prevenciji kontrastne nefropatije. Materijali i metode: U prospektivnom istraživanju pacijenti su bili podijeljeni u tri skupine: 1) peroralna hidracija, 2) infuzija natrijevog bikarbonata i 3) infuzija N-acetilcisteina (NAC) i NaHCO3. Serumska vrijednost kreatinina, ureje i neutrophil gelatinase-associated lipocalin (NGAL) izmjerene su prije i 48 sati nakon angiografije. Svakom pacijentu izračunati su Mehran bodovi koji predstavljaju rizik razvoja kontrastne nefropatije. Rezultati: U istraživanje je uključeno 106 pacijenata. Sve tri skupine pacijenata imale su usporedive osnovne karakteristike. Prema bodovima po Mehranu, 70 % pacijenata imalo je niski rizik, 24 % srednji i 6 % visoki rizik razvoja kontrastne nefropatije. Nakon kontrastne pretrage bubrežna funkcija bila je očuvana u svih pacijenata (serumski kreatinin 103 (87.0 – 121.5), urea 5.8 (4.9 – 7.6), klirens kreatinina 74.7 (55.3 – 97.6), NGAL 11.4 (5.4 – 19.9)) neovisno o riziku procijenjenom bodovima po Mehranu. Praćenje je završeno za 73 pacijenta (68 %). Dvadeset i dva pacijenta (32 %) razvila su kroničnu bubrežnu insuficijenciju, klasificiranu prema KDIGO smjernicama kao G3a i G3b. Kronična bubrežna insuficijencija razvila se u pacijenata sa šećernom bolesti i u pacijenata koji su imali viši broj bodova prema Mehranu prije dijagnostičke pretrage. Zaključak: Istraživanje je pokazalo da pacijenti s normalnom bubrežnom funkcijom imaju mali rizik razvoja kontrastne nefropatije. U ispitivanoj skupini pacijenata nije zabilježen niti jedan slučaj kontrastne nefropatije bez obzira na vrstu protokola koji je korišten za hidraciju. Naši rezultati ukazuju na to da je adekvatna hidracija ključna u prevenciji kontrastne nefropatije. Nadalje, postoji mogućnost da viši broj bodova po Mehranu može poslužiti kao prediktor razvoja kronične bubrežne bolesti

Uključivanje osoba s intelektualnim teškoćama u sportske aktivnosti

Fizička aktivnost vrlo je bitna u ljudskom životu, u današnje vrijeme sve se više radi na promoviranju zdravoga načina života što uključuje redovnu fizičku aktivnost. Kroz ovaj rad utvrđeno je da u današnje vrijeme osobe sa intelektualnim teškoćama nisu dovoljno uključene u sport, a zanemareni su i brojni pozitivni učinci koje donosi uključivanje osoba sa intelektualnim teškoćama u sportske aktivnosti. U ovom radu opisivat ću važnost sportske aktivnosti kod osoba sa intelektualnim teškoćama. Utjecaj sporta iznimno je važan i pokazao je pozitivne učinke na psihosocijalni i biološki razvoj osobe. Kroz sportske aktivnosti kod osoba sa intelektualnim teškoćama podižemo razinu zdravlja, osobe se integriraju u društvo kao ravnopravni i jednaki članovi, razvija se osjećaj pripadnosti, pojedinac razvija pozitivnu sliku o sebi, dolazi do razvitka socijalnih vještina, koncentracije te motorike. Mnogi sportovi imaju pozitivan učinak na psihofizički razvoj, a one koje možemo posebno istaknuti su terapijsko jahanje i plivanje. Prisutnost intelektualnih teškoća ne opravdava nikakav oblik diskriminacije, a u ovom radu autor će se bazirati na integraciju osoba sa intelektualnim teškoćama u zajednicu kroz sport i sportske aktivnosti . Također, u ovom radu autor će se osvrnuti na problematiku s kojima se suočavaju u svakodnevnom životu, i preprekama na koje nailaze osobe sa intelektualnim teškoćama

Poremećaji funkcije mišića

U ovom radu opisana je funkcija mišićnog sustava s posebnim osvrtom na važnu ulogu skeletnog mišićnog sustava u našem tijelu i poremećaje u njegovom funkcioniranju. Poremećaje mišićne funkcije možemo podijeliti na urođene, nasljedne ili posljedice ozljeda što utječe na aktivnost svakodnevnog života. Temelj uspješne rehabilitacije jest postavljanje pravilne dijagnoze kako bi stručno osoblje s cijelim timom liječnika i fizioterapeuta moglo uspješno poboljšati svakodnevni život ili usporiti napredovanje bolesti. Pravilnu dijagnozu omogućuju standardizirani testovi i metode procjene poremećaja mišića. Poremećaji mišićne funkcije također mogu biti posljedica posturalnih opterećenja i metaboličkih bolesti uzrokovani poremećajima centralnog i perifernog živčanog sustava. Pojedina stanja bolesti kao što su cerebralna paraliza javljaju se u ranom djetinjstvu. Cerebralnu paralizu karakterizira spazam, loša kontrola mišića i druge neurološke manjkavosti. Drugi poremećaji mišićne funkcije, kao što je Parkinsonova bolest, javljaju se kod žena i muškaraca koji su stariji od pedeset godina. Karakteristike Parkinsonove bolesti su tremor, rigid i bradikinezija. U radu je navedena diskinezija - nevoljni pokreti mišića nad kojima nemamo kontrolu te neuromišićni poremećaji kao što su neuropatije, miopatije, miastenija gravis i bolesti perifernog živčanog sustava. Navedene su vrste fizioterapijskih procjena koje se provode kod poremećaja mišićnih funkcija, a čine sastavni dio fizioterapijskog procesa. Fizioterapeut koristi brojne metode kao što su početni intervju, opservacija, palpacija, razni mišićno-koštani testovi kako bi postavio plan fizioterapije. Objašnjen je postupak manualnog mišićnog testa koji je važan za procjenu jakosti, izdržljivosti i opsega pokreta

Poremećaji funkcije mišića

U ovom radu opisana je funkcija mišićnog sustava s posebnim osvrtom na važnu ulogu skeletnog mišićnog sustava u našem tijelu i poremećaje u njegovom funkcioniranju. Poremećaje mišićne funkcije možemo podijeliti na urođene, nasljedne ili posljedice ozljeda što utječe na aktivnost svakodnevnog života. Temelj uspješne rehabilitacije jest postavljanje pravilne dijagnoze kako bi stručno osoblje s cijelim timom liječnika i fizioterapeuta moglo uspješno poboljšati svakodnevni život ili usporiti napredovanje bolesti. Pravilnu dijagnozu omogućuju standardizirani testovi i metode procjene poremećaja mišića. Poremećaji mišićne funkcije također mogu biti posljedica posturalnih opterećenja i metaboličkih bolesti uzrokovani poremećajima centralnog i perifernog živčanog sustava. Pojedina stanja bolesti kao što su cerebralna paraliza javljaju se u ranom djetinjstvu. Cerebralnu paralizu karakterizira spazam, loša kontrola mišića i druge neurološke manjkavosti. Drugi poremećaji mišićne funkcije, kao što je Parkinsonova bolest, javljaju se kod žena i muškaraca koji su stariji od pedeset godina. Karakteristike Parkinsonove bolesti su tremor, rigid i bradikinezija. U radu je navedena diskinezija - nevoljni pokreti mišića nad kojima nemamo kontrolu te neuromišićni poremećaji kao što su neuropatije, miopatije, miastenija gravis i bolesti perifernog živčanog sustava. Navedene su vrste fizioterapijskih procjena koje se provode kod poremećaja mišićnih funkcija, a čine sastavni dio fizioterapijskog procesa. Fizioterapeut koristi brojne metode kao što su početni intervju, opservacija, palpacija, razni mišićno-koštani testovi kako bi postavio plan fizioterapije. Objašnjen je postupak manualnog mišićnog testa koji je važan za procjenu jakosti, izdržljivosti i opsega pokreta