Aim: To explore the protective role of hydration, urine alkalization (Na bicarbonate) and high doses of antioxidant (N-acetylcysteine) in the prevention of CIN. Material and methods: In a prospective, randomized, single-blinded study patients were divided into three groups: 1) peroral hydration, 2) Na bicarbonate infusion and 3) N-acetylcysteine (NAC) plus NaHCO3 infusion. Serum creatinine (SCr), blood urea nitrogen (BUN), and neutrophil gelatinase-associated lipocalin (NGAL) were measured before and 48 hours after the angiography. Mehran score was calculated for each patient. Results: The study included 106 patients. Groups were comparable regarding the baseline characteristics. According to Mehran risk score 70 % of patients had a low risk, 24% medium and 6% high risk score for development of CIN. After the procedure renal function was preserved in all patients (SCr 103(87.0-121.5), BUN 5.8 (4.9-7.6), creatinine clearance 74.7(55.3-97.6), NGAL 11.4(5.4-19.9)) regardless of the Mehran risk score. The follow up was completed for 73 patients (68 %). Twenty two patients (32 %) developed chronic kidney disease, mostly classified as G3a and G3b according to KDIGO guidelines. Chronic kidney disease developed in patients with the positive history of diabetes and in patients who had higher Mehran score before the diagnostic procedure. Conclusion: The study showed that patients with preserved renal function are not prone to CIN. Regardless of the protocol used, no case of CIN was observed. Our results indicate that adequate hydration is a key component in maintaining the renal function. Higher Mehran score might be useful in predicting the development of chronic kidney disease.Cilj: Ispitati protektivnu ulogu hidracije, alkalizacije mokraće (natrijevim bikarbonatom) i visokih doza antioksidansa (N-acetilcistein) u prevenciji kontrastne nefropatije. Materijali i metode: U prospektivnom istraživanju pacijenti su bili podijeljeni u tri skupine: 1) peroralna hidracija, 2) infuzija natrijevog bikarbonata i 3) infuzija N-acetilcisteina (NAC) i NaHCO3. Serumska vrijednost kreatinina, ureje i neutrophil gelatinase-associated lipocalin (NGAL) izmjerene su prije i 48 sati nakon angiografije. Svakom pacijentu izračunati su Mehran bodovi koji predstavljaju rizik razvoja kontrastne nefropatije. Rezultati: U istraživanje je uključeno 106 pacijenata. Sve tri skupine pacijenata imale su usporedive osnovne karakteristike. Prema bodovima po Mehranu, 70 % pacijenata imalo je niski rizik, 24 % srednji i 6 % visoki rizik razvoja kontrastne nefropatije. Nakon kontrastne pretrage bubrežna funkcija bila je očuvana u svih pacijenata (serumski kreatinin 103 (87.0 – 121.5), urea 5.8 (4.9 – 7.6), klirens kreatinina 74.7 (55.3 – 97.6), NGAL 11.4 (5.4 – 19.9)) neovisno o riziku procijenjenom bodovima po Mehranu. Praćenje je završeno za 73 pacijenta (68 %). Dvadeset i dva pacijenta (32 %) razvila su kroničnu bubrežnu insuficijenciju, klasificiranu prema KDIGO smjernicama kao G3a i G3b. Kronična bubrežna insuficijencija razvila se u pacijenata sa šećernom bolesti i u pacijenata koji su imali viši broj bodova prema Mehranu prije dijagnostičke pretrage. Zaključak: Istraživanje je pokazalo da pacijenti s normalnom bubrežnom funkcijom imaju mali rizik razvoja kontrastne nefropatije. U ispitivanoj skupini pacijenata nije zabilježen niti jedan slučaj kontrastne nefropatije bez obzira na vrstu protokola koji je korišten za hidraciju. Naši rezultati ukazuju na to da je adekvatna hidracija ključna u prevenciji kontrastne nefropatije. Nadalje, postoji mogućnost da viši broj bodova po Mehranu može poslužiti kao prediktor razvoja kronične bubrežne bolesti
