CORRECTIVE OSTEOTOMIES IN CHILDHOOD ARE A RISK FACTOR FOR COMPLICATIONS DURING THA IN HIP DYSPLASIA

THA is named the operation of the 20th century. Those excellent results were not achieved in hip dysplasia patients because of the anatomic anomalies and previous operations in childhood

Osteomyelitis and septic arthritis in children and adolescents

Uzročnici, epidemiologija, dijagnostika pa i liječenje septičkog artritisa i osteomijelitisa u djece su se posljednjih godina promijenili. Najčešći uzročnik ostaju bakterije i to i dalje Staphyloccocus aureus dok je Haemophilus influenzae nakon uvođenja obaveznog cjepiva gotovo nestao. Standardno liječenje je i dalje empirijska antibiotska terapija u kombinaciji s kirurškim zahvatima. Nove sheme antibiotskog liječenja predviđaju samo nekoliko dana parenteralne primjene nakon čega slijedi peroralno liječenje. Kirurški zahvati iako u opadanju i dalje imaju važno mjestu u liječenju i to ponajviše dekompresijske procedure. Danas je smrtnost samo oko 1%, međutim čak i uz adekvatno liječenje, mogu završiti destrukcijom zgloba i ploče rasta, skraćenjem i angularnim deformacijama ekstremiteta i značajnim invaliditetom.Causative pathogens, epidemiology, diagnosis, and treatment of pediatric septic arthritis and osteomyelitis have changed remarkably over the past decade. Bacteria remain the most common pathogens, especially Staphylococcus aureus, while Haemophilus influenzae virtually perished after the introduction of obligatory vaccination. Empiric antibiotic therapy in combination with surgery remains the standard treatment. The trend of short-term course of parenteral antibiotic therapy followed by oral administration is observed in recent literature. Surgeries are still conducted, mostly decompression procedures. The mortality is around 1%, but even if adequate treatment is conducted, infectious diseases of locomotor system may lead to the destruction of the joint and growth plate, shortage and angular deformity of the extremity and substantial disability

SURGICAL TREATMENT OF OSTEOARTHRITIS

Osteoartritis je kronična degenerativna bolest zglobova koja je vodeći uzrok lokomotorne onesposobljenosti u svijetu. Temeljno liječenje OA je fizikalna terapija uz prilagodbu aktivnosti i gubitak na težini. Zbog neuspjeha konzervativnog liječenja poduzimaju se ortopedski zahvati. Ciljevi operacijskog liječenja su smanjiti bolove i poboljšati bolesnikove funkcije. Operacijski zahvati ugrubo se mogu podijeliti na palijativne, kauzalne, artroplastike i artrodeze. Palijativni zahvati imaju za svrhu usporiti progresiju bolesti i pružiti privremeno smanjenje bolova. Kauzalnim se zahvatima ispravljaju deformacije koje su uzrokovale ili potpomažu napredovanje bolesti. Artroplastike podrazumijevaju kirurško odstranjenje zglobnih površina i njihovu zamjenu endoprotezama te su danas zlatni standard u liječenju osteoartritisa. Potpuna artroplastika je najpredvidljiviji zahvat u vezi sa smanjenjem bolova. U nedostatku komplikacija minimalni vijek trajanja je 10 – 15 godina, a za određene zglobove i mnogo više. Artrodeza ili ukočenje zgloba je zahvat kojim se doduše smanjuje bol, ali i onemogućuje pokret u zglobu. Rano kirurško liječenje se potiče zbog golemih funkcijskih dobitaka za bolesnika, smanjenja bolova kao i ušteda u zdravstvu.Osteoarthritis is a chronic joint disease, with a waxing and waning course. It is the leading cause of musculoskeletal disability worldwide. Nonpharmacologic interventions such as physical therapy and weight loss should be the cornerstones of osteoarthritis therapy. Referral to an orthopedic surgeon is mandatory if the osteoarthritis fails to respond to pharmacologic and nonpharmacologic therapy. Goals of operative treatment include pain relief, functional improvement, and the capacity to maintain functional status. Joint preservation procedures include halting the progression of the disease and restoration of the cartilage to some degree, as well as the restoration of alignment and joint stability. The ideal patient for cartilage restoration is a younger patient who has a focal cartilage defect with a well-aligned stable limb or one that can be aligned by an osteotomy procedure. The principle of realignment osteotomy, another joint-preserving procedure, is to transfer weight-bearing forces from the arthritic, damaged portion of the joint to a healthier location in the same joint. Jointsacrificing procedures are arthroplasties and arthrodeses. With the success of arthroplasty, the role of arthrodesis in the primary treatment of arthritis has become practically obsolete. Arthroplasty, the gold standard against which all procedures are compared, consists of the surgical removal of joint surfaces and the insertion of an endoprosthesis. It has traditionally been described as the most predictable procedure for pain relief in any form of arthritis. At a minimum, 10-15 years of viability are expected from joint replacement in the absence of complications. Arthrodesis or joint fusion consists of the union of bones on either side of the joint. This procedure relieves pain but prevents motion and puts more stress on the surrounding joints. In general, early surgical treatment is encouraged because of the tremendous functional gains, pain relief, and cost savings

TOTAL JOINT ARTHROPLASTY IN PATIENTS WITH RHEUMATOID ARTHRITIS

Reumatoidni artritis (RA) kronična je, progresivna autoimunosna bolest. Usprkos liječenju tijekom vremena razvija se oštećenje zglobova. U otprilike 25% bolesnika s RA tijekom života potrebna je ugradnja totalne endoproteze (TEP). Potreba za operacijskim liječenjem u obliku ugradnje TEP-a nastupa kad medikamentna terapija više ne može kontrolirati osnovnu bolest. Cilj kirurškog liječenja jesu kontrola boli i restauracija funkcije oštećenog zgloba. Osim standardne prijeoperacijske obrade, valja obratiti pozornost i na stanje cervikalne kralježnice, eventualne kardiovaskularne popratne bolesti te na medikamentnu terapiju kojom se kontrolira osnovna bolest. Pri ugradnji TEP-a kuka vrlo dobri rezultati postižu se i primjenom cementnih i bescementnih endoproteza, dok se za koljeno primjenjuju gotovo samo cementne endoproteze. Pri ugradnji totalnih endoproteza komplikacije se još i nadalje javljaju nešto češće nego kod primarnih osteoartritisa. Periprotetička infekcija teška je komplikacija koja se javlja u 1 – 3% slučajeva. Ugradnja totalnih endoproteza sigurna je i pouzdana metoda kontrole boli i funkcionalnog oporavka kod bolesnika s RA.Reumatoidni artritis; Totalna endoproteza kuka; Totalna endoproteza koljena; Osteoartritis kuka; Poslijeoperacijske komplikacije; Antireumatici; Kortikosteroidi; Luksacija kuka; Periprotetičke infekcije; Perioperacijska skrb; Funkcijski oporava

TOTAL JOINT ARTHROPLASTY IN PATIENTS WITH RHEUMATOID ARTHRITIS

Reumatoidni artritis (RA) kronična je, progresivna autoimunosna bolest. Usprkos liječenju tijekom vremena razvija se oštećenje zglobova. U otprilike 25% bolesnika s RA tijekom života potrebna je ugradnja totalne endoproteze (TEP). Potreba za operacijskim liječenjem u obliku ugradnje TEP-a nastupa kad medikamentna terapija više ne može kontrolirati osnovnu bolest. Cilj kirurškog liječenja jesu kontrola boli i restauracija funkcije oštećenog zgloba. Osim standardne prijeoperacijske obrade, valja obratiti pozornost i na stanje cervikalne kralježnice, eventualne kardiovaskularne popratne bolesti te na medikamentnu terapiju kojom se kontrolira osnovna bolest. Pri ugradnji TEP-a kuka vrlo dobri rezultati postižu se i primjenom cementnih i bescementnih endoproteza, dok se za koljeno primjenjuju gotovo samo cementne endoproteze. Pri ugradnji totalnih endoproteza komplikacije se još i nadalje javljaju nešto češće nego kod primarnih osteoartritisa. Periprotetička infekcija teška je komplikacija koja se javlja u 1 – 3% slučajeva. Ugradnja totalnih endoproteza sigurna je i pouzdana metoda kontrole boli i funkcionalnog oporavka kod bolesnika s RA.Reumatoidni artritis; Totalna endoproteza kuka; Totalna endoproteza koljena; Osteoartritis kuka; Poslijeoperacijske komplikacije; Antireumatici; Kortikosteroidi; Luksacija kuka; Periprotetičke infekcije; Perioperacijska skrb; Funkcijski oporava

POSSIBILITIES AND LIMITATIONS OF SEXUAL ACTIVITY FOLLOWING TOTAL HIP REPLACEMENT

Ugradnja totalne endoproteze kuka bolesnicima s osteoartritisom kuka znatno smanjuje bol i povećava kvalitetu života. Bitan parametar kvalitete života o kojem liječnici rijetko razgovaraju s bolesnicima jest seksualna aktivnost, a interes bolesnikâ za tu temu postoji. Dapače, bolesnici koji su prije operacije imali otežane seksualne aktivnosti uzrokovane bolnošću i ograničenjem kretnja u zahvaćenom kuku nakon operacije ponovo imaju bezbolne i pokretljive kukove. Operater nakon ugradnje totalne endoproteze kuka najčešće preporučuje ograničen opseg pokreta u kuku kako bi se prevenirala luksacija endoproteze. To stvara ograničenja u aktivnostima svakodnevnog života, sportskim aktivnostima te naravno u seksualnoj aktivnosti. Cilj je ovog rada dati smjernice o osobitostima seksualnih odnosa kod bolesnica i bolesnika s ugrađenom totalnom endoprotezom kuka. Rehabilitacija ovih bolesnika trebala bi sadržavati i edukaciju o mogućnostima i ograničenjima tijekom seksualne aktivnosti.Total hip replacement in patients with osteoarthritis significantly reduces pain and enhances the quality of life (QoL). Sexual activity is an important component of QoL about which doctors rarely discuss with patients even though it is a matter of concern to many patients. In fact, patients who have previously had impaired sexual function due to preoperative hip pain and/or stiffness find that after surgery their hips are pain free and have better motion. After total hip arthroplasty range of hip motions is usually limited by surgeon’s reccomendation in order to prevent dislocation of prosthesis. This creates limitations in activities of daily living, sport activities and also sexual activities. The aim of this paper is to give guidelines for safe sexual intercourse to patients following total hip replacement. During rehabilitation, patients should be educated on what positions are and are not recommended in the context of sexual activit

Korisna tehnika uzimanja homolognog koštanog presatka

Although regarded as a gold standard, harvesting of autologous bone graft is associated with donor site morbidity and a number of complications. An alternative is allograft with limited availability as the main shortcoming. Femoral heads as allografts are now routinely obtained during total hip arthroplasty. A small but valuable amount of pure cancellous bone graft of high quality can be obtained in addition. An additional harvest site is the proximal metaphyseal region of femur. We present a simple, useful and inexpensive technique for one harvest that can be performed utilizing ordinary instruments.Korištenje autolognog koštanog presatka se smatra zlatnim standardom, ali pribavljanje istog je povezano s brojnim komplikacijama, ponajviše pobolom na mjestu uzimanja. Zamjenska metoda je korištenje homolognog koštanog presatka s glavnim nedostatkom ograničene dostupnosti. Danas je uzimanje glave bedrene kosti kao homolognog transplantata dio rutinskog postupka tijekom ugradnje totalne endoproteze kuka. Tijekom ovog postupka moguće je dodatno uzeti i relativno mali ali vrijedan presadak čiste spongiozne kosti visoke kvalitete. Dodatno mjesto s kojeg se uzima homologni koštani presadak je proksimalna metafiza bedrene kosti. U ovom članku predstavljamo jednostavnu i korisnu tehniku uzimanja koštanog presatka iz proksimalne metafize bedrene kosti uz korištenje uobičajenog instrumentarija

Artropatija ohronotika

Alkaptonuria (AKU) is a rare autosomal recessive metabolic disease caused by a disorder of phenylala- nine and tyrosine metabolism, resulting in accumulation and deposition of homogentisic acid (HGA) in the body. This deposition further causes progressive functional disorders in different organ systems, with the locomotor system being the most affected one. A specific triad of symptoms occurs in patients suffering from AKU: 1. at birth, a change of urine color is present when urine is exposed to air, 2. oc- currence of dark pigmentations in connective tissues becomes visible over time, 3. complications of the locomotor, urogenital and cardiovascular systems present gradually. Arthropathia ochronotica occurs in patients suffering from AKU due to precipitation and deposition of HGA in the joint tissue (cartilage, tendons, ligaments, menisci, etc.). The accumulation can be seen as small foci of blue-black pigmentations. HGA deposits in collagen fibers, causing tendons and liga- ments thickening. This causes them to be less resistant to mechanical forces, resulting in frequent rup- tures caused by minimal trauma. Also, the deposition facilitates cartilage degeneration, often requiring an operative treatment. The knees are the most commonly affected joints, while changes can be seen in the spine and other large joints. As there is no specific treatment, alleviation of symptoms is the only treatment option. It has the goal of increasing individual functionality and quality of life. As an option for end-stage treatment, joint replacement surgery proved to be effective. In the future, an enzyme replacement therapy or gene therapy may be developed to treat AKU successfully.Alkaptonurija (AKU) je rijetka autosomno recesivna metabolička bolest uzrokovana poremećajem metabolizma fenilalanina i tirozina, što rezultira nakupljanjem i taloženjem homogentizinske kiseline (HGA) u tijelu. Ovo taloženje uzrokuje progresivne funkcionalne poremećaje u različitim organskim sustavima, pri čemu je najčešće zahvaćen lokomotorni sustav. Specifična trijada simptoma javlja se u bolesnika koji pate od AKU: 1. pri rođenju je vidljiva promjena boje urina kada je urin izložen zraku, 2. pojava tamnih pigmentacija u vezivnom tkivu s vremenom postaje vidljiva, 3. postepeno se razvijaju komplikacije koje zahvaćaju lokomotorni, urogenitalni i kardiovaskularni sustav. Artropatija ohronotica javlja se u bolesnika koji pate od AKU zbog taloženja HGA u zglobnom tkivu (hrskavica, tetive, ligamenti, meniskusi itd.). Akumulacija se može vidjeti kao mala žarišta plavo-crnih pigmentacija. HGA se taloži u kolagenskim vlaknima, uzrokujući zadebljanje tetiva i ligamenata. Zbog toga su ona manje otporna na mehaničke sile, što rezultira čestim puknućima uzrokovanim minimalnom traumom. Također, taloženje ubrzava degeneraciju hrskavice, što dovodi do češće potrebe za operativnim liječenjem. Koljena su najčešće zahvaćena, dok se promjene također mogu vidjeti na kralježnici i drugim velikim zglobovima. Kako ne postoji specifično liječenje, ublažavanje simptoma jedina je opcija liječenja. Cilj mu je povećati individualnu funkcionalnost i kvalitetu života. Kao opcija za završnu fazu liječenja, ugradnja umjetnih zglobova pokazala se sigurnom i učinkovitom. U budućnosti se očekuje razvoj enzimske ili genske terapije za uspješno ciljano liječenje AKU

A simple new technique for the removal of fractured femoral stems: a case report

INTRODUCTION: The removal of broken femoral stems has become a major issue in revision surgery, and is a technically difficult and time-consuming procedure. ----- CASE PRESENTATION: We present a case of a fracture of a cementless long femoral stem in a 65-year-old, white Caucasian man. The distal part was removed with a special longitudinal osteotomy through the anterior cortex extending distally for 10 cm. It was then followed by a transversal osteotomy 2 cm below the tip of the femoral stump to allow enough space for two locking pliers. Simultaneously using a lamina spreader on the distal part, the broken stem was extracted while hammering on two locking pliers. ----- CONCLUSIONS: We developed a simple and easy technique for the removal of a broken femoral stem that can be applied to all kinds of femoral stems and intramedullary nails regardless of their cross section. We used ordinary surgical instruments and spared the remaining bone stock

Osteomyelitis and septic arthritis in children and adolescents

Uzročnici, epidemiologija, dijagnostika pa i liječenje septičkog artritisa i osteomijelitisa u djece su se posljednjih godina promijenili. Najčešći uzročnik ostaju bakterije i to i dalje Staphyloccocus aureus dok je Haemophilus influenzae nakon uvođenja obaveznog cjepiva gotovo nestao. Standardno liječenje je i dalje empirijska antibiotska terapija u kombinaciji s kirurškim zahvatima. Nove sheme antibiotskog liječenja predviđaju samo nekoliko dana parenteralne primjene nakon čega slijedi peroralno liječenje. Kirurški zahvati iako u opadanju i dalje imaju važno mjestu u liječenju i to ponajviše dekompresijske procedure. Danas je smrtnost samo oko 1%, međutim čak i uz adekvatno liječenje, mogu završiti destrukcijom zgloba i ploče rasta, skraćenjem i angularnim deformacijama ekstremiteta i značajnim invaliditetom.Causative pathogens, epidemiology, diagnosis, and treatment of pediatric septic arthritis and osteomyelitis have changed remarkably over the past decade. Bacteria remain the most common pathogens, especially Staphylococcus aureus, while Haemophilus influenzae virtually perished after the introduction of obligatory vaccination. Empiric antibiotic therapy in combination with surgery remains the standard treatment. The trend of short-term course of parenteral antibiotic therapy followed by oral administration is observed in recent literature. Surgeries are still conducted, mostly decompression procedures. The mortality is around 1%, but even if adequate treatment is conducted, infectious diseases of locomotor system may lead to the destruction of the joint and growth plate, shortage and angular deformity of the extremity and substantial disability